Gana

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Republika Gana
Republic of Ghana  (engleski)
Krilatica: Слобода и правда
(engl. Freedom and Justice)
Položaj Gane
Glavni gradAkra
Službeni jezikengleski[2][3]
Vladavina
Oblik državeUstavna demokratija
 — PredsednikNana Akufo-Ado
 — PotpredsednikMahamudu Bavumija
Istorija
NezavisnostOd Ujedinjenog Kraljevstva
6. marta 1957.
Geografija
Površina
 — ukupno238.540 km2(79)
 — voda (%)3,5
Stanovništvo
 — 2010.[4][5]24.233.431(49)
 — gustina101,59 st./km2
Ekonomija
ValutaKedi
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC +1
Internet domen‍.gh‍
Pozivni broj+233

Gana (engl. Ghana), zvanično Republika Gana (engl. Republic of Ghana), unitarna je ustavna i parlamentarna država koja izlazi na Gvijnejski zaliv, deo Atlantskog okeana, u zapadnoj Africi.[6] Teritorijalno Gana zauzima 238. 535 km². Graniči se sa Obalom Slonovače na zapadu, Burkinom Faso na severu i Togom na istoku. Na Soninke jeziku reč Gana znači „kralj ratnik”.[7]

Prva država koja je na području Gane nikla, a da je trajala duži period, je nastala u XI veku. Više država je nastajalo i nestajalo na ovom području od tada, od kojih je najjače bilo carstvo Ašanti.[8]Počevši od XV veka, brojne evropske sile su se borile za prava na trgovinu. Do kraja XIX veka ovim područje je kontrolisalo Ujedinjeno Kraljevstvo. Nakon jednog veka opiranja domorodačkog stanovništva današnje granice su određene tokom početka XX veka kao kolonija Zlatna Obala. Nezavisnost je stekla 6. marta 1956. godine.[9]

Gana je multikulturna zemlja i sa preko 31 miliona stanovnika [10] je druga najnmnogoljudnija država Zapadne Afrike posle Nigerije. Stanovništvo Gane pripada većem broju različitih etničkih, lingvističkih i religijskih grupa. Pet posto stanovništva održava tradicionalna verovanja, 67,2% se izjašnjavaju kao katolici, dok muslimani predstavljaju 23,6% stanovništva. Geografske osobine izrazito variraju, od obalskih savana do tropskih šuma.

Gana je demokratska država čiji je predsednik i šef države i šef vlade.[11] Rastući ekonomski i politički prosperitet poslednjih godina je od ove afričke države napravio lidera u regionu zapadne Afrike. Gana je članica Pokreta nesvrstanih, Afričke unije, Ekonomske zajednice država zapadne Afrike, Grupe 24 i Komonvelta nacija.[12]

Ime[uredi | uredi izvor]

Reč Gana znači „kralj ratnik“ i to je bila titula vladara srednjovekovnog carstva Gane, iako se ovo carstvo nalazilo severnije od današnje Gane. Od imena Gana dobijeno ime Gvineja, kojim su nazivane neke oblasti u Zapadnoj Africi.[13]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Gana se nalazi na obali Gvinejskog zaliva samo nekoliko stepeni severno od ekvatora i zbog toga ima toplu klimu. Gana zauzima 238.535 km² i ima obalu koja je dugačka 560 km. Ova država se nalazi između 4° 45′ i 11° severne geografske širine i 1° 15′ istočne i 3° 15′ zapadne geografske dužine. Grinički meridijan prolazi kroz Ganu, prolazeći kroz industrijski priobalni grad Temu. Gana je geografski najbliža centru Zemlje (0°, 0°), iako se on nalazi u Atlantskom okeanu, približno 614 km jugoistočno od obale ove afričke države. Gana se graniči sa Obalom Slonovače na zapadu, na severu se nalazi Burkina Faso, a na istoku Togo.

Geologija i reljef[uredi | uredi izvor]

Reljef Gane uglavnom je ravan ili brežuljkast. Uzvisine se nalaze samo na zapadu i krajnjem istoku zemlje, uz togoansku granicu (najviši vrh Maunt Adjafato, 880 m). Središnja Gana pokrivena je gustom šumom čija se površina poslednjih decenija smanjuje zbog seče, a severne dve trećine zemlje i uski obalni pojas pokriva savana. Veliko akumulacijsko jezero Volta sa površinom od 8.500 km² značajno je za privredu zemlje.

Vode[uredi | uredi izvor]

Gana je država izuzetno bogata vodama, brojne reke teku kroz nju. Uz to ima i veliki broj jezera, što prirodnih, što veštačkih koji doprinose bogatstvu ove države. Najveće jezero Gane je veštačko jezero Volta, koje formira najveći sistem pritoka na tom području, njene najvažnije pritoke bi bile reka Afram i reka Oti čiji sistem obuhvata dve trećine reka cele države.Na jugu se nalazi nekoliko manjih reka koje ovaj sliv ne obuhvata. Najvažnije reke tog tipa bi bile reka Pra, reka Tano, Ankobara, Birim i Densu.

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima u Gani je tropska, zbog čega se izdvajaju dva perioda u godini: sušni i vlažni period.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Zamak Elmina 1688. godine

Iako je moderna Gana preuzela ime srednjovekovnog trgovačkog carstva u zapadnoj Africi, nema istorijskih dokaza o povezanosti dveju država. Stara Gana je obuhvatala područje današnje Mauritanije i Malija. Pre dolaska Evropljana današnja Gana je bila periferno područje velikih carstava koja su imala središta na južnom rubu Sahare. Evropljani su se od prvih kontakata krajem 15. veka do sredine 19. veka ograničili na osnivanje obalnih trgovačkih stanica u kojima se trgovalo uglavnom robovima i zlatom (otuda potiče i kolonijalni naziv Gane, Zlatna obala).

Britanci su u drugoj polovini 19. veka istisnuli ostale kolonijalne sile i zauzeli unutrašnjost zemlje. Ulogu trgovine robljem i zlatom u privredi preuzeo je plantažno uzgajanje kakaovca i proizvodnja kakaa koji su doneli Gani značajne prihode. Pokret za samoupravu i nezavisnost koji je ojačao nakon Drugog svetskog rata doveo je zemlju do osamostaljenja 1957. kao prvu nezavisnu državu „crne“ Afrike, pod vodstvom Kvamea Nkrume.

Vladavina Nkrumaha trajala je do 1966. kada je svrgnut u vojnom udaru. Njegova politika pan-afričkog socijalizma imala je pogubne posledice po privredu; zemlja je nagomilala veliki spoljni dug, a nestašice hrane postale su stalna pojava. Od 1966. do 1981. trajalo je razdoblje političke nestabilnosti sa čestim vojnim udarima i smenama vlada. Tada vlast preuzima poručnik ratnog vazduhoplovstva Džeri Rolings koji je uspeo da poboljša stanje u zemlji i dva puta, 1992. i 1996. da pobedi na relativno slobodnim predsedničkim izborima. Rolingsa je nakon izbora 2000. zamenio opozicioni vođa Džon Kufuor. Nemiri u Obali Slonovače na početku 2000-ih pomogli su Gani zbog rasta cene kakaoa, najvažnijeg ganskog izvoznog proizvoda, iako ni Gana nije bila pošteđena plemenskih sukoba na severu zemlje.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Kao i u mnogim drugim afričkim državama, gansko stanovništvo je jezički heterogeno, tako da je engleski, jezik bivših kolonizatora, zadržan kao službeni i jezik međusobne komunikacije. Najbrojnije jezično-etničke grupe su Akan (44%), Moši-Dagomba (16%), Iv (13%) i Ga (8%). Među religijama najviše vernika ima hrišćanstvo 63%, potom slede tradicionalna afrička verovanja 21% i islam 16%[14].

Najpoznatiji Ganac današnjice je Kofi Anan, generalni sekretar Ujedinjenih nacija od 1997.

Administrativna podela[uredi | uredi izvor]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Privreda Gane temelji se na poljoprivredi i rudarstvu. Glavni izvozni proizvodi su zlato, kakao i drvo. Izvozi se i električna energija proizvedena u hidroelektrani Akosombo na reci Volti. BDP je u 2004. bio oko 2.300 dolara po stanovniku, mereno po PPP-u.

Državni praznik: 6. mart.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Emefa.myserver.org”. Arhivirano iz originala 26. 4. 2012. g. Pristupljeno 21. 12. 2010. 
  2. ^ „Language and Religion”. Ghana Embassy. Arhivirano iz originala 1. 3. 2017. g. Pristupljeno 8. 1. 2017. „English is the official language of Ghana and is universally used in schools in addition to nine other local languages. The most widely spoken local languages are, Ga, Dagomba, Akan and Ewe. 
  3. ^ „Ghana – 2010 Population and Housing Census” (PDF). Government of Ghana. 2010. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 9. 2013. g. Pristupljeno 1. 6. 2013. 
  4. ^ „2010 Population Projection by Sex, 2010–2016”. Ghana Statistical Service. Arhivirano iz originala 24. 4. 2018. g. Pristupljeno 2. 5. 2018. 
  5. ^ Antoinette I. Mintah (2010). „2010 Provisional Census Results Out”. 4 February 2011. Population Division, Ghana Government. Arhivirano iz originala 15. 6. 2011. g. Pristupljeno 7. 2. 2011. 
  6. ^ „United Nations Statistics Division - Standard Country and Area Codes Classifications”. Arhivirano iz originala 13. 07. 2011. g. Pristupljeno 09. 04. 2014. 
  7. ^ Jackson, John G. (2001). Introduction to African Civilizations. Sjedinjene Američke Države: Citadel Press. str. 201. ISBN 978-0-8065-2189-3. 
  8. ^ „Asante Kingdom”. Afrika-Studiecentrum (na jeziku: engleski). 8. 6. 2014. 
  9. ^ „Video: A New Nation: Gold Coast becomes Ghana In Ceremony, 1957/03/07” (na jeziku: engleski). 1957. 
  10. ^ https://www.worldometers.info/world-population/ghana-population/
  11. ^ „Gana”. CIA World FactBook (na jeziku: engleski). 20. 5. 2016. Arhivirano iz originala 30. 08. 2020. g. 
  12. ^ „Ghana-US relations”. United States Department of State (na jeziku: engleski). 13. 2. 2013. Arhivirano iz originala 05. 04. 2013. g. 
  13. ^ Harper, Daglas. „Etymology of Ghana”. Online Etymology Dictionary (na jeziku: engleski). 
  14. ^ Činjenice o narodu Gane Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. mart 2008), od 13. jula 2006.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jackson, John G. (2001). Introduction to African Civilizations. Sjedinjene Američke Države: Citadel Press. str. 201. ISBN 978-0-8065-2189-3. 
  • Arhin, Kwame, The Life and Work of Kwame Nkrumah (Africa Research & Publications, 1995)
  • Babatope, Ebenezer, The Ghana Revolution: From Nkrumah to Jerry Rawlings (Fourth Dimension Publishing, 1982)
  • Birmingham, David, Kwame Nkrumah: Father Of African Nationalism (Ohio University Press, 1998)
  • Boafo-Arthur, Kwame, Ghana: One Decade of the Liberal State (Zed Books Ltd, 2007)
  • Briggs, Philip, Ghana (Bradt Travel Guide) (Bradt Travel Guides, 2010)
  • Clark, Gracia, African Market Women: Seven Life Stories from Ghana (Indiana University Press, 2010)
  • Davidson, Basil, Black Star: A View of the Life and Times of Kwame Nkrumah (James Currey, 2007)
  • Falola, Toyin and Salm, Stephen J, Culture and Customs of Ghana (Greenwood, 2002)
  • Grant, Richard, Globalizing City: The Urban and Economic Transformation of Accra, Ghana (Syracuse University Press, 2008)
  • Hadjor, Kofi Buenor, Nkrumah and Ghana (Africa Research & Publications, 2003)
  • Hasty, Jennifer, The Press and Political Culture in Ghana (Indiana University Press, 2005)
  • James, C.L.R., Kwame Nkrumah and the Ghana Revolution (Allison & Busby, 1977)
  • Kuada, John and Chachah Yao, Ghana. Understanding the People and their Culture (Woeli Publishing Services, 1999)
  • Miescher, Stephan F, Making Men in Ghana (Indiana University Press, 2005)
  • Milne, June, Kwame Nkrumah, A Biography (Panaf Books, 2006)
  • Nkrumah, Kwame, Ghana : The Autobiography of Kwame Nkrumah (International Publishers, 1971)
  • Utley, Ian, Ghana – Culture Smart!: the essential guide to customs & culture (Kuperard, 2009)
  • Various, Ghana: An African Portrait Revisited (Peter E. Randall Publisher, 2007)
  • Younge, Paschal Yao, Music and Dance Traditions of Ghana: History, Performance and Teaching (Mcfarland & Co Inc., 2011)
  • Burke, Laura; Armando García Schmidt (2013). Ghana: Staying on Track in a Challenging Environment. Verlag Bertelsmann Stiftung, Gütersloh. str. 127—147. ISBN 978-3-86793-491-6. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]