Zora (mitologija)
Zora ili Zorja (Zarja zarjanica; rus. Заря, Заря заряница; blr. Зара-зараніца, Зорка-зараніца[1]; ukr. Зоря, Зоря-зоряниця, Ключниця неба[2]; sa strus. зьрѣтиzьrѣti „pogledaj, vidi“[3]) - u slovenskoj mitologiji, personifikacija zore kao svetlosne pojave koja se javlja pri izlasku i zalasku sunca, koji su se smatrali vremenom za vršenje magijskih radnji[4] .
Opis[uredi | uredi izvor]
Ona je kći Dažboga i njegova verna pokornica. Ona svako jutro u praskozorje otvara nebeske dvore za izlazak Sunca, a svako veče u suton ih zatvara. Nakon ponoći, ona umire sa Suncem samo da bi se sledećeg jutra ponovo rodila.
Predstavlja boginju trojstva jutra, večeri i noći. Ona je, istovremeno, devica, majka i starica. Koristeći pandan sa grčkom mitologijom. Zora bi bila boginja Aurora.
Istočni Sloveni su personifikovanu zoru zvali Zarja-zarjanica - crvena devojka i drugi epiteti. Ona se sreće u istočnoslovenskom folkloru - u ruskoj magiji i bajkama . U ruskim bajkama ona se pojavljuje kao „Sunčeva sestra“ [5] . U ruskim i poljskim inkantacijama pominju se tri zore: jutarnje, podne i večernje[6] .
U jednoj beloruskoj narodnoj pesmi, Zarnica gubi ključeve kojima mora svakog jutra otključati nebo da bi oslobodila dan; Sunce pronalazi ove ključeve[7]. U zagonetkama se često upotrebljava u formi devica, Zarя-Zarяnica: Zorja zarjanica, lepa devica, vrata zatvarala, po polju hodala, ključeve izgubila, mesec je video, a sunce je ukralo (rosa).
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Salaveй 2004.
- ^ Zorя // Ukraїnsьka mala enciklopedія: U 8 t. — T. 2 : Knižka IV. Lіteri Ž-Й — Buenos-Aйres, 1959. — S. 512
- ^ Šanskiй 1971.
- ^ Toporkov 1995.
- ^ Gatcuk 1992.
- ^ Agapkina 2010.
- ^ Kabašnіkaў, K. P. Belaruskaя vusnapaэtыčnaя tvorčascь / K. P. Kabašnіkaў, A. S. Fяdosіk, A. S. Lіs. — Mіnsk: Navuka і tэhnіka, 1988. — 950 s.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Danica i Zora, astralne božice u slavenskih naroda // Franjo Ledić Mitologija slavena(jezik: srpski) )
- "Zorjuška" . Kozačka svadbena pesma
