Aranđelovac

Koordinate: 44° 18′ 15″ S; 20° 33′ 22″ I / 44.304166° S; 20.556° I / 44.304166; 20.556
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Aranđelovac
Aranđelovac- kolaž slika (Staro zdanje, Trg u Aranđelovcu, Hram Svetih apostola Petra i Pavla, Spomenik Karađorđu ispred škole u Orašcu, Skulptura Sfinge u parku Bukovičke banje, Hotel Izvor)
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugŠumadijski
OpštinaAranđelovac
Stanovništvo
 — 2022.22.881
Geografske karakteristike
Koordinate44° 18′ 15″ S; 20° 33′ 22″ I / 44.304166° S; 20.556° I / 44.304166; 20.556
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina259 m
Aranđelovac na karti Srbije
Aranđelovac
Aranđelovac
Aranđelovac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj34300
34303
Pozivni broj034
Registarska oznakaAR

Aranđelovac je gradsko naselje i sedište opštine Aranđelovac u Šumadijskom okrugu. Nalazi se u podnožju planina Bukulja i Venčac na oko 255 m nadmorske visine, na 76 km od Beograda. Prema popisu iz 2022. bilo je 22.881 stanovnika.

Poznat je kao mesto u čijoj je okolini Karađorđe podigao Prvi srpski ustanak. Međutim, dok je Karađorđe za svoju rezidenciju izabrao Topolu, Obrenovići su gradili Aranđelovac kao svoje letovalište. U vreme njihove vladavine, grad je pretvoren u mondensku banju Srbije i Jugoslavije 19. veka, osnovanu na izvorima vode Knjaz Miloš. U centru aranđelovačkog parka izgrađeno je i Staro zdanje — letnji dvorac Obrenovića. Aranđelovac je stoga jedini grad u Srbiji na čijem se grbu nalaze i Karađorđe i Miloš Obrenović.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Sadašnja teritorija grada najvećim delom je pripadala selu Vrbica. Pošto je knez Miloš često boravio u lečilištu Bukovičke banje odluči da u Vrbici 1858. godine podigne crkvu (jednu od nekoliko pokajnica) i posveti je Svetom Arhanđelu Gavrilu, a od dela sela Vrbice sa delom sela Bukovik formira varoš kojoj daje ime Aranđelovac.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Aranđelovac je mlad grad. Osnovu grada čine Bukovik i Vrbica. Najstariji pismeni podaci o Bukoviku potiču iz 15. veka. U srednjem veku ceo kraj je bio povezan sa Rudnikom, tada najvažnijem mestu u Šumadiji. Kada su Osmanlije 1459. osvojili Smederevo, njihova vojska je ovladala i ovim krajem. Pavle Bakić je iz Venčaca sa 1000 ratnika prešao u Ugarsku i postaje srpski despot. Austrija je 1718. godine zavladala severnim krajevima centralne Srbije. Centralna Srbija pod Austrijancima dobila je status Vojne komandanture Kraljevine Srbije. U to vreme pominje se Vrbica kao nenaseljeno mesto u kragujevačkom distriktu. Godine 1735. u Vrbici se pominje šanac sa oko 50 domova i možda 300 do 350 stanovnika. Komandant šanca bio je Mijuško Kujundžić koji je zapovedao svim vojnim obveznicima ovog kraja. Osmanlije su 1739. godine ponovo zavladali centralnom Srbijom. Njihove represalije izazvale su još jednu veliku seoba Srba u krajeve severno od Dunava i Save. Mnogi su tražili spas u hajdučiji. Iako su Osmanlije poslali svoje elitne trupe, janjičare, hajdučija se u celom regionu južno od Dunava i Save nije mogla ugušiti, isto zbog Carske Austrije u susedstvu u koju su hajduci mogli da se povuku ili priključe raznim vojnim jedinicama. Prvi srpski ustanak je izbio 1804. godine, u Orašcu, gde su se skupili narodni prvaci i ugledni ljudi. Ustanike je zakleo bukovički prota Atanasije.

Posle srpskih ustanka 1804 i 1815. mesto se razvija i napreduje. Ilija Garašanin je rođen u selu Garaši. Mihailo Obrenović gradi Staro zdanje kao svoju letnju rezidenciju. Aranđelovčani su važili kao odani Obrenovićima, te su nemilo prihvatili smenu kraljevske dinastije 1903. godine.

U gradu je "trideset godina" bio najuticajniji Ilija Mihailović. Kada je u decembru 1936. došlo do promene opštinske vlasti, pekli su vola na ražnju i okadili opštinsku zgradu sa šest kadionica.[1]

Godine 1941. Kosta Pećanac poziva na Bukulji sabor predratnog četničkog udruženja i predlaže saradnju sa Nemcima. Nakon sabora Pećanac odlazi u istočnu Srbiju. Komunistička vlast Jugoslavije dovodi 1945. u Aranđelovac crnogorskog mitropolita Joanikija Lipovca gde je ubijen. Mesto gde počivaju njegovi zemni ostaci je do danas ostalo nepoznato.

Aranđelovac je u Drugom svetskom ratu oslobođen u borbama septembra 1944. godine.

Ovde se nalaze OŠ „Ilija Garašanin” Aranđelovac, OŠ „Sveti Sava” Aranđelovac, OŠ „Milan Ilić Čiča” Aranđelovac, OŠ „Miloš Obrenović” Aranđelovac i OŠ „Svetolik Ranković” Aranđelovac.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Aranđelovac živi 19575 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,7 godina (37,5 kod muškaraca i 39,8 kod žena). U naselju ima 8339 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,91.

Ovo naselje je skoro u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u drugoj polovini XX veka se stanovništvo petostruko uvećalo.

Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 4.278
1953. 6.368
1961. 9.837
1971. 15.545
1981. 21.379
1991. 23.750 23.153
2002. 24.309 25.199
2011. 24.797
2022. 22.881
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[3]
Srbi
  
23.324 95,94%
Crnogorci
  
244 1,00%
Romi
  
231 0,95%
Jugosloveni
  
50 0,20%
Makedonci
  
46 0,18%
Hrvati
  
33 0,13%
Muslimani
  
0 0,0%
Mađari
  
15 0,06%
Rusi
  
100 0,4%
Slovenci
  
9 0,03%
Bugari
  
9 0,03%
Slovaci
  
3 0,01%
Rumuni
  
3 0,01%
Nemci
  
3 0,01%
Albanci
  
0 0,00%
Česi
  
1 0,00%
Rusini
  
1 0,00%
Vlasi
  
1 0,00%
Bošnjaci
  
1 0,00%
nepoznato
  
122 0,50%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Privreda[uredi | uredi izvor]

Trg u Aranđelovcu

Najpoznatije preduzeće iz Aranđelovca je AD „Knjaz Miloš“ koje sem pomenute mineralne vode, proizvodi i puni sokove i energetske napitke. Holding korporacija „Šamot“ je proizvodila vatrostalne materijale i vršila eksploatisanje nemetaličnih ruda, a „Elektroporcelan“ porcelanske izolatore. Elektrokeramika se proizvodila i u DD „Elka“.

Nažalost, mnogi aranđelovački privredni giganati više ne rade ("Šamot", "Elektroporcelan", "Elka") jer su otišli u stečaj. Izuzetak je "Šamot Darosava" (deo "Šamot Holdinga") koja i dan danas proizvodi vatrostalne proizvode.

Eksploataciju mermera vrši preduzeće „Venčac“ a proizvodnjom PVC cevi bavi se „Peštan“. "Univerzum" (bivše DD „Kubršnica“) proizvodi građevinski materijal (opeke i montažne nosače). "Bekament" proizvodi materijale za završne radove u građevinarstvu. Pored pomenutih postoji veliki broj manjih privatnih preduzeća.

U Aranđelovcu postoje tri hotela: „Staro zdanje“, „Šumadija“ i „Izvor“, odmaralište INO, restoran "Bukulja" (bivši „Lovački dom“) na Bukulji, te veliki broj privatnih smeštajnih kapaciteta i mnoštvo kafića i restorana.

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Pravoslavna crkva Sv. Arhanđela Gavrila u Aranđelovcu, podignuta 1835
Crkva Sv. Arhanđela Mihaila u Brezovcu

Aranđelovac je najpoznatiji po blagotvornosti kisele vode kojom je još 1811. godine svoje zdravlje krepio Dositej Obradović. Na lični zahtev kneza Miloša, bukovička voda je dopremana u butelama i korišćena na dvoru, a početkom XX veka počinje i ručno flaširanje kisele vode „Knjaz Miloš“. Ova voda je često dobijala medalje za kvalitet. Pored ovoga, veoma je poznat velelepni park Bukovičke banje koji se prostire na površini od 21,5 ha sa stalnom postavkom mermernih skulptura, najpoznatijih naših i svetskih autora, nastalih u tridesetogodišnjem postojanju međunarodne smotre umetnosti „Mermer i zvuci“ koja pored mermernih skulptura organizuje i manifestaciju „Svet keramike“, a organizuje i pozorišne predstave, koncerte i folklorne priredbe. Od 1966. organizuje se Simpozijum skulpture „Beli Venčac“.[5] Sve manifestacije obavljaju se na letnjoj otvorenoj sceni ili u prelepoj „Sali kneževa“ hotela „Staro zdanje“, građevine stare preko 150 godina, koja potiče iz vremena dinastije Obrenović. U parku se nalazi i paviljon knjaza Miloša i nekoliko izvora mineralne vode koja se u banjskom lečilištu koristi zajedno sa glinom za lečenje oboljenja gastrointestinalnog i hepatolibijarnog sistema, bolesti respiratornog sistema i povrede lokomotornog sistema.

Staro zdanje

Spomenik ustanicima iz Prvog srpskog ustanka nalaze u selu Orašac 6 km od Aranđelovca, gde se nalazi memorijalni kompleks smešten oko Marićevića jaruge gde je započeto stvaranje moderne srpske države, a Karađorđe izabran za vođu ustanka.

Aranđelovac ima i dva hrama Sv. arhangela Gavrila. Jedan je onaj u kome je služio prota Atanasije Bukovički, koji je zakleo ustanike na vernost otadžbini, podignut na temeljima srednjovekovne crkve iz 1480. godine. Drugi je podigao knez Miloš, onaj po kome je Aranđelovac dobio ime, podignut 1835. godine, a koji je gotovo istovetan crkvi Svete Trojice u Gornjem Milanovcu. Novosagrađen Hram Sv. Ap. Petra i Pavla jedan je od najvećih u Šumadiji. U blizini se nalazi nekadašnji srednjovekovni manastir, a danas crkva Svetog Arhangela Mihaila u Brezovcu, crkve brvnare u Venčanima i Darosavi. U neposrednoj blizini, u Topoli nalazi se mauzolej kralja Petra I na Oplencu kao i Karađorđeva crkva, zatim srednjovekovni manastiri Voljavča, Nikolje i Blagoveštenje.

Na 10 km od Aranđelovca je 1976. podignuto akumulaciono Garaško jezero za snabdevanje vodom Aranđelovca i okoline. Jezero se prostire na površini od oko 65 ha, najveće dubine 22 m, poribljeno je i predstavlja omiljeno izletište građana Aranđelovca zajedno sa bazenom pored samog jezera i sportskim terenima.

Aranđelovački muzej ima svoju stalnu postavku kome pripada Risovačka pećina, na samom ulazu u grad, iz doba neolita, a u blizini koje se nalazi i etno-kuća.

Ovde je 1869. godine osnovano Aranđelovačko čitalište.

Aranđelovac panorama

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]