Geografija Republike Srpske

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Geografija Republike Srpske
KontinentEvropa
RegionJužna Evropa
Površina25.053 km² (.)
 — kopno %
 — voda %
GraniceFederacija Bosne i Hercegovine
Republika Hrvatska
Republika Srbija
Republika Crna Gora
Najviša tačkaMaglić
2.386 metar nadmorske visine

Republika Srpska se nalazi na Balkanskom poluostrvu (geografskom regionu jugoistočne Evrope).

Granice Republike Srpske[uredi | uredi izvor]

Granice Republike Srpske su određene međunarodno priznatom granicom prema Srbiji, Crnoj Gori i Republici Hrvatskoj i međunarodno priznatom međuentitetskom granicom prema Federaciji Bosne i Hercegovine. I jedna i druga je uspostavljena bez poštovanja osnovnih principa razgraničenja među narodima (etnički, istorijski, prirodno-geografski, funkcionalno-ekonomski, vojnostrateški i dr).

Geografske koordinate krajnjih tačaka[1]
Strana svijeta Sjeverena geografska širina Istočna geografska širina Opština Naseljeno mjesto
Sjever 45° 16‘ 16° 56‘ Kozarska Dubica Sredina rijeke Save- 1 km sjeverozapadno od Donje Gradine
Jug 42° 33‘ 18° 27‘ Trebinje 5 km južno od naselja Grab
Istok 44° 03‘ 19° 38‘ Bratunac 4 km sjeveroistočno od mjesta Žlijebac
Zapad 44° 57‘ 16° 13‘ Krupa na Uni Karanovo Brdo kod Srednjeg Buševića

Reljef Republike Srpske[uredi | uredi izvor]

Geografske regije Republike Srpske[uredi | uredi izvor]

Poštanski saobraćaj u Republici Srpskoj
Nodalno funkcionalne mezoregije Republike Srpske[2]

Teritorija Republike Srpske sastoji se od dvije geografske cjeline, istočne i zapadne, koje su povezane u Brčko Distriktu. Na zapadu Republike Srpske se nalazi dio Bosanske Krajine, odnosno Banjalučka ili Vrbaska krajina, a odatle prema istoku ka Semberiji se prostiru Posavina, Trebava i Ozren. Iza planine Majevice oivičena rijekama Savom i Drinom, se prostire panonska ravničarska oblast Semberija. Od geografske oblasti Semberija ka jugozapadu u pravcu Istočnog Sarajeva se prostiru geografske oblasti Birač i Romanija (Sarajevsko-romanijska regija), odnosno planinske visoravni: Vlasenička visoravan, Glasinačka visoravan i Ravna Romanija. Od Semberije ka jugu Republike Srpske u pravcu Foče se prostire geografska oblast Donje Podrinje, kroz koje protiče rijeka Drina. Od Višegrada prema Foči se prostire oblast Gornje Podrinje, koje je na zapadu oivičeno planinom Treskavicom, a na istoku Nacionalnim parkom Sutjeska. Južno od planinskog prevoja Čemerno na istoku, i Kalinovika (Zagorje) na zapadu, prostire se geografska oblast Istočna Hercegovina.

Planine Republike Srpske[uredi | uredi izvor]

Topografska karta Republike Srpske

U geomorfološkom izgledu na prostoru Republike Srpske se smjenjuju različiti oblici. U sjevernom peripanonskom dijelu brežuljkasti tereni izgrađeni od kenozojskih naslaga postepeno se spuštaju u ravničarske prostore sa aluvijalnim zaravnima i riječnim terasama koji ujedno čini i najplodniji dio Republike Srpske. Na tom prostoru izdižu se samo nekoliko usamljenih planina — Kozara, Prosara, Motajica, Vučijak, Ozren i Trebava, te krajnji sjeveroistočni ogranci Majevice. Prema jugu ravničarski prostor preko brežuljkastog terena prelazi u planinsko područje koje zauzima i najveći dio površine Republike Srpske. Najveći planinski vrh u Republici Srpskoj je Maglić, koji se nalazi na 2.386 metara nadmorske visine na istoimenoj planini.

Najviše planine i planinski vrhovi[1]
Planina Vrh Nadmorska visina (m)
Maglić Maglić 2 386
Volujak Volujak 2 336
Lelija Velika Lelija 2 032
Zelengora Bregoč 2 015
Klekovača Klekovača 1 962
Crvanj Zimomor 1 920
Jahorina Ogorjelica 1 916
Vitorog Veliki Vitorog 1 906
Bjelašnica Bjelašnica 1 867
Baba Djed 1 737
Zvijezda Veliki Stolac 1 673
Romanija Veliki Lupoglav 1 652
Trebević Trebević 1 627
Javor Veliki Žep 1 537

Rijeke Republike Srpske[uredi | uredi izvor]

Najveće rijeke Republike Srpske su Sava i Drina, koje pripadaju crnomorskom riječnom slivu. Sve manje rijeke u Republici Srpskoj, osim onih na području Istočne Hercegovine, pripadaju drinskom i savskom riječnom slivu. Sve vode južno od planinskog prevoja Čemerno, na području Istočne Hercegovine pripadaju jadranskom riječnom slivu. Pored Drine i Save, veće rijeke u Republici Srpskoj su Vrbas, Bosna i Trebišnjica.

Jezera Republike Srpske[uredi | uredi izvor]

Bilećko jezero

Najveće jezero Republike Srpske je Bilećko jezero. Bilećko jezero je najveće vještačko jezero na Balkanskom poluostrvu.

Polja Republike Srpske[uredi | uredi izvor]

Najveća polja na zapadu Republike Srpske su Lijevče polje, Prijedorsko polje i Knešpolje.

Kraška polja Republike Srpske[uredi | uredi izvor]

Kraška polja Republike Srpske se nalaze u jugozapadnom dijelu, odnosno u geografskoj regiji Istočne Hercegovine: Bilećko polje, Ljubinjsko polje, Gatačko polje, Dabarsko polje, Nevesinjsko polje, Plansko polje, Popovo polje i Fatničko polje.

Pećine Republike Srpske[uredi | uredi izvor]

Najduža pećina Republike Srpske sa ukupnom dužinom svih podzemnih kanala od 2.800 metara je Velika pećina. Jedina pećina u Republici Srpskoj koja je osposobljena za turističke posjete je pećina Orlovača u opštini Pale. Najveći ledeni podzemni objekat u Republici Srpskoj je jama Ledana u opštini Ribnik. Stanište najveće kolonije slijepih miševa u Republici Srpskoj se nalazi u pećini Mišarica kod Banjaluke. Jedina pećina na teritoriji Republike Srpske koja se koristi kao sakralni objekat, odnosno za službe Srpske pravoslavne crkve je Pavlova pećina.

Nacionalni parkovi Republike Srpske[uredi | uredi izvor]

Republika Srpska ima dva nacionalna parka. Nacionalni park Kozara se nalazi na zapadu Republike Srpske, a nacionalni park Sutjeska se nalazi na istoku Republike Srpske u Gornjem Podrinju. U Nacionalnom parku Sutjeska se nalazi Perućica, jedna od posljednjih prašuma u Evropi.

Poljoprivredno zemljište, kao jedan od strateških potencijala, predstavlja izuzetno relevantan resurs i u Republici Srpskoj mu pripada primarno mjesto među prirodnim potencijalima njenog razvoja. Njegova zastupljenost u odnosu na nepoljoprivredna zemljišta i strukturna iskorišćenost je veoma različita. Te razlike su rezultat pripadnosti pojedinih poljoprivrednih površina različitim morfološkim cjelinama.

Ukupna površina poljoprivrednog zemljišta u Republici Srpskoj iznosi 1.250.000 hektara, što u odnosu na broj stanovništva približno čini jedan hektar po stanovniku, a to je iznad svetskog prosjeka. Prema tome, poljoprivrednog zemljišta u Republici Srpskoj ima dovoljno, a postoje i realne mogućnosti dobijanja i novih površina. Prema kategorijama iskorišćenosti, najveće površine pripadaju oranicama i baštama, zatim pašnjacima, livadama, voćnjacima i najmanje ribnjacima. Racionalnim korišćenjem ovog strateški važnog potencijala uz primjenu savremenih agrotehničkih mjera i unutrašnjim prestrukturiranjem proizvodnje, stvaraju se uslovi ne samo podmirivanja sopstvenih potreba, već i mogućnosti proizvodnje značajnih viškova za tržište.

Šumski kompleks je oduvijek predstavljao nacionalno bogatstvo i jedan od osnovnih potencijala sadašnjeg i budućeg privrednog razvoja Republike Srpske. Prema apsolutnoj šumovitosti (100.000 ha, ili 44% ukupne površine) i ukupnim zalihama u neto prirastu drvne mase, Republika Srpska zauzima značajno mjesto u Evropi. Prema tome, prostor Republike Srpske je bogat šumama, ali one nisu i najboljeg kvaliteta. Lošem kvalitetu treba dodati i veoma izraženu društvenu (državnu) nebrigu i neracionalan pristup u iskorištavanju ovog važnog resursa. U proteklom periodu veliki šumski prostori su devastirani i pretvoreni u šikare i goleti. Zato je neophodno mijenjati dosadašnji način eksploatacije i gazdovanja u oblastima šumarstva. Izuzetna vrijednost šumskih prostora sadržana je i u značaju njegovog ekosistema, što samo dodatno utiče na zahtjev što brže promjene odnosa države prema šumskom resursu.

Hidro-klimatski uslovi imaju značajnu i višestruku ulogu u valorizaciji privrednog i ukupnog razvoja Republike Srpske. Klimatske odlike su rezultat različitih geografskih faktora koji se prepliću na geoprostoru Republike Srpske. To je uslovilo postojanje različitih klimatskih tipova i njenih varijanti, kao što su: umjerenokontinentalna, kontinentalna, planinska, župska i izmijenjene mediteranske. Takva raznolikost klimatskih uslova u osnovi nudi različite povoljnosti za raznovrsnu poljoprivrednu proizvodnju (žitarice, voće, povrće, industrijsko bilje itd). U cjelini posmatrano, klimatski uslovi su dosta povoljni, a određene nepovoljne klimatske pojave je moguće nadoknaditi intervencijom čovjeka.

Svojim elementima klima značajno utiče na hidrološke prilike Republike Srpske. Njihov značaj se posebno ogleda u hidroenergetskom, agrarnom i turističkom pogledu. Riječni potencijali nude velike mogućnosti u proizvodnji hidroenergije, navodnjavanju obradivih površina, te u razvoju turizma i mogućnostima plovidbe, što do sada nije dovoljno iskorišćeno. Okosnicu hidropotencijala čine rijeke Drina, Trebišnjica i Vrbas sa već postojećim hidrocentralama. Pored četiri hidrocentrale, energetski infrastrukturni sistem Republike Srpske čine još dvije termocentrale i šest malih industrijskih termoelektrana sa ukupnom instalisanom snagom od oko 1.340 MW, što je nedovoljno za potrebe privrede i stanovništva.

Posebno vrijedan hidrološki potencijal predstavljaju termalne i termalno-mineralne vode. Brojna istraživanja su pokazala znatna bogatstva, a najveće je u sjevernom dijelu Republike Srpske, i to u zoni savskog rova. Ovi izvori se obično nalaze na dubinama od 1000 do 3.000 m sa temperaturom između 80° i 150 °C. Na bazi tih voda već radi nekoliko banjsko-rekreacionih centara, kao što je: Banja Vrućica, Mlječanica, Laktaši, Slatina, Srpske Toplice, Guber i Vilina Vlas. Valorizacija u punoj mjeri ovog vida hidrološkog potencijala bi trebalo da uslijedi tek u dogledno vrijeme.

Rudne i mineralne sirovine su uslovljene geološkom građom. S obzirom na vrstu i prostorni razmještaj poznatih ležišta mineralnih sirovina, moguće ih je grupisati na energetske sirovine (mrki ugalj i lignit): Ugljevik, Gacko, Stanari, Miljevina; metalno-mineralne sirovine (ruda gvožđa, boksita, olova i cinka): Ljubija, Omarska, Milići, okolina Mrkonjić-Grada, Ljubinje i Srebrenica; nemetalne mineralne sirovine (azbest, magnezit, gips, mermer, kaolin, vatrostalna i keramička glina, kvarcni pijesak i krečnjački kamen): ležišta i lokaliteti eksploatacije su prostorno veoma raširena.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Republika Srpska u brojkama”. Arhivirano iz originala 16. 10. 2012. g. Pristupljeno 28. 3. 2013. 
  2. ^ [[Prostorni plan Republike Srpske]] (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 10. 06. 2011. g. Pristupljeno 17. 12. 2010.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)

Liretura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]