7. laki artiljerijski puk PVO Hercegovačkog korpusa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
7. puk PVO
Postojanje1992—1996.
Mesto formiranja:
Lastva
Formacijapuk
DeoVojska Republike Srpske
Angažovanje
Komandanti
KomandantRisto Aleksić
Komandant 2Miloš Kalinić
Komandant 3Milivoje Đajić
Komandant 4Branko Rašeta

7. laki artiljerijski puk PVO je bio jedna od jedinica Hercegovačkog korpusa Vojske Republike Srpske. Puk je osnovan od 13. lakog artiljerijskog puka PVO 13. riječkog korpusa JNA sa komandnim mestom u Lastvi. Puk tokom rata nije imao poginulih boraca.

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Puk je imao sledeći sastav:

Od naoružanja puk je imao:[1]

U svrhu vazdušnog osmatranja i javljanja, puk je organizovao:

  • C VOJ (Centar vazdušnog osmatranja i javljanja),
  • ROSt (Radarsko-osmatračka stanica radara P-15),
  • VOSt (Vizuelno-osmatračke stanice).

Centar vazdušnog osmatranja i javljanja bio je uvezan direktnim vezama sa komandama brigada korpusa, radarskim položajima korpusa, bataljonm VOJIN VRS PVO i centro veze VOJIN Vojske Jugoslavije. Budući da su protivavionski topovi istovremeno bili i moćno protiv-pešadijsko naoružanje i da je bilo potrebno ojačati trupnu protiv-vazdušnu odbranu, puk je često pretpočinjavao ove baterija brigadama Hercegovačkog korupsa. Vojska Jugoslavije je tokom rata pomogala u obuci pripadnicima puka, pa su nišandžije puka sprovodili obuku gađanja i nišanjenja zajedno sa jedinicama Vojske Jugoslavije.[2]

Ratni put[uredi | uredi izvor]

Tokom rata puk je obezbeđivao borbene položaje Hervačkog korpusa i strateške objekte u Istočnoj Hercegovini. Branjeni su radio-relejni centar Leutar, mostovi na Drini i u Foči, brana Grančarevo na Trebišnjici, kasarna ”Bilećki borci” i vod VOJIN iz 58. bataljona VOJIN.

Puk se naročito istakao u operaciji Zvezda VRS, odnosno pokušaju zauzimanja Goražda 1994. Tako su dva raketna odeljenja ”Strela 2M” 15. aprila oko 11:30 pogodila jedan avion F-16 NATO pakta, dok su nekoliko sati kasnije 3 raketna odeljenja pogodila još dva aviona F-16, jedan u krilini a drugi u motorni deo.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hercegovački korpus 2017, str. 179.
  2. ^ Hercegovački korpus 2017, str. 181.
  3. ^ Hercegovački korpus 2017, str. 180.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Grupa autora. Hercegovački korpus. Bileća: SPKD ”Prosvjeta”, 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]