Tatari

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tatari
Tatarka u narodnoj nošnji (18. vek)
Ukupna populacija
6.200.000
Regioni sa značajnom populacijom
 Rusija (bez Krima)5.319.877
 Uzbekistan477.875
 Ukrajina (sa Krimom)319.377
 Kazahstan240.000
 Turska175.500
 Turkmenistan636.355
 Kirgistan28.334
Jezici
tatarski, ruski
Religija
islam (sunizam), hrišćanstvo (pravoslavlje)
Srodne etničke grupe
turkijski narodi
Rasprostranjenost Tatara u Rusiji (popis iz 2010)
Republika Tatarstan u Rusiji

Tatari (tat. татарлар, tatarlar; rus. татары) su turkijski narod, koji pretežno živi u Rusiji, odnosno u Republici Tatarstan, u kojoj čini etničku većinu od 53%. Tatari su većinom islamske veroispovesti, mada ima i pravoslavaca. Govore tatarskim jezikom, koji spada u turkijsku grupu altajske porodice jezika.[1]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Tatari se dele u tri glavne grane: Volški Tatari, Krimski Tatari i Sibirski Tatari. Pored Rusije, Tatari žive u Uzbekistanu, Kazahstanu, Kirgistanu, Ukrajini, Belorusiji, Litvaniji, Poljskoj, Finskoj, Rumuniji (Dobrudža), Bugarskoj, Kini, Turskoj, Azerbejdžanu i u dijaspori.

Tatara ukupno ima oko 7.811.000 (procene su 8 do 10 miliona), od toga u Rusiji 5.796.000, a u Uzbekistanu 1.020.000.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi etnonim „Tatari” pojavljuje se među mongolskim plemenima jugoistočno od Bajkalskog jezera u periodu 56. veka.

Nakon što su razne turkijske nomadske grupe postale deo vojske Džingis-kana početkom 13. veka, došlo je do fuzije mongolskih i turskijskih elemenata, a došljaci u Panonskom basenu postali su Evropljanima poznati kao „Tatari” ili „Tartari”. Nakon raspada Mongolskog carstva, Tatari su postali posebno identifikovani sa zapadnim delom carstva, poznatom kao Zlatna horda.[2] Ovi Tatari su prihvatili sunitski islam u 14. veku.

Zbog unutrašnjih podela i raznih pritisaka sa strane Zlatna horda se raspala krajem 14. veka na nezavisne tatarske kanate Kazanj i Astrahan na reci Volgi, Sibir u Zapadnom Sibiru i Krim. Rusija je pod vođstvom Ivana IV Groznog osvojila ostala tri kanata u 16. veku, sem Krimskog, koji je postao vazalna država Osmanskog carstva sve dok ga Katarina Velika 1783. godine nije pripojila Rusiji.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]