Rodžer Federer

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Rodžer Federer
Federer na Vimbldonu 2016.
Lični podaci
NadimakFedeks,[1] Maestro,[2] Fed
Datum rođenja(1981-08-08)8. avgust 1981.(42 god.)
Mesto rođenjaBazel, Švajcarska
DržavljanstvoŠvajcarska
Visina1,85 m
Masa85 kg
PrebivališteBotmingen, Švajcarska
Informacije o karijeri
Pro. karijera1998–2022.
IgraDesnom rukom; jednoručni bekhend
TrenerToni Rouč (2005–2007)[3]
Severin Luti (2007–2022)[4]
Pol Anakon (2010–2013)[5]
Stefan Edberg (2014–2015)[6]
Ivan Ljubičić (2015–2022)[7]
Zarada130.594.339 $
ATP profilwww.atptour.com/en/players/roger-federer/f324/overview
Pojedinačno
Pobede—porazi1251—275 (81,98% u glavnim žrebovima Grend slem i ATP turnira, na Letnjim olimpijskim igrama i u Dejvis kupu)
Osvojeni turniri103 (1 čelendžer)
Izgubljena finala54
Najbolji plasmanBr. 1 (2. februar 2004)
Uspeh na grend slem turnirima
OP AustralijeP (2004, 2006, 2007, 2010, 2017, 2018)
Rolan GarosP (2009)
VimbldonP (2003, 2004, 2005, 2006, 2007, 2009, 2012, 2017)
OP SADP (2004, 2005, 2006, 2007, 2008)
Ostali turniri
Masters kupP (2003, 2004, 2006, 2007, 2010, 2011)
Olimpijske igre Srebro (2012)
Parovi
Pobede—porazi131—93 (58,48% u glavnim žrebovima Grend slem i ATP turnira, na Letnjim olimpijskim igrama i u Dejvis kupu)
Osvojeni turniri8 (1 čelendžer)
Izgubljena finala6
Najbolji plasmanBr. 24 (9. jun 2003)
Uspeh na grend slem turnirima — parovi
OP Australije3K (2003)
Rolan Garos1K (2000)
VimbldonČF (2000)
OP SAD3K (2002)
Ostali turniri — parovi
Olimpijske igre Zlato (2008)
Mešoviti parovi
Pobede—porazi13—5 (72,22% na Hopman kupu)
Uspeh na grend slem turnirima — mešoviti parovi
OP Australije
Rolan Garos
Vimbldon
OP SAD
Timska takmičenja
Dejvis kupP (2014)
Hopman kupP (2001, 2018, 2019)
Zvanični veb-sajt
http://www.rogerfederer.com
Osvojene medalje
Predstavljajući Švajcarska
Tenis
Olimpijske igre
Zlatna medalja — prvo mesto Peking 2008. Parovi
Srebrna medalja — drugo mesto London 2012. Pojedinačno

Rodžer Federer (nem. Roger Federer; Bazel, 8. avgust 1981) bivši je švajcarski teniser. Mnogi teniski kritičari, slavni igrači i kolege teniseri smatraju da je Federer jedan od najboljih tenisera svih vremena.[a] Zauzima treće mesto po broju osvojenih grend slem turnira (20).

Federer je u karijeri osvojio sve grend slem turnire u pojedinačnoj konkurenciji i ukupno ih ima 20 (šest Otvorenih prvenstava Australije, jedan Rolan Garos, osam Vimbldona i pet Otvorenih prvenstava SAD). Jedan je od petorice tenisera u Open eri koji su osvojili grend slem karijere. Takođe je osvojio i 28 turnira ATP Masters 1000 serije, šest titula na završnom ATP finalu, zlatnu medalju u igri parova sa Stanislasom Vavrinkom na Letnjim olimpijskim igrama 2008. u Pekingu i srebro u pojedinačnoj konkurenciji na Letnjim olimpijskim igrama 2012. u Londonu. Federer drži i druge rekorde, od kojih su najznačajniji osam titula na Vimbldonu, 237 sedmica za redom kao broj jedan, 10 uzastopnih grend slem finala (od Vimbldona 2005. do Otvorenog prvenstva SAD 2007) i 23 uzastopna grend slem polufinala (od Vimbldona 2004. do Otvorenog prvenstva Australije 2010).

Dana 19. februara 2018. vratio se na čelo ATP liste, sa 36 godina postao je najstariji broj 1 u open eri (prestigao Andrea Agasija), napravio najveći razmak u boravcima na prvom mestu ATP liste (5 godina i 106 dana) i najveći razmak u prvom i poslednjem boravku na prvom mestu (više od 14 godina).[18]

Takođe drži i rekord open ere po broju uzastopnih pobeda i na travnatoj podlozi (65) i na betonu (56).

Zahvaljujući uspesima u svetu tenisa, Federer je izabran za najboljeg sportistu godine po izboru Laureusa rekordnih pet puta (četiri puta zaredom, od 2004. do 2007, i još 2018). Bio je nominovan za to priznanje i 2003. i 2009, a 2018. mu je dodeljena i Laureus nagrada za povratak godine.[19] Godine 2009. ATP ga je proglasio za najboljeg tenisera prve decenije 21. veka.[20]

Detinjstvo[uredi | uredi izvor]

Federer se rodio u Bazelu, Švajcarska, kao sin Švajcarca Roberta Federera i Južnoafrikanke Linet Federer (rođena Durand).[21] Zajedno sa svojom dve godine starijom sestrom Dijanom odrastao je u Minhenštajnu, malom predgrađu udaljenom 10 minuta od Bazela i blizu granice sa Nemačkom i Francuskom.[21] Osim tenisa, Federer je kao dečak trenirao i fudbal. Kao mladić je najviše uživao da gleda Čileanca Marsela Riosa, a pored njega idoli su mu bili Boris Beker, Stefan Edberg i Majkl Džordan.[traži se izvor] Jedno vreme je, kao trinaestogodišnjak, bio i sakupljač loptica na turniru u Bazelu gde je dodavao loptice teniserima kao što su Martina Hingis, Mark Rose, Stefan Edberg i Vejn Fereira.[traži se izvor] Trenirao je u akademiji Nika Boleterija.

Teniska karijera[uredi | uredi izvor]

Junior[uredi | uredi izvor]

Federer je počeo da igra tenis sa šest godina.[traži se izvor] Išao je na treninge sa ostalom decom sve do devete godine, a sa 10 je počeo da uzima privatne časove. Do dvanaeste godine je trenirao i fudbal, kada je odlučio da se usredsredi samo na tenis.[22] Sa 14 godina je postao prvak Švajcarske u svim kategorijama, pa je izabran da trenira u švajcarskom Nacionalnom teniskom centru u Ekublensu. Počeo je da igra juniorske ITF turnire jula 1996. Godine 1998, koja mu je bila i poslednja sezona kao junior, igrao je na svim juniorskim grend slemovima. Odlične rezultate je zabeležio na juniorskom Otvorenom prvenstvu Australije (polufinale i u singlu i u dublu), juniorskom Vimbldonu (pobeda i u singlu i u dublu) i juniorskom Otvorenom prvenstvu SAD (finale u singlu). Ove godine je takođe osvojio i prestižnu Orindž boul titulu u Majamiju i pored toga još 2 trofeja. Na kraju godine je proglašen za svetskog juniorskog prvaka.[traži se izvor] Impresivnu juniorsku karijeru je završio sa ukupno sedam titula i odnosom 71 pobeda i 20 poraza u singlu, odnosno 36 pobeda i 21 poraz u dublu. (Svi rezultati sa ITFtennis.com)[23]

Početak ATP karijere[uredi | uredi izvor]

Jula 1998. Federerovo ime je prvi put upisano na zvaničnoj ATP listi na turniru u Gštatu gde je ispao u prvoj rundi od Lukasa Arnolda Kera 4:6, 4:6. Odmah sledeće godine je postao član švajcarske Dejvis kup reprezentacije u meču protiv Italije, te je godinu završio kao najmlađi teniser među 100 najboljih. Godine 1999, osvojio je i prvi (i jedini u karijeri) čelendžer u Brestu[24] i zabeležio prvu pobedu nad nekim teniserom iz prvih deset na turniru u Marselju (eliminisao je tada petog tenisera sveta Karlosa Moju u prvom kolu). Uspeo je da stigne do polufinala Letnjih olimpijskih igara 2000. u Sidneju ali je meč za bronzu izgubio od Arnoa di Paskvalea iz Francuske 6:7(5), 7:6(7), 3:6.[25] Te godine je uspeo da se plasira i u prvo finale jednog ATP turnira i to u Marselju gde je izgubio od sunarodnika Marka Rosea 6:2, 3:6, 6:7(5)[traži se izvor] kao i u finale turnira u rodnom Bazelu gde ga je porazio Tomas Enkvist u pet setova 2:6, 6:4, 6:7(4), 6:1, 1:6. Nije se najbolje pokazao na grend slemovima i turnirima ATP Masters serije, pa je 2000. godinu završio na poziciji broj 29.

(Svi rezultati iz 1998.,[26] 1999.[27] i 2000)[28]

2001. Prva titula[uredi | uredi izvor]

Prvu ATP titulu u karijeri Federer je osvojio u februaru 2001. porazivši Žilijena Boutira 6:4, 6:7(7), 6:4 u finalnom meču turnira u Milanu gde je i jedan od njegovih idola, Stefan Edberg, osvojio prvi trofej 1984. Istog meseca slavio je i u tri meča za Dejvis kup reprezentaciju Švajcarske i obezbedio joj pobedu od 3:2 protiv Amerike. Federer je potom stigao do četvrtfinala Rolan Garosa gde je izgubio od Aleksa Koreče 5:7, 4:6, 5:7. Četvrtfinale je zabeležio i na Vimbldonu na kome je porazio četvorostrukog branioca i sedmostrukog prvaka Pita Samprasa u četvrtoj rundi 7:6(7), 5:7, 6:4, 6:7(2), 7:5 što je pobeda za koju mnogi smatraju da je bila prekretnica u njegovoj karijeri, kao i kraj Samprasovog niza od 31 uzastopne pobede na tom turniru.[29] Federer je ove godine uspeo da osvoji i Hopman kup za Švajcarsku zajedno sa Martinom Hingis kao i da izgubi u finalu Bazela drugu godinu zaredom, ovaj put od Tima Henmana 3:6, 4:6, 2:6. Godinu je završio kao 13. teniser sveta. (Svi rezultati iz 2001)[30]

2002. Prvi Masters[uredi | uredi izvor]

Rodžer Federer na Ju-es openu 2002.

Do svog prvog finala jednog turnira ATP Masters serije Federer je stigao na Majami Mastersu, u kom je izgubio od Andrea Agasija[31] dok je prvi masters turnir osvojio na Hamburg Mastersu.[32] Posle toga je trijumfovao nad dvojicom bivšeg svetskih brojeva 1, Rusima Maratom Safinom i Jevgenijem Kafeljnikovim u mečevima za Švajcarsku na Dejvis kupu.[33] Ipak, iako je ove godine ispadao rano sa grend slemova u Melburnu, Parizu, Londonu i Njujorku, pa i posle tragičnog gubitka dugogodišnjeg trenera i mentora Australijanca Pitera Kartera u saobraćajnoj nesreći u avgustu,[34] Rodžer Federer je stigao do pozicije broj 6 na ATP trci šampiona koja se računa do kraja godine i uspeo da se kvalifikuje za završni turnir sezone – Tenis masters kup. Tamo se probio do polufinala gde je izgubio 5:7, 7:5, 5:7 od tada prvog tenisera sveta Lejtona Hjuita (koji je na kraju i osvojio tu titulu). Godinu je po prvi put završio u prvih 10 ATP liste i to na poziciji broj 6 sa tri osvojena turnira.

(Svi rezultati iz 2002)[35]

2003. Prvi Gren slem trofej[uredi | uredi izvor]

Federer je 2003. godinu završio kao drugoplasirani, odmah iza Amerikanca Endija Rodika i ispred Huana Karlosa Ferera iz Španije.

Na prvom grend slemu godine u Australiji, Federer je stigao do četvrtog kola gde je izgubio od Davida Nalbandijana. Zatim je osvojio dva turnira na betonu, u Marselju i Dubaiju, da bi onda na samom startu sledeća dva turnira masters serije gubio i to u Indijan Velsu i Ki Biskejnu.

Na turnirima koji se igraju na šljaci, Federer je pobedio u Minhenu, stigao do finala masters turnira u Rimu i na kraju izgubio u trećem kolu mastersa u Hamburgu, gde je prethodne godine bio šampion. Na Rolan Garosu je bio postavljen za petog nosioca, ali je ispao u prvoj rundi od Peruanca Luisa Orne.

Federer je osvojio oba turnira na travi koje je igrao i to prvo turnir u Haleu savladavši u finalu Nikolu Kifera 6:1, 6:3, da bi zatim osvojio prvu grend slem titulu na Vimbldonu porazivši Rodika u polufinalu i Marka Filipusisa u finalu 7:6(5), 6:2, 7:6(3), a u toku celog turnira izgubio je samo jedan set i to od Mardija Fiša.[36][37]

U toku letnje sezone u Severnoj Americi, izgubio je od Rodika u polufinalu masters turnira u Montrealu, a onda spasio sedam meč lopti u prvom kolu Sinsinati Mastersa protiv Amerikanca Skota Drejpera (to mu je lični rekord) da bi se plasirao u drugo kolo i tamo izgubio od Nalbandijana. Na Ju-es openu, Nalbandijan još jednom uspeva da porazi Federera, ovaj put u četvrtom kolu.

Za vreme jesenje sezone, nastupao je na četiri uzastopna turnira u dvoranama širom Evrope. Osvojio je turnir u Beču i u singlu (pobedio Karlosa Moju) i u dublu, ali nije uspeo da ponovi prošlogodišnji uspeh u Bazelu (stigao je tada do finala), kao ni na AMS turnirima u Madridu i Parizu.

Dejvis kup reprezentacija Švajcarske je, predvođena Federerom, uspela da u prvom kolu dobije Holandiju, a zatim u četvrtfinalu Francusku i u polufinalu se sastala sa Australijom. Federer je prvi meč protiv Filipusisa dobio i u meču protiv Lejtona Hjuita vodio sa 2:0 u setovima i 5:3 u trećem setu ali je Hjuit ipak uspeo da se vrati u meč i pobedi. Na kraju je Švajcarska ostala bez finala (bilo je 3:2 za Australiju).[38]

Na kraju godine, Federer je još jednom učestvovao na masters kupu u Hjustonu. Kao trećeplasirani igrač, dobio je mečeve protiv Andrea Agasija, Nalbandijana i Davida Ferera u toku grupne faze takmičenja, da bi zatim u polufinalu pobedio prvoplasiranog Rodika 7:6(2), 6:2 i titulom završio godinu, pobedom od 6:3, 6:0, 6:4 nad Agasijem u finalu.[39]

(Svi rezultati iz 2003)[40]

2004. Početak dominacije[uredi | uredi izvor]

Federer na Letnjim olimpijskim igrama 2004. u Atini

Federer je 2004. imao jednu od najdominantnijih i najuspešnijih godina u istoriji open ere modernog muškog tenisa.[41] Osvojio je tri od četiri grend slema sezone, nije izgubio nijedan meč od igrača rangiranih među prvih 10, pobedio u svim finalima koje je igrao i bio proglašen za svetskog teniskog šampiona od strane ITF-a.[42] Njegov odnos pobeda i poraza ove godine bio je 74-6 sa ukupno 11 titula.

Federer je osvojio prvi trofej na Australijen openu pobedom nad Maratom Safinom u finalu u tri seta 7:6(3), 6:4, 6:2. Ova pobeda omogućila mu je da nasledi Endija Rodika na mestu prvog tenisera sveta, i tu poziciju drži skoro tačno 4 i po godine sve do 18. avgusta 2008. Osvaja još i turnire u Dubaiju i na mastersu u Indijan Velsu dok na AMS turniru u Majamiju iznenađujuće gubi u trećem kolu od sedamnaestogodišnjeg Rafaela Nadala.

Kako bi se pripremio što bolje za Rolan Garos, Federer igra na mastersima na šljaci u Rimu i Hamburgu. U Rimu ispada u drugoj rundi ali zato pobeđuje u finalu Hamburga Giljerma Koriju 4:6, 6:4, 6:2, 6:3 i osvaja taj turnir po drugi put u karijeri. Na Frenč openu poražen je u trećem kolu od bivšeg broja jedan i trostrukog pobednika tog turnira, Brazilca Gustava Kirtena, sa 4:6, 4:6, 4:6.

Federer na travnatim terenima uspeva da odbrani obe titule od prošle godine. U Haleu dobija finalni meč protiv Mardija Fiša sa 6:0, 6:3, a na Vimbldonu dobija Endija Rodika posle izgubljenog prvog seta 4:6, 7:5, 7:6(3), 6:1. Seriju pobeda nastavlja i u Gaštadu (to mu je prvi trofej u rodnoj Švajcarskoj) i na mastersu u Torontu da bi mu niz od 23 uzastopne pobede prekinuo Slovak Dominik Hrbati u prvoj rundi Sinsinati Mastersa.

Federer je na Letnjim olimpijskim igrama 2004. u Atini bio prvi nosilac ali je izgubio od Čeha Tomaša Berdiha 6:4, 5:7, 5:7. Posle toga odlazi u Njujork i osvaja prvi Ju-es open porazivši Lejtona Hjuita u finalu 6:0, 7:6(3), 6:0.

Na masters kupu u Hjustonu pobedio je Gastona Gaudija, Hjuita i Karlosa Moju u grupnoj fazi takmičenja, zatim Safina u polufinalu (posle odigranog najdužeg taj brejka u istoriji masters kupa 20:18) da bi onda dobio u finalu Hjuita sa 6:3, 6:2 (to je bio revanš za poraz u polufinalu tog turnira 2002).

U toku 2004. Federer nije imao stalnog trenera već se oslanjao samo na svog fitnes trenera Pjera Paganinija, psihoterapeuta Pavela Kovača i na menadžerski tim sastavljen od njegovih roditelja, tada devojke i menadžerke Mirke Vavrinec i nekoliko prijatelja.[43]

(Svi rezultati iz 2004)[44]

2005. Nastavak sjajnih partija[uredi | uredi izvor]

Federer na mastersu u Sinsinatiju 2005.

Na početku godine, Federer je unajmio bivšeg australijskog tenisera Tonija Rouča za trenera na određeno vreme.[45] Na Ostrelijen openu stigao je do polufinala u kom je poražen od kasnijeg pobednika Marata Safina u meču igranom u toku noći koji je trajao duže od 4 sata (rezultat: 5:7, 6:4, 5:7, 7:6(6), 9:7).[46] Potom osvaja prva dva AMS turnira godine: Indijan Vels (pobeda nad Hjuitom u finalu) i Majami (pobeda nad Rafaelom Nadalom u finalu, iako je gubio 2:0 u setovima). Na Hamburg Mastersu je u maju uzeo svoj treći trofej na tom turniru porazivši u finalu Rišara Gaskea, od koga je prethodno izgubio na mastersu u Monte Karlu. Na Rolan Garos je došao kao jedan od favorita, ali je izgubio u polufinalu u četiri seta od Nadala (koji je kasnije i osvojio ovaj grend slem turnir).

Na početku sezone travnatih terena, Federer osvaja turnir u Haleu treći put zaredom porazivši Safina u finalnom meču 6:4, 6:7(6), 6:4. Zatim uspeva da odbrani titulu na Vimbldonu i to drugi put uzastopno pobedivši Rodika u reprizi prošlogodišnjeg finala, samo ovaj put u tri seta 6:2, 7:6(2), 6:4. Osvojio je još jedan trofej savladavši Rodika u finalu, ovaj put na mastersu u Sinsinatiju. Nedelju dana pre toga je trijumfovao i na mastersu u Montrealu i time je uspeo da osvoji sva četiri turnira iz američke serije u istoj godini, postavši prvi čovek u istoriji kome je to pošlo za rukom u jednoj sezoni.[traži se izvor]

Na Ju-es openu je izgubio samo dva seta do finala sa Agasijem. Federer je uspeo da dobije domaćeg igrača i bivšeg prvog reketa sveta sa 6:3, 2:6, 7:6(1), 6:1 i tako se još jednom upiše u istoriju - kao prvi čovek u open eri koji je uspeo da osvoji Vimbldon i Otvoreno prvenstvo SAD u istoj godini, a zatim sledeće godine i da odbrani te titule. Međutim, nije mu pošlo za rukom da zatim osvoji i masters kup, pošto je izgubio od Nalbandijana u finalu u pet setova 7:6(4), 7:6(11), 2:6, 1:6, 6:7(3) (igrao je sa povređenim člankom).[traži se izvor] Da je osvojio taj turnir godinu bi završio skorom 82-3 i izjednačio bi se sa rekordom Džona Makenroa iz 1984. po odnosu pobeda i poraza u toku jedne godine. (Svi rezultati iz 2005)[47]

2006. Najuspešnija sezona[uredi | uredi izvor]

Federer na turniru u svom rodnom Bazelu 2006.

U 2006. godini Federer je osvojio tri od četiri grend slem turnira i završio je kao prvi teniser sveta sa prednošću od nekoliko hiljada bodova ispred najvećeg rivala, Rafaela Nadala.[48]

Federer je u finalu Otvorenog prvenstva Australije savladao Markosa Bagdatisa sa Kipra 5:7, 7:5, 6:0, 6:2 i osvojio sedmi grend slem u karijeri. U martu je osvojio titule u Indijan Velsu i Majamiju, postavši prvi čovek koji je dve godine zaredom uspeo da osvoji masters turnire u tim gradovima. Federer onda započinje sezonu šljake stizanjem do finala AMS turnira u Monte Karlu gde gubi u četiri seta od Nadala. Zatim je u stigao do još jednog finala mastersa, i tu se ponovo suočio sa Nadalom. Činilo se da bi Federer konačno mogao da pobedi Španca na šljaci, ali je Nadal ipak osvojio Rim u meču u pet setova u kome je u odlučujućem taj-brejku spasio dve meč lopte.[traži se izvor] Hamburg Masters, turnir koji je osvajao prethodne tri godine, Federer je odlučio da preskoči.

Na Rolan Garosu Federera je, kao i prošle godine, savladao Nadal, samo ovog puta u finalu. Da je kojim slučajem osvojio taj meč postao bi prvi teniser još od Roda Lejvera koji je u isto vreme držao sva četiri grend slema trofeja. Ali, iako ga je Nadal omeo u tome, Federer je postao jedan od samo dva tada aktivna igrača (drugi je Andre Agasi) koji je uspeo da stigne do finala svih grend slemova.[traži se izvor]

Prvi turnir na travi godine odigrao je u Haleu i uspeo je da ga osvoji ali tek posle velike borbe u svakom meču. Na celom turniru je morao da odigra ukupno osam taj-brejkova, a u najtežem meču protiv Belgijanca Olivija Rohusa u četvrtfinalu, spasio je četiri meč lopte.[49] Federer je stigao na Vimbldon kao glavni favorit i to je i opravdao, ne izgubivši nijedan set sve do finala. Tamo se dvadesetogodišnji Nadal prvi put susreo sa Federerom na travnatim terenima Vimbldona i izgubio u četiri seta 6:0, 7:6(5), 6:7(2), 6:3.[50] Federer je potom osvojio Rodžers kup u Torontu, pobedom nad Rišarom Gaskeom u finalu. Na Otvorenom prvenstvu SAD stigao je do finala i do Amerikanca Endija Rodika i uspeo da ga porazi 6:2, 4:6, 7:5, 6:1. Tako je 2006. postala jedina godina u open eri u kojoj su isti čovek (Federer) i ista žena (Žistin Enen) uspeli da stignu do finala sva četiri grend slem turnira.

Tokom jesenjeg dela sezone, Federer je odigrao tri turnira i sva tri osvojio. Prvo je bio najbolji u Tokiju, a posle toga i na mastersu u Madridu gde je u finalu pobedio Fernanda Gonzaleza. Federer je i do sledećeg trofeja, na turniru u Bazelu stigao savladavši Gonzaleza u finalnom meču 6:3, 6:2, 7:6(3). To mu je bio prvi trijumf u rodnom gradu.

Na završnom masters kupu u Šangaju Federer je dobio meč u grupi protiv branioca titule Nalbandijana i protiv Rodika i Ivana Ljubičića. Potom je u polufinalu savladao i Nadala u dva seta 6:4, 7:5 da bi u finalu dobio Džejmsa Blejka lako u tri seta (6:0, 6:3, 6:4) i uzeo svoj 12. trofej u godini.

Ove godine je Federer izgubio od samo dva igrača: od Nadala u finalu Otvorenog prvenstva Francuske, Rima, Monte Karla i Dubaija i od Britanca Endija Marija u drugom kolu Sinsinati mastersa. Federerov neuspeh u Sinsinatiju je ujedno i njegov jedini poraz bez dobijenog seta, kao i jedini turnir na kome nije stigao do finala od ukupno 17 na kojima je učestvovao (ne računajući Dejvis kup). (Svi rezultati iz 2006)[51]

2007. Nove titule[uredi | uredi izvor]

Federer u Sinsinatiju 2007.

Federer na Otvorenom prvenstvu Australije osvaja svoj deseti grend slem trofej pobedom u finalu nad Fernandom Gonzalezom 7:6(2), 6:4, 6:4. U toku celog tog turnira nije izgubio nijedan set, ponovivši uspeh Bjerna Borga iz 1980. godine. Njegov niz od 41 uzastopnog dobijenog meča prekinut je na mastersu u Indijan Velsu, koji je inače osvajao prethodne tri godine, kada je u drugoj rundi izgubio od Giljerma Kanjasa. Na mastersu u Majamiju ponovila se ista priča – Federer stiže do 4. kola i tu je biva poražen u tri seta od Kanjasa. Uprkos tome, na tom turniru je dobio četiri ATP nagrade u toku završne ceremonije i postao prvi čovek koji je dobio 4 takve nagrade u istoj godini.[52]

Sezona na šljaci za Federera počela je finalom na mastersu u Monte Karlu. Kao i prethodnih godina, tamo je izgubio od Rafaela Nadala. Na mastersu u Rimu ga je u trećem kolu izbacio vršnjak, Italijan Filipo Volandri.[53] Ali konačno 20. maja 2007, Federer beleži prvu pobedu nad Nadalom na šljaci 2:6, 6:2, 6:0 prekinuvši njegov niz od rekordne 81 uzastopne pobede na najsporijoj podlozi, i osvojivši Hamburg Masters rekordni četvrti put.[54] U Parizu, na Rolan Garosu je zabeležio svoje drugo uzastopno finale da bi po drugi put uza stupno izgubio od Nadala. Dan pre tog finala, Federer je objavio da će propustiti turnir u Haleu zbog izmorenosti i straha od povrede.[traži se izvor] Na taj način se prvi put pojavio na Vimbldonu ne odigravši nijedan pripremni turnir na travi. Ipak, stigao je do finala i tu se revanširao Nadalu za poraz na Rolan Garosu, iako ga je ovaj primorao na peti odlučujući set (rezultat: 7:6(7), 4:6, 7:6(3), 2:6, 6:2). Pobedom nad Nadalom, izjednačio je još jedan rekord Bjerna Borga i to po broju uzastopnih osvojenih Vimbldona – 5.

Federer na Otvorenom prvenstvu SAD 2007.

Federer je osvojio masters u Sinsinatiju po drugi put, pobedivši Džejmsa Blejka u finalu i tako osvojio svoju 50. titulu u singlu, odnosno 14. titulu ATP Masters serije. Posle toga, u finalu Ju-es opena, Rodžer je uspeo da trijumfuje nad Srbinom Novakom Đokovićem 7:6(4), 7:6(2), 6:4. Federer je u prethodnom meču protiv Đokovića u finalu mastersa u Montrealu bio poražen 6:7(2), 6:2, 6:7(2) a i u ovom meču je bilo veoma napeto - Federer je izgubio servis 3 puta i suočio se sa 7 set lopti, ali ih je na kraju sve uspešno spasio i na kraju dobio meč i svoj 12. grend slem trofej, izjednačivši se sa Rojom Emersonom po broju tih titula. A zahvaljujući tome što je bio prvi na seriji turnira pred Otvoreno prvenstvo SAD, dobio je i bonus od milion dolara kao dodatak na već zarađenih 1,4 miliona (što je postalo rekord po visini zarade na tom turniru). Prvi turnir jesenje sezone Federer je odigrao na Madrid Mastersu gde se plasirao u finale i izgubio od Davida Nalbandijana 6:1, 3:6, 3:6. U Bazelu je osvojio drugu uzastopnu titulu da bi onda, na poslednjem mastersu godine u Parizu ponovo izgubio od Nalbandijana samo ovaj put u trećoj rundi (rezultat: 4:6, 6:7(3)).

Federer je započeo masters kup porazom u grupi od finaliste Austrelijen opena Gonzaleza sa 4:6, 7:6(1), 7:5. Od tada je dobio sve svoje mečeve, uključujući mečeve u grupi protiv Nikolaja Davidenka i Rodika, polufinale protiv Nadala sa 6:4, 6:1, i finale protiv Davida Ferera za titulu 6:2, 6:3, 6:2.

Dana 19. novembra 2007. Federer je igrao egzibicioni meč u Seulu sa bivšim brojem 1 i četrnaestostrukim grend slem prvakom Pitom Samprasom i dobio ga sa 6:4, 6:3.[traži se izvor] Ovo je bio prvi od tri egzibiciona meča koji su dvojica velikih asova igrali u Aziji. Dva dana kasnije, Sampras je ponovo izgubio od Federera 7:6(6), 7:6(5). Ipak, poslednji meč Sampras dobija sa 7:6(6), 6:4, iako mu je cilj u ovom duelu bio samo da osvoji jedan set. (Svi rezultati iz 2007)[55]

2008. Dobri rezultati, mononukleoza[uredi | uredi izvor]

Federer započinje godinu u pokušaju da odbrani svoju titulu na Australijan openu u Melburnu. Dobro se držao sve do polufinala, gde ga je Novak Đoković eliminisao u tri seta 7:5, 6:3, 7:6(5). Ovo je prvi put da je Rodžer izgubio meč u tri seta na nekom grend slem turniru, još od Rolan Garosa 2004, dok je njegov poslednji poraz u 3 seta na grend slemovima koji se igraju na tvrdim podlogama, bio u četvrtom kolu Ju-es opena 2002.

U martu, Federer objavljuje da je nedavno utvrđeno da boluje od mononukleoze, i da je možda bolovao još od decembra 2007. Takođe je izjavio i da je imao problema sa trovanjem hranom pre početka prvog grend slema sezone, ali i da je sada zdrav i spreman da nastavi da se takmiči.[56]

Iako je Federer na turniru u Dubaiju bio prvi nosilac i branilac titule, izgubio je od Britanca Endija Marija rezultatom 7:6(6), 3:6, 4:6 u prvom kolu. 10. marta, Federer je pobedio u trećem meču od ukupno četiri protiv Pita Samprasa u Medison Skver Gardenu u Njujorku 6:3, 6:7(4), 7:6(6).[57]

Na prvom turniru masters serije godine, u Indijan Velsu, Federer je po prvi put u karijeri izgubio od Amerikanca Mardija Fiša, i time prekinuo svoj niz od 41 uzastopne pobede protiv američkih tenisera koji je počeo avgusta 2003.[traži se izvor] Sledeći turnir mu je bio masters u Ki Biskejnu gde je u četvrtfinalu izgubio od Endija Rodika. Rodikova poslednja (i jedina) zvanična pobeda pre toga nad Federerom bila je 2003.

Rodžer Federer na Letnjim olimpijskim igrama 2008. u Pekingu

Federer je odlučio da sezonu na terenima koji se igraju na šljaci započne na Estoril openu u Portugaliji, što je njegov prvi pripremni, mali turnir na šljaci još od Gštada 2004. i njegov prvi turnir sa novim trenerom Hoseom Igerasom.[58] Federer osvaja taj turnir pošto mu je Davidenko predao finalni meč pri rezultatu 7:6(5), 1:2, posle utvrđivanja povrede noge.

Na Rolan Garosu, Federer po treći put zaredom gubi finale od Nadala 6:1, 6:3, 6:0. Poslednji put kad je Federer izgubio jedan set sa 6:0, bilo je 1999. u Londonu na turniru Artois Šampionat.[59]

Svoj drugi turnir sezone, Federer je osvojio u Haleu ne izgubivši nijedan set niti gem u kome je servirao. Ovo je njegova 55. titula u karijeri i peti put da je osvojio ovaj turnir, posle čega se izjednačio sa rekordom Pita Samprasa po broju trofeja na travi (10).[60]

Na Vimbldonu Federer je stigao do svog 17. uzastopnog grend slem polufinala i 16. grend slem finala. U finalu se ponovo sastao sa teniserom broj 2 na svetu, Nadalom. Da je pobedio, Rodžer bi oborio rekord open ere Bjerna Borga od pet uzastopnih trofeja na Vimbldonu i izjednačio se sa rekordom svih vremena od 6 uzastopnih titula na Vimbldonu, koji drži Vilijam Renšo još od 1886. Federer je spasio dve meč lopte u taj brejku četvrtog seta, ali na kraju izgubio 6:4, 6:4, 6:7(5), 6:7(8), 9:7. Kiša je prekidala meč dva puta, pa je on završen po mrklom mraku. Duel je trajao 4 sata i 48 minuta, što je rekord po dužini jednog vimbldonskog finala. Taj poraz je takođe značio da je Federerov rekord od 65 uzastopnih pobeda na travi prekinut.[61]

Na sledeća tri turnira, Federer je ispadao na samom početku.[62] Masters u Torontu, Rodžers kup, Federer je počeo u drugom kolu i tamo izgubio od Žila Simona. Na turniru u Sinsinatiju, ispada u trećoj rundi, po prvi put izgubivši od najvišeg tenisera na ATP turu, Hrvata Ive Karlovića 7:6(6), 4:6, 7:6(5). Na Letnjim olimpijskim igrama 2008. u Pekingu, Rodžer u singlu ispada od Džejmsa Blejka u četvrtfinalu.[traži se izvor] Međutim, za to se iskupio u dublu gde je zajedno sa Stanislasom Vavrinkom osvojio zlato za Švajcarsku. U polufinalu su Federer i Vavrinka bili bolji od američke kombinacije Bob i Majk Brajan, a u finalu od Šveđana Simona Aspelina i Tomasa Johansona u 4 seta 6:3, 6:4, 6:7(4), 6:3.

Dana 18. avgusta, Federer predaje poziciju broj 1 na ATP listi, posle rekordnih 237 uzastopnih nedelja Rafaelu Nadalu.[63][64]

Rodžer Federer na Ju-es openu 2008.

Na Ju-es open dolazi kao drugi nosilac, ali i kao najveći favorit s obzirom da je ovaj turnir osvajao prethodne četiri godine. U prva tri kola uspeva da porazi Argentinca Maksima Gonzaleza, Brazilca Tijaga Alvesa i Radeka Štjepaneka iz Češke veoma lako. Posle toga sledi teški petosetovni meč protiv Rusa Igora Andrejeva koji dobija sa 6:7(5), 7:6(5), 6:3, 3:6, 6:3. U četvrtfinalu pobeđuje Žila Mulera iz Luksemburga 7:6(5), 6:4, 7:6(5), a u reprizi prošlogodišnjeg Ju-es open finala, dobija 3 tenisera sveta Đokovića 6:3, 5:7, 7:5, 6:2 u polufinalu. Federer je tada bio ubeđen da će u finalu da naplati dugove Rafaelu Nadalu za dva poraza na grend slemovima ove sezone, ali se između njihovog 7 međusobnog grend slem finala (prvog na Flašing Medouzu) preprečio Škot Endi Mari. Finale je odigrano u ponedeljak jer je kiša prekinula Nadalov i Marijev polufinalni meč pa je ceo program morao da se pomeri za jedan dan. Federer je lako savladao Marija sa ubedljivih 6:2, 7:5, 6:2, potpuno dominirajući u prvom i trećem setu da bi osvojio svoju 13. grend slem titulu i produžio svoj niz pobeda u Njujorku na 34.[65] Postaje i prvi igrač ikada, koji je uspeo da osvoji po 5 uzastopnih trofeja i na Vimbldonu i na Ju-es openu.[66]

Posle toga Federer igra na pretposlednjem AMS turniru sezone u Madridu. Samim plasmanom u četvrtfinale, Federerova zarada se povećala na više od 43,3 miliona $ čime je postao rekorder, pretekavši Pita Samprasa (43.280.489 dolara) na listi zarada.[67] Turnir je napustio porazom u polufinalu od Marija.

Svoju 57 titulu u karijeri, Federer je osvojio u svom rodnom gradu Bazelu posle pobede nad Davidom Nalbandijanom u finalu. Tako je Federer postao jedini igrač u istoriji koji je osvojio taj turnir 3 puta uzastopno. Potom igra na masters turniru u Parizu gde uspeva da stigne do četvrtfinala kako bi tamo po prvi put u karijeri od 763 meča predao jedan zbog bolova u leđima.[68] 2008. je tako postala prva godina još od 2003. u kojoj Federer nije uspeo da osvoji nijedan masters turnir.[69]

Na masters kupu u Šangaju je Federer po prvi put ispao u grupnoj fazi takmičenja. Prvi meč u svojoj „Crvenoj grupi“ protiv Žila Simona je izgubio posle dobijenog prvog seta. Zatim je porazio Radeka Štjepaneka i bio na dobrom putu da se plasira u polufinale. Ali, Endi Mari se postarao da se to ne desi pobedivši ga sa 4:6, 7:6(3), 7:5. Rodžer je taj meč odigrao sjajno i pored povrede koja ga je sve vreme sputavala. Uspeo je dva puta da preokrene rezultat; u drugom setu kada je Mari vodio 5:2 i u trećem kada je bilo 3:0 Mari. Ipak se tu ništa nije moglo i Škot je na kraju dobio meč, ali tek pošto je Federer spasio 7 meč lopti.[70] (Svi rezultati iz 2008.[mrtva veza])[traži se izvor]

2009. Povratak na tron[uredi | uredi izvor]

Federer je odlučio da godinu započne sa dva egzibiciona turnira i jednim zvaničnim. Na egzbicionom turniru u Abu Dabiju i na turniru ATP serije 250 u Dohi gubi u polufinalu od Marija. Ali zato egzibicioni turnir u Kojongu osvaja trijumfom nad sunarodnikom Vavrinkom u finalu 6:1, 6:3.

Na Otvorenom prvenstvu Australije osvaja prva tri meča lako u tri seta. Zatim uspeva da porazi Tomaša Berdiha u četvrtoj rundi posle izgubljena prva dva seta 4:6, 6:7(5), 6:4, 6:4, 6:2. Do polufinala je stigao posle pobede nad Huanom Martinom del Potrom 6:3, 6:0, 6:0 za samo 80 minuta. U polufinalu je dobio Endija Rodika 6:2, 7:5, 7:5 da bi se plasirao u finale gde se sastao sa Nadalom prvi put od kada su zamenili mesta na vrhu ATP liste. Kao pobednik iz njihovog prvog susreta u finalu nekog grend slema na betonu izašao je Nadal posle 5 setova i sjajne borbe koja je trajala 4 sata i 19 minuta (rezultat: 5:7, 6:3, 6:7(3), 6:3, 6:2). Federer nije uspeo da sakrije suze na ceremoniji dodele trofeja i mučio se sa svojim govorom vicešampiona.[71][72]

Federer na Rolan Garosu 2009.

Rodžer se povukao sa turnira ATP serije 500 u Dubaiju i prve runde Dejvis kupa za Švajcarsku zbog povrede leđa koja se prvi put pojavila krajem 2008. i nije bila potpuno zalečena.[73] Umesto toga, Federer je unajmio bivšeg australijskog tenisera i nekadašnjeg Dejvis kup selektora Australije Derena Kejhila da ga trenira u Dubaiju na određeno vreme.[74] Saradnju su završili kada se Federer zaputio na svoj sledeći turnir, a Kejhil odbio da bude njegov stalni trener jer nije želeo da se na duže vreme odvaja od svoje porodice.[75]

Federerovih sledećih pet turnira bili su ATP serije 1000. Na prvom, u Indijan Velsu, izgubio je od Marija već treći put ove godine u polufinalu 6:3, 4:6, 6:4. U Majamiju je u jednom neizvesnom četvrtfinalnom meču dobio Rodika, da bi ga zatim u polufinalu porazio Đoković sa 6:3, 2:6, 2:6.[76] Iako je prvo planirao da preskoči masters u Monte Karlu, na kraju je ipak u poslednjem trenutku prihvatio specijalnu pozivnicu organizatora za učešće i tako se, bez mnogo pripreme pojavio na svom prvom turniru godine na šljaci i izgubio već u trećem kolu od Vavrinke 6:4, 7:5. U Rimu je odigrao par sjajnih mečeva i u polufinalu protiv Đokovića je imao po brejk prednosti i u drugom i trećem setu ali je ipak izgubio meč 4:6, 6:3, 6:3. Međutim, na poslednjem masters turniru godine na šljaci, u Madridu, Federer osvaja svoju prvu titulu godine pobedom nad Nadalom u finalu 6:4, 6:4. Time je prekinuo Nadalov niz od 33 uzastopne pobede na šljaci i takođe, po drugi put u karijeri, onemogućio Španca da osvoji sva tri mastersa na šljaci u jednoj godini.[77]

Na Rolan Garosu je Rodžer odigrao tri uzastopna neizvesna i veoma teška meča: protiv Hosea Akasusa u drugoj, Pola-Anrija Matjea u trećoj i Tomija Hasa u četvrtoj rundi. U četvrtfinalu je zatim porazio Gaela Monfisa 7:6(6), 6:2, 6:4, a u polufinalu Del Potra 3:6, 7:6(2), 2:6, 6:1, 6:4 kako bi se plasirao u finale. Tamo je dobio Šveđanina Robina Sederlinga sa 6:1, 7:6(1), 6:4, izjednačio se sa rekordom Pita Samprasa po broju grend slem titula (14) i postao tek šesti teniser u istoriji koji je osviojio sve grend slem turnire.[traži se izvor]

Federer na Vimbldonu 2009.

Federer je došao na Vimbldon kao prvi nosilac pošto se tada prvi teniser sveta Rafael Nadal povukao sa turnira zbog povrede. Tako je Federer dobio čast da zajedno sa Lu Jensjunom iz Tajvana odigra prvi zvanični meč na novom renoviranom centralnom stadionu sa pokretnim krovom. Taj meč je dobio sa 7:5, 6:3, 6:2 i posle toga je lako dobijao sve svoje mečeve i uspeo je da se plasira u svoje 20. grend slem finale čime je oborio rekord Ivana Lendla. Tamo se sastao sa teniserom koga je već tri puta pre toga pobeđivao na Vimbldonu i to čak dva puta u finalu - Endijem Rodikom. Iako je Federer bio veliki favorit meč je bio dug i dramatičan i završio se tek posle 5 setova. Pobedu je odneo Rodžer rezultatom 5:7, 7:6(6), 7:6(5), 3:6, 16:14 posle 4 sata i 16 minuta i to u meču u kojem je odservirao 50 aseva (što mu je lični rekord). Time je oborio čak dva rekorda Pita Samprasa i to po broju grend slem titula (15) i trofeja na travi (11). Takođe je ponovo postao najbolji teniser sveta.[78][79] Federer je postao igrač sa najviše osvojenih Grend slemova u Open eri.

Vratio se u akciju tek posle pet nedelja, pridruživši se svojim saigračima na pripremama za Otvoreno prvenstvo SAD na Rodžers kupu i Sinsinati mastersu. Na prvom od tih turnira, u Montrealu, izgubio je u četvrtfinalu od Žoa-Vilfrida Conge dok je na drugom, u Sinsinatiju, trijumfovao porazivši Marija u polufinalu 6:2, 7:6(8)[80] i Đokovića u finalu 6:1, 7:5.[traži se izvor][81]

Na Otvorenom prvenstvu SAD prekinut je njegov niz od četrdeset uzastopnih pobeda na ovom turniru. Treću godinu za redom porazio je Novaka Đokovića i tako stigao do svog šestog uzastopnog finala na ovom turniru.[82] Porazio ga je Huan Martin del Potro u pet setova: 6:3, 6:7(5), 6:4, 6:7(4), 2:6.[83]

Povukao se sa turnira ATP 500 serije u Tokiju i sa mastersa u Šangaju.[84] 2018.}}[85] Na turniru u svom rodnom gradu, Bazelu, bio je favorit nakon tri uzastopne titule, ali u finalu ga je savladao Novak Đoković, rezultatom 4:6, 6:4, 2:6.[86]

Na mastersu u Parizu tradicionalno igra loše i ispada već u drugom kolu.[87] Njegov poslednji turnir u sezoni bio je Tenis masters kup. U grupnoj fazi pobedio je Verdaska[88] i Marija,[traži se izvor] čime je obezbedio prvo mesto na ATP listi na kraju godine.[89] U trećem meču ga je porazio del Potro.[90] Njegov odnos dobijenih i izgubljenih gemova svrstao ga je na prvo mesto u grupi. U polufinalu ga je pobedio Davidenko prvi put u trinaest mečeva[91]

2010. 285. nedelja na vrhu[uredi | uredi izvor]

Federer na Otvorenom prvenstvu Australije 2010.

Federer je počeo sezonu na egzibicionom turniru u Abu Dabiju koji traje tri dana. U polufinalu ga je savladao Robin Sederling prvi put u trinaest mečeva.[92][93][94] U borbi za treće mesto savladao je Davida Ferera, koga je u drugom polufinalu savladao Rafael Nadal, rezultatom 6:1, 7:5. Nakon toga je učestvovao na turniru u Dohi. U prvom kolu je savladao Kristofa Rokusa 6:1, 6:2,[95] u drugom kolu Jevgenija Koroljeva 6:2, 6:4,[96] u četvrtfinalu Ernestsa Gulbisa 6:2, 4:6, 6:4.[97] U polufinalu ga je drugi put za redom porazio Nikolaj Davidenko, 4:6, 4:6.[traži se izvor] Federer je zatim osvojio Otvoreno prvenstvo Australije i tako došao do svoje 16. grend slem titule. U prvom kolu je savladao Igora Andrejeva[98] Zatim su uslijedile pobede protiv Viktora Haneskua,[99] Alberta Montanjesa,[100] Lejtona Hjuita,[101] Nikolaja Davidenka,[102] Žoa-Vilfrida Conge[103] i Endija Marija.[104]

Nakon što je preskočio turnir u Dubaiju, igrao je masters u Indijan Velsu. U trećem kolu je ispao od Markosa Bagdatisa, iako je imao tri meč lopte. Na turniru u Majamiju ga je, takođe u trećem kolu, izbacio Tomaš Berdih.

Sezonu na šljaci je počeo turnirom u Rimu. Ispao je već u drugom kolu od Ernestsa Gulbisa. Ovo je bio prvi put još od 2000. godine da je Federer izgubio svoj prvi meč na šljaci u godini. Takođe je prvi put od 2002. ispao pre četvrtfinala na tri uzastopna turnira. U konkurenciji parova je igrao sa Ivom Alegrom. Stigli su do četvrtfinala gde su ispali od Kverija i Iznera. Potom je Federer igrao na Estoril openu u Portugalu, po drugi put u karijeri (prvi je osvojio 2008). Ovog puta je ispao od Alberta Montanjesa u polufinalu. Potom je branio titulu na mestersu u Madridu. Pobedio je Gulbisa u četvrtfinalu, a Ferera u polufinalu. U finalu ga je porazio Nadal u dva seta.

Na drugom grend slemu sezone, Rolan Garosu, Federer je u trećem kolu pobedio Džulijana Rajstera i tako zabeležio 700. pobedu u karijeri i 150. na šljaci. Rodžer je izgubio u četvrtini finala od Robina Sederlinga u 4 seta rezultatom 3:6, 6:3, 7:5, 6:4. Zbog toga je izgubio prvo mesto ATP liste posle 285 ukupnih nedelja provedenih na njoj. Tada mu je falila samo još jedna nedelja da izjednači rekord Pita Samprasa od 286 nedelja. Takođe je ovo bio prvi put od Rolan Garosa 2004. godine da je Švajcarac ispao pre polufinala na nekom grend slem turniru.

Federer na Otvorenom prvenstvu SAD 2010.

Kao pripremu za Vimbldon Federer je igrao turnir u Haleu, gde ga je u finalu pobedio Lejton Hjuit.

Na Vimblodonu Federer je pobedio Alehandra Falu u prvom kolu i postigao 200. pobedu na grend slemovima. Potom su usledile pobede nad Ilijom Bozoljcem, Arnoom Klemanom i Jirgenom Melcerom. U četvrtfinalu je ispao od Tomaša Berdiha u četiri seta (6:4, 3:6, 6:1, 6:4). Tada je pao na treće mesto ATP liste, najniži rang još od 2003.

Američku seriju je počeo na Rodžers kupu u Kanadi. U četvrtfinalu se revanširao Berdihu za Vimbldon, a u polufinalu je savladao Đokovića i tako obezbedio povratak na drugo mesto ATP liste. Finale je izgubio od Endija Marija 5:7, 5:7. U Sinsinatiju je branio titulu. U prvom kolu je bio slobodan, u drugom mu se predao Denis Istomin, a u trećem Filip Kolšrajber. Osvojio je turnir pobedivši Davidenka, Bagdatisa i Fiša.

Na Otvoreno prvenstvo SAD došao je kao drugi nosilac. Eliminisao je Brajana Dabula, Andreasa Beka, Pola-Henrija Matjea, Jirgena Melcera i Robina Sederlinga. U polufinalu je ispao od Novaka Đokovića, iako je imao dve meč lopte (7:5 1:6, 7:5, 2:6, 5:7). Đoković je tada opet preuzeo drugu poziciju na listi.

Federer je na Mastersu u Šangaju stigao do finala gde je izgubio od Marija. Iako nije osvojio turnir, povratio je drugo mesto ATP liste. Posle toga je osvajio turnire u Stokholmu i Bazelu. Na mastersu u Parizu stigao je do polufinala po prvi put, ali je izgubio od Gaela Monfisa, iako je imao pet meč lopti.

Na Završni masters sezone u Londonu otišao je kao drugi igrač planete. Raspoređen je u grupu B sa Robinom Sederlingom, Endijem Marijem i Davidom Fererom. Federer prvo igra sa Sederlingom i dobio taj meč sa 2:0 (7:6(5), 6:3). Meč sa Marijem dobio je još lakše sa 6:4, 6:2. Najubedljiviji, ipak, bio je protiv Ferera i dobija meč sa 6:1, 6:4.

U nok-aut fazi se ukrstio sa Novakom Đokovićem kog je pobedio sa 6:1, 6:4. Najteži meč je usledio u finalu, gde ga je čekao Rafael Nadal. Federer je ipak pobedio rezultatom 6:3, 3:6, 6:1. To je prvi set koji je izgubio na turniru.

2011. Borba sa formom[uredi | uredi izvor]

Federer na Rolan Garosu

Federer je započeo sezonu na egzibicionom turniru u Abu Dabiju. Bio je slobodan u četvrtfinalu, a u polufinalu je savladao Robina Sederlinga. U finalu ga je, međutim, porazio Nadal. Meč je završen posle dva taj-brejka, oba u korist Španca.

Prvi profesionalni turnir igrao je u Kataru, turniru iz ATP 250 serije. U četvrtfinalu je pobedio Viktora Troickog, u polufinalu Congu, a u finalu Nikolaja Davidenka i tako osvojio svoj prvi turnir u sezoni.

Na Otvorenom prvenstvu Australije je stigao do polufinala, gde ga je pobedio kasniji šampion Novak Đoković, 7:6(3), 7:5, 6:4. Pre toga je Federer, pobedom nad Gzavijeom Malisom u trećem kolu oborio rekord Stefana Edberga po broju pobeda na ovom grend slemu — 56. Međutim, ovo je bio prvi put posle Vimbldona 2003. da Rodžer nije aktuelni šampion ni na jednom grend slemu.

U finalu turnira u Dubaiju imao je priliku da se revanšira Đokoviću, ali je ponovo izgubio, rezultatom 3:6, 3:6. Na mastersu u Indijan Velsu, Rodžer je stigao do polufinala, gde je po treći put izgubio od Đokovića. Ovim porazom pao je na treće mesto ATP liste. Igrao je i u konkurenciji parova sa Stanislasom Vavrinkom, ali su poraženi u finalu od Dolgopolova i Malisa. U Majamiju je takođe ispao u polufinalu, ovog puta od Nadala.

Igrao je na sva tri mastersa na šljaci. U Monte Karlu ga je u četvrtfinalu izbacio Jirgen Melcer. U polufinalu Madrida je ponovo izgubio od Nadala. U Rimu je ispao u trećem kolu od Rišara Gaskea.

Kao treći nocilac, učestvovao je na Rolan Garosu. Bez izgubljenog seta je savladao Felisijana Lopeza, Maksima Tekseru, Janka Tipsarevića, Stanislasa Vavrinku i Gaela Monfisa. U polufinalu se suočio sa Đokovićem i posle četiri seta ga pobedio, zadajući prvi poraz Srbinu u sezoni i prekidajući njegov niz od 43 vezane pobede. U jedinom grend slem finalu u 2011. se ponovo suočio sa Nadalom, i po peti put izgubio od njega na šljakastom grend slemu.

Da bi se odmorio za Vimbldon, preskočio je turnir u Haleu. Na travnatom grend slemu prvi put nije bio prvi ili drugi nosilac još od 2002. Prva tri kola je prošao bez izgubljenog seta protiv Mikaila Kukuškina, Adrijana Manarina i Davida Nalbandijana. U četvrtom kolu pobedio je Mihaila Južnog, ali je izgubio jedan set. Međutim, u četvrtfinalu je izgubio od Žoa-Vilfrida Conge iako je osvojio prva dva seta. Konačan rezultat je bio 6:3, 7:6(3), 4:6, 4:6, 4:6 za Federera.

Američku seriju je počeo na Rodžers kupu u Kanadi. U prvoj rundi je bio slobodan, a u drugoj je pobedio Vaseka Pospišila. U trećoj rundi je izgubio od Conge, drugi put uzastopno. Zatim je učestvovao na Mastersu u Sinsinatiju, gde je branio titulu. Ispao je u četvrtfinalu od Tomaša Berdiha, nakon što je pobedio Del Potra i Džejmsa Blejka.

Federer na Završnom mastersu 2011.

Na Otvorenom prvenstvu SAD Federer je prošao do polufinala bez izgubljenog seta, protiv Santjaga Giralda, Dudia Sele, Marina Čilića, Huana Monaka i Žoa-Vilfrida Conge. U polufinalu je ponovo igrao protiv Đokovića, koji ga je tu porazio prošle godine. Federer je dobro počeo meč, osvojivši prva dva seta. Međutim, Đoković je uzvratio i osvojio sledeća dva, poravnavši rezultat. U petom setu Rodžer je imao vođstvo od 5:3 i 40:15 i servirao je za meč, ali je Đokovič spasio obe meč lopte i preokrenuo rezultat, na kraju pobedivši sa 6:7(7), 4:6, 6:3, 6:2, 7:5.

Federer se povukao sa Mastersa u Šangaju i zato pao sa trećeg na četvrto mesto. Potom je igrao turnir u rodnom Bazelu gde je pobedio Potita Staraćea, Jarka Nijemiena, Endija Rodika, Stanislasa Vavrinku i, u finalu, Keja Nišikorija. To mu je bio prvi osvojeni turnir posle Katara deset meseci ranije.

Kraj sezone je bio uspešniji za Rodžera. Osvojio je Masters u Parizu po prvi put u karijeri. Na putu do finala savladao je Adrijana Manarina, Rišara Gaskea, Huana Monaka i Tomaša Berdiha. U finalu je pobedio Congu sa 6:1, 7:6(3). Na Završnom mastersu je bio u grupi sa Nadalom, Fišom i Congom. Prošao ju je kao prvi sa sve tri pobede. U polufinalu je igrao protiv Davida Ferera i pobedio u dva seta. Turnir je osvojio ponovo savladavši Congu, ovog puta sa 6:3, 6:7(6), 6:3. Ovo je bio Federerov šesti Završni masters u karijeri, čime je pretekao rekord Ivana Lendla i Pita Samprasa, koji su imali po pet.

Ova sezona je bila najslabija Federerova sezona još od 2002. godine, pošto nije osvojio nijedan grend slem turnir, a igrao je samo u jednom finalu. Od mastersa je osvojio samo Pariz. Godinu je završio na trećem mestu.

2012. Još jednom na vrhu[uredi | uredi izvor]

Federer servira na Rolan Garosu 2012.

Federer je prvo nastupao u Kataru, gde je branio prošlogodišnju titulu. Pobedio je Davidenka, Žemlju i Sepija, ali je bio primoran da se povuče iz polufinala sa Congom. Ovo je bio tek drugi put u Federerovoj karijeri da se povlači iz nekog meča zbog povrede.

Na Otvorenom prvenstvu Australije pobeđuje Aleksandra Kudrajvceva u prvoj rundi. U drugoj rondu mu se predao Andreas Bek. Usledile su pobede nad Ivom Karlovićem, Bernardom Tomićem i Del Potrom. Ušavši u polufinale, Rodžer je postao drugi igrač koji je stigao u polufinale grend slem turnira a da je imao preko 30 godina (prvi je bio Andre Agasi). Tu je izgubio od Nadala sa 7:6(5), 2:6, 6:7(5), 4:6.

Zatim Rodžer osvaja dva ATP 500 turnira - u Roterdamu i Dubaiju. U Roterdamu je pobedio Del Potra u finalu, a u Dubaiju Endija Marija.

Na mastersu u Indijan Velsu po četvrti put osvaja titulu. U polufinalu se revanširao Nadalu za Australijen Open pobedom u dva seta. U finalu igra protiv Džona Iznera i pobeđuje sa 7:6(7), 6:3. Međutim, u Majamiju ispada već u trećem kolu od starog rivala Endija Rodika.

U Madridu Federer osvaja turnir koji se igrao na plavoj šljaci. Do pobede je stigao pobedivši Miloša Raonića, Rišara Gaskea, Davida Ferera, Janka Tipsarevića i Tomaša Berdiha. U Rimu ispada u polufinalu, od branećeg šampiona Novaka Đokovića.

Na Rolan Garosu već u drugom kolu gubi set od Rumuna Ungura, a potom u trećem kolu set od Maua, kao i u četvrtom kolu od Belgijanca Gofana. Federer je imao problema i u meču sa Del Potrom u četvrtini finala, jer je izgubio prva dva seta, ali je potom veoma lako preokrenuo rezultat u svoju korist i završio meč za ukupnih 3:2. U polufinalu ga je čekao Novak Đoković (1). Đoković je pobedio Rodžera sa 6:4, 7:5, 6:3.

Rodžer Federer, pobednik Vimbldona 2012.

Na Vimbldonu se stvari odvijaju mnogo bolje po Rodžera. U suprotnom delu žreba već u drugom kolu ispada Nadal. U prvom kolu Rodžer ubedljivo dobija Španca Ramosa. Ni Italijan Fonjini nije imao više sreće: pobeđen je u tri seta. Treće kolo moglo je da donese razočarenje za Federera. Francuz Beneto je pobedio u prva dva seta, ali je Rodžer preokrenuo rezultat i pobedio ga, sprečivši iznenađenje. Konačan rezultat je bio 4:6, 6:7(3), 6:2, 7:6(6), 6:1. Mnogo bolju partiju je pružio protiv Malisa, iako je izgubio set: 7:6(1), 6:1, 4:6, 6:3. Meč četvrtfinala odigrao je sa Južnim i prepustio mu je svega 5 gemova. Dugo očekivano polufinale između Federera i Đokovića obećavalo je mnogo. Dodatni motiv Federera je bio taj, da ako osvoji Vimbldon, postaje najbolji igrač planete i time obara rekord Samprasa od 286 nedelja provedenih na tom mestu. Federer bolje otvara meč i dobija prvi set sa 6:3, ali u drugom Đoković uzvraća istom merom. Naredna dve seta dobija Rodžer i to sa 6:4, 6:3, za mnogo lakšu pobedu od očekivane. Sledeća prepreka ka sedmoj tituli Vimbldona je bio Endi Mari. Federer bolje otvara meč i pravi rani brejk, ali ga Mari vraća i još jednom pravi brejk za 6:4. Potom Federer podiže nivo igre i sedmi put trijumfuje na Vimbldonu, vrativši time prvo mesto na ATP listi. Na kraju je bilo 3:1 za Federera.

Federer, osvajač srebrne medalje, sa Marijem i Del Potrom na Olimpijskim igrama.

Olimpijske igre su jedino veliko pojedinačno takmičenje koje nije osvojio. Zbog toga su mu Letnje olimpijske igre 2012. mnogo značile. Otišao je veoma optimistično ali je u prvom kolu izgubio drugi set od Kolumbijca Falje: 6:3, 5:7, 6:3. Drugo kolo bila je osveta za težak meč koji mu je Beneto priredio nekoliko nedelja ranije na Vimbldonu: veoma ubedljivih 6:2, 6:2. U trećoj rundi lako prolazi Istomina iz Uzbekistana: 7:5, 6:3. U četvrtfinalu pobedio je američkog predstavnika Džona Iznera sa 6:4, 7:6(5). Polufinale donosi veliku borbu protiv osmog nosioca Huana Martina del Potra (koji kasnije osvaja bronzu). Ipak, Federer odnosi pobedu sa 3:6, 7:6(5), 19:17. Epski najavljivano finale otkazao je Novak Đoković, jer ga je Endi Mari eliminisao na korak do finala. Finale i neočekivano loša igra Federera dovodi do veoma lakog poraza i srebra za Švajcarca.

Sledeći turnir Federer je igrao na Mastersu u Sinsinatiju. Osvojio ga je, lakom pobedom u finalu protiv Đokovića u dva seta: 6:0, 7:6(9).

Na US Openu, Federer je stigao do četvrtfinala, savladavši Donalada Janga, Bjorna Faua, Verdaska i Fiša (koji mu je predao meč). Četvrtfinale je izgubio od Tomaša Berdiha sa 3:1 u setovima.

Na Šangaj Roleks Mastersu Federer je takmičenje završio u polufinalu, gde ga je savladao Škot Endi Mari (6:4, 6:4).

U Bazelu ga nije služio forhend u finalu te je učešće završio izgubivši od Huana Martina del Potra (4:6, 7:6(5), 6:7(3))

Na završni masters Federer odlazi kao drugi nosilac (iza Novaka Đokovića) i dolazi u grupu B sa Davidom Fererom (4), Huanom Martinom del Potrom (6) i Jankom Tipsarevićem (8).

Federer lako dobija Tipsarevića 6:3, 6:1, a potom i Ferera 6:4, 7:6 (5) da bi izgubio od Huan Martina del Potra sa 2:1 (6:7(3), 6:4, 3:6). Ipak, Rodžer prolazi kao prvi u grupi B i zakazuje duel sa Endi Marijem (3) u polufinalu (drugi par su činili Novak Đoković (1) i Huan Martin del Potro (6)). Rodžer dobija meč sa 2:0 (po setovima 7:6 (5), 6:2) i zakazuje meč sa Đokovićem. Federer je u oba seta imao po brejk prednosti, ali nije uspeo da ih materijalizuje i izgubio rezultatom 6:7(6), 5:7.

2013. Problemi sa povredama[uredi | uredi izvor]

Federerov prvi turnir u sezoni je bio prvi grend slem turnir, Otvoreno prvenstvo Australije. Federer je postavljen za drugog nosioca. Bez izgubljenog seta pobedio je Benoa Pera, Nikolaja Davidenka, Bernarda Tomića i Miloša Raonića. Federer tako ulazi u 34. uzastopno grend slem četvrtfinale, gde se ovog puta sastao sa Congom. Federer bolje ulazi u meč i osvaja prvi set sa 7:6(4). Conga vraća istom merom, ali bez taj-brejka: 6:4. U trećem setu Federer ponovo dolazi do vodstva, opet kroz taj-brejk istim rezultatom: 7:6(4). Da se Conga nije predao, pokazao je četvrtom setu: 6:3, ali na kraju Federer opet biva bolji: 6:3 za konačnih: 7:6(4), 4:6, 7:6(4), 3:6, 6:3. Svoje učešće Federer završava u polufinalu, gde ga pobeđuje Endi Mari, rezultatom: 4:6, 7:6(5), 3:6, 7:6(2), 2:6.

Rodžer Federer na turniru u Rimu.

Federer je igrao na turniru u Roterdamu (ATP 500 serija), gde je branio titulu. U prvom kolu pobeđuje Slovenca Gregu Žemlju 6:3, 6:1, a potom i Holanđana De Bakera 6:3, 6:4. U četvrtfinalu ga zaustavlja Francuz Beneto 3:6, 5:7.

Na turniru u Dubaiju, gde je takođe bio branilac titule, je u polufinalu ispao od Tomaša Berdiha sa 2:1 po setovima: 6:3, 6:7(8), 4:6.

Potom je Federer igrao na prvom Mastersu u sezoni, Indijan Velsu, koji je osvojio prošle godine. Postavljen je za drugog nosioca, odmah iza Đokovića. Učešće na turniru završava u četvrtfinalu, gde ga je pobedio stari rival Rafael Nadal sa 6:4, 6:2. Ovo je bio 19. meč koji je Rodžer izgubio od Nadala u karijeri.

Federer je nakon turnira u Indijan Velsu napravio dužu pauzu, jer kako je sam rekao „raspored pravi i kao otac“. Propustio je Majami i Monte Karlo. Na teren se vratio u Madrid, ali učešće završava već u trećem kolu. Nakon povede nad Štepanekom (6:3, 6:3), gubi od Nišikorija u tri seta: 4:6, 6:1, 2:6. Ovim porazom Rodžer se još više udaljio od prve pozicije.

Da još uvek nije za „staro gvožđe“ Rodžer je dokazao u Rimu. Tamo je dobrim igrama, prvo protiv Italijana Staraćea 6:1, 6:2. Potom je igrao sa Simonom ali mu je Francuz uzeo takođe samo 3 gema. Jedno od prijatnijih iznenađenja turnira, Jirži Janovič čekao je Federera u četvrt-finalu. Federer ipak meč dobija u 2 seta, 6:4, 7:6(2). Poslednji izazov pred veliko finale bio je Francuz Benoa Per. Per je napravio veliko iznenađenje izbacivši Del Potra. Federer pobeđuje i njega, rezultatom 7:6(5), 6:4. Time je zakazao 30. duel sa najvećim rivalom - Rafaelom Nadalom. Nadal je u meču pokazao u kakvoj je formi, i lako dobio Federera sa 2:0 po setovima 6:1, 6:3.

Iz razloga odsustva Endija Marija Federer je postavljen za drugog nosioca, iza svetskog broja 1, Novaka Đokovića. Žreb je, činilo se, bio naklonjen Rodžeru. U prvom kolu lako je savladao mladog Španca Karenja Bustu sa 3:0, po setovima 6:2, 6:2, 6:3. Federer se još manje namučio u drugom kolu protiv Indijca Devarmana, po setovima 6:2, 6:1, 6:1. Treće kolo Federeru je donelo starog poznanika Žilijena Benetoa. Francuz je Rodžera eliminisao ranije tokom sezone, te je ovo bilo pravo vreme za osvetu. Osveta je došla, Federer je slavio 3:0 (6:3, 6:4, 7:5). Četvrto kolo donelo je još jednog Francuza, Žila Simona koji je takođe eliminisan, ali u tesnom meču. Pri rezultatu 1:0 za Federera i 3:3 u drugom setu Federer je pao i blago uganuo članak desne noge te je imao problema sa bekhendom do sredine četvrtog seta. Na kraju je slavio Rodžer se 3:2 (6:1, 4:6, 2:6, 6:2, 6:3). Treći Francuz u nizu bio je prejak za Federera. Šesti nosilac Žo-Vilfrid Conga eliminisao je Federera neočekivano lako: 7:5, 6:3, 6:3.

Pripremni turnir za Vimbldon je, kako je već uobičajeno, odigrao u Haleu. Kao prvi nosilac u prvom kolu je bio slobodan, a u drugom se sastao sa domaćim teniserom Sedrikom-Marselom Štebeom. Nemca je eliminisao sa 2:0, po setovima 6:3, 6:3. Nakon toga sastao se sa Zverevim koga je počistio za manje od 40 minuta igre, 6:0, 6:0. Polufinale je donelo Federerovog velikog prijatelja van terena Tomija Hasa. Federer ga je savldao sa 2:1 (3:6, 6:3, 6:4). Isti rezultat u setovima bio je i u finalu protiv Južnog 2:1 (6:7(5), 6:3, 6:4). Ovo je bila Rodžerova prva titula nakon „posta“ od 10 meseci i titule na Sinsinati mastersu.

Vimbldon je dočekao kao treći nosilac i kao branilac titule, a kao što tradicija nalaže branilac titule otvara program na Centralnom terenu prvog dana turnira. Rival mu je bio Rumun Hanesku i Federer ga je lako savladao sa 3:0 (6:3, 6:2, 6:0). Drugo kolo donelo je možda najveći poraz u karijeri. Sergij Stahovski je izbacio Federera sa 3:1 (6:7, 7:6, 7:5, 7:6) i time prekinuo njegov niz od 36 uzastopnih grend slem četvrtfinala.

Da bi se prilagodio na novi reket, Federer je odlučio da igra letnje turnire na šljaci. Na turniru u Hamburgu (ATP 500) je stigao do polufinala, gde je izgubio od Argentinca Federika Delbonisa sa 0:2 (6:7(7), 6:7(4)).

Iz razloga povrede leđa, propustio je Rodžers kup, a u Sinsinatiju je startovao kao četvrti nosilac. U četvrt-finalu sastao se sa Nadalom, gde gubi u napetom meču sa 2:1.

Otvoreno prvenstvo SAD u tenisu, poslednji od najvećih turnira sezone, dočekao je kao sedmi na svetu, što zbog loše sezone, ali i loše forme. Ipak, kreće dobro, redom padaju Žemlja i Berlok, obojica sa po 3:0. U trećem kolu igrao je protiv Francuza Manarina gde pokazuje najbolje što ume i dobija meč sa 3:0 (6:3, 6:0, 6:2) za manje od sat i po vremena igre. Nijedan odigran set nije trajao duže od 30 minuta. Da sezonu u 2013. godini treba zaboraviti, Federer je pokazao igrom u četvrtom kolu protiv Španca Robreda. Napravio je oko 50 neiznuđenih grešaka i izbačen je iz daljeg takmičenja rezultatom: 0:3 (6:7 (3), 3:6, 4:6).

Nakon US opena napravio je pauzu i nije igrao turnire u Aziji do Šangaj mastersa. Kao peti nosilac u prvom kolu je bio slobodan, a u drugom dobio je Italijana Sepija 2:0 (6:4, 6:3). Zatim je poražen u trećem kolu od Monfisa u tri seta.

Tradicionalno, Federer je prijavio turnir u Bazelu i određen je za trećeg nosioca. U reprizi finala iz prošle sezone, ishod je bio isti - Huan Martin del Potro je dobio Federera sa 2:1 (7:6 (3), 2:6, 6:4).

Na turniru u Parizu, Federer je stigao do polufinala pobedivši u četvrtfinalu Huana Martina del Potra sa 6:3, 4:6, 6:3 ali je izgubio 14. put od Novaka Đokovića u karijeri sa 2:1 (4:6, 6:3, 6:2)

Na Završnom mastersu Federer je kao 6. nosilac dobio grupu sa Đokovićem (2), del Potrom (4) i Gaskeom (8).

Prvi meč odigrao je sa Đokovićem i izgubio ga sa 2:1 (6-4, 6-7 (2), 6-2). U sledećem meču pobedio je Gaskea sa 2:0 (6-4, 6-3). Odlučujući meč, koji je direktno odlučivao o daljoj sudbini Federer je u grupi odigrao protiv del Potra. Pobedio je rezultatom 2:1 (4-6, 7-6 (2), 7-5) posle velikog preokreta. Poslednji meč u sezoni odigrao je protiv Nadala u polufinalu gde je Španac slavio sa 2:0 (7-5, 6-3).

Sezona u 2013. godini za Federera nije bila naročito dobra. Po prvi put od 2003. nije došao do finala Grend slema, a ni do Masters titule po prvi put od 2008. kada je odigrao dva finala. Osvojio je samo jedan trofej u celoj sezoni: Geri Veber open u Haleu, što je najlošiji rezultat još od 2001. i odigrao samo 2 finala (Bazel i Rim). Sezonu je završio na šestoj poziciji, najlošijoj od 2003. godine, a istoj kao 2002.

2014. Osvajanje Dejvis kupa[uredi | uredi izvor]

Federer je za trenera u prvom delu sezone angažovao bivšeg profesionalnog igrača, Šveđana Štefana Edberga. Zajedno sa Edbergom i Litijem, stalnim članom stručnog štaba, odlučio je da se vrati na korišćenje reketa sa nešto većom udarnom površinom, odnosno „glavom“ reketa. Ovaj eksperiment već je pokušao u 2013.oj godini, ali bezuspešno, nizom loših rezultata.

Sezonu 2014. Rodžer je počeo turnirom u Brizbejnu, jednom od pripremnih turnira za prvi gren slem sezone. U prvom kolu je, kao prvi nosilac, bio slobodan, dok se u drugom sastao sa Jarkom Nijeminenom i meč je dobio sa 2:0, po setovima 6:4, 6:2. U četvrtfinalu, domaća publika nije mogla da pomogne Marinku Matoševiću. Australijanac hrvatskog porekla je izgubio sa 6:1, 6:1 za manje od jednog sata igre. Polufinale je donelo veliku borbu sa Francuzom Šardijem. Na kraju je Federer slavio sa 2:1 (6:3, 6:7(3), 6:3). Finalni meč izgubio je od Hjuita sa 2:1 (6:1, 4:6, 6:3). Neposredno pred Otvoreno prvenstvo Australije, povodom 10 godina svoje fondacije, Federer je organizovao meč humanitarnog karaktera protiv Žoa Vilfreda Conge. Tokom egzibicije pojavile su se mnoge teniske zvezde: Rod Lejver, Lejton Hjuit, Patrik Rafter i drugi. Egzibiciju je dobio rezultatom 6:7(3), 6:3, 7:5.

Federer tokom takmičenja na Australijan Openu u Melburnu.

Na prvom grend slemu sezone Federer je bio postavljen je za šestog nosioca. U prvom kolu dobio je domaćeg takmičara Džejmsa Dakvorta, a u drugom Slovenca Blaža Kavčiča, obojicu rezultatom 3:0. Potom je redom pobedio Gabašvilija (6:2, 6:2, 6:3), Congu (6:3, 7:5, 6:4) i Marija (6:3, 6:4, 6:7 (6), 6:3). Pobedom nad Škotom, Federer je obezbedio učešće u polufinalu, gde se sastao sa svojim najvećim rivalom, Rafaelom Nadalom. U, na početku ujednačenom meču, bolje se snašao Španac, koji je od samog početka diktirao tempo igre. Rezultat je glasio 7:6 (4), 6:3, 6:3. Ovim je Nadal poveo sa 23:10 u međusobnim duelima. Nakon ovog turnira, Federer je pao na osmo mesto ATP liste.

Nakon kratke pauze, Federer je otišao na turnir u Dubaiju. U prvom kolu je pobedio Bekera 2:0, u drugom Štjepaneka sa 2:1, u trećem Rosola sa 2:0, da bi u polufinalu odigrao svoj 32. međusobni susret sa Novakom Đokovićem. Drugi teniser sveta je bolje otvorio meč i dobio prvi set, da bi Federer dobio druga dva i time 17. put pobedio Srbina, rezultatom 2:1 (3:6, 6:3, 6:2). Finale je odigrao sa Berdihom i slavio rezultatom 2:1, po setovima 3:6, 6:4, 6:3.

Ovo je bila 78. titula za Federera čime je pretekao Džona Mekenroa po broju titula u pojedinačnoj konkurenciji na trećem mestu večite liste.

Prvi Masters sezone, u Indijan Velsu, Federer je počeo protiv kvalifikanta Pola-Anrija Matjea i pobedom od 2:0. Iste rezultate nizao je i protiv Tursunova, Hasa, Andersona i Dolgopolova. Finalni meč izgubio je od Đokovića sa 2:1, po setovima: 3:6, 6:3, 7:6(3). Ipak, zahvaljujući zarađenim poenima, peopeo za za tri mesta na ATP listi, te je narednu nedelju dočekao kao peti teniser sveta.

Sledeći turnir ujedno je bio i sledeći Masters. Učešće u Majamiju završio je u četvrtini finala izgubivši od Nišikorija sa 2:1 u setovima. Ipak, s obzirom na to da nije učestvovao prethodne godine, došao je na četvrtu poziciju ATP liste, koju će držati do kraja Vimbldona.

U Monte Karlu je igrao finale i izgubio od zemljaka Vavrinke.

Iako je najavio učešće u Madridu otkazao ga je u poslednjem trenutku zbog trudnoće svoje supruge Miroslave. Mirka je 6. maja na svet donela dva dečaka, Lea i Lenija.

Iako je najavljena pauza do drugog Gren slema sezone, Federer je igrao Rim masters gde je u prvom kolu ispao od Francuza Šardija.

Na Rolan Garosu Federer je postavljen za četvrtog nosioca. Žreb ga je rasporedio u donju polovinu žreba, a u prvom kolu protivnik mu je bio Lukaš Lacko (3:0). Nakon dve pobede nad Švarcmanom (3:0) i Tursunovim (3:1), učešće završava u četvrtom kolu. Letonac Gulbis dobija neizvestan meč u pet setova. Nakon ovog turnira Federer je na konferenciji za novinare izjavio da ima osećaj „da više nije potreban šljaci“.

Početak sezone na travi, po običaju je dočekao u Haleu. Kao drugi nosilac, iza Nadala, u prvom kolu je bio slobodan, a zatim redom pobeđuje Souzu (2:1), Tajpejca Lua (predaja) i Nišikorija (2:0) za finale protiv Kolumbijca Falje. Svoju 79. titulu Federer je obezbedio u dva taj-brejka 7:6 (2), 7:6 (3). Federer je na istom turniru u paru sa zemljakom Kjudinelijem igrao finale u konkurenciji parova.

Formu i klasu Federer je potvrdio na Vimbldonu. Kao četvrti favorit turnira, stigao je do finala gde je u dramatičnom i neizvesnom meču poklekao u petom setu. Đoković je dobio taj meč sa 6:7 (7), 6:4, 7:6 (4), 5:7, 6:4. Do finala Rodžer je izgubio samo jedan set, u četvrt-finalu protiv Vavrinke.

Nakon Vimbldona Federer je uzeo nekoliko nedelja za odmor. Za to vreme pojavio se snimak njegovog razgovora sa Lindsi Von preko "Skype"-a. Na snimku tokom prijateljskog razgovora Federer pominje neki izazov "Chocolate Heaven" (srp. čokoladni raj). Događaj je najavljen za 16. jul 2014. godine. Ispostavilo se da je u pitanju bio teniski izazov, koji se sastojao od jednog poena, Federerovog servisa koji je bio as. Organizator događaja je bio švajcarski konditor „Lindt“.

Niz dobrih rezultata Federer je nastavio na američkoj turneji. Na Rodžers kupu poražen je u finalu od Conge, a u Sinsinatiju je u finalu bio bolji od Davida Ferera.

Niz od četiri uzastopna finala prekinuo je na četvrtom gren slemu u sezoni. Nakon pobeda nad Matoševićem, Grotom, Granjolersom, Bautistom-Agutom i Gaelom Monfilsu, nakon velikog trilera i preokreta u četvrt-finalu, ipak je polufinalni izgubio meč od Marina Čilića sa 3:0, prilično lako.

Švajcarska je zahvaljujući Federeru i Vavrinki izborila finale Dejvis kupa, porazivši Italiju sa 3:2.

Uspesi su se za Federera nastavili i u Aziji. Nakon što je u drugom kolu spasao čak pet meč lopti protiv Leonarda Majera Federer je nastavio sa dobrim rezultatima i u polufinalu turnira u Šangaju izbacio prvi reket planete Novaka Đokovića. U finalu je savladao Žila Simona sa 2:0 - 7:6 (6), 7:6 (2) i osvojio svoj 23. masters u karijeri.

Ovim rezultatom, Federer se vratio na drugu poziciju na svetskoj rang-listi i ostavio realnu mogućnost za povratak na prvo mesto planete.

Nakon trijumfa u Šangaju, Federer je novu titulu osvojio u svom rodnom Bazelu gde je u finalu lako savladao Davida Gofana sa 6:2, 6:2. Na poslednjem Masters turniru sezone u Parizu, Federer je imao šanse da ugrozi Đokovića na prvom mestu ATP liste, međutim, poražen je u četvrtfinalu od Miloša Raonića rezultatom 6:7, 5:7.

Završni turnir u godini, ATP Finale u Londonu, Švajcarac igra u grupi sa Raonićem, Nišikorijem i Marijem. Federer je dobio sva tri meča u grupi, i to sve u dva seta, (6:1, 7:6 protiv Raonića, 6:3, 6:2 protiv Nišikorija i 6:0, 6:1 protiv Marija). Federer se kao prvi u svojoj grupi, u polufinalu sastao sa sunarodnikom Stanom Vavrinkom, koga je pobedio u dramatičnom meču, 4:6, 7:5, 7:6. U velikom finalu poslednjeg turnira u godini, Federer je trebalo da se sastane sa Đokovićem, ali je predao meč bez borbe, zbog povrede.[105] Federer se našao na meti kritika zbog ovakvog poteza, i budući da ga je očekivao meč u finalu Dejvis Kupa (takmičenje u kom Federer nikada do tada nije trijumfovao), mnogi su smatrali da se radi o taktičkom potezu sa ciljem čuvanja snage.

Federer je godinu okončao kao drugi reket sveta.

2015. Grend slem finala na Vimbldonu i Ju-Es Openu[uredi | uredi izvor]

Po tradiciji, Federer je novu tenisku sezonu otpočeo nastupom na turniru kategorije 250 u Brizbejnu. Federer je ovom australijskom gradu osvojio titulu, pobedivši na putu do finala Džona Milmana, Džejmsa Dakvorta, Grigora Dimitrova, dok je u finalu savladao Miloša Raonića u finalu, rezultatom 6:4, 6:7, 6;4.

Očekivalo se od Federera da stigne do same završnice na prvom gren slemu sezone, Australijan Openu, ali, Švajcarac je neočekivano poražen već u trećem kolu kada ga je pobedio Italijan Andreas Sepi 6:4, 7:6, 4:6, 7:6.

Na turniru u Dubaiju, na kome je Federer prethodno pobeđivao šest puta, ponovo je osvojio titulu posle pobede nad Đokovićem u finalu, 6:3, 7:5. I na prvom Masters turniru u sezoni, Švajcarski maestro beležio je dobre rezultate. Redom je pobeđivao Švarcmana, Sepija, Soka, Berdiha, Raonića, pa je u novom duelu protiv Đokovića u finalu imao šansu da osvoji 24. Masters titulu u karijeri. Ipak, Đoković je izašao kao pobednik posle tri odigrana seta, 6:3, 6:7, 6:2. Federer nije nastupao na mastersu u Majamiju, a sezonu turnira na evropskoj šljaci otvorio je nastupom na mastersu u Monte Karlu. Tamo je poražen u trećem kolu od Francuza Gaela Monfisa, 4:6, 6:7.

Posle rane eliminacije u Monte Karlu, Federer je zaigrao na turniru u Istanbulu, koji se te godine održao po prvi put. Federer je osvojio titulu pobedom nad Pablom Kuevasom u finalu (6:3, 7:6), međutim, na putu do pehara nije savladao ni jednog top dvadeset igrača.

Takmičenje na mastersu u prestonici Španije, Madridu, Federer je završio na samom startu, porazom od Nika Kirijosa. Mnogo bolji nastup, Švajcarski teniser zabeležio je već u Rimu, gde je u još jednom finalu protiv Đokovića poražen u dva seta, 4:6, 3:6.

Federer na mastersu u Sinsinatiju na kome je osvojio 24. Masters titulu u karijeri.

Drugi nosilac Federer je bio na Rolan Garosu. Na startu drugog gren slem turnira u sezoni savladao je Kolumbijca Alehandra Falju, 6:3, 6:3, 6:4. U drugom kolu zabeležio je pobedu, takođe u tri seta, nad Marselom Granoljersom, 6:2, 7:6, 6:3. Probleme Federer nije imao ni u trećem kolu, te je zabeležio još jednu pobedu u tri seta, protiv Damira Džumhura, 6:4, 6:3, 6:2. Prvi jači otpor pružio mu je domaći teniser, Gael Monfis, u četvrtom kolu, ali Federer je trijumfovao sa 6:3, 4:6, 6:4, 6:1. U četvrtfinalu, Federer se sastao sa sunarodnikom Vavrinkom i doživeo je ubedljiv poraz. Vavrinka, kasniji šampion, slavio je sa 6:4, 6:3, 7:6.

Već na travi Helea, Federer je osvojio novu titilu, a u finalu je pobedio Andreasa Sepija.

Detalj iz Federerovog meča protiv Marsela Granoljersa u drugom kolu Rolan Garosa 2015.

Na svom najuspešnijem gren slem turniru, Vimbldonu, Federer je bio drugi nosilac. Takmičenje je počeo ubedljivim pobedama protiv Džumhura, 6:1, 6:3, 6:3, i Kverija, 6:4, 6:2, 6:2. U trećem kolu Švajcarac je izgubio set protiv Australijanca Sema Grota, pobedivši sa 6:4, 6:4, 6:7, 6:2. Sve do samog finala, Federer neće imati značajnijih problema. U četvrtom kolu pobedio je Roberta Bautistu Aguta, 6:2, 6:2, 6:3, u četvrtfinalu uvek nezgodnog Francuza Žila Simona, 6:3, 7:5, 6:2. Najveći test u dotadašnjem toku turnira Federera je čekao u polufinalu, protiv trećeg nosioca, domaćeg favorita Endija Marija, šampiona iz 2013. Međutim, Federer je bio i više nego ubedljiv, savladavši Marija sa 7:5, 7:5, 6:4.

U velikom finalu najprestižnijeg turnira na svetu, Federer se u reprizi finala iz 2014. sastao sa velikim rivalom i prvim reketom sveta, Novakom Đokovićem. Ponovo je viđena velika borba. Đoković je prvi set rešio u svoju korist u taj brejku, rezultatom 7:1. Napeto je bilo i u drugom setu, kada je Federer spasao višestruke set lopte Đokovića, da bi na kraju izjednačio u taj brejku drugog seta koji je osvojio sa 10:8. Đoković je bio bolji u trećem setu, dobivši ga sa 6:4, pa je tako poveo sa 2:1 po setovima.

Ipak, do reprize finala iz 2014. kada je igrano svih pet setova nije došlo, pa je Đoković rešio finale u svoju korist u četvrtom setu, osvojivši tako svoj treći Vimbldon. Đoković je slavio sa 7:6, 6:7, 6:4, 6:3.

Bilo je to Federerovo deseto finale Vimbldona, i treći poraz u meču za titulu, pošto je prethodno 2008. poražen od Nadala i 2014. od Đokovića.

Federer nije nastupao na mastersu Montrealu, ali na svom prvom turniru posle finala na Vimbldonu, mastersu u Sinsinatiju, Švajcarac je stigao do finala. Pošto je u polufinalu ponovo savladao Marija, 6:4, 7:6, Federer se još jednom sastao sa Đokovićem. Federer je odigrao jedan od najboljih mečeva u godini i pobedio prvog igrača sveta sa 7:6, 6:3. Tako je Federer osvojio svoju 24. Masters titulu. Na listi igrača po ukupnom broju osvojenih Masters titula, Federer se nalazi na trećem mestu, iza Nadala i Đokovića.

Već na Ju-Es Openu dolazi do novog gren slem finala sa Đokovićem. Na putu do finala, Federer je redom pobeđivao Majera, Darsija, Kolšrajbera, Iznera, Gaskea i Vavrinku, i to bez izgubljenog seta. Bez obzira na fantastične partije u dotadašnjem toku turnira, Federer nije mogao protiv Đokovića koji je dobio meč sa 6:4, 5:7, 6:4, 6:4.

Nakon Ju-Es Opena, Federer je nastupao za reprezentaciju Švajcarske u Dejvis Kupu, u meču protiv Holandije. Ostvario je obe pobede. Međutim, na mastersu u Šangaju, poražen je na startu, od 70. igrača na ATP listi, Alberta Ramosa Vinjolasa. U Bazelu je Federer odbranio titulu pobedivši Rafaela Nadala u finalu, sa kojim se nije sastao skoro dve pune godine od januara 2014. i polufinala na Australijan Openu. Federer je slavio u tri seta, 6:3, 5:7, 6:3.

Tako je Federer dobio svoj 11. duel protiv Nadala, dok je Španac pobedio čak 23. puta.

Švajcarac, koji beleži odlične rezultate u dvoranskim uslovima, neočekivano je poražen na mastersu u Parizu, kada je u tri seta izgubio od Džona Iznera u trećem kolu.

Na takmičenju na završnom mastersu u Londonu, Federer je igrao u grupi sa Đokovićem, Berdihom i Nišikorijem. U svom prvom meču, lako je savladao Tomaša Berdiha sa 6:4, 6:2 da bi potom pobedio i Đokovića, takođe u dva seta, 7:5, 6:2. Nakon još jedne pobede nad Nišikorijem, 7:5, 4:6, 6:4, Federer se plasirao u polufinale sa maksimalnim učinkom od tri pobede. U polufinalu, u reprizi meča iz 2014. Federer je ponovo slavio protiv Vavrinke 7:5, 6:3.

Po drugi put se Federer sastao sa Đokovićem, ovaj put u finalu, ali doživeo je poraz, 3:6, 4:6.

Federer je godinu završio na trećoj poziciji, iza Novaka Đokovića i Endija Marija.

2016. Operacija kolena i duža pauza[uredi | uredi izvor]

Na startu sezone, Federer je ponovo nastupao u Brizbejnu. Kao i 2015. u finalu se sastao sa Milošem Raonićem, ali je sada izašao kao poraženi, pošto je Kanađanin rešio meč u svoju korist, 6:4, 6:4.[106]

Federer je na Australijan openu bio postavljen za trećeg nosioca i našao se u istoj polovini žreba sa Novakom Đokovićem. Izgubivši samo jedan set (od Grigora Dimitrova u trećoj rundi), Federer se plasirao u polufinale turnira u Melburnu. Treći put zaredom na grend slemu, ali ovog puta ne u finalu, sastao se sa prvim teniserom sveta, Novakom Đokovićem. U njihovom 45. duelu, Đoković je slavio sa 6:1, 6:2, 3:6, 6:3.[107]

Nedugo nakon poraza u polufinalu Australijan opena, Federer je objavio da je pokidao meniskus.[108] Nakon operacije kolena, Federer je napravio pauzu, a svoj prvi nastup posle skoro više od dva meseca imao je na Mastersu u Monte Karlu pošto je prethodno otkazao Majami Masters zbog stomačnog virusa.[109] U Monaku ga je savladao Žo-Vilfrid Conga, 3:6, 6:2, 7:5.[110]

Federer je otkazao učešće na Mastersu u Madridu zbog povrede leđa, a zbog iste povrede bio je pod znakom pitanja njegov nastup u Rimu. I pored toga što nije igrao u Madridu, Federer se na neko vreme popeo na drugu poziciju na svetu posle tog turnira.[111] U Rimu je odigrao meč drugog kola i savladao Aleksandra Zvereva u dva seta da bi u narednom kolu izgubio od Dominika Tima.[112] Federer se povukao sa Rolan Garosa čime je okončao svoj rekord od 65 učešća na grend slem turnirima za redom koji je započeo još 2000. na Australijan openu.[113]

Federer se vratio na teniske terene sredinom juna, ali je na turnirima u Štutgartu i Haleu, na kojima je ranije osvajao titule, poražen oba puta u polufinalu.[114]

Na Vimbldonu, uprkos nešto slabijoj igri kao posledici povrede i operacije, Federer je stigao do polufinala. Na putu do polufinala je morao da preokrene meč protiv Marina Čilića u četvrtfinalu u kom je gubio 2-0 u setovima i spasao tri meč lopte na putu do pobede, 6:7(4), 4:6, 6:3, 7:6(9), 6:3. Federer je tim trijumfom izjednačio rekord Džimija Konorsa po broju polufinala na Vimbldonu (11) i ukupnom broju pobeda na tom turniru (84).[115] U polufinalu je opet igrao neizvesnih pet setova, ali je ovaj put izgubio od Miloša Raonića, 3:6, 7:6(3), 6:4, 5:7, 3:6.[116]

Zbog rizika od obnavljanja povrede kolena, Federer je najavio da će propustiti Olimpijske igre u Riju 2016. i da će se vratiti tenisu tek početkom sledeće sezone.[117]

2017. Peti Australijan open i osmi Vimbldon[uredi | uredi izvor]

Federer je sezonu započeo Hopman kupom gde je sa sunarodnicom Belindom Benčič predstavljao Švajcarsku. Sa skorom 2-1, učešće su završili u grupnoj fazi turnira.[118] Sledeći turnir na kom je Federer nastupao bio je Australijan open gde je usled loših rezultata iz prethodne sezone bio postavljen tek za 17. nosioca u žrebu. Dobivši teške mečeve protiv Keia Nišikorija u osmini finala[119] i sunarodnika Stena Vavrinke u polufinalu,[120] uspeo je da se plasira u finale. Tamo je preoktretom u 5. setu savladao Rafaela Nadala 6:4, 3:6, 6:1, 3:6, 6:3 i osvojio svoju 18. grend slem titulu u karijeri. Ovo finale je ujedno bilo Federerov 100. meč u Melburnu i prvi trijumf nad Nadalom u grend slem finalu još od Vimbldona 2007. Osvajanjem ove titule, Federer se vratio u prvih 10 na svetu, zauzevši 10. poziciju.[121][122][123][124]

Finale Australijan Opena 2017. između Federera i Nadala.

U martu je Federer nastupao na prvom Mastersu sezone u Indijan Velsu. Ponovo je savladao Nadala kada su se susreli u 4. kolu, a u finalu je pobedio Stena Vavrinku 6:4, 7:5. Trijumfom u Indijan Velsu, Federer je osvojio svoju 25. Masters titulu u karijeri.[125] Već na sledećem Masters turniru u Majamiju je povećao taj broj pošto je u finalu savladao Nadala 6:3, 6:4. Time je uspeo da po treći put u karijeri osvoji turnire u Indijan Velsu i Majamiju uzastopno (2005, 2006. i 2017.) i da skoči na 4. poziciju na ATP listi.[126]

Nakon trijumfa u Majamiju, Federer je odlučio da preskoči sezonu na šljaci, uključujući i drugi grend slem turnir u sezoni, Rolan Garos.[127]

Federer se vratio na početku sezone trave i odigrao dva pripremna turnira pred Vimbldon: na prvom, u Študgartu, ispao je već u prvoj rundi,[128] dok je na Hale openu osvojio 9. titulu na tom turniru, bez izgubljenog seta.[129]

Na Vimbldonu je Federer postavljen za 3. nosioca.[130] Prva četiri kola je prošao bez izgubljenog seta, s tim što mu je u prvom kolu, pošto je osvojio jedan set, meč predao Aleksandar Dolgopolov (pobeda u tom meču je bila Federerova 85. na Vimbldonu čime je postavio novi rekord).[131] U četvrtfinalu se revanširao Milošu Raoniću za poraz na prošlogodišnjem turniru rezultatom, 6:4, 6:2, 7:6(4),[132] dok je u polufinalu u tesnom meču posle dva taj-brejka uspeo da porazi Tomaša Berdiha i da se plasira u svoje 11. finale na Vimbldonu.[133] Tamo se sastao sa Marinom Čilićem koga je porazio sa 6:3, 6:1, 6:4, da bi došao do svoje 19. grend slem titule i osmog Vimbldona, čime je oborio rekord koji je do tada delio sa Pitom Samprasom. Federer je takmičenje završio bez izgubljenog seta (prethodno mu je to pošlo za rukom samo na jednom drugom grend slemu, Australijan openu 2007.) i postao je najstariji šampion Vimbldonskog turnira u open eri tenisa.[134] Takođe je popravio svoju poziciju na ATP rang listi za dva mesta, prešavši sa pete na treću poziciju na svetu, i obezbedio učešće na završnom turniru godine rekordni 15. put.[135]

Tri nedelje posle osvajanja Vimbldonske titule, Federer je započeo američku seriju na Masters turniru u Montrealu gde se plasirao u finale koje je izgubio od Aleksandra Zvereva.[136] U finalnom meču je obnovio povredu leđa i zato odlučio da preskoči Sinsinati Masters.[137]

Na Ju-Es openu, Federer je prošao u treću rundu posle dva teško dobijena meča u pet setova protiv Frensisa Tijafoa i Mihaila Južnog. Dogurao je do četvrtfinala gde se sastao sa Huanom Martinom del Potrom od koga je izgubio finale Ju-Es opena 2009. Del Potro ga je ponovo izbacio sa turnira rezultatom, 7:5, 3:6, 7:6(8), 6:4.[138][139]

Sledeći turnir na kom je Federer učestvovao je bio Lejver kup, egzibiciono takmičenje čijem je nastanku doprineo njegov menadžmentski tim. Igrajući za tim Evrope, Federer je drugog dana takmičenja porazio Sema Kverija u dva seta. Kasnije istog dana je izašao na teren da igra u parovima sa Rafaelom Nadalom u njihovom istorijskom prvom meču na istoj strani mreže. Federer i Nadal su posle odlučujućeg super taj-brejka trijumfovali nad američkom kombinacijom Sok/Kveri.[140] U poslednjem meču na turniru, Federer je osigurao pobedu tima Evrope na Lejver kupu tako što je porazio Nika Kiriosa uz spašenu meč loptu, 4:6, 7:6(6), [11:9].[141] Federer je osvojio ukupno 7 poena za svoj tim i bio je najuspešniji igrač na takmičenju.[142]

Na Šangaj Mastersu je, posle prvih par neubedljivih partija, Federer uspeo odličnom igrom u polufinalu da se revanšira Huanu Martinu del Potru za poraz na Ju-Es openu.[143] U finalu se sastao sa Rafaelom Nadalom četvrti put u 2017. i po četvrti put je zabeležio pobedu. Federer nije izgubio servis od Nadala još od finala Australijan opena.[144] Sledeći turnir je igrao u svom rodnom Bazelu gde se treći turnir za redom sastao sa del Potrom, ovoga puta u finalu. Federer je odneo pobedu nad Argentincem posle tri seta i osvojio svoju 8. titulu u Bazelu i 95. u karijeri, čime je preuzeo drugo mesto po ukupnom broju titula u istoriji tenisa od Ivana Lendla. Na dan finala, Federer je otkazao učešće na Pariz Mastersu koji se igrao odmah naredne nedelje.[145]

Na završnom turniru sezone u Londonu, Federer je ostvario sve tri pobede u grupnoj fazi takmičenja trijumfima nad Džekom Sokom, Aleksandrom Zverevim i Marinom Čilićem, i plasirao se u polufinale kao prvi u svojoj grupi.[146] Švajcarac je u polufinalu poražen od Davida Gofena u tri seta. Sezonu je završio kao drugi teniser sveta sa svega pet izgubljenih mečeva i osvojenih sedam titula.

2018. Treći period dominacije; Svetski broj 1[uredi | uredi izvor]

Kao i prethodnu, Federer je sezonu započeo sa Belindom Benčič na Hopman kupu. Na putu do finala Federer je pobedio Juičija Sugitu (Japan), Karena Hačanova (Rusija) i Džeka Soka (SAD) sa po 2-0 u setovima. Švajcarci su se sastali sa Nemcima u finalu i slavili sa 2-1. Federer je pobedio Aleksandra Zvereva, Benčič izgubila od Andželik Kerber, a Švajcarci su zajedno slavili u dublu i doneli treću Hopman kup titulu svojoj reprezentaciji.

Učešće na Austalijan openu Federer je započeo pobedom nad Aljažom Bedeneom u prvom kolu. Niz dobrih rezultata nastavio je pobedama u tri seta nad Janom-Lenardom Štrufom, Rišarom Gaskeom, Martonom Fučovičem i Tomašom Berdihom. U polufinalnom meču mladi Južnokorejac Hjon Čung predao je meč Federeru pri rezultatu 6:1, 5:2. U reprizi prošlogodišnjeg finala Vimbldona, Federer se sastao sa Hrvatom Marinom Čilićem i po prvi put na turniru je izgubio set, ali je ipak uspeo da trijumfuje, 6:2, 6:7, 6:3, 3:6, 6:1. Svojim šestim trofejom, Federer se izjednačio sa Novakom Đokovićem i Rojom Emersonom po broju titula na Australijan openu i istovremeno je povećao svoj rekord po broju grend slemova na 20. Federer je ostao na drugoj poziciji ATP liste po završetku turnira, iza Rafaela Nadala, ali je značajno smanjio zaostatak na svega 155 poena.

Federer je iznenadio svetsku javnost nastupivši na turniru u Roterdamu, sa ciljem da se vrati na prvo mesto ATP liste. Za taj uspeh bilo mu je potrebno polufinale turnira u Holandiji. Federer je savladao Bemelmansa (2—0) i Kolšrajbera (2—1) i plasirao se u četvrtfinale gde je, nakon izgubljenog prvog seta od domaćeg tenisera, Hasea, preokrenuo i slavio sa 2-1. Tom pobedom, Federer je postao najstariji svetski broj 1 u istoriji ATP rangiranja. U polufinalu Federer je savladao "srećnog gubitnika" Sepija, a u finalu bugarskog tenisera, Grigora Dimitrova. To je bila Federerova 97. titula u karijeri u singl konkurenciji, druga u sezoni.

Nakon što je propustio treći Rolan Garos zaredom, nastupio je na turniru serije 250 u Štutgartu. U osmini finala pobedio je 54. tenisera sveta Mišu Zvereva (3:6, 6:4, 6:2), u četvrtfinalu Gvida Pelju (6:4, 6:4), u polufinalu Nika Kiriosa (6:7, 6:2, 7:6), da bi se u finalu sastao sa Milošem Raonićem. Federer i iz tog meča izlazi kao pobednik (6:4, 7:6) i dolazi do 98. titule u karijeri, treće u sezoni i po peti put se vraća na prvo mesto na ATP listi.

Odmah nakon titule u Štutgartu, nastupio je na turniru u Haleu, gde je do sada trijumfovao rekordnih devet puta. Na putu do finala je eliminisao Slovenca Bedenea, Francuza Pera, Australijanca Metjua Ebdena i Amerikanca Denisa Kudlu. U finalu ga je zaustavio Borna Ćorić (6:7, 6:3, 2:6).

Postavljen za prvog nosioca na trećem gren slemu sezone, Federer je stigao do četvrtfinala gde ga je posle velikog preokreta i sačuvane meč-lopte savladao Kevin Anderson sa 3:2 (2:6, 6:7(5), 7:5, 6:4, 13:11)

Nakon veoma bolnog poraza od Andersona, Rodžer je nastupio na turniru u Sinsinatiju, gde nije uspeo da dođe do osmog pehara. Plasirao se u finale, gde je poražen od Novaka Đokovića (4:6, 4:6).

Na poslednjem grend slemu sezone (US Openu), Federer je u prva tri kola trijumfovao bez izgubljenog seta. Na putu do osmine finala pobedio je Japanca Nišioku (6:2, 6:2, 6:4), po drugi put u sezoni Francuza Benou Pera (7:5, 6:4, 6:4), i Nika Kiriosa (6:4, 6:1, 7:5). I kada su svi očekivali veliki okršaj sa Đokovićem u četvrtfinalu, Federer je zaprepastio sve ispadanjem u osmini finala od Australijanca Džona Milmana i to posle dobijenog prvog seta (6:3, 5:7, 6:7, 6:7).

Krajem septembra 2018, nastupio je na Lejver kupu u Čikagu, gde pobedio Nika Kiriosa 2-0 u setovima i Džona Iznera sa 2-1.

Na turniru serije 1000 u Šangaju nije uspeo da odbrani titulu. U polufinalu je izgubio od Borne Ćorića.

Na turniru u Bazelu, Rodžer uspeva da odbrani titulu. U Finalu je pobedio Rumuna Kopila sa (7:4, 6:4) i došao do četvrtog trofeja u 2018. godini, odnosno 99. u karijeri.

Sledeća Rodžerova stanica je bio turnir serije 1000 u Parizu. U osmini finala je trebalo da igra protiv Miloša Raonića, ali je Raonić predao pre početka meča, pa je Federer prvi meč odigrao u osmini finala, gde je savladao Fabija Fonjinija bez problema sa 6:4, 6:3. Federer je u četvrtfinalu prikazao još bolju igru protiv Keja Nišikorija (6:4, 6:4). U polufinalu, nepremostiva prepreka je ponovo bio Novak Đoković. Meč je zaista bio neizvestan od prvog do poslednjeg poena (6:7, 7:5, 6:7), što je bio prvi poraz Federera u dvorani u 2018. godini.

Šesnaesti put u karijeri, Federer se kvalifikovao na završni masters u Londonu. Našao se u grupi sa Kevinom Andersonom, Nišikorijem i Dominikom Timom. Iako je od Nišikorija prvi meč izgubio (6:7, 3:6), Federer je ipak završio kao prvi u grupi, jer je pobedio Tima (6:2, 6:3) i Andersona (6:4, 6:3). Ipak, u polufinalu Rodžer je poražen u veoma neizvesnom meču od Aleksandra Zvereva (5:7, 6:7).

Tako je Federer 2018. godinu ipak završio kao treći na ATP listi, sa četiri osvojene titule i bilansom od 52 pobede i 10 poraza.

2019. Povratak na šljaku posle tri godine, 100. titula[uredi | uredi izvor]

Sezonu je Federer otvorio učešćem na Hopman kupu, gde je odneo četiri pobede bez izgubljenog seta. Takođe, u konkurenciji miks-dublova, u paru sa Belindom Benčič je osvojio Hopman kup. Rodžer i Belinda su pobedili par Serena Vilijams/Tijafo, zatim poraženi od para Sakari/Cicipas, da bi na kraju savladali Andželiku Kerber i Aleksandra Zvereva.

Prvi grend slem u sezoni se završio neslavno za Federera. Rodžer jeste pobedio Istomina, Frica i Evansa sa po 3:0 u setovima, ali je u osmini finala poražen od Stefanosa Cicipasa, ponovo u vrlo tesnom meču 1:3 (7:6, 6:7, 5:7, 6:7). Nakon ovog poraza, Federer je najavio povratak na šljaku, jer su mu bili potrebni bodovi da bi se vratio u vrh ATP liste, pošto je nakon gubitka titule na Australijan openu pao na šesto mesto.

Nakon Australije, u Dubaiju, Federer dolazi do 100. osvojene titule u karijeri. U finalu je savladao mladog perspektivnog Grka Cicipasa, koji ga je eliminisao u Melburnu, i tako mu se osvetio za poraz na prvom grend slemu sezone. To je osmi trofej Federera u Dubaiju, u čemu takođe drži rekord. Naredni turnir na kom je nastupio, bio je Indijan Vels, gde je, kao i prošle godine stigao do finala. U borbi za titulu je poražen od Dominika Tima (6:3, 3:6, 5:7), čime ga je upravo Austrijanac zamenio na četvrtom mestu ATP liste.

I na trećem turniru zaredom, Federer stiže do finala. I to u Majamiju, gde osvaja i četvrtu titulu, ukupno 101. u karijeri. Na putu do finala, savladao je Albota, Krajinovića, Medvedeva, Andersona, i Šapovalova, pri čemu je samo u prvom meču izgubio set. U borbi za titulu, bio je bolji od Džona Iznera (6:1, 6:4).

Na šljaku se vratio u Madridu, gde ga je sačekao izuzetno težak žreb. U drugom kolu je lako savladao Rišara Gaskea, da bi u sledećem meču došlo do trilera protiv Gaela Monfisa. Nakon prvog seta, koji je Rodžer rešio sa 6:0 za 18 minuta, činilo se da neće biti problema. Međutim, Monfis dobija drugi, a u trećem je viđena drama. Mnogo brejk lopti u važnim trenucima za obojicu, pa i dve meč lopte za Francuza, ali se Švajcarac izvukao i u taj brejku slavio. Kao što se i očekivalo, u četvrtfinalu je ponovo nepremostiva prepreka bio Austrijanac Tim (6:3, 6:7(11—13), 4:6). Zanimljivo je to što je Federer u ovom meču imao dve propuštene meč lopte, kao i Monfis u prethodnom protiv njega. U Rimu je kiša odložila sve mečeve za ceo jedan dan, pa je većina tenisera (i Rodžer) morala da igra dva meča u jednom danu. Oba meča, Federer je dobio. Prvo protiv Portugalca Souze, a zatim, par sati kasnije i protiv Ćorića, gde je u taj-brejku odlučujućeg seta spasao dve meč lopte. Ipak, povukao se pred četvrtfinalni meč rekavši da nije 100% fizički spreman, te se okrenuo pripremama za Rolan Garos.

Na drugom grend slemu sezone, Federer je nakon četiri lake pobede od po 3:0 došao do četvrtfinala, u kom se sudario sa zemljakom Vavrinkom gde je uspeo da dobije izuzetan meč rezultatom 3:1. U polufinalu ga je po običaju zaustavio najveći rival Rafael Nadal. U izuzetno vetrovitim uslovima, Švajcarac nije mogao ništa više od tri časno izgubljena seta.

Odlučio je da ne brani titulu u Štutgartu i da turnir u Haleu bude jedina priprema za Vimbldon. Hale je osvojio, i to po deseti put u karijeri. Na putu do titule, pali su Milman, Conga, Bautista Agut, Erber i Gofan. To je bio Rodžerov 102. pehar.

U polufinalu Vimbldona je pobedio Rafaela Nadala 3:1 u setovima i revanširao mu se za poraz na prethodnom grend slemu. U finalu je doživeo jedan od najtežih poraza u karijeri, jer je u finalu protiv Novaka Đokovića propustio dve vezane meč lopte na svoj servis pri rezultatu 8:7 u gemovima i 40:15 u petom setu. Nakon Vimbldona, pojavio se u Sinsinatiju, gde ga je u trećem kolu eliminisao Rus Andrej Rubljov. Na poslednjem grend slemu u sezoni, Rodžer je poražen u četvrtfinalu od Grigora Dimitrova u pet setova iako je imao prednost od 2:1.

Sa timom Evrope je po treći put zaredom osvojio Lejver kup pobedivši Kiriosa i Iznera, kao i par Šapovalov /Sok u tandemu sa Zverevim. Nakon rane eliminacije sa turnira u Šangaju, Federer je po jubilarni deseti put osvojio Bazel, nakon čega je odustao od turnira u Parizu i okrenuo se pripremama za završetak sezone u Londonu, gde je posle dužeg vremena savladao Novaka Đokovića, ali to je bilo dovoljno samo za ulazak u polufinale, u kom je zaustavljen i treću godinu zaredom.

2020. Polufinale Australije, operacija kolena[uredi | uredi izvor]

Rodžer je planirao učešće na letnjim olimpijskim igrama u Tokiju, zbog čega je preskočio ATP kup početkom januara da bi rasteretio svoj raspored. 21. učešće na Australijan Openu je po osmi put završio među četiri najbolja, što mu je 15. grend slem turnir na kom je poražen u toj fazi takmičenja. Treba napomenuti da u polufinalu nije bio u stanju da pruži maksimum, jer se tokom meča borio sa povredom desnog kolena. Krajem feburara je imao operaciju kolena, zbog čega će propustiti celu sezonu. Najavljuje povratak na početku 2021. godine.

Rivalstva[uredi | uredi izvor]

U ranijim godinama, Federerovi najveći rivali su bili Lejton Hjuit, Endi Rodik, David Nalbandijan i Marat Safin. Kasnije su to postali Rafael Nadal, Novak Đoković i Endi Mari (igrači koji sa Federerom čine Veliku četvorku), kao i Stanislas Vavrinka i Huan Martin Del Potro.

Rivalstvo sa Nadalom[uredi | uredi izvor]

Finale Vimbldona 2008. između Federera i Nadala

Federer i Rafael Nadal su profesionalni teniseri i veliki rivali. Njih dvojica su se držali prve dve pozicije na ATP listi od jula 2005. do avgusta 2009. Federer je bio 1. na svetu rekordnih 237 uzastopnih nedelja od februara 2004, a Nadal, koji je 5 godina mlađi, Drugi svetski teniser od jula 2005, ostavši tu rekordnih 160 uzastopnih nedelja pre nego što je prestigao Federera avgusta 2008.[147] Međutim, Federer se za manje od godinu dana ponovo vratio na prvu poziciju prešavši Nadala jula 2009.[148]

Igrali su jedan protiv drugog 40 puta, a Nadal je dobio 24 meča.[149]

Osim toga što su najduže bili brojevi 1 i 2 na ATP listi, postoje još mnoge zanimljivosti u vezi sa njihovim rivalstvom:

  • Od marta 2005. do jula 2009, njih dvojica su uspeli da osvoje 17 od 18 grend slemova (od Rolan Garosa 2005. do Vimbldona 2009. nisu osvojili samo Otvoreno prvenstvo Australije 2008.) i 24 od 38 turnira ATP masters serije. U toku tog perioda, Federer i Nadal su osvojili 11 uzastopnih grend slemova, počevši od Rolan Garosa 2005. do Otvorenog prvenstva SAD 2007. Tako su postali jedini par u istoriji sa tri različita grend slema (2005—2008 Rolan Garos za Nadala, 2003-2007 Vimbldon i 2004—2008 Ju-es open za Federera) koje su osvojili bar četiri puta uzastopno za vreme 5 godina dominacije (2004—2008).
  • Federer je imao najdominantnijih 4 godina u istoriji tenisa, od masters kupa 2003. do master kupa 2007. Osvojio je 43 turnira, uključujući 12 grend slemova, 4 masters kupa i 13 turnira masters serije. Njegov odnos pobeda i poraza je bio 320:24, što je uključivalo i 6:8 protiv Nadala.
  • Nadal je neprestano zaustavljao Federera u njegovom pokušaju da osvoji Rolan Garos i time kompletira svoje trofeje sa grend slemova. Rafael Nadal je uspevao da porazi Rodžera 4 puta uzastopno na šljakastom grend slemu (2005—2008) i to jednom u polufinalu, a tri puta u finalu. Na kraju je Federer ipak uspeo da osvoji Rolan Garos, i to u finalu bez Nadala, kada je pobedio Robina Sederlinga u finalnom meču 2009.
  • Ne samo da i Federer i Nadal poseduju rekorde po broju uzastopnih pobeda na jednoj podlozi (Federer na travi i betonu, a Nadal na šljaci), već je niz obojice prekinuo onaj drugi.
  • Tri uzastopne godine, njih dvojica su igrali u finalu Vimbldona i Rolan Garosa plus još dva turnira na šljaci masters serije. Rafael je osvojio sve Rolan Garose i 5 od 6 masters turnira, a Rodžer 2 od 3 Vimbldona.
  • Oni su jedini teniseri koji su igrali jedan protiv drugog u 9 grend slem finala.[150]
  • Njihovo finale Vimbldona 2008. su mnogi teniski stručnjaci proglasili za najbolji meč u istoriji.[151][152][153]
  • Igrali su dvanaest finala masters turnira jedan protiv drugog što je rekord.
  • Mnogi ljudi smatraju da je njihovo rivalstvo najveće u istoriji tenisa.[153][154][155][156]
  • Federer se povukao iz tenisa mečom 23. septembra 2022. godine, meč je bio u dublu sa Nadalom „sa iste strane”.[157]

Rivalstvo sa Đokovićem[uredi | uredi izvor]

Federer i Đoković na Kanada mastersu

Federer i Đoković sastali su se 50 puta, a Srbin vodi sa 27:23. Đoković vodi sa 20:18 na betonu, 3:1 na travi a izjednačeno je na šljaci, 4:4. Rivalstvo Federera i Đokovića je najveći rivalitet u grend slem istoriji sa rekordnih 16 odigranih mečeva, najčešće u polufinalima. Đoković je jedini igrač pored Nadala koji je pobedio Federera na više grend slem turnira još od 2004, jedini igrač pored Nadala koji je pobedio Federera na grend slem turnirima dva puta uzastopno (2010. US Open i Australijan Open 2011).

Susreli su se u devetnaest finala i rezultat je 13:6 za Đokovića. Igrali su jedan protiv drugog u pet grend slem finala, Otvorenom prvenstvu SAD 2007, gde je trijumfovao Federer i 2015. pobedio Đoković i tri puta na Vimbldonu 2014, 2015. i 2019. gde je trijumfovao Đoković.

Federer je okončao savršen start sezone Đokovića (41:0) pobedom u polufinalu Otvorenog prvenstva Francuske 2011, ali je Đoković uspeo da pobedi na US Openu u pet setova nakon spašavanja dve meč lopte protiv Federera drugu godinu zaredom.[158] U polufinalu Vimbldona 2012, Federer je pobedio i svetskog broja jedan Đokovića u četiri seta.[159] Mnogi stručnjaci smatraju rivalstvo između Federera i Đokovića, kao jedno od najboljih rivalstava u Open eri, pogotovo na betonu gde su odigrali čak 35 mečeva.[160]

Na masters kupu 2014. Federer je predao meč Đokoviću u finalu i to je prvi put u istoriji tog takmičenja da se jedan teniser povukao na finalnom meču.[161]

Rekordi
  • Rekord od 17 mečeva koji su odigrali jedan protiv drugog na grend slemu.
  • Jedini igrači u istoriji koji su se susreli 11 puta u grend slem polufinalu.
  • Rekord od 6 mečeva koji su odigrali jedan protiv drugog na US Openu.
  • Rekord od 5 uzastopnih mečeva koji su odigrali jedan protiv drugog na jednom grend slem turniru (na US Openu).

Rivalstvo sa Marijem[uredi | uredi izvor]

Federer i Endi Mari su se sastali 25 puta i Federer vodi 14:11. Nijedan meč nisu odigrali na šljaci, dok na betonu Federer vodi sa 12:10, a na travi sa 2:1.

Na grend slem turnirima su igrali 6 puta (Federer vodi 5:1), a prva tri duela su odigrali u finalu (sva je dobio Federer). Na turnirima iz Masters serije, Mari vodi 6:3 ukupno i 2:0 u finalima. Na Masters kupu su se susreli 5 puta, s tim da je Mari dobio prvi susret, a Federer preostala 4. 2012. su igrali finale Olimpijskih igara u Londonu jedan protiv drugog i Mari je dobio taj meč 6:2, 6:1, 6:4.[162]

Iako je na početku rivalstva Mari imao prednost u njihovim međusobnim mečevima, u kasnijim godinama je Federer u potpunosti preokrenuo rezultat, dobivši pet poslednjih duela sa samo jednim izgubljenim setom. Inače, Mari je jedini igrač pored Nadala i Đokovića koji ima više od 10 trijumfa nad Federerom.

Ova dva tenisera su se poslednji put sastala na Mastersu u Sinsinatiju 2015. u polufinalu. Federer je dobio taj meč sa 6:4, 7:6(6).[163]

Stil igre[uredi | uredi izvor]

Federer odigrava volej na Mastersu u Monte Karlu 2007.

Rodžer ima sjajan, lako prilagodljiv stil igre pogodan za sve podloge, i snažne udarce koje može da odigra sa svih delova terena i da ih pogodi sa velikom preciznošću. Ta njegova svestranost je uvećana kada je Džimi Konors rekao: " U eri specijalista - možete biti specijalista za šljaku ili za travu ili za beton... ili možete biti Rodžer Federer.[164] Voleji mu dobro idu, a i sjajan je igrač sa osnovne linije. Koristi ekstremni istočni grip, a pogled drži u trenutku udarca na lopti duže nego većina igrača. Može da odigra neverovatne top-spin udarce iz forhenda, što mu dozvoljava da kontroliše igru sa obe strane terena. David Foster Vejls je izjavio da je brzina i jačina Federerovog forhenda „odličan udarac“,[165] dok ga je Džon Makenro nebrojeno puta opisivao kao „najbolji udarac u ovom sportu“.[166] Sa svojim jednoručnim bekhendom može da odigra i izvrsne slajseve i da pošalje par sjajnih top-spin vinera niz liniju.[165] Federer se trudi da loptu sa osnovne linije udari dok je još u penjanju, slično onome što je radio Andre Agasi. Za takve udarce su naravno potrebni munjeviti refleksi i dobar rad nogu, a to još znači i da Rodžer udara lopticu bliže mreži nego većina njegovih rivala. Ovo takođe skraćuje vreme za reakciju protivnika i dozvoljava mu da odigrava precizne vinere koji su sastavni deo njegove igre.[165]

Rodžer servira na Ju-es openu 2005.

Servis Rodžera Federera je jako teško pročitati jer lopticu uvek baca na isto mesto, bez obzira gde planira da servira i uvek okreće leđa protivniku u trenutku udarca. Prvi servis mu se obično vrti oko 190 km/h, ali može da odservira i do 220 km/h.[167] Drugi servis obično iskoristi za jedan snažan kik-servis. Federer većinom servira sa velikom dozom preciznosti, ali ponekad ume i da odservira jako i brzo kako bi izbacio rivala iz takta.

Federer odigrava forhend na Vimbldonu 2005.

Rodžerov rad nogu, balans i mogućnost pokrivanja celog terena su mu besprekorni i zato ga smatraju jednim od najbržih igrača u tenisu. Za razliku od mnogih tenisera koji lopticama prilaze sitnim koracima, kao Džimi Konors, on se kreće dugim i ravnomernim. Jake udarce može da šalje u trku ili dok se kreće unazad, što mu dozvoljava da često pređe iz odbrane u napad. Federer ima opušteni, mirni stil igre koji prikriva njegovo agresivno i napadačko taktiziranje, što se sve više vidi kako gradi jedan poen u kojem odigrava snažne vinere sa osnovne linije. Uspeva lako da se nosi sa pritiskom u meču i često uspeva da spasi brejk, set ili čak meč lopte za vreme igre.

Dostignuća[uredi | uredi izvor]

Rekordi[uredi | uredi izvor]

Sa 20 osvojenih grend slem turnira, deli rekord sa Nadalom i Đokovićem. Takođe je uspeo da osvoji Otvoreno prvenstvo Australije, Vimbldon i Otvoreno prvenstvo SAD u istoj godini tri puta, 2004, 2006. i 2007. Sa 103 osvojena turnira, Federer je drugi na listi tenisera sa najviše titula. Na drugom mestu je proveo 190 nedelja.

Oborio je ili se izjednačio sa mnogim starim rekordima:

  • 2009. je oborio rekord Pita Samprasa po broju grend slemova kada je na Vimbldonu osvojio 15. grend slem trofej. Rekord je tokom godina uvećavao i trenutno je osvajač 20 grend slem titula.
  • Ostao je na poziciji broj 1 rekordnih 237 uzastopnih nedelja, oborivši Džimi Konorsov rekord od 160 uzastopnih nedelja kao broj 1 na ATP listi i rekord Štefi Graf od 186 uzastopnih nedelja kao 1. teniserka sveta.
  • Sa 36 godina i 10 meseci, Federer je bio najstariji igrač ikada na prvom mestu ATP liste.
  • 2017. je osvojio rekordnu osmu titulu na Vimbldonu čime je oborio rekord Pita Samprasa od osvojenih 7 Vimbldona.
  • Izjednačio je rekord Bjerna Borga od 5 uzastopnih titula na Vimbldonu 2007.
  • Oborio je rekord open ere za najviše uzastopnih trofeja na Otvorenom prvenstvu SAD 2008. (pet)
  • Jedini je igrač u istoriji koji je osvojio pet uzastopnih titula i na Vimbldonu i na Otvorenom prvenstvu SAD.
  • Rekordnih šest puta je osvajao Masters kup.
  • Udvostručio je rekord po broju uzastopno osvojenih finala koji su prethodno držali Bjern Borg i Džon Makenro kada je u septembru 2005. pobedio u svom 24. uzastopnom finalu.
  • Drži rekorde po broju uzastopnih pobeda i na travi (65) i na betonu (56). Njegov niz na travi je započet na Vimbldonu 2003. a prekinut na Vimbldonu 2008. dok je niz na betonu započet na turniru u Roterdamu 2005, a prekinut na turniru u Dubaiju 2006.
  • 3 godine zaredom je osvajao najmanje 10 turnira, što je rekord (2004, 2005, 2006.).
  • Prvi je teniser u istoriji koji je osvojio više od 10 miliona dolara u jednoj sezoni.
  • Federer drži rekord za najviše odserviranih as servisa u jednom grend slem finalu (50). Taj broj je ostvario u finalu Vimbldona 2009.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Oprema[uredi | uredi izvor]

Federer je gotovo celu karijeru koristio "Nike" opremu i "Wilson" reket. Trenutni sponzor mu je brend UNIQLO.

Život van terena[uredi | uredi izvor]

Rodžer je oženjen sa bivšom profesionalnom teniserkom Miroslavom Mirkom Federer (rođena Vavrinec). Par se prvi put sreo na Letnjim olimpijskim igrama 2000. u Sidneju kada su zajedno igrali tenis za reprezentaciju Švajcarske. Mirka se od profesionalnog tenisa oprostila 2002. zbog neprestane povrede stopala.[168] 11. aprila 2009. ona i Rodžer su se venčali u Bazelu,[traži se izvor] a 23. jula 2009. su dobili bliznakinje Milu Rouz i Šarlin Rivu.[169] Da čekaju još jedno dete, Rodžer i Mirka su objavili 24. decembra 2013. godine. Mirka je ponovo rodila blizance, ovoga puta dva dečaka, Leona i Lenija 6. maja 2014.

Federer je rimokatolik i upoznao je papu Benedikta XVI kada je igrao na masters turniru u Rimu 2006.[traži se izvor]

Federer navodi da mu je nemački maternji jezik. Od stranih jezika, zna tečno da priča engleski i francuski[170] i na konferencijama za novinare priča na sva tri. Pomalo zna i italijanski i švedski.[171]

Federer je član brojnih dobrotvornih organizacija. Godine 2003, je osnovao humanitarnu organizaciju Rodžer Federer kako bi pomogao nemoćnim ljudima i promovisao sport među mladima. Godine 2006. je izabran za Ambasadora UNICEF-a dobre volje. Od tada je uspeo da poseti Južnu Afriku i Tamil Nadu, jedan od gradova u Indiji na koji najviše utiču cunamiji.

Magazin „Tajm“ proglasio je Rodžera za jednog od 100 najuticajnijih ljudi na svetu.

Švajcarska pošta je 10. avgusta 2007. izdala markicu sa Federerovim likom.[172] Isto planira da uradi i austrijska pošta 2010.[173]

Federer je dobar prijatelj sa muzičarem Gavinom Rozdelom, profesionalnim golferom Tajgerom Vudsom i profesionalnim fudbalerom Tijerijem Anrijem.

Federer je takođe vrlo zainteresovan za lokalni fudbal. On je navijač FK Bazela kao i fudbalske reprezentacije Švajcarske.

Federerovo ime se u javnosti izgovara na razne načine: kao Rože (po uzoru na francuski), kao Rodžer (na engleski način) i kao Roger (po uzoru na nemački, Federerov maternji jezik). Da razreši dileme oko izgovora imena, Federer je jednom izjavio: „Budući da mi je majka poreklom iz Južne Afrike, moje ime se uvek izgovaralo na engleski način.“[traži se izvor]

Statistika karijere[uredi | uredi izvor]

Učinak na grend slem turnirima[uredi | uredi izvor]

Legenda
O/I odnos osvajanja turnira
i igranja na turniru
Pob–por odnos pobjeda i poraza
NO turnir nije održan te godine N nije učestvovao na turniru
KV izgubio u kvalifikacijama 1K izgubio u prvom kolu
2K izgubio u drugom kolu 3K izgubio u trećem kolu
4K izgubio u četvrtom kolu GF izgubio u grupnoj fazi takmičenja
ČF izgubio u četvrtfinalu PF izgubio u polufinalu
F izgubio u finalu P osvojio turnir
Turnir 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. O/I Pob:por %
Grend slem turniri
Australija Australija N KV1 3K 3K 4K 4K P PF P P PF F P PF PF PF PF 3K PF P P 4K PF N N 6 / 21 102:15 87%
Francuska Rolan Garos N 1K 4K ČF 1K 1K 3K PF F F F P ČF F PF ČF 4K ČF N N N PF N 4K N 1 / 19 73:17 81%
Ujedinjeno Kraljevstvo Vimbldon N 1K 1K ČF 1K P P P P P F P ČF ČF P 2K F F PF P ČF F NO ČF N 8 / 22 105:14 88%
Sjedinjene Američke Države OP SAD N KV2 3K 4K 4K 4K P P P P P F PF PF ČF 4K PF F N ČF 4K ČF N N N 5 / 19 89:14 86%
Pob:por na g. s. 0:0 0:2 7:4 13:4 6:4 13:3 22:1 24:2 27:1 26:1 24:3 26:2 20:3 20:4 19:3 13:4 19:4 18:4 10:2 18:1 14:2 18:4 5:1 7:1 0:0 20 / 81 369:60 86%

Grend slem finala[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno: 31 (20:11)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Pobednik 1. 2003. Vimbldon Trava Australija Mark Filipusis 7:6(7:5), 6:2, 7:6(7:3)
Pobednik 2. 2004. Otvoreno prvenstvo Australije Tvrda Rusija Marat Safin 7:6(7:3), 6:4, 6:2
Pobednik 3. 2004. Vimbldon (2) Trava Sjedinjene Američke Države Endi Rodik 4:6, 7:5, 7:6(7:3), 6:4
Pobednik 4. 2004. Otvoreno prvenstvo SAD Tvrda Australija Lejton Hjuit 6:0, 7:6(7:3), 6:0
Pobednik 5. 2005. Vimbldon (3) Trava Sjedinjene Američke Države Endi Rodik 6:2, 7:6(7:2), 6:4
Pobednik 6. 2005. Otvoreno prvenstvo SAD (2) Tvrda Sjedinjene Američke Države Andre Agasi 6:3, 2:6, 7:6(7:1), 6:1
Pobednik 7. 2006. Otvoreno prvenstvo Australije (2) Tvrda Kipar Markos Bagdatis 5:7, 7:5, 6:0, 6:2
Finalista 1. 2006. Rolan Garos Šljaka Španija Rafael Nadal 6:1, 1:6, 4:6, 6:7(4:7)
Pobednik 8. 2006. Vimbldon (4) Trava Španija Rafael Nadal 6:0, 7:6(7:5), 6:7(2:7), 6:3
Pobednik 9. 2006. Otvoreno prvenstvo SAD (3) Tvrda Sjedinjene Američke Države Endi Rodik 6:2, 4:6, 7:5, 6:1
Pobednik 10. 2007. Otvoreno prvenstvo Australije (3) Tvrda Čile Fernando Gonzalez 7:6(7:2), 6:4, 6:4
Finalista 2. 2007. Rolan Garos (2) Šljaka Španija Rafael Nadal 3:6, 6:4, 3:6, 4:6
Pobednik 11. 2007. Vimbldon (5) Trava Španija Rafael Nadal 7:6(9:7), 4:6, 7:6(7:3), 2:6, 6:2
Pobednik 12. 2007. Otvoreno prvenstvo SAD (4) Tvrda Srbija Novak Đoković 7:6(7:4), 7:6(7:2), 6:4
Finalista 3. 2008. Rolan Garos (3) Šljaka Španija Rafael Nadal 1:6, 3:6, 0:6
Finalista 4. 2008. Vimbldon Trava Španija Rafael Nadal 4:6, 4:6, 7:6(7:5), 7:6(10:8), 7:9
Pobednik 13. 2008. Otvoreno prvenstvo SAD (5) Tvrda Ujedinjeno Kraljevstvo Endi Mari 6:2, 7:5, 6:2
Finalista 5. 2009. Otvoreno prvenstvo Australije Tvrda Španija Rafael Nadal 5:7, 6:3, 6:7(3:7), 6:3, 2:6
Pobednik 14. 2009. Rolan Garos Šljaka Švedska Robin Sederling 6:1, 7:6(7:1), 6:4
Pobednik 15. 2009. Vimbldon (6) Trava Sjedinjene Američke Države Endi Rodik 5:7, 7:6(8:6), 7:6(7:5), 3:6, 16:14
Finalista 6. 2009. Otvoreno prvenstvo SAD Tvrda Argentina Huan Martin del Potro 6:3, 6:7(5:7), 6:4, 6:7(4:7), 2:6
Pobednik 16. 2010. Otvoreno prvenstvo Australije (4) Tvrda Ujedinjeno Kraljevstvo Endi Mari 6:3, 6:4, 7:6(13:11)
Finalista 7. 2011. Rolan Garos (4) Šljaka Španija Rafael Nadal 5:7, 6:7(3:7), 7:5, 1:6
Pobednik 17. 2012. Vimbldon (7) Trava Ujedinjeno Kraljevstvo Endi Mari 4:6, 7:5, 6:3, 6:4
Finalista 8. 2014. Vimbldon (2) Trava Srbija Novak Đoković 7:6(9:7), 4:6, 6:7(4:7), 7:5, 4:6
Finalista 9. 2015. Vimbldon (3) Trava Srbija Novak Đoković 6:7(1:7), 7:6(12:10), 4:6, 3:6
Finalista 10. 2015. Otvoreno prvenstvo SAD (2) Tvrda Srbija Novak Đoković 4:6, 7:5, 4:6, 4:6
Pobednik 18. 2017. Otvoreno prvenstvo Australije (5) Tvrda Španija Rafael Nadal 6:4, 3:6, 6:1, 3:6, 6:3
Pobednik 19. 2017. Vimbldon (8) Trava Hrvatska Marin Čilić 6:3, 6:1, 6:4
Pobednik 20. 2018. Otvoreno prvenstvo Australije (6) Tvrda Hrvatska Marin Čilić 6:2, 6:7(5:7), 6:3, 3:6, 6:1
Finalista 11. 2019. Vimbldon (4) Trava Srbija Novak Đoković 6:7(5:7), 6:1, 6:7(4:7), 6:4, 12:13(3:7)

Učinak na završnom prvenstvu sezone[uredi | uredi izvor]

Turnir 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. O/I Pob:por %
Završno prvenstvo sezone
Masters kup Nije se kvalifikovao PF P P F P P GF PF P P F PF F F NSK PF PF PF N NSK NSK 6 / 17 59:17 78%

Finala završnog prvenstva sezone[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno: 10 (6:4)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Pobednik 1. 2003. Hjuston Tvrda Sjedinjene Američke Države Andre Agasi 6:3, 6:0, 6:4
Pobednik 2. 2004. Hjuston Tvrda Australija Lejton Hjuit 6:3, 6:2
Finalista 1. 2005. Šangaj Tepih (d) Argentina David Nalbandijan 7:6(7:4), 7:6(13:11), 2:6, 1:6, 6:7(3:7)
Pobednik 3. 2006. Šangaj Tvrda (d) Sjedinjene Američke Države Džejms Blejk 6:0, 6:3, 6:4
Pobednik 4. 2007. Šangaj Tvrda (d) Španija David Ferer 6:2, 6:3, 6:2
Pobednik 5. 2010. London Tvrda (d) Španija Rafael Nadal 6:3, 3:6, 6:1
Pobednik 6. 2011. London Tvrda (d) Francuska Žo-Vilfrid Conga 6:3, 6:7(6:8), 6:3
Finalista 2. 2012. London Tvrda (d) Srbija Novak Đoković 6:7(6:8), 5:7
Finalista 3. 2014. London Tvrda (d) Srbija Novak Đoković predaja
Finalista 4. 2015. London Tvrda (d) Srbija Novak Đoković 3:6, 4:6

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stahl, Jeremy (22. 5. 2007). „French Open – Roland Garros – Men to watch”. Eurosport. Arhivirano iz originala 14. 3. 2008. g. Pristupljeno 13. 5. 2008. „After a previously disappointing claycourt season, Fed-ex won his first clay title of the spring in Hamburg. 
  2. ^ Kutz, Steven (2. 7. 2015). „Roger Federer shows again why many call him ‘the maestro. marketwatch. Pristupljeno 17. 7. 2017. „This one was unique because he was facing his opponent, and it illustrates once again why many call him “the maestro.” 
  3. ^ „Split from coach could "help Federer to focus". Swissinfo. 14. 5. 2007. Pristupljeno 8. 11. 2016. 
  4. ^ „Luthi: Federer tapped Ljubicic as coach because of Croatian's history against Djokovic, Nadal”. International Business Times. 5. 1. 2016. Pristupljeno 8. 11. 2016. 
  5. ^ „Roger Federer splits with coach”. ESPN. 13. 10. 2013. Pristupljeno 8. 11. 2016. 
  6. ^ „Roger Federer splits from coach Stefan Edberg”. The Telegraph. 9. 12. 2015. Pristupljeno 8. 11. 2016. 
  7. ^ „Federer ends coaching stint with Edberg, brings on Ljubicic”. Tennis. 9. 12. 2015. Pristupljeno 19. 12. 2015. 
  8. ^ „Federer the greatest ever - Lloyd”. BBC SPORT. 6. 6. 2009. Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  9. ^ Wyatt, Ben (6. 6. 2009). „Sampras: Federer is the 'best ever'. CNN (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  10. ^ Barnes, Simon (6. 6. 2009). „"Roger Federer, greatest of all time, ensures statistics back up unrivalled artistry". The Times. Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  11. ^ Tandon, Kamakshi (6. 6. 2009). „Federer's numbers speak volumes”. ESPN. Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  12. ^ Evans, Richard (6. 6. 2009). „Jack the lad” (na jeziku: engleski). guardian. Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  13. ^ Waldstein, David (6. 6. 2009). „Emerson: French Open title stamps Federer as best ever” (na jeziku: engleski). newjerseynewsroom. Arhivirano iz originala 11. 6. 2009. g. Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  14. ^ „Profile: Roger Federer - The greatest ever”. CNN (na jeziku: engleski). CNN.com. 6. 6. 2009. Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  15. ^ „Is Roger Federer the greatest?” (na jeziku: engleski). BBCsport. BBC. 6. 6. 2009. Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  16. ^ „McEnroe: Federer is best ever” (na jeziku: engleski). espn. espn. 2. 6. 2010. Pristupljeno 2. 3. 2010. 
  17. ^ Sports, FP (16. 7. 2017). „Wimbledon 2017: 'Roger Federer the greatest of all time' goes Twitter after Swiss ace's historic title win” (na jeziku: engleski). First Post. Pristupljeno 16. 7. 2017. 
  18. ^ „Roger Federer: The Timeless Champion”. ATP World Tour. 19. 2. 2018. Pristupljeno 19. 2. 2018. 
  19. ^ „The Laureus GOAT - winners list”. Laureus. 27. 2. 2018. Arhivirano iz originala 28. 02. 2018. g. Pristupljeno 19. 3. 2018. 
  20. ^ „The players of the decade”. ATP World Tour. 13. 12. 2009. Arhivirano iz originala 17. 12. 2009. g. Pristupljeno 19. 3. 2018. 
  21. ^ a b Stauffer 2007, str. 4.
  22. ^ „Life as a Junior”. Arhivirano iz originala 31. 3. 2007. g. Pristupljeno 20. 6. 2007. 
  23. ^ „Roger Federer – ITF juniors profile”. ITF Tennis. Arhivirano iz originala 26. 06. 2019. g. Pristupljeno 29. 10. 2018. 
  24. ^ Stauffer 2007, str. 33.
  25. ^ „Frenchman Claims Bronze”. Arhivirano iz originala 26. 10. 2009. g. Pristupljeno 22. 1. 2009. 
  26. ^ „ATPtennis.com - Roger Federer: Playing activity 1998 ATPtennis.com”. Arhivirano iz originala 14. 02. 2012. g. Pristupljeno 22. 1. 2009. 
  27. ^ „ATPtennis.com - Roger Federer: Playing activity 1999 ATPtennis.com”. Arhivirano iz originala 18. 08. 2011. g. Pristupljeno 22. 1. 2009. 
  28. ^ „ATPtennis.com - Roger Federer: Playing activity 2000 ATPtennis.com”. Arhivirano iz originala 18. 08. 2011. g. Pristupljeno 22. 1. 2009. 
  29. ^ „Federer ends Sampras reign” (na jeziku: engleski). BBC SPORT. BBC. 29. 1. 2001. Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  30. ^ „ATPtennis.com - Roger Federer: Playing Activity 2001”. Arhivirano iz originala 06. 03. 2012. g. Pristupljeno 9. 7. 2007. 
  31. ^ „A. Agassi vs. R. Federer Miami 2002 Finals”. ATP Tour. Pristupljeno 11. 3. 2019. 
  32. ^ „Federer crushes Safin”. BBC SPORT. 14. 5. 2007. Pristupljeno 20. 6. 2007. 
  33. ^ Stauffer 2007, str. 60.
  34. ^ „Who is Peter Carter?”. Federer Magic. 14. 5. 2007. Pristupljeno 20. 6. 2007. 
  35. ^ „ATPtennis.com - Roger Federer: Playing Activity 2002”. Arhivirano iz originala 22. 02. 2012. g. Pristupljeno 9. 7. 2007. 
  36. ^ „Federer wins men's Wimbledon final in straight sets”. sports ilustrated. 29. 1. 2007. Arhivirano iz originala 4. 6. 2008. g. Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  37. ^ „Inspired Federer wins Wimbledon”. BBC SPORT. 29. 1. 2007. Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  38. ^ „Hewitt beats Federer” (na jeziku: engleski). theage.com.au. 29. 1. 2007. Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  39. ^ „Federer wins Masters Cup” (na jeziku: engleski). rediff. 29. 1. 2007. Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  40. ^ „ATPtennis.com - Roger Federer: Playing Activity 2003”. Arhivirano iz originala 12. 01. 2012. g. Pristupljeno 22. 1. 2008. 
  41. ^ Niebuhr, Keith. „America's love affair with Federer lies ahead”. St. Petersburg Times. Pristupljeno 21. 6. 2007. 
  42. ^ „Federer, Myskina crowned 2004 ITF world champions”. China Daily. 21. 12. 2004. Pristupljeno 21. 6. 2007. 
  43. ^ Boeck, Greg (15. 3. 2004). „Low-key Federer on top of world”. USA Today. Pristupljeno 28. 3. 2007. 
  44. ^ „ATPtennis.com - Roger Federer: Playing Activity 2004”. Arhivirano iz originala 06. 03. 2012. g. Pristupljeno 9. 7. 2007. 
  45. ^ „Roche previously coached Lendl, Rafter”. Reuters. 4. 1. 2005. Pristupljeno 28. 3. 2007. 
  46. ^ „Safin stuns Federer in epic semi”. BBC Sport/Tennis. 27. 1. 2005. Pristupljeno 21. 6. 2007. 
  47. ^ „ATPtennis.com - Roger Federer: Playing Activity 2005”. Arhivirano iz originala 09. 07. 2009. g. Pristupljeno 9. 7. 2007. 
  48. ^ Cheese, Caroline (2006). „Federer's Magic Numbers”. BBC Sport. Pristupljeno 21. 6. 2007. 
  49. ^ „Federer survives match points to reach semis”. 6. 6. 2006. Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  50. ^ „4-In-A-Row For Federer”. The Associated Press. 9. 7. 2006. Arhivirano iz originala 11. 03. 2007. g. Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  51. ^ „ATPtennis.com - Roger Federer: Playing Activity 2006”. Arhivirano iz originala 09. 02. 2012. g. Pristupljeno 2. 8. 2007. 
  52. ^ „Federer scoops record four awards”. BBC Sports. 26. 3. 2007. Pristupljeno 28. 3. 2007. 
  53. ^ „Federer still has time to salvage a poor clay season”. Pristupljeno 21. 6. 2007. 
  54. ^ „Nadal's clay win streak comes to end at 81”. Pristupljeno 21. 6. 2007. 
  55. ^ „ATPtennis.com - Roger Federer: Playing Activity 2007”. Arhivirano iz originala 06. 03. 2012. g. Pristupljeno 22. 1. 2008. 
  56. ^ Clarey, Christopher (8. 3. 2008). „Federer's Weakness Might Have Been an Illness”. The New York Times. Pristupljeno 9. 3. 2008. 
  57. ^ „Something to Lose in a Just-for-Fun Match”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  58. ^ „Federer to Work with Higueras in Estoril”. Arhivirano iz originala 19. 4. 2008. g. Pristupljeno 15. 4. 2008. 
  59. ^ „Nadal demolished Federer in French Open final”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. novembar 2008)
  60. ^ „Federer wins once again at Halle”. Yahoo! Sports. 15. 6. 2008. Arhivirano iz originala 03. 07. 2008. g. Pristupljeno 17. 7. 2008. 
  61. ^ Alleyne, Richard (7. 7. 2008). „Wimbledon 2008: John McEnroe hails Rafael Nadal victory as greatest final ever”. Telegraph.co.uk. Arhivirano iz originala 17. 07. 2008. g. Pristupljeno 17. 7. 2008. 
  62. ^ „Nadal will pass Federer for No. 1”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. oktobar 2008)
  63. ^ AFP (2008). „Life goes on for Roger Federer”. The Australian Herald. Arhivirano iz originala 10. 1. 2013. g. Pristupljeno 5. 11. 2008. 
  64. ^ AFP (2008). „Nadal vows to raise the bar still higher”. AFP. Arhivirano iz originala 2. 11. 2008. g. Pristupljeno 5. 11. 2008. 
  65. ^ The Associated Press (2008). „Federer rolls past Murray to win 13th Grand Slam title”. ESPN. Pristupljeno 5. 11. 2008. 
  66. ^ Tennis, ATP (2008). „Federer Captures Fifth Straight US Open Title”. ATP Tennis. Arhivirano iz originala 12. 9. 2008. g. Pristupljeno 5. 11. 2008. 
  67. ^ The Associated Press (2008). „Federer tops ATP career money list”. ESPN. Pristupljeno 5. 11. 2008. 
  68. ^ Network, Sports (31. 10. 2008). „Injured Nadal and Federer exit Paris Masters”. Sports Network. Arhivirano iz originala 22. 6. 2011. g. Pristupljeno 31. 10. 2008. 
  69. ^ Pretot, Julien (31. 10. 2008). „Federer pulls out of Paris Masters event”. Reuters. Pristupljeno 31. 10. 2008. 
  70. ^ „Murray knocks out ailing Federer”. BBC Sport. 14. 11. 2008. Pristupljeno 18. 11. 2008. 
  71. ^ „Nadal beats Federer in epic final”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  72. ^ „Rafael Nadal consoles tearful Roger Federer”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  73. ^ „Federer withdraws from Davis Cup, Dubai event”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  74. ^ „New tennis coach ready to serve Federer”. Pristupljeno 24. 4. 2013. [mrtva veza]
  75. ^ „Cahill turns down Federer”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  76. ^ „Federer sees red in Miami”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. mart 2020)
  77. ^ „Federer ends Nadal run in Madrid”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  78. ^ „Federer-Roddick another instant classic”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  79. ^ „More than 11 million watch Roger Federer win Wimbledon final on BBC”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  80. ^ „Federer rešio enigmu "Endi Mari". B92. 22. 8. 2009. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  81. ^ „Federer pobedio Đokovića i osvojio Sinsinati”. RTS. 23. 8. 2009. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  82. ^ „Đoković izgubio od Federera”. vesti.rs. 14. 9. 2009. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  83. ^ „Del Potro neočekivani pobednik US Opena”. Radio-televizija Vojvodine. 15. 9. 2009. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  84. ^ „Federer odustao od turnira u Japanu i Šangaju”. Sportska planeta. 25. 9. 2009. Arhivirano iz originala 19. 2. 2010. g. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  85. ^ „Šangaj i Tokio bez Federera”. e-novine. 25. 9. 2009. Arhivirano iz originala 29. 09. 2009. g. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  86. ^ „Đoković savladao Federera u finalu Bazela”. RTS. 8. 11. 2009. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  87. ^ „Federer ispao, Beneto bolji”. sportske.net. 12. 11. 2009. Arhivirano iz originala 15. 11. 2009. g. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  88. ^ „Federer pobedio Verdaska”. Radio-televizija Vojvodine. 23. 11. 2009. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  89. ^ „Federer i Serena najbolji u 2009.”. B92. 22. 12. 2009. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  90. ^ „Del Potro pobedio Federera za polufinale Londona”. Vesti. 27. 11. 2009. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  91. ^ „MASTERS: Davidenko pobedio Federera”. mondo.rs. 28. 11. 2009. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  92. ^ „Sederlingu srećan 13. meč protiv Federera”. mondo.rs. 1. 1. 2010. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  93. ^ „Sederling po prvi put pobedio Federera”. Vesti. 2. 1. 2010. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  94. ^ „Sederling pobedio Federera”. pressonline.rs. 2. 1. 2010. Arhivirano iz originala 12. 04. 2015. g. Pristupljeno 2. 1. 2010. 
  95. ^ „Doha: Federer i Nadal sigurni”. B92. 5. 1. 2010. 
  96. ^ „Fedeks i Rafa u žestokom ritmu do četvrtfinala”. Blic. 6. 1. 2010. 
  97. ^ „Federer se mučio protiv Gulbisa”. Blic. 7. 1. 2010. 
  98. ^ „Federer pobedio Andrejeva”. Vesti. 19. 1. 2010. 
  99. ^ „Federer kao i uvek”. RTS. 19. 1. 2010. Pristupljeno 31. 1. 2010. 
  100. ^ „Federer i Davidenko sigurni”. RTS. 23. 1. 2010. Pristupljeno 31. 1. 2010. 
  101. ^ „Federer prilično lako sa Hjuitom”. B92. 25. 1. 2010. Pristupljeno 31. 1. 2010. 
  102. ^ „Federer slomio Davidenka”. MTS mondo. 27. 1. 2010. Pristupljeno 31. 1. 2010. 
  103. ^ „AO: Federer oduvao Congu”. MTS mondo. 29. 1. 2010. Pristupljeno 31. 1. 2010. 
  104. ^ „Federer je ipak neprikosnoven, a Novak drugi”. sportal.rs. 31. 1. 2010. Arhivirano iz originala 3. 2. 2010. g. Pristupljeno 31. 1. 2010. 
  105. ^ Federer Withdraws Ahead Of Final Due To Injury | Barclays ATP World Tour Finals
  106. ^ „Brisbane International: Milos Raonic beats Roger Federer”. BBC. 10. 1. 2016. Pristupljeno 3. 9. 2017. 
  107. ^ „Australian Open 2016: Novak Djokovic beats Roger Federer”. BBC. 28. 1. 2016. Pristupljeno 3. 9. 2017. 
  108. ^ „Roger Federer faces a month on sidelines after knee surgery”. The Guardian. 3. 2. 2016. Pristupljeno 3. 9. 2017. 
  109. ^ „Roger Federer pulls out of comeback match at Miami Open”. BBC. 25. 3. 2016. Pristupljeno 3. 9. 2017. 
  110. ^ „Tsonga Rallies Against Federer, Faces Monfils Next”. ATP.com. 15. 4. 2016. Pristupljeno 3. 9. 2017. 
  111. ^ AFP (10. 5. 2016). „Roger Federer overtakes Andy Murray as World No. 2 prior to French Open”. The Indian Express. Pristupljeno 3. 9. 2017. 
  112. ^ AP (12. 5. 2016). „FEDERER NOT THE LEAST BIT CONCERNED AFTER LOSS IN ROME”. Tennis.com. Pristupljeno 3. 9. 2017. 
  113. ^ „Roger Federer withdraws from French Open”. BBC Sport. 19. 5. 2016. Pristupljeno 3. 9. 2017. 
  114. ^ „Federer Takes Positives From 'Intense And Busy' Stretch”. ATP.com. 18. 6. 2016. Pristupljeno 3. 9. 2017. 
  115. ^ Garber, Greg (6. 7. 2016). „The comeback king: Roger Federer still has the capacity to surprise”. ESPN. Pristupljeno 3. 9. 2017. 
  116. ^ Newbery, Piers (8. 7. 2016). „Wimbledon 2016: Milos Raonic beats Roger Federer to reach first Grand Slam final”. BBC Sport. Pristupljeno 3. 9. 2017. 
  117. ^ „Roger Federer to miss Rio 2016 Olympics and rest of season with knee injury”. BBC. 26. 7. 2016. Pristupljeno 3. 9. 2017. 
  118. ^ AP (6. 1. 2017). „FRANCE BEATS SWITZERLAND, SETS UP HOPMAN CUP FINAL VS. U.S.”. tennis.com. tennis.com. Pristupljeno 7. 7. 2017. 
  119. ^ Gleeson, Michael (22. 1. 2017). „Australian Open 2017: Roger Federer beats Kei Nishikori in enthralling five-set battle”. smh.com.au. smh.com.au. Pristupljeno 7. 7. 2017. 
  120. ^ „Australian Open: Roger Federer outlasts Stan Wawrinka in five sets to make Melbourne Park final”. abc.net.au. abc.net.au. 26. 1. 2017. Pristupljeno 7. 7. 2017. 
  121. ^ „Federer Tops Nadal In Epic For 18th Major Crown”. atpworldtour.com. atpworldtour.com. 30. 1. 2017. Pristupljeno 7. 7. 2017. 
  122. ^ „Australian Open: Roger Federer beats Rafael Nadal to win 18th Grand Slam title”. BBC Sport. BBC Sport. 30. 1. 2017. Pristupljeno 7. 7. 2017. 
  123. ^ Trollope, Matt (30. 1. 2017). „Federer's high five”. ausopen.com. ausopen.com. Arhivirano iz originala 23. 02. 2017. g. Pristupljeno 7. 7. 2017. 
  124. ^ Ubha, Ravi (30. 1. 2017). „Roger Federer beats Rafael Nadal in Australian Open final for 18th major”. CNN. Pristupljeno 7. 7. 2017. 
  125. ^ Staff, ATP (20. 3. 2017). „Federer reassesses goals after Indian Wells triumph”. ATP World Tour. ATP World Tour. Pristupljeno 7. 7. 2017. 
  126. ^ Staff, ATP (2. 4. 2017). „Federer Completes Third Sunshine Double With Miami Title”. ATP World Tour. ATP World Tour. Pristupljeno 7. 7. 2017. 
  127. ^ „Zvanično: Federer propušta Rolan Garos!”. B92. 15. 5. 2017. Pristupljeno 12. 7. 2017. 
  128. ^ Staff, ATP (14. 6. 2017). „Haas Shocks Federer In Stuttgart”. ATP World Tour. Pristupljeno 7. 7. 2017. 
  129. ^ Staff, ATP (25. 6. 2017). „Federer Routs Zverev For Ninth Halle Title”. ATP World Tour. Pristupljeno 7. 7. 2017. 
  130. ^ Tanjug (28. 6. 2017). „Đoković drugi, Federer treći nosilac”. alo.rs. Pristupljeno 7. 7. 2017. 
  131. ^ Hodges, Vicki (4. 7. 2017). „Roger Federer handed 85th Wimbledon match win as Alexandr Dolgopolov retires”. Telegraph. Pristupljeno 16. 7. 2017. 
  132. ^ White, Jim (13. 7. 2017). „Roger Federer produces masterclass to dismantle Milos Raonic and looks unstoppable”. Telegraph. Pristupljeno 16. 7. 2017. 
  133. ^ Briggs, Simon (14. 7. 2017). „Roger Federer dispatches Tomas Berdych and marches into 11th Wimbledon final”. Telegraph. Pristupljeno 16. 7. 2017. 
  134. ^ Staff, ATP (16. 7. 2017). „How the 2017 Wimbledon Final Was Won”. ATP World Tour. ATP World Tour. Pristupljeno 16. 7. 2017. 
  135. ^ Staff, ATP (17. 7. 2017). „Federer To Make Record 15th Appearance At Nitto ATP Finals”. ATP World Tour. ATP World Tour. Pristupljeno 10. 8. 2017. 
  136. ^ AP (13. 7. 2017). „ALEXANDER ZVEREV UPSETS ROGER FEDERER FOR MONTREAL MASTERS TITLE”. Tennis.com. Pristupljeno 3. 9. 2017. 
  137. ^ Briggs, Simon (14. 8. 2017). „Roger Federer withdraws from Cincinnati with back injury to hand world No 1 ranking to Rafael Nadal”. Telegraph. Pristupljeno 3. 9. 2017. 
  138. ^ Thomas, Louisa (7. 9. 2017). „Juan Martín del Potro’s Beautiful Upset of Roger Federer at the U.S. Open”. The New Yorker. Pristupljeno 20. 9. 2017. 
  139. ^ Staff, ATP (7. 9. 2017). „Federer: "I Wasn't In A Safe Place Against Del Potro". ATP World Tour. ATP World Tour. Pristupljeno 20. 9. 2017. 
  140. ^ „FEDAL REIGN SUPREME ON THE DOUBLES COURT”. www.lavercup.com. 23. 9. 2017. Pristupljeno 26. 9. 2017. 
  141. ^ „TEAM EUROPE WINS LAVER CUP AFTER EPIC FEDERER VICTORY”. www.lavercup.com. 24. 9. 2017. Pristupljeno 26. 9. 2017. 
  142. ^ „THE START OF SOMETHING GREAT: THAT WAS THE LAVER CUP 2017”. www.lavercup.com. 24. 9. 2017. Pristupljeno 26. 9. 2017. 
  143. ^ Staff, ATP (14. 10. 2017). „It's Federer v. Nadal In Shanghai Final”. ATP World Tour. ATP World Tour. Pristupljeno 22. 10. 2017. 
  144. ^ Briggs, Simon (15. 10. 2017). „Roger Federer produces masterclass to beat Rafael Nadal and clinch Shanghai Masters title”. Telegraph. Pristupljeno 22. 10. 2017. 
  145. ^ Staff, Reuters (29. 10. 2017). „Federer outlasts Del Potro for eighth Basel title”. Reuters. Reuters. Pristupljeno 9. 11. 2017. 
  146. ^ Braden, Jonathon (16. 11. 2017). „Federer Beats Cilic To Sweep Into SFs”. ATP World Tour. ATP World Tour. Pristupljeno 17. 11. 2017. 
  147. ^ „It's official: Nadal will pass Federer for No. 1”. fzlcms. 2. 8. 2008. Pristupljeno 30. 1. 2017. 
  148. ^ „No. 1 again, Federer has bounce-back quality”. usatoday. Pristupljeno 14. 2. 2009. 
  149. ^ „Roger Federer VS Rafael Nadal”. ATP Tour. Pristupljeno 24. 6. 2019. 
  150. ^ „Roger Federer v Rafa Nadal: Grand Slam finals”. AS. 28. 1. 2017. Pristupljeno 30. 1. 2017. 
  151. ^ Jenkins, Bruce (7. 7. 2008). „The Greatest Match Ever”. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  152. ^ „Jon Wertheim - Without a doubt, it's the greatest”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. avgust 2013)
  153. ^ a b International Herald Tribune, Associated Press (7. 7. 2008). „Federer-Nadal rivalry as good as it gets”. Arhivirano iz originala 23. 8. 2008. g. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  154. ^ Bodo, Pete (7. 7. 2008). „Rivalry!”. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  155. ^ Weaver, Paul (7. 7. 2008). „Move over McEnroe and Borg, this one will run and run in the memory”. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  156. ^ Flanagan, Martin (12. 7. 2008). „Federer v Nadal as good as sport gets”. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  157. ^ „ČISTA EMOCIJA: Federer i Nadal u suzama - Švajcarac i Španac potpuno slomljeni”. Večernje novosti. 24. 9. 2022. Pristupljeno 24. 9. 2022. 
  158. ^ „Djokovic Snatches Monumental Victory from Federer”. Tennis Now. Pristupljeno 28. 8. 2012. 
  159. ^ „Wimbledon 2012: Roger Federer keeps his dream of equalling Sampras' record alive”. The Times Of India. 7. 7. 2012. Pristupljeno 28. 8. 2012. 
  160. ^ „Roger Federer vs. Novak Djokovic: The Best Hard Court Rivalry”. Bleacher Report. 28. 8. 2011. Pristupljeno 28. 8. 2012. 
  161. ^ „Đokoviću titula, Federer odustao od finala zbog povrede”. Politika. 17. 11. 2014. Pristupljeno 18. 11. 2014. 
  162. ^ Ornstein, David (5. 8. 2012). „Andy Murray wins men's singles Olympics tennis gold”. BBC. Pristupljeno 7. 7. 2017. 
  163. ^ Mitchell, Kevin (10. 7. 2015). „Andy Murray beaten by Roger Federer in straight sets in Wimbledon semi-final”. BBC. Pristupljeno 7. 7. 2017. 
  164. ^ „BBC SPORT”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Tekst „ Tennis ” ignorisan (pomoć); Tekst „ Connors on the men's final ” ignorisan (pomoć)
  165. ^ a b v Wallace, David Foster (20. 8. 2006). „Federer as Religious Experience”. Play Magazine. New York Times. Pristupljeno 21. 6. 2007. 
  166. ^ „On court”. Swissinfo.com. Arhivirano iz originala 30. 09. 2007. g. Pristupljeno 10. 7. 2007. 
  167. ^ „Service Speed Comparison:Federer, Roddick, Sampras”. Pristupljeno 31. 5. 2007. 
  168. ^ Viner, Brian (2. 7. 2005). „Roger Federer: A Smashing Guy”. The Independent. Arhivirano iz originala 3. 2. 2010. g. Pristupljeno 12. 3. 2009. 
  169. ^ Admin, Super (24. 7. 2009). „Roger Federer and wife are proud parents of twins”. News.oneindia.in. Arhivirano iz originala 06. 10. 2014. g. Pristupljeno 24. 9. 2011. 
  170. ^ „Ask Roger - Official website”. Arhivirano iz originala 25. 2. 2007. g. Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  171. ^ „Is Roger Federer more likely to lose to someone whose language he can't speak?”. Arhivirano iz originala 02. 03. 2014. g. Pristupljeno 2. 3. 2007. 
  172. ^ „Special Stamp for Roger Federer”. Swissinfo.ch. Pristupljeno 10. 7. 2008. [mrtva veza]
  173. ^ „Can anyone lick Federer?”. swissinfo.ch. Pristupljeno 10. 7. 2008. [mrtva veza]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]