Tatari
Ukupna populacija | |
---|---|
6.200.000 | |
Regioni sa značajnom populacijom | |
Rusija (bez Krima) | 5.319.877 |
Uzbekistan | 477.875 |
Ukrajina (sa Krimom) | 319.377 |
Kazahstan | 240.000 |
Turska | 175.500 |
Turkmenistan | 636.355 |
Kirgistan | 28.334 |
Jezici | |
tatarski, ruski | |
Religija | |
islam (sunizam), hrišćanstvo (pravoslavlje) | |
Srodne etničke grupe | |
turkijski narodi |
Tatari (tat. татарлар, tatarlar; rus. татары) su turkijski narod, koji pretežno živi u Rusiji, odnosno u Republici Tatarstan, u kojoj čini etničku većinu od 53%. Tatari su većinom islamske veroispovesti, mada ima i pravoslavaca. Govore tatarskim jezikom, koji spada u turkijsku grupu altajske porodice jezika.[1]
Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Tatari se dele u tri glavne grane: Volški Tatari, Krimski Tatari i Sibirski Tatari. Pored Rusije, Tatari žive u Uzbekistanu, Kazahstanu, Kirgistanu, Ukrajini, Belorusiji, Litvaniji, Poljskoj, Finskoj, Rumuniji (Dobrudža), Bugarskoj, Kini, Turskoj, Azerbejdžanu i u dijaspori.
Tatara ukupno ima oko 7.811.000 (procene su 8 do 10 miliona), od toga u Rusiji 5.796.000, a u Uzbekistanu 1.020.000.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prvi etnonim „Tatari” pojavljuje se među mongolskim plemenima jugoistočno od Bajkalskog jezera u periodu 5—6. veka.
Nakon što su razne turkijske nomadske grupe postale deo vojske Džingis-kana početkom 13. veka, došlo je do fuzije mongolskih i turskijskih elemenata, a došljaci u Panonskom basenu postali su Evropljanima poznati kao „Tatari” ili „Tartari”. Nakon raspada Mongolskog carstva, Tatari su postali posebno identifikovani sa zapadnim delom carstva, poznatom kao Zlatna horda.[2] Ovi Tatari su prihvatili sunitski islam u 14. veku.
Zbog unutrašnjih podela i raznih pritisaka sa strane Zlatna horda se raspala krajem 14. veka na nezavisne tatarske kanate Kazanj i Astrahan na reci Volgi, Sibir u Zapadnom Sibiru i Krim. Rusija je pod vođstvom Ivana IV Groznog osvojila ostala tri kanata u 16. veku, sem Krimskog, koji je postao vazalna država Osmanskog carstva sve dok ga Katarina Velika 1783. godine nije pripojila Rusiji.