2. majevička laka pješadijska brigada
2. majevička laka pješadijska brigada | |
---|---|
Postojanje | 1992—1996. |
Formacija | brigada |
Jačina | 2.500 prosečno: 2.000 |
Deo | Istočnobosanskog korpusa |
Angažovanje | |
Odlikovanja | Zlatna značka IBK |
Komandanti | |
Komandant | Mile Dubajić |
Komandant 2 | Velizar Blagojević |
Komandant 3 | Pero Despotović |
Komandant 4 | Slavko Gužvić |
Komandant 5 | Miroslav Banđur |
2. majevička laka pješadijska brigada je bila pješadijska jedinica Vojske Republike Srpske, u sastavu Istočnobosanskog korpusa.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Nastala je u maju 1992. od starješina i vojnika 92. motorizovane brigade JNA rodom iz BiH, koja je poslije napada muslimanskih snaga na kolonu JNA na Brčanskoj Malti napustila Tuzlu 15. maja 1992, i dijelova 22. partizanske brigade JNA iz Ugljevika. Bila je u sastavu Istočnobosanskog korpusa VRS. Borački sastav uglavnom je činilo izbjegličko stanovništvo predratnih opština Tuzla, Lukavac, Živinice, Kalesija, Zvornik, sa manjim brojem mobilisanih vojnih obveznika iz opština Lopare, Ugljevik i Bijeljina. Formacijski sastav brigade činili su: komanda brigade, komanda stana, tri pješadijska bataljona (kasnije je u sastav ušao još jedan bataljon), dvije baterije topova 13-1, haubica 105 mm, tenkovski vod, laki artiljerijski vod PVO 20/3, vod "Praga", izviđački vod, vod vojne policije, odjeljenje inženjerije, vod veze, sanitetski vod i pozadinska četa. Zona odbrane brigade bila je u zahvatu putne komunikacije Tuzla – Bijeljina na prevoju Banj brdo i oko releja Stolice. Komandno mjesto brigade bilo je na granici sela Tobut i Priboj. Brigada je imala oko 2.000, u jednom periodu do 2.600 boraca. Osnovni borbeni zadatak brigade bio je odbrana prevoja Banj brdo i padina oko releja Stolice, zaštita srpskog stanovništva i teritorije po dubini, a u sadejstvu sa 1. majevičkom i 1. semberskom lakom pješadijskom brigadom. Bila je angažovana i na posavskom, sarajevsko-romanijskom i zapadnokrajiškom dijelu ratišta.[1]
U toku Odbrambeno-otadžbinskog rata 1992 – 1995. brigada je imala 404 poginula i 960 ranjenih boraca. Komandanti brigade bili su: potpukovnik Mile Dubajić (od formiranja do avgusta 1992), major Velizar Blagojević (avgust 1992 – 10. septembar 1992), potpukovnik Pero Despotović (10. septembar 1992 – 13. april 1993), pukovnik Slavko Gužvić (13. april 1993 – februar 1994), pukovnik Miroslav Banđur (februar 1994. do spajanja 1. i 2. majevičke brigade i formiranja 308. brigade 3. korpusa VRS, 1995. godine). Brigada je odlikovana Medaljom Petra Mrkonjića i Zlatnom značkom Istočnobosanskog korpusa VRS. Spomen-soba brigade nalazi se u bivšem zadružnom domu u selu Priboj (opština Lopare). Na platou ispred doma podignut je spomenik poginulim borcima.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Enciklopedija Republike Srpske. 3, D-Ž. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2020. str. 430. ISBN 978-99976-42-37-0.