Pološka episkopija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prostorni položaj drevne Pološke, odnosno Tetovske episkopije u sastavu obnovljene Srpske patrijaršije tokom 16. i 17. veka

Pološka episkopija, odnosno Tetovska episkopija je drevna pravoslavna episkopija, koja je postojala u periodu od sredine 14. do kraja 17. veka. U prethodnom periodu, od početka 11. do sredine 14. veka, oblast zvana Polog u gornjem Povardarju bila je u sastavu Prizrenske episkopije. Tokom 11. i 12. veka, oblast Pologa povremeno je dolazila pod srpsku vlast, koja se na tom području trajno učvrstila krajem 13. veka. Nakon proglašenja Srpske patrijaršije (1346), kada je episkopija u Prizrenu uzdignuta na stepen mitropolije, za područje Pologa osnovana je nova episkopija čiji su arhijereji bili podložni prizrenskim mitropolitima. Nešto kasnije, tokom 16. ili 17. veka, Pološka episkopija je prebačena u nadležnost, Skopske mitropolije, koja se takođe nalazila u sastavu obnovljene Srpske patrijaršije (1557-1766). U međuvremenu, Pološka episkopija je krajem 17. ili početkom 18. veka ugašena, a njeno područje je prešlo pod neposrednu nadležnost skopskih mitropolita.[1][2]

U spomen na drevnu srpsku Pološku, odnosno Tetovsku episkopiju, Srpska pravoslavna crkva je 1993. godine dnela odluku da se novoizabranom vikarnom jerarhu Jovanu Mladenoviću dodeli titula tetovskog episkopa, što je učinjeno povodom njegovog postavljenja na dužnost administratora svih eparhija SPC na području tadašnje BJRM.[3] Nešto kasnije, u sklopu sprovođenja Niškog sposrazuma (2002), oblast Pologa (sa Tetovom i Gostivarom) uključena je u sastav kanonske Pološko-kumanovske episkopije.[4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]