Ferara

Koordinate: 44° 50′ 17″ S; 11° 37′ 12″ I / 44.838003° S; 11.620123° I / 44.838003; 11.620123
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ferara
Ferrara
Ferara - panoramski pogled na dvorac D'Este i okruženje
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Italija
RegijaEmilija-Romanja
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 134.464
 — gustina332,58 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 50′ 17″ S; 11° 37′ 12″ I / 44.838003° S; 11.620123° I / 44.838003; 11.620123
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina9 m
Površina404,3 km2
Ferara na karti Italije
Ferara
Ferara
Ferara na karti Italije
Ostali podaci
GradonačelnikAlan Fabri
Poštanski broj44121-44122-44123-44124
Pozivni broj0532
Registarska oznakaFE
Veb-sajt
www.comune.ferrara.it

Ferara (ital. Ferrara) je poznati grad u Italiji. Ferara je i sedmi po veličini grad pokrajine Emilije-Romanje u severnom delu države i glavni grad istoimenog Okruga Ferara.

Ferara je čuvena po izuzetno vrednom i dobro očuvanom istorijskom jezgru, koje je danas pod zaštitom UNESKOa. Posebno treba istaći zaostavštinu velikaške porodice D'Este u vidu mnogobrojnih palata i crkava i velikog umetničkog blaga pohranjenog u njima. Zbog svega toga u Ferari je 2006. godine otvoren i italijanski ogranak čuvenog muzeja Ermitaž.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Trg savonarola
Zidine oko stare Ferare
Jedan od gradskih trgova

Ferara se nalazi na prelazu iz središnje ka severnoj Italiji. Od prestonice Rima grad je udaljen 440 km severno, a od Bolonje 50 km severoistočno.

Reljef[uredi | uredi izvor]

Ferara se razvio u istočnom delu Padske nizije. Grad je na svega 9 m nadmorske visine, u ravničarskom području, da bi se istočno od grada razvila delta reke Po močvarnog karaktera.

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima u Ferari je prelazna između sredozemne i umereno kontinentalne klime.

Klima (Ferara)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 4,1
(39,4)
7,4
(45,3)
12,7
(54,9)
17,3
(63,1)
22,0
(71,6)
26,4
(79,5)
29,1
(84,4)
28,5
(83,3)
24,2
(75,6)
17,6
(63,7)
10,8
(51,4)
5,6
(42,1)
29,1
(84,4)
Srednji minimum, °C (°F) −0,9
(30,4)
0,8
(33,4)
4,7
(40,5)
8,6
(47,5)
12,8
(55)
16,5
(61,7)
18,8
(65,8)
18,6
(65,5)
15,4
(59,7)
10,4
(50,7)
5,4
(41,7)
1,1
(34)
−0,9
(30,4)
Količina padavina, mm (in) 39
(15,4)
41
(16,1)
53
(20,9)
62
(24,4)
62
(24,4)
61
(24)
44
(17,3)
47
(18,5)
56
(22)
75
(29,5)
64
(25,2)
48
(18,9)
652
(256,6)
[traži se izvor]

Vode[uredi | uredi izvor]

Reka Po nalazi se svega 5 km severno od Ferare, a kroz grad je usmeren njen kanal Po di Volano.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Poreklo grada je nepoznato. Prvi put se pojavljuje u dokumentu langobardskog kralja Aistulfa iz 754. godine, kada se Ferara spominje kao deo Ravenskoga egzarhata. Deziderije je od pape tražio 757. godine vojvodstvo Feraru. Posle 984. godine bila je feud od Tedalda, grofa od Modene i Kanose, nećaka od cara Otona I. Nakon toga postala je polunezavisna, a 1101. godine zauzela ju je nakon opsade grofica Matilda. U to vreme gradom je dominiralo nekoliko velikih porodica, a među njima su se isticali Adelardi. Kada je 1146. godine umro zadnji Adelardi, njegova imovina je prešla kao miraz u kuću D'Este. Postojalo je razdoblje stalnih netrpeljivosti novodošle porodice i starih vladarskih porodica, ali nakon znatnih borbi 1242. godine. Aco VII Novelo iz kuće D'Este postao je podesta. Njegov unuk Obico II (1264—1293) ga je nasledio i postao je gospodar grada. Kuća D'Este se posle toga naselila u gradu. Postali su 1289. godine takođe gospodari Modene, a godinu dana kasnije i gospodari Ređo Emilije.

Nikolo III od Este (1393—1441) veličanstveno je dočekivao nekoliko papa, pa je 1438. godine u Ferari održan crkveni koncil (sabor). Njegov sin Borzo od Este dobio je titulu vojvode i 1452. godine carske feude Modene i Ređa od cara Fridriha III. Papa ga je 1471. godine imenovao vojvodom Ferare. Erkol I od Este (1471—1505) je ratovao sa Venecijom. Erkol I od Este je bio veliki mecena umetnosti i posle Medičija jedan od najznačajnih mecena u Italiji u 15. i 16. veku. Ferara je tada postala kulturno središte, posebno poznato po muzici. Kompozitori iz cele Evrope su dolazili u Feraru, a posebno iz Francuske i Flandrije. Alfonso I od Este je isto tako bio značajan mecena umetnosti. On je najviše davao značaj instrumentalnoj muzici. Alfonso se oženio Lukrecijom Bordžijom i nastavio je sa uspehom rat sa Mletačkom republikom. Papa ga je ekskomunicirao 1509. godine, a on je savladao papsku vojsku i odbranio je Ravenu. Sa sledećim papama nije ratovao. Njegov sin Erkole II od Este oženio se sa ćerkom francuskog kralja Luja XII. Njegov sin Alfonso II od Este je uzdigao slavu Ferare i bio je mecena umetnosti i nauke. Posetioci su odsvakuda dolazili da slušaju Este muzičare.

Kada je umro Alfonso II od Este bez muških naslednika tada je papa Klement VII polagao pravo na Feraru kao upražnjeni feud. Od tada se Ferara nalazila u Papskoj državi Papa Pavle V je sagradio tvrđavu, a grad je bio u papskoj državi. Austrijanci su 1832. godine zauzeli tvrđavu. Od 1859. godine. Ferara postaje deo kraljevine Italije. Međutim, pripajanje Ferare matičnoj državi nije donelo gradu razvitak, već je grad počeo tavoriti u dalekoj provinciji. Tek je u drugoj polovini 20. veka došlo do osetnog napretka u Ferari, najviše zahvaljujući naglom industrijalizovanju grada i okoline i izgradnji novih i savremenih puteva.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema rezultatima popisa stanovništva 2011. u opštini je živelo 132.545 stanovnika.[1]

Demografija
1931.1936.1951.1961.1971.1981.1991.2001.2011.
115.628119.265133.949152.654154.066149.453138.015130.992132.545

2008. godine. Ferara je imala blizu 135.000 stanovnika za svega 50% više nego na početku 20. veka.

Grad danas ima značajan udeo imigrantskog stanovništva, doseljenika iz svih krajeva svega (10% gradskog stanovništva).

Kulturne znamenitosti grada[uredi | uredi izvor]

Grad Ferara je okružen 9 kilometara dugim zidinama, uglavnom sagrađenih u 15. i 16. veku. Unutar zidina nalazi se dobro očuvano staro gradsko jezgro Ferare sa brojnim trgovima, crkvama, palatama. Od svega toga treba spomenuti:

  • Kastelo Estense predstavlja najistaknutiju građevinu u centru grada. Izgrađena je od cigle, ima četiri kule i okružena je opkopom. Podignuta je 1385. godine, a restaurirana je 1554. g.;
  • Bolnica Sveta Ana u kojoj je lečen pesnik Torkvato Taso;
  • Gradska većnica, koja je ponovo građena u 18. veku. Bila je ranija rezidencija porodice D‘Este;
  • Katedral Svetog Đorđa, koja je posvećena 1135. godine, a tada je završen romaneskni donji deo glavne fasade i sporedne fasade. Gradio ju je Đ. dela Adelardi, koji je i sahranjen u njoj. Gornji deo glavne fasade završen je u 13. veku. Unutrašnjost je restaurirana u baroknom stilu 1712. g.;
  • Kampanil (zvonik katedrale) je građena u renesansnom stilu 1451.-1493.;
  • Univerzitet sa bibliotekom vrednih rukopisa, na njemu su diplomirali Nikola Kopernik i Paracelzus;
  • Dijamantna palata sa velikom galerijom istaknutih slikara ferarske škole.

Ferara ima i sinagogu i jevrejski muzej. Jevreji u Ferari su bili u getou od 1627. godine do 1859. godine, u doba kada je Ferara bila u okviru Papske države.

Ferara u kulturi[uredi | uredi izvor]

Đirolamo Savonarola, statua u Fereri

U Ferari su rođeni:

U Ferari su živeli sledeći slikari i umetnici:

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Statistiche I.Stat”. ISTAT. 28. 12. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]