Pređi na sadržaj

2. majevička laka pješadijska brigada

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
2. majevička laka pješadijska brigada
Postojanje1992—1996.
Formacijabrigada
Jačina2.500
prosečno: 2.000
DeoIstočnobosanskog korpusa
Angažovanje
Odlikovanja Zlatna značka IBK
Komandanti
KomandantMile Dubajić
Komandant 2Velizar Blagojević
Komandant 3Pero Despotović
Komandant 4Slavko Gužvić
Komandant 5Miroslav Banđur

2. majevička laka pješadijska brigada je bila pješadijska jedinica Vojske Republike Srpske, u sastavu Istočnobosanskog korpusa.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nastala je u maju 1992. od starješina i vojnika 92. motorizovane brigade JNA rodom iz BiH, koja je poslije napada muslimanskih snaga na kolonu JNA na Brčanskoj Malti napustila Tuzlu 15. maja 1992, i dijelova 22. partizanske brigade JNA iz Ugljevika. Bila je u sastavu Istočnobosanskog korpusa VRS. Borački sastav uglavnom je činilo izbjegličko stanovništvo predratnih opština Tuzla, Lukavac, Živinice, Kalesija, Zvornik, sa manjim brojem mobilisanih vojnih obveznika iz opština Lopare, Ugljevik i Bijeljina. Formacijski sastav brigade činili su: komanda brigade, komanda stana, tri pješadijska bataljona (kasnije je u sastav ušao još jedan bataljon), dvije baterije topova 13-1, haubica 105 mm, tenkovski vod, laki artiljerijski vod PVO 20/3, vod "Praga", izviđački vod, vod vojne policije, odjeljenje inženjerije, vod veze, sanitetski vod i pozadinska četa. Zona odbrane brigade bila je u zahvatu putne komunikacije Tuzla – Bijeljina na prevoju Banj brdo i oko releja Stolice. Komandno mjesto brigade bilo je na granici sela Tobut i Priboj. Brigada je imala oko 2.000, u jednom periodu do 2.600 boraca. Osnovni borbeni zadatak brigade bio je odbrana prevoja Banj brdo i padina oko releja Stolice, zaštita srpskog stanovništva i teritorije po dubini, a u sadejstvu sa 1. majevičkom i 1. semberskom lakom pješadijskom brigadom. Bila je angažovana i na posavskom, sarajevsko-romanijskom i zapadnokrajiškom dijelu ratišta.[1]

U toku Odbrambeno-otadžbinskog rata 19921995. brigada je imala 404 poginula i 960 ranjenih boraca. Komandanti brigade bili su: potpukovnik Mile Dubajić (od formiranja do avgusta 1992), major Velizar Blagojević (avgust 1992 – 10. septembar 1992), potpukovnik Pero Despotović (10. septembar 1992 – 13. april 1993), pukovnik Slavko Gužvić (13. april 1993 – februar 1994), pukovnik Miroslav Banđur (februar 1994. do spajanja 1. i 2. majevičke brigade i formiranja 308. brigade 3. korpusa VRS, 1995. godine). Brigada je odlikovana Medaljom Petra Mrkonjića i Zlatnom značkom Istočnobosanskog korpusa VRS. Spomen-soba brigade nalazi se u bivšem zadružnom domu u selu Priboj (opština Lopare). Na platou ispred doma podignut je spomenik poginulim borcima.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Enciklopedija Republike Srpske. 3, D-Ž. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2020. str. 430. ISBN 978-99976-42-37-0.