Čenej

Koordinate: 45° 22′ 01″ S; 19° 47′ 31″ I / 45.366833° S; 19.792° I / 45.366833; 19.792
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Čenej
Pravoslavna crkva Sv. Duha u Čeneju
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
GradNovi Sad
Gradska opštinaNovi Sad
Stanovništvo
 — 2011.Rast 2.125
 — gustina24/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 22′ 01″ S; 19° 47′ 31″ I / 45.366833° S; 19.792° I / 45.366833; 19.792
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina85 m
Površina89,8 km2
Čenej na karti Srbije
Čenej
Čenej
Čenej na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj21233
Pozivni broj021
Registarska oznakaNS

Čenej je naselje u Srbiji u gradskoj opštini Novi Sad u Južnobačkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 2.125 stanovnika.

Stanovništvo Čeneja pretežno žive na salašima. Pored naselja nalazi se i aerodrom „Čenej“ sa zemljanom pistom koji se uglavnom koristi u poljoprivredne svrhe.

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

U Čeneju se nalaze:

  • Dud Čenejac, koji se nalazi u dvorištu salaša Živke i Mladenka Kuzmanovića, sa stablom prečnika 1,30 metar, starosti između 180 i 200 godina. To je najstarije drvo Duda u Srbiji, zaštićeno prirodno dobro i model za tipični čenejski suvenir: rakiju dudovaču.[1]
  • Crkva Sv. Duha, za koju ne postoje pouzdani podaci o godini izgradnje, ali prema nekim pisanim dokumentima postoji još od pre 1835. godine. Neke od ikona koje se i danas mogu videti u crkvi oslikao je Jovan Klajić. Poznata je i po tome što je oko nje sniman deo filma Pop Ćira i pop Spira[1]

Salaši[uredi | uredi izvor]

Salaši su jedinstveni objekati u obliku rančeva. Nastajali su tako što je njihova prvobitna namena bila privremeni smeštaj porodica, koje su boravile na ovim prostorima, a zatim su to postali domovi, uz koje su išli i prateći objekti, građeni na sredini poseda. Neki od salaša koriste se i kao smeštajni objekti namenjeni za turizam, kao npr.[2]:

  • Salaš 137
  • Naš salaš
  • Brkin salaš
  • Pajin Salaš
  • Salaš Volić

u kojima se većinom nalaze restorani sa tipičnim specijalitetima iz tog kraja.

Gastronomija[uredi | uredi izvor]

Predjelo: sirevi, suvomesnatih proizvodi (kobasice, kulen, domaća džigernjača, krvavica, švargla, dimnjena šunka, domaća slanina), čvarci, pihtije, jaja i testa.[3]

Pre svakog glavnog jela se služe[3]:

  • supe: morčija, pileća, juneća, pačja, guščija, od fazana, petla, pa čak i goluba. U supu se stavljaju domaći rezanci, knedle, flekice za supu, derviš ili tarana.
  • čorbe: paradajz čorba, bela čorba, čorba od fazana, kisela čorba od zeca

Glavno jelo se pravi od pečene, pohovane ili dinstane svinjetine, živinskog mesa, junetine, jagnjetine ili ovčetine, uz koje mogu ići prilozi: grašak, boranija, spanać, kelj, tikvice, đuveč i krompir u različitim oblicima.[3]

Tipična jel su: gulaš, paprikaš, pasulj, punjene paprike, sarma, pilav, musaka, bećar paprikaš, a posebni specijaliteti su: sarma od listova vinove loze i pijani šaran.[3]

Za dezert se najčešće prave rezne štrudle, gibanice, krofne, rezanci s makom, gomboce, koh, lenje pite, rigojanči, žerbo kocke, vanilice, krempite, princes krofne, oblatne i drugo.[3]

Aerodrom Čenej[uredi | uredi izvor]

Aerodrom „Čenej“ je građen od 1952. i pušten u rad 1953. godine, za potrebe novoformiranog Vazduhoplovnog centra Vojvodine u uslovima Rezolucije Informbiroa i sveobuhvatne blokade Jugoslavije. Lokaciju za aerodrom pronašao je Sredoje Pajić, tadašnji komandant Vazduhoplovnog centra, koji je vodio sve pripreme i izgradnju aerodroma, po projektu arhitekta Vase Pejića.[4]

Nalazi se na 16-tom kilometru od Novog Sada, sa desne strane (starog) puta M-5, Novi Sad-Subotica. Pravougaonog oblika dimenzija 1.500m H 300m, a poletno-sletna staze 1.500m H 100m. Danas je pre svega namenjen sportskoj i poljoprivrednoj avijaciji i na njemu se održavaju i razna takmičenja. U okviru aerodroma deluje Aero klub „Novi Sad“, najstariji i jedan od najuspešnijih aeroklubova, osnovan 1923. godine.[4]


Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema popisu iz 2002. bilo je 2115 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1577 stanovnika). U naselju Čenej živi 1690 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,6 godina (38,0 kod muškaraca i 41,1 kod žena). U naselju ima 683 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,09.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 2.278
1953. 2.125
1961. 2.078
1971. 1.828
1981. 1.686
1991. 1.577 1.572
2002. 2.115 2.140
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[6]
Srbi
  
1.794 84,82%
Jugosloveni
  
59 2,78%
Slovaci
  
37 1,74%
Mađari
  
33 1,56%
Hrvati
  
21 0,99%
Crnogorci
  
9 0,42%
Slovenci
  
5 0,23%
Goranci
  
5 0,23%
Rumuni
  
4 0,18%
Bugari
  
4 0,18%
Albanci
  
3 0,14%
Rusini
  
2 0,09%
Romi
  
2 0,09%
Nemci
  
2 0,09%
Ukrajinci
  
1 0,04%
Rusi
  
1 0,04%
Makedonci
  
1 0,04%
Bunjevci
  
1 0,04%
nepoznato
  
117 5,53%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Čenej: znamenitosti Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. avgust 2016), Pristupljeno 16. 12. 2012.
  2. ^ Čenej: Salaši Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. jun 2014), Pristupljeno 16. 12. 2012.
  3. ^ a b v g d Čenej: Gastronomija naselja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. februar 2014), Pristupljeno 16. 12. 2012.
  4. ^ a b Čenej: Aerodrom Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. oktobar 2012), Pristupljeno 16. 12. 2012.
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]