Sveti Nikola

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skoči na: navigacija, pretraga
Disambig.svg
Za ostale upotrebe, pogledajte Sveti Nikola (višeznačna odrednica).
Sveti Nikola

Sveti Nikola, freska iz Crkve svetih apostola, manastir Pećka patrijaršija, nastala oko 1300. godine
Sveti Nikola, freska iz Crkve svetih apostola, manastir Pećka patrijaršija, nastala oko 1300. godine

Episkop Mire, Zaštitnik Pravoslavlja, Svetitelj, Čudotvorac
Rođen oko 270, Patara
Preminuo 6. decembar 343 (po Julijanskom kalendaru), Likija
Praznik 19. decembar
Gloriole.svg Kategorija:Svetitelji

Nikola Mirlikijski (grč. ΝικόλαοςNikolaos; oko 2706. decembar 343), poznat i kao Sveti Nikola Čudotvorac, bio je episkop Mire Likijske u Maloj Aziji (tada Rimsko carstvo, današnja Turska).

Živeo je u 4. veku u gradu Mira. Bio je poznat po tome što je tajno davao ljudima novac. U čitavom hrišćanstvu se poštuje kao svetitelj i čudotvorac. Sveti Nikola je zaštitnik moreplovaca, trgovaca, strelaca, dece, i studenata po celom hrišćanskom svetu: na Istoku i na Zapadu. Zaštitnik je i državama Grčkoj, Rusiji, Makedoniji i Srbiji. Sveti Nikola, odnosno Nikoljdan je kod Srba uz Đurđevdan i Jovanjdan, najčešća slava.[1]

Sadržaj

[uredi] Život

Rodio se u maloazijskoj oblasti Likiji u gradu Patari oko 270. godine. Njegovi roditelji, otac Teofan i majka Nona imali su samo njega. Pri krštenju je dobio ime Nikolaj, što u prevodu znači pobeditelj naroda. Duhovnom životu poučavao ga je stric Nikolaj, episkop patarski. Oni su se zajedno zamonašili u manastiru Novi Sion. Nakon smrti svojih roditelja, prodao je celo imanje i novac je razdelio sirotinji. Neko vreme je bio sveštenik u svom rodnom gradu. Odlikovao se milosrđem i mnogi su smatrali, da će naslediti svog strica kao episkop. Pošto je bio skroman, povukao se u samoću i bezmolvije da tako sačeka smrt. Hrišćani veruju da mu se potom javio glas Gospodnji i rekao mu: „Nikolaje, pođi u narod na podvig ako želiš biti od mene uvenčan“. Tada je napustio pustinjački život i otišao u narod. Izabran je za arhiepiskopa grada Mira u Likiji (tada Rimsko carstvo, danas oblast današnje Turske).

Tokom vladavine careva Dioklecijana i Maksimijana u vreme gonjenja i mučenja hrišćana bio je zatvoren u tamnicu, ali ni tu nije prestajao da propoveda i širi hrišćanstvo. Prisustvovao je Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji, ali zbog toga što je udario aleksandrijskog sveštenika Arija, optuženog za jeres, udaljen je sa sabora i zabranjeno mu je dalje prisustvo.[2] U hrišćanskoj tradiciji se spominje da su mu odobrili ponovno prisustvo na saboru tek kada se im u snu preko izabranih arhijereja javio glas Gospoda Isusa Hrista i Presvete Bogorodice, da je učinjena velika nepravda prema Svetom Nikolaju, koji je branio pravu veru.

Ljudi su ga još za vreme njegovog života smatrali za svetitelja. Prizivali su ga u pomoć pri bolestima, nekoj nesreći ili nemoći. Hrišćani veruju da se on svima odazivao i da je svima pomagao, a da je iz njegovog lica sijala svetlost. U starosti se razboleo i preminuo 6. decembra 343. godine. Sveti Nikola se i slavi toga dana, što je ustvari 19. decembar po novom kalendaru.

[uredi] Prenos moštiju

Dana 26. avgusta, 1071. godine vizantijska vojska je poražena od Turaka Seldžuka tako da je Vizantija privremeno izgubila kontrolu nad velikim delom Male Azije. Ovo područje vraćeno je u sastav Vizantije tek za vreme vladavine Aleksija I Komnina (vladao 1081—1118), ali je i dalje ostalo pod napadima Turaka. Hrišćani veruju da se u ovoj pometnji sveti Nikola u jednom čudesnom snu javio nekom časnom svešteniku iz Barija i naredio da mu se mošti prenesu u Bari (Italija) koji je u to vreme bio pravoslavni grad i pod pravoslavnim patrijarhom. Mošti su u Bari stigle 9. maja 1087. godine; prema nekim izvorima, mošti su ukrali taljanski pirati i preneli ih u Bari, gde se danas nalaze. U svakom slučaju ih u Bariju vernici sa Istoka i Zapada poštuju sve do dana današnjega.[3]

[uredi] Svetac i zaštitnik

Spomenik Svetom Nikoli u nemačkom gradu Ebermanštat.

Hrišćani veruju da je Sveti Nikola čudotvorac i da se mnoga čuda dešavaju od njegovih čudotvornih moštiju iz kojih neprestano izbija sveto miro, kojim se leče bolesnici. Ovaj svetitelj je spašavao nasukane i izgubljene brodove, pa se smatra zaštitnikom moreplovaca. Zbog toga ga moreplovci često pozivaju pri opasnim situacijama ili brodolomima. Na ovaj datum su sve lađe, gde god se nalaze, bacale svoja sidra i do sutradan mirovale, odajući slavu ovom svetitelju. Danas se uoči praznika često zaustavljaju lađe dok se mornari pomole svetitelju i onda nastavljaju put. Svojim čudesnim moćima sveti Nikola pomaže svakom ko mu se obrati za pomoć u bolesti, nemoći i duševnoj patnji. Uz pomoć njegove molitve slepima se vraća vid, hromi prohodaju, a gluvima se vraća čulo sluha.

Praznuje se kao dečji praznik po katoličkim zemljama Evrope, naročito u Nemačkoj, Holandiji i Belgiji, ali i u Sloveniji i Hrvatskoj i mnogim drugim zemljama sveta; tada deca dobijaju poklone ukoliko su bila poslušna. Zaštitnik je grada Amsterdama i države Rusije.

Sveti Nikola je zaštitnik moreplovaca, ribara, brodova i plovidbe. Takođe je zaštitnik mnogih gradova i luka (posebno u Grčkoj i Italiji). U grčkom folkloru Sveti Nikola se opisuje kao „gospodar mora“. U modernoj Grčkoj i Srbiji on je jedan od najpoštovanijih svetitelja. Takođe on je zaštitnik države Grčke.

[uredi] Ikonografija

Na ikonama Svetog Nikolaja obično se slikaju sa jedne strane Isus Hristos sa Jevanđeljem u rukama, a sa druge Presveta Bogorodica sa arhijerejskim omoforom na rukama. Ovo ima svoj dvostruk istorijski značaj, i to u prvom slučaju označava prizivanje Nikolaja arhijerejskoj službi, a u drugom opravdanje njega od kazne zbog sukoba s Arijem. Sveti Metodije, patrijarh carigradski, piše:

Vikicitati „Jedne noći vide Sveti Nikolaj Spasitelja našega u slavi gde stoji blizu njega i pruža mu Jevanđelje, ukrašeno zlatom i biserom, a od druge strane vide Bogorodicu, koja mu stavljaše na ramena arhijerejski omofor. Malo posle ovoga viđenja predstavi se Jovan, arhiepiskop mirski, i Nikolaj bi postavljen za arhiepiskopa toga grada.“
({{{2}}})

To je prvi slučaj. Drugi slučaj desio se za vreme Prvog sabora u Nikeji. Pošto nije mogao razgovorom da zaustavi Arija u huljenju Isusa Hrista i Njegove Majke, Sveti Nikolaj ga je udario rukom po licu. Sveti oci na Saboru, negodujući zbog ovakvog postupka, izdvojili su Nikolaja sa Sabora i oduzeli mu sve znake arhijerejske. Hrišćani veruju da je te iste noći nekoliko Svetih otaca videlo istovetnu viziju, naime: kako oko Svetog Nikolaja stoje sa jedne strane Gospod Spasitelj sa Jevanđeljem, a sa druge Presveta Bogorodica sa omoforom pružajući svetitelju oduzete mu znake arhijerejstva. Videći ovo Oci su se užasnuli, i povratili brzo Nikolaju ono što su mu oduzeli, i počeli ga poštovati kao velikog ugodnika Božjeg i njegov postupak prema Ariju tumačiti ne kao delo bezrazložnog gneva, nego kao izraz velike revnosti za istinu Božju.

[uredi] Sveti Nikola u zapadnoj kulturi

Sveti Nikola na ukrajinskoj poštanskoj markici iz 2002.
Božićna markica 2006. iz Ukrajine, koja pokazuje Svetog Nikolu kao prijatelja i dobrotvora dece.
Deca recituju pesmu u čast Svetog Nikole u Vojvodini (Srbija) 2010.

Praznik Svetog Nikole ima danas veliki značaj po celom svetu. Pošto u nekim zemljama prevladava njegov „rođak“ Santa Klaus, uvezen iz Amerike, došlo je do komercijalizacije. Pred taj dan se masovno kupuju darovi. Oni, koji slave verski praznik, tim darovima u crkvama ili domovima obdaruju i obraduju decu, a i ostale člane porodice, kao i prijatelje i poznanike. Na taj način taj praznik nosi poruku Svetog Nikole: hrišćanska dobrotvornost je uvek moderna.

[uredi] Sveti Nikola u muzici

O Svetom Nikoli postoji više muzičkih dela naročito na engleskom jezičkom području.

[uredi] Opereta Sveti Nikola dolazi

Salezijanski sveštenik dr Jerko Gržinčić je napisao Božićnu operetu sa naslovom „Sveti Nikola dolazi“ u tri čina. U muzičkoj igri učestvuje mnoštvo dece, koji predstavljaju anđele, đavole, svetog Krispina i Gerarda te druga lica. Premijera je bila pre Drugog svetskog rata u hotelu Union u Ljubljani (tada Kraljevina Jugoslavija, danas Slovenija) sa velikim uspehom.[4]

Prvi čin se dešava u raju među anđelima, koji se spremaju za veliku svečanost i odlazak na Zemlju te pevaju anđeosku himnu. Oni će poneti darove dobroj deci. Sveti Krispin (postolar) i sveti Gerard (krojač) izrađuju cipele i odela za siromašnu decu.
Drugi čin se dešava u modernom paklu. Đavoli sa Luciferom na čelu čitaju loše novine, pevaju paklenu himnu i govore, kako će zavesti decu i omladinu na krivi put i tako ih dobiti u pakao; zatim planiraju, kako će pratiti Svetog Nikolu na Zemlju i kazniti nevaljalu decu.
Treći se čin dešava na Zemlji. Sveti Nikola sada dolazi pozdravljajući publiku, uz pratnju anđela i krampusa. Sveti vladika podučava ne samo decu, nego i njihove roditelje i prijatelje: Budite dobri i marljivi, pobožni i velikodušni. Iza toga dobra deca dobijaju darove – jednom pak u raju radost; nevaljala deca dobijaju prut, jednom pak muku u paklu, ako neće da isprave svoje greške.

Na kraju sveti Nikola čestita srećan Božić sa željom, da svi žive u miru i slozi.

[uredi] Napomene

  1. ^ Данас Никољдан (ср). Радио-телевизија Републике Српске (19. 12. 2011.). Pristupljeno na dan 19. 12. 2011.
  2. ^ Nikola Mirlikijski
  3. ^ Tako su mošti svetog Nikole izbegle žalosnu sudbinu moštiju mnogih svetaca, koje su bile spaljene, kao na primer mošti Svetog Save
  4. ^ Ova opereta sa naslovom na slovenačkom „Miklavž prihaja“ je prevedena na hrvatski jezik, a delomice i na srpski i mađarski sa naslovom „Jön a Mikulás“.

[uredi] Vidi još

[uredi] Spoljašnje veze

Vikiostava
Vikimedijina ostava ima još multimedijalnih datoteka vezanih za: Sveti Nikola


Lični alati
Imenski prostori

Latinica

Varijante
Pregledi
Radnje
navigacija
tehničke
Štampaj/izvezi
alati
Drugi jezici