Bugarski jezik

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skoči na: navigacija, pretraga
bugarski jezik
български език
Izgovor [ˈbɤ̞ɫɡɐrski ɛˈzik]
Države Bugarska, Turska, Srbija, Grčka, Ukrajina, Moldavija, Rumunija, Albanija, Republika Makedonija i u dijaspori
Regija Balkan
Broj govornika 9.1 miliona
Rang oko 180.
Porodica indoevropski
Pismo bugarska ćirilica
Status
Službeni Zastava Bugarske Bugarska
Flag of Europe Evropska unija
Zastava Grčke Grčka (Sveta gora)
Priznat manjinski jezik Zastava Srbije Srbija (opštine Bosilegrad, Dimitrovgrad i Surdulica)
Zastava Rumunije Rumunija (banatski dijalekt)
Zastava Republike Makedonije Makedonija (regionalno)
Reguliše Institut za bugaski jezik na Bugarskoj akademiji nauka

(bug. Институт за български език към Българската академия на науките (БАН))

Jezički kodovi
ISO 639-1 bg
ISO 639-2 bulnema
ISO 639-3

Bugarski jezik (bug. Български език) je jedan od južnoslovenskih jezika koji je službeni jezik u Bugarskoj. Broj ljudi kojima je bugarski jezik maternji se procenjuje na oko 9 miliona[1], čiji je najveći deo nastanjen na teritoriji Bugarske, a postoje i manje grupe u Grčkoj, Rumuniji, Turskoj, Ukrajini i Srbiji. Bugarski jezik je najsličniji makedonskom jeziku[2][3][4][5][6][7], dok se u Bugarskoj smatra da je makedonski jezik druga varijanta bugarskog jezika[8][9][10][11][12]. Govornici ova dva jezika se skoro u potpunosti razumeju.

Novobugarski književni jezik[uredi]

Novobugarski književni jezik stvoren je na osnovu severoistočnog dijalekta, kojemu po rođenju pripadaju glavni predstavnici bugarske književnosti 19 veka (Ljuben Karavelov, Hristo Botev, Ivan Vazov, Petko Slavejkov), ali na oblikovanje savremenog književnog jezika u znatnoj su meri uticali i zapadni govori (Kuzman Šapkarev, Rajko Žinzifov, Dimitar Miladinov. Potkraj 19. veka pojavljuje se i bugarska slavistika (Ljubomir Miletić, Benjo Conev, Aleksandar Teodorov-Balan). Pravopis, koji se razvijao na osnovu crkvenoslovenske tradicije, bio je više puta reformisan. Poslednja reforma od 1945. uklonila je iz pisma nepotrebne jerova i ѫ [ɔ̃], a nekadašnji jat (ѣ) razlučila prema izgovoru na [ja] (я) i [ɛ](e) (Jatova granica).

Vidi još[uredi]

Reference[uredi]

  1. ^ Lewis, M. Paul (ed.) (1986 - 2009). „Bulgarian“. Ethnologue: Languages of the World, Sixteenth edition. SIL International Приступљено 10 март 2010. 
  2. ^ Mazon, Andre. Contes Slaves de la Macédoine Sud-Occidentale: Etude linguistique; textes et traduction; Notes de Folklore, Paris 1923, pp. 4.
  3. ^ Seliщev, Afanasiй. Izbrannыe trudы, Moskva 1968.
  4. ^ Die Slaven in Griechenland von Max Vasmer. Verlag der Akademie der Wissenschaften, Berlin 1941. Kap. VI: Allgemeines und sprachliche Stellung der Slaven Griechenlands.
  5. ^ K. Sandfeld, Balkanfilologien (København, 1926, MCMXXVI).
  6. ^ Konstantin Josef Jireček, Die Balkanvölker und ihre kulturellen und politischen Bestrebungen, Urania, II, Jg. 13, 27. März 1909, pp. 195.
  7. ^ Stefan Verković, Opisanie bыta makedonskih bolgar; Topografičesko-эtnografičeskiй očerk Makedonii (Peterburg, 1889).
  8. ^ Gramatika na sъvremenniя bъlgarski knižoven ezik. Tom 1. Izdatelstvo na Bъlgarskata akademiя na naukite. Sofiя, 1993, str. 14.
  9. ^ Институт, за български език (1978). Единството на българския език в миналото и днес, стр. 4 - долу. БАН. 
  10. ^ Стойков, Стойко (2002) [1962] (на Бугарски). Българска диалектология. София: Акад. изд. „Проф. Марин Дринов“. ISBN 9544308466. OCLC 53429452. 
  11. ^ Institute of Bulgarian Language (1978) (на Бугарски). Единството на българския език в миналото и днес. Sofia: Bulgarian Academy of Sciences. стр. 4. OCLC 6430481. 
  12. ^ Šklifov, Blagoй. Rečnik na kosturskiя govor, Bъlgarska dialektologiя, Sofiя 1977, s. kn. VІІІ, pp. 201-205.

Literatura[uredi]

  • Институт, за български език (1978). Единството на българския език в миналото и днес, стр. 4 - долу. БАН. 
  • Стойков, Стойко (2002) [1962] (на Бугарски). Българска диалектология. София: Акад. изд. „Проф. Марин Дринов“. ISBN 9544308466. OCLC 53429452. 
  • Institute of Bulgarian Language (1978) (на Бугарски). Единството на българския език в миналото и днес. Sofia: Bulgarian Academy of Sciences. стр. 4. OCLC 6430481. 

Spoljašnje veze[uredi]

Vikiostava
Vikimedijina ostava ima još multimedijalnih datoteka vezanih za: Bugarski jezik