Zemlja Vojinovića

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zemlja Vojinovića i Altomanovića

Država Vojislava Vojinovića i Nikole Altomanovića
Geografija
Kontinent Evropa
Regija Balkan
Prestonica Užice
Društvo
Religija pravoslavlje
Politika
Oblik države župa
 — Župan Vojislav Vojinović
  Nikola Altomanović Vojinović
Istorija
Istorijsko doba srednji vek
 — Osnivanje 1355.
 — Ukidanje 1373.
Zemlje prethodnice i naslednice
Vojinovića
Prethodnice: Naslednice:
Srpsko carstvo Moravska Srbija
Banovina Bosna
Zemlja Brankovića
Zeta u doba Balšića
Oblasti Altomana i Vojislava Vojinovića

Zemlja Vojinovića, u literaturi poznata i pod nazivima Oblast Vojinovića[1], Država Vojislava Vojinovića[2] i Država Nikole Altomanovića[3], je bila kratkotrajna srpska srednjovekovna država nastala raspadom Srpskog carstva u 14. veku.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ovom državom vladali su veliki vojvoda Vojislav Vojinović (oko 1355 — 1363), a potom i njegov bratanac, župan Nikola Altomanović Vojinović (1366 — 1373). Prostirala se u zapadnom delu nekadašnjeg Srpskog carstva, odnosno, zahvatala je prostore današnje zapadne Srbije, severozapadne Crne Gore, jugoistočne Bosne i Hercegovine i jugoistočne Hrvatske. Nikolu Altomanovića je 1373. godine vojno porazio savez okolnih vladara, nakon čega su ovi vladari podelili njegove zemlje.

Prema svom geopolitičkom položaju, Zemlja Vojinovića je obuhvatala područje kroz koje su prolazili glavni trgovački putevi, a na prvom mestu čuveni Dubrovački put, koji je bio žila kucavica srednjovekovne trgovine.[4] U vreme župana Nikole Altomanovića, njegova oblast je obuhvatala najveći deo sliva reke Drine, koja je za Nikolinu državu imala isti ključni značaj kao i reka Morava za susednu oblast Kneza Lazara. Po tom osnovu, Lazareva država se u istoriografiji naziva Moravskom Srbijom, dok se Nikolina država u istom smislu označava kao Drinska Srbija.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Samardžić 1982, str. 25.
  2. ^ Ćuk 1986, str. 81.
  3. ^ Vukićević 1912, str. 229.
  4. ^ Mišić 2010.

Literatura[uredi | uredi izvor]