Bugarski jezik

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
bugarski jezik
bъlgarski ezik
Izgovor [ˈbɤ̞ɫɡɐrski ɛˈzik]
Govori se u Bugarska, Turska, Srbija, Grčka, Ukrajina, Moldavija, Rumunija i u dijaspori
Region Balkan
Broj govornika
6.8 miliona (2011)[1] (nedostaje datum)
ćirilica (bugarska ćirilica)
Zvanični status
Službeni jezik u
Zastava Bugarske Bugarska
Zastava Evropske unije Evropska unija
Zastava Grčke Grčka (Sveta gora)
Priznati manjinski jezik u
Reguliše

Institut za bugarski jezik na Bugarskoj akademiji nauka

(bug. Институт за български език към Българската академия на науките (БАН))
Jezički kodovi
ISO 639-1 bg
ISO 639-2 bul
ISO 639-3 bul

Bugarski jezik (bug. Bъlgarski ezik) je jedan od južnoslovenskih jezika koji je službeni jezik u Bugarskoj. Broj ljudi kojima je bugarski jezik maternji se procenjuje na oko 6.8 miliona.[2], čiji je najveći deo nastanjen na teritoriji Bugarske, a postoje i manje grupe u Grčkoj, Rumuniji, Turskoj, Ukrajini i Srbiji. Bugarski jezik je najsličniji makedonskom jeziku[3][4][5][6][7][8], dok se u Bugarskoj smatra da je makedonski jezik druga varijanta bugarskog jezika[9][10][11][12][13]

Novobugarski književni jezik[uredi]

Novobugarski književni jezik stvoren je na osnovu severoistočnog dijalekta, kojemu po rođenju pripadaju glavni predstavnici bugarske književnosti 19 veka (Ljuben Karavelov, Hristo Botev, Ivan Vazov, Petko Slavejkov), ali na oblikovanje savremenog književnog jezika u znatnoj su meri uticali i zapadni govori (Kuzman Šapkarev, Rajko Žinzifov, Dimitar Miladinov. Potkraj 19. veka pojavljuje se i bugarska slavistika (Ljubomir Miletić, Benjo Conev, Aleksandar Teodorov-Balan). Pravopis, koji se razvijao na osnovu crkvenoslovenske tradicije, bio je više puta reformisan. Poslednja reforma od 1945. uklonila je iz pisma jerove i jons (ѫ [ɔ̃]), a nekadašnji staroslovenski jat (ѣ) razlučila prema izgovoru na Istočne bugarske govore (jakavica) i Zapadne bugarske govore (ekavica) (videti pojam Jatova granica).

Vidi još[uredi]

Reference[uredi]

  1. www.ethnologue.com
  2. Lewis, M. Paul (ed.) (1986 - 2009). „Бугарски”. Ethnologue: Languages of the World, Sixteenth edition. SIL International. 
  3. Mazon, Andre. Contes Slaves de la Macédoine Sud-Occidentale: Étude linguistique; textes et traduction; Notes de Folklore, Paris (1923). str. 4.
  4. Seliщev, Afanasiй. Izbrannыe trudы, Moskva 1968.
  5. Die Slaven in Griechenland von Max Vasmer. Verlag der Akademie der Wissenschaften, Berlin 1941. Kap. VI: Allgemeines und sprachliche Stellung der Slaven Griechenlands.
  6. K. Sandfeld, Balkanfilologien (København, 1926, MCMXXVI).
  7. Konstantin Josef Jireček, Die Balkanvölker und ihre kulturellen und politischen Bestrebungen, Urania, II, Jg. 13, 27. März (1909). str. 195.
  8. Stefan Verković, Opisanie bыta makedonskih bolgar; Topografičesko-эtnografičeskiй očerk Makedonii (Peterburg, 1889).
  9. Gramatika na sъvremenniя bъlgarski knižoven ezik. Tom 1. Izdatelstvo na Bъlgarskata akademiя na naukite. Sofiя, 1993, pp. 14.
  10. Институт, за български език (1978). Единството на българския език в миналото и днес, pp. 4 - долу. БАН. 
  11. Стойков, Стойко (2002) [1962] (на Бугарски). Българска диалектология. София: Акад. изд. „Проф. Марин Дринов“. OCLC 53429452. ISBN 954-430-846-6. 
  12. Institute of Bulgarian Language (1978) (на Бугарски). Единството на българския език в миналото и днес. Sofia: Bulgarian Academy of Sciences. pp. 4. OCLC 6430481. 
  13. Šklifov, Blagoй. Rečnik na kosturskiя govor, Bъlgarska dialektologiя, Sofiя 1977, s. kn. VІІІ. str. 201-205.

Literatura[uredi]

  • Институт, за български език (1978). Единството на българския език в миналото и днес, pp. 4 - долу. БАН. 
  • Стойков, Стойко (2002) [1962] (на Бугарски). Българска диалектология. София: Акад. изд. „Проф. Марин Дринов“. OCLC 53429452. ISBN 954-430-846-6. 
  • Institute of Bulgarian Language (1978) (на Бугарски). Единството на българския език в миналото и днес. Sofia: Bulgarian Academy of Sciences. pp. 4. OCLC 6430481. 

Spoljašnje veze[uredi]