Ratko Vujović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ratko vujović čoče
Ratko Vujović Čoče
Lični podaci
Datum rođenja(1916-12-16)16. decembar 1916.
Mesto rođenjaNikšić, Kraljevina Crna Gora
Datum smrti29. oktobar 1977.(1977-10-29) (60 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1938.
Učešće u ratovimaŠpanski građanski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaInternacionalne brigade
NOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19361939.
19411976.
Čingeneral-pukovnik
Predsednik FK Partizan
Period19451950.
PrethodnikFunkcija ustanovljena
NaslednikBogdan Vujošević
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden ratne zastave Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem
Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Ratko Vujović Čoče (Nikšić, 16. decembar 1916Beograd, 29. oktobar 1977), učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 16. decembra 1916. u Nikšiću. Osnovnu školu je završio y Nikšiću, a gimnaziju u Nikšiću i Cetinju. Posle završene gimnazije, 1936. godine, otišao je na studije agronomije u Prag (na Fakultetu poljoprivrednog i šumarskog inženjerstva Češkog tehničkog univerziteta).

Sa početkom Španskog građanskog rata, Ratko, među prvim jugoslovenskim dobrovoljcima, stiže u Španiju, krajem 1936. godine i priključuje se borbi za odbranu Španske republike. Posle kratke obuke upućen je, kao borac bataljonaDimitrov“ na front Harama, kod Madrida. Posle je prebačen u 129. internacionalnu brigadu, u kojoj su se nalazili Jugosloveni, i tamo je obavljao dužnost zamenika komandira voda (komandir voda je bio Franc Rozman Stane). U Španiji je, 1938. godine, primljen u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Posle završetka rata, zajedno sa ostalim borcima Internacionalnih brigada, povukao se u Francusku, gde je zatočen u logor Arželes, kod Perpinjana. Maja 1941. godine, sa jednom grupom jugoslovenskih zatočenika, prijavio se za dobrovoljni rad u Nemačkoj, gde je radio u jednom rudniku, kod Lajpciga. Iz Nemačke je tokom avgusta uspeo da se, preko već uspostavljenih partijskih veza, prebaci u Jugoslaviju.

Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]

Septembra 1941. godine dolazi u, tada oslobođeni, Drvar i postaje politički komesar prve partizanske čete. Novembra 1941. godine upućen je na Kozaru, gde je najpre bio zamenik, a zatim i politički komesar Drugog krajiškog (kozarskog) NOP odreda.

Jula 1942. godine, za vreme velike neprijateljske ofanzive na Kozaru, zajedno sa Josipom Mažarom Šošom i Milošem Šiljegovićem, rukovodio je partizanskim jedinicama.

Kada je 22. septembra 1942. godine formirana Pete krajiške kozarske udarne brigade, postao je zamenik komandanta. Kasnije je postao načelnik obaveštajnog centra Operativnog štaba za Bosansku krajinu. Septembra 1943. godine, kao obaveštajni oficir Trećeg bosanskog korpusa NOV i POJ, prešao je u istočnu Bosnu i tamo učestvovao u prvoj operaciji za oslobođenje Tuzle. Potom je bio komandant Petnaeste majevičke udarne brigade i načelnik štaba 17. istočnobosanske divizije. Januara 1945. godine postavljen je za načelnika Operativnog štaba za Kosovo i Metohiju.

Posleratni period[uredi | uredi izvor]

Posle oslobođenja Jugoslavije, završio je Višu vojnu akademiju JNA i obavljao mnoge odgovorne dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) — bio je zamenik načelnika Druge uprave Generalštaba JA, pomoćnik komandanta za pozadinu armije, komandant korpusa, načelnik uprave u Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu (SSNO) i drugo. Penzionisan je u činu general-pukovnika JNA, 1976. godine.

Umro je 29. oktobra 1977. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden ratne zastave, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem i Orden za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953.

Literatura[uredi | uredi izvor]