Crnobog
Crnobog (Crni bog) je Bog noći i mraka iz slovenske mitologije. Crnobog je možda najtajanstvenije slovensko božanstvo u vezi sa kojim postoje mnoge pretpostavke, ali malo toga se može potvrditi sa sigurnošću.
Izvori[uredi | uredi izvor]
O Crnom bogu u slovenskoj religiji postoji samo jedan pisani dokumenat, a to je "Chronica Slavorum" saksonskog sveštenika Helmolda, koji kaže:
„Est autem Slavorum mirabilis error; nam in conviviis et compotationibus suis pateram circumferunt, in quam conferunt, non dicam consecrationis sed execrationis verba sub nomine deorum, boni scilicet atque mali, omnem prosperam fortunam a bono deo, adversam a malo dirigi profitentes. Unde etiam malum deum lingua sua Diabol sive Zcernoboch, id est nigrum deum, appellant."
Što znači:
"Kod Slovena ipak postoji čudna zabluda, jer se na gozbama i pijankama svojim, obređuju žrtvenom čašom, uz koju govore. Neću reći reči posvećivanja nego proklinjanja pod imenom bogova, razume se: dobrog i zlog, izjavljujući da svaka sreća dolazi od dobroga boga a nesreća od zlog. I otuda na svom jeziku nazivaju zloga boga Đavolom ili Crnobogom, tj. crnim bogom".
U istoriji slovenske mitologije, ovaj tekst zauzima vrlo važno mjesto. Međutim pošto se ovo odnosi samo na polapske slovene, ostalo je nepoznato da li je Crni Bog staro domaće božanstvo i da li su ga poznavali i drugi slovenski narodi. Istraživači uglavnom zauzimaju negativan stav. Većina ne poriče njegovo postojanje, ali su uvjereni da je on ovakav kakvim ga je Helmold opisao nije originalni slovenski Bog već da je nastao pod utitcajem hrišćanstva, i da je ravan hrišćanskom đavolu.
Crnobog u književnosti[uredi | uredi izvor]
Poznati škotski pisac Volter Skot Crnoboga spominje na dva mjesta u svom poznatom djelu Ajvanho, gdje Saksonka Urlika govori: "Bolje bi bilo da se vratim Odinu, Herti i Crnobogu bogovima naših nepokrštenih djedova" (gl.27) i "Zapalite baklju Crnobog urliče" (gl.31).
Takođe i osporavana Velesova knjiga za Crnoga Boga kaže sledeće: "Dva bića u nebu sadržana, Belobog i Crnobog su, a njih oba Svarog drži i zapovijeda" (D-11) i "A kada nastupe dani jeseni, završavamo žetvu i radujemo se tome. I ako tada neko skrene sa puta i počne nerazumno govoriti to je od Crnoboga..." (D-22).
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Veselin Čajkanović-Mit i religija u Srba, Beograd 1973
- Natko Nodilo-Stara vjera Srba i Hrvata, N. Sad 1935
- Velesova Knjiga-prevod Radivoje Pešić, Pešić i sinovi, Beograd,1997.
