Danska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kraljevina Danska
Kongeriget Danmark  (danski)
Krilatica: Божја помоћ, љубав људи, снага Данске
(dan. Guds hjælp, Folkets kærlighed, Danmarks styrke)[1]
Himna: Има једна дивна земља
(dan. Der er et yndigt land)
Položaj Danske
Glavni grad Kopenhagen
Službeni jezikdanski
Vladavina
KraljFrederik X Danski
Predsednik VladeMete Frederiksen
Istorija
Nezavisnost8. vek
Geografija
Površina
 — ukupno42.943 km2(130)
 — voda (%)1,74
Stanovništvo
 — 2023.[2]5.935.619(112)
 — gustina138,22 st./km2
Ekonomija
BDP / PKM≈ 2023
 — ukupnoRast 441,754 mlrd.$(53)
 — po stanovnikuRast 74,957$(11)
BDP / nominalni≈ 2023
 — ukupnoRast 420,800 mlrd.$(41)
 — po stanovnikuRast 71,402$(10)
IHR (2021)Rast 0.948(6) — veoma visok
Valutadanska kruna
 — stoti deo valute‍100 центи‍
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC +1, +2 (CET, CEST)
Internet domen.dk
Pozivni broj+45

Danska (dan. Danmark), zvanično Kraljevina Danska (dan. Kongeriget Danmark) je država u severnoj Evropi[3] i nalazi se na poluostrvu Jiland i sastoji se od 490 ostrva. Deo je Evropske unije. Glavni grad je Kopenhagen.

Danska izlazi na Baltičko i Severno more, i sastoji se od poluostrva Jiland (danski: Jylland) i ostrva: Fin (Fyn), Seland (Sjælland), Bornholm i još puno manjih ostrvaca, koje se često nazivaju Danskim Arhipelagom. Danska se nalazi severno od Nemačke, jugozapadno od Švedske i južno od Norveške. Grenland i Farska Ostrva su takođe teritorije Kraljevine Danske, svaka sa suverenom vlašću.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Poreklo Danske je izgubljeno u praistoriji. Pre nego što je bila nastanjena nordijskim narodima, Danska je bila dom Keltima — što je potvrđeno otkrićima ritualnih močvarnih ubistava i sahrana. Najstarije dansko pismo potiče iz sedmog veka, kada je nastala i nova runska azbuka. Najstariji grad je Ribe koji datira iz 810. godine.

Rekonstrukcija Vikinškog broda

Sve do 11. veka (kada je došlo do pokrštavanja) Danci su bili poznati kao Vikinzi, zajedno sa Norvežanima i Šveđanima, koji su kolonizovali, napadali i trgovali u svim delovima Evrope. Mnogi arheolozi i istoričari veruju da su Vikinzi doprli čak do Amerike i da su je prvi pronašli. Putovali su od Skandinavije do Islanda, zatim dalje do Grenlanda i na kraju do Amerike.

U različitim dobima kralj Danske je vladao delovima Engleske i Irske, Norveškom, Švedskom, Finskom, Islandom, Francuskom, naročito Normandijom i delovima Devičanskih ostrva, Trankebarom u Indiji, delovima obala Baltičkog mora i današnjom severnom Nemačkom. Skanija, Bleking i Haland su bili delovi Danske većim delom njene rane istorije, ali su potpali pod švedsku vlast 1658. godine. Savez sa Norveškom je raskinut 1814. godine, kada je Norveška ušla u novi savez sa Švedskom, do 1905. godine.

Ustavotvorna skupština 1849.

Danski liberalni i nacionalni pokret postao je značajan 1830-ih godina i posle evropskih revolucija 1848. godine Danska postaje ustavna monarhija 5. juna 1849. godine.

Posle Drugog šlezvičkog rata 1864. godine, Danska je bila prisiljena da ustupi pokrajinu Šlezvig-Holštajn Pruskoj, što je bila posledica poraza koji je ostavio duboke tragove u danskom nacionalnom identitetu. Posle ovoga Danska je usvojila politiku neutralnosti, zbog čega ostaje neopredeljena u Prvom svetskom ratu. Zbog poraza Nemačke tokom sklapanja Versajskog mira Danskoj je ponuđeno vraćanje pokrajine Šlezvig-Holštajn. Bojeći se Nemačke odmazde ona je odbila da prihvati vraćanje Holštajna i insistirala je na plebiscitu o povratku Šlezviga. Godine 1920. je kao rezultat plebiscita severni Šlezvig vraćen Danskoj.

Uprkos neutralnosti Dansku su Nemci napali (operacija Vezeribung), 9. aprila 1940. godine. Iako u početku sa sopstvenom vlašću (koja se završila 1943. zbog rastućeg otpora), Danska je ostala okupirana tokom celog Drugog svetskog rata. Posle rata Danska je postala jedna od osnivača NATO-a, i 1973. godine, pridružila se Evropskoj ekonomskoj zajednici (kasnije Evropska unija).

Vlada i politika[uredi | uredi izvor]

Kralj Frederik X

Godine 1849. Danska je postala ustavna monarhija usvojivši novi ustav. Monarh je formalno na čelu države, što je uglavnom ceremonijalna uloga, pošto je izvršna vlast u rukama kabineta ministara, sa premijerom kao prvim među jednakima (primus inter pares). Zakonodavnu vlast čine i vlada i Danski parlament, poznat kao Folketing, koji se sastoji od (ne više od) 179 članova. Dansko sudstvo je funkcionalno i administrativno nezavisno od izvršne i zakonodavne vlasti.

Parlamentarni izbori moraju se održavati najmanje svake četiri godine; ali premijer može da zatraži prevremene izbore, ako tako odluči. Ukoliko parlament izglasa nepoverenje premijeru, celokupna vlada se raspada.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Mapa Danske

Danska se sastoji iz poluostrva Jiland (Jylland) i 405 imenovanih ostrva. Od njih je 323 naseljeno, a najveća su Seland (Sjælland) i Fin (Fyn). Ostrvo Bornholm se nalazi nešto istočnije od ostatka zemlje, u Baltičkom moru. Mnoga od većih ostrva su povezana mostovima; Eresund most (Øresund) povezuje Zealand sa Švedskom, Most velikog pojasa povezuje Fin sa Selandom, a Most malog pojasa povezuje Jiland sa Finom. Manja ostrva su povezana linijama trajekta.

Danska je zatalasana ravnica, sa brežuljcima čije visine ne prelaze 173 m nadmorske visine. Najviša tačka je Ejer Bavnehoj (173 m nadmorske visine). Veliki uticaj na obrazovanje ove ravnice imali su lednici tokom pleistocene glacijacije. Glacijalni tragovi najmlađe glacijacije brojni su na teritoriji Danske, osim u zapadnom delu Jilanda gde su oni slabije očuvani. Glacijalni akumulativni oblici reljefa predstavljeni su morenama koje se sastoje od glacijalnih i fluvioglacijalnih sedimenata nataloženih preko podinskih stena. Na prostoru Danske prisutni su eolski oblici reljefa predstavljeni pustarama i dinama. Brojne pustare obrazovane su na čelu nekadašnjeg inlandajsa i sastoje se od peskovitog materijala. Dine se javljaju u zapadnom delu poluostrva Jiland, koji nije bio zahvaćen virmskom glacijacijom.[4]

Zime su blage, a leta sveža. Najznačajniji gradovi su prestonica, Kopenhagen (na Selandu), Arhus, Alborg (na Jilandu) i Odense (na Finu).

Oranice, pašnjaci i travnjaci zauzimaju oko ¾ površine i zasejane su u prvom redu krmnim biljkama. Više od polovine izvozne vrednosti daje stočarstvo. Izvoze živu stoku, meso, maslac, jaja, sir, med i mleko. Razvijen je i ribolov.

Nacionalni parkovi[uredi | uredi izvor]

U Danskoj postoji pet nacionalnih parkova:

Ime Osnovan Veličina (km²) Slika
Nacionalni park Ti 2008. 243.7
Nacionalni park Mols Bjerge 2009. 180
Nacionalni park Skjern A 2010. 248.7
Nacionalni park Vadensko more 2010. 1339.49
Nacionalni park Nordsjeland 2010. 390

Okruzi[uredi | uredi izvor]

Danska je podeljena na 5 regija i ukupno 98 opština. Regije su formirane 1. januara 2007. godine kao deo danske opšte reforme koja je zamenila 13 tradicionalnih okruga (amter). U isto vreme manje opštine (komune) kojih je bilo 270, su spojene u veće celine i sad ih ima 98. Najvažnije područje odgovornosti za nove regije je nacionalna zdravstvena služba. Za razliku od bivših kantona, regije ne smeju naplaćivati porez, a zdravstvene usluge se finansiraju prvenstveno iz nacionalnog 8% poreza u kombinaciji sa sredstvima iz obe vlade i opština. Svako regionalno veće sastoji se od 41 političara izabranih na danskim opštinskim izborima.

Većina novih opština ima populaciju od 20.000 stanovnika, iako su neke izuzeci ovom pravilu.

  1. Centralna opština (Hovedstaden)
  2. Severni Jiland (Nordjylland)
  3. Srednji Jiland (Midtjylland)
  4. Južni Jiland (Syddanmark)
  5. Seland (Sjælland)

Grenland i Farska ostrva su delovi Kraljevine Danske, ali imaju autonoman status i uveliko su samoupravni, a predstavljeni su svaki po dva mesta u parlamentu.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Većina stanovništva Danske je skandinavskog porekla, uz male grupe Inuita (sa Grenlanda), Farana, i imigranata. Pošto ne postoje zvanične statistike o sastavu stanovništva, procjenjuje se da je 86,1% stanovništva danskog porekla, uključujući ljude koji vode poreklo sa Grendlanda i Farskih ostrva. Od kraja Drugog svetskog rata, Danska je postala zemlja imigracije. Procenjuje se da u državi živi 10,5% imigranata, dok su 3,3% potomci imigranata. Od 18. veka pa sve do sedamdesetih godina 20. veka, danska vlada je vodila proces "Danizacije", tj. asimilovanja grenlandskih Inuita u dansku naciju.

Iako Danska ima nisku stopu fertiliteta, stanovništvo raste zahvaljujući doseljavanju stranih državljana. Stopa rasta populacije iznosi 0,59% godišnje.

Danski je de fakto nacionalni jezik Danske. Pripada severnom ogranku Germanskih jezika i srodan je švedskom, norveškom i farskom jezikom. Nemački jezik se priča u manjini u južnom dijelu poluostrva Jiland i priznat je kao manjinski jezik na državnom nivou. Po podacima iz 2007. godine bilo je oko 25.900 govornika ovog jezika u južnom delu Jilanda. Farski jezik službeni je na Farskim ostrvima i srodan je danskom jeziku, dok grenlanski jezik, koji je službeni na Grenlandu, nema povezanosti sa danskim jezikom. Velika većina stanovništva Danske (86%) priča engleski kao drugi jezik.

Od religija u Danskoj, po statistikama iz januara 2020, 74,3% Danaca su članovi Luteranske državne crkve, Danske narodne crkve (Den Danske Folkekirke). Ostatak pripada prvenstveno drugim hrišćanskim denominacijama uz oko 4,4% muslimana.

Najveći gradovi[uredi | uredi izvor]

 

Izvor: 2009.
Grad Oblast Populacija
Kopenhagen
Kopenhagen
Orhus
Orhus
1. Kopenhagen Pokrajina glavnog grada Danske 1.167.569 Odense
Odense
Olborg
Olborg
2. Orhus Središnja Danska 239.865
3. Odense Južna Danska 158.678
4. Olborg Severna Danska 122.461
5. Esbjerg Južna Danska 71.025
6. Randers Središnja Danska 59.842
7. Kolding Južna Danska 56.249
8. Horsens Središnja Danska 52.518
9. Vejle Južna Danska 50.213
10. Roskilde Sjeland 46.292


Književnost[uredi | uredi izvor]

Poznati danski pisac bajki Hans Kristijan Andersen

Danska književnost počinje sa runskim natpisima oko 300. godine. Sačuvani su epitafi kraljevima, ratnicima i sveštenicima, naročito iz perioda 800—1100, a to su kratki sadržajni natpisi o bitkama, o ratničkim i pljačkaškim podvizima Vikinga. Oko 1200. Sakso Gramatikus napisao je na latinskom jedno od najvećih dela srednjeg veka „Gesta Danorum“, istorijsku hroniku o junačkim delima Danaca. Poznata je zbirka danskih narodnih pesmi koju je sastavio Svend Gruntvig, sa 539 balada u 3.000 varijanti. U njima se veliča sloboda danskog naroda, a najpopularnija je o Nilsu Ebesenu, plemiću sa Jilanda, i njegovoj pobedi nad nemačkim tiraninom i grofom Halstajnom, koji je 1340. pošao da pokori Dansku. Prva štamparija osnovana je 1842. Humanista Kristijern Pedersen prevodi Bibliju i Luterove pamflete protiv katoličke crkve.

U stvaranju Andersa Areba koji prevodi psalme i piše religiozni epHeksameron“ primećuje se pozni uticaj renesanse. Bording je pesnik didaktičar i predstavnik barokne poezije, a najveći pesnik sedamnaestog veka Tomas Kingo piše himne i pastoralne poeme. Najznačajnije prono delo „Spomen žalosti“ (Jamers Minde) napisala je princeza Leonora Kristina Ulfelt (1621—1698). Ludvig Holberg je tvorac danske komedije. Johan H stekao je ime najboljeg humoriste osamnaestog veka komedijom „Ljubav bez čarapa“. Hans Kristijan Andersen donosi potpuno novi oblik u književnost, pisao je bajke i priče za decu. Henrik Pontopidan piše 3 velika ciklusa romana i nastoji da kaže pravu istinu o svojim zemljacima.

Dva najveća pisca prve polovine devetnaestog veka su Martin Andersen Nekse, pesnik gradskog proletarijata, i Johanes Jensen, esejista, pesnik.

Od savremenih danskih pisaca poznati su dramatičari Kaj Munk i Klejd Abel, a od pesnika Nis Petersen, Raul Lakur i Tove Ditlevsen.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Stara opservatorija u okviru Univerziteta u Kopenhagenu

Obrazovanje u Danskoj je besplatno i gotovo sva omladina je obrazovana. Devet godina škole za decu od 7 do 16 godina je obavezno. Predškolska nastava i vrtići su ostavljeni slobodnom izboru ali ih oko 60% dece pohađa. Posle završenih devet razreda četvrtina učenika napušta školu i počinje da radi. Takođe postoji i deseti razred koji deca mogu da upišu ukoliko se ne osećaju spremnima za srednju školu. Dosta učenika ga pohađa.

Približno polovina učenika ide na zanat i nešto malo više od četvrtine se upisuje u više srednje škole (gimnazija) ili druge institucije koje nude više obrazovanje. Posle gimnazije mladi najčešće nastavljaju sa univerzitetima ili akademijama. Većina ih pravi jednogodišnju pauzu između srednje škole i fakulteta i putuju po svetu.

Većina učenika za vreme srednjeg obrazovanja radi otprilike po 6 sati nedeljno. Sa navršenih šesnaest godina oni od države dobijaju školarinu, kako ne bi morali raditi prekovremeno i kako bi imali više vremena za učenje.

U svim školama postoje saveti učenika koji se brinu o svim problemima učenika i o njima raspravljaju na sastancima sa direktorima i profesorima. Svake godine od vlade dobiju određenu svotu novca sa kojom sami raspolažu. Najčešće sa tim parama prave školske priredbe, kupuju udžbenike. Dužina časa varira od škole do škole.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Danska ima modernu tržišnu privredu. Životni standard je vrlo visok, danska kruna je stabilna i vezana uz evro (1 € = 7,42 DKK). Privreda zavisi od spoljne trgovine i izvoza (najviše se izvozi: svinjetina, riba i žitarice). Danci su odbili evro na referendumu 2000. godine. Privreda je vrlo sindikalizovana; više od 75% radne snage su članovi sindikata. Pravila o radu i plati većinom se dogovaraju između sindikata i poslodavaca, bez uplitanja države.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Opera u Kopenhagenu

Skulptura Mala sirena, obeležje Kopenhagena, odnosi se na sirenu iz istoimene bajke Danca Hansa Kristijana Andersena.

Tačka Danske najudaljenija od mora nalazi se na samo 50 km od obale.

Najviša tačka Danske nalazi se na samo 173 m nadmorske visine.

Poznate „Lego“ kocke proizvode se u mestu Bilund u Danskoj.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Hendes Majestæt Dronning Margrethe II” (na jeziku: danski). Kongehuset. Arhivirano iz originala 10. 05. 2013. g. Pristupljeno 01. 05. 2013. 
  2. ^ „Økonomi- og Indenrigsministeriets Kommunale Nøgletal”. Arhivirano iz originala 08. 02. 2018. g. Pristupljeno 11. 08. 2014. 
  3. ^ „United Nations Statistics Division — Standard Country and Area Codes Classifications”. Arhivirano iz originala 13. 07. 2011. g. Pristupljeno 09. 04. 2014. 
  4. ^ Davidović, Rade. Regionalna geografija - knjiga II. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Busck, Steen (2002). Poulsen, Henning, ur. Danmarks historie – i grundtræk. Aarhus Universitetsforlag. ISBN 978-87-7288-941-2. 
  • Gammelgaard, Frederik; Sørensen, Niels (1998). Danmark – en demokratisk stat. Alinea. ISBN 978-87-23-00280-8. 
  • Jørgensen, Gitte (1995). Sådan styres Danmark. Flachs. ISBN 978-87-7826-031-4. 
  • Michaelsen, Karsten Kjer. "Politikens bog om Danmarks oldtid", Politikens Forlag (1. bogklubudgave). 2002. ISBN 978-87-00-69328-9..
  • Nationalencyklopedin, vol. 4, Bokförlaget Bra Böcker. 2000. ISBN 978-91-7024-619-7..

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]