Vavelski zmaj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vavelski zmaj
Smok Wawelski
Vavelski zmaj, u Cosmographie Universalis Sebastijana Munstera (1544)

Vavelski zmaj (polj. Smok Wawelski), poznat i kao Zmaj Vavelskog brda, je čuveni zmaj u poljskom folkloru. Njegova jazbina je u pećini u podnožju Vavelskog brda na obali reke Visle. Brdo Vavel je u Krakovu, koji je tada bio prestonica Poljske. U nekim pričama zmaj je tu živeo pre osnivanja grada, kada su to područje naseljavali farmeri.

Vavelska Katedrala i Krakovski Vavel Zamak se nalaze na Vavelskom brdu. Ispred ulaza u katedralu postoje kosti pleistocenskog bića koje vise na lancu, koja su pronađena i donesena u katedralu u srednjem veku, kao ostaci zmaja. Veruje se da će svet doći do svog kraja kada kosti padnu na zemlju. Katedrala ima statuu Vavelskog zmaja i ploču u spomen pobedi Krakusa, poljskog princa koji je ubio zmaja i, prema plaketi, osnovao grad i sazidao palatu iznad jazbine ubijenog zmaja. Zmajeva pećina ispod zamka je sada popularno turističko odredište[1][2].

Legenda[uredi | uredi izvor]

Po Vinsentu Kadlubeku[uredi | uredi izvor]

Najstarija poznata priča dolazi iz rada krakovskog biskupa iz 13. veka i istoričara Poljske, Vinseta Kadlubeka (polj. Wincenty Kadłubek)[3]. Prema njegovoj hronici zastrašujuće čudovište se pojavilo tokom vladavine kralja Krakusa (lat. Gracchus). Zmaju je zahtevao nedeljna sledovanja stoke, a ako ne stigne, umesto toga jeo je ljude. U nadi da će ubiti zmaja, Krakus je pozvao na svoja dva sina, Leha i Krakusa II. Oni nisu uspeli da pobede stvorenje golim rukama, pa su odlučili da ga nadmudre. Nahranili su ga sa telećeom kožom koja je bila napunjena sa vrelim sumporom, koja je uzrovala njegovu vatrenu smrt. Nakon zmajeve smrti, braća su počela da se svađaju ko je zaslužan za njegovu smrt. Stariji brat je ubio mlađeg Krakusa II, i rekao je da ga je zmaj ubio. Kada je postao kralj, njegova tajna je otkrivena, i on je proteran iz zemlje. Grad je dobio ime u znak priznanja za hrabrog i nevinog Krakusa[4].

Jan Dlugoš (polj. Jan Długosz) je u svojoj hronici iz 15. veka preselio bratoubistvo Krakovih sinova u period nakon smrti kralj Krakusa I. Braća se takođe zovu Krakus i Leh. Prema prvobitnoj verziji, Krakus II je bio mlađi brat i ubio ga je stariji, ali prema Janu Dlugošu bilo je suprotno[5].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Dragon of Wawel Hill - Smok Wawelski”. Pristupljeno 27. 7. 2012. . Icbleu.org..
  2. ^ „The Dragon of Wawel.”. Pristupljeno 27. 7. 2012.  Michael Resch at NSW AMES..
  3. ^ Mistrz Wincenty tzw. Kadłubek, "Kronika Polska", Ossolineum, Wrocław. 2008. ISBN 978-83-04-04613-9.
  4. ^ Możejko, Michał (2007). „Legenda o Smoku Wawelskim według Wincentego Kadłubka (The Legend of Wawel Dragon according to Wincenty Kadłubek)”. Legendy i Baśnie (Legends and Stories) (na jeziku: Polish). GMF. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 30. 6. 2015. 
  5. ^ Długosz, Jan (1455—80). Historiae Polonicae libri xii (na jeziku: Poljski).  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Długosz, Jan (1455—80). Historiae Polonicae libri xii (na jeziku: Poljski).  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]