Logor Gornja Rijeka

Koordinate: 46° 01′ 00″ S; 16° 33′ 00″ I / 46.016667° S; 16.55° I / 46.016667; 16.55
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Logor Gornja Rijeka
Koncentracioni logor
Logor Gornja Rijeka na karti NDH
Logor Gornja Rijeka
Koordinate46° 01′ 00″ S; 16° 33′ 00″ I / 46.016667° S; 16.55° I / 46.016667; 16.55
MestoGornjoj Rijeci kod Križevaca
Pod kontrolom Nezavisna Država Hrvatska

Koncentracioni logor Gornja Rijeka, službeno Dječiji dom za izbjegličku djecu, bio je koncentracioni logor u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Logor se nalazio u Gornjoj Rijeci kod Križevaca. Osnovan je 1942. godine kao logor za djecu do 16 godina, posebno za srpsku, ali i jevrejsku djecu.[1][2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Dana 25. novembra 1941. godine izdat je zakon po nalogu Ante Pavelića i Mirka Puka o upućivanju „nepodobnih i opasnih lica” u logore. Zakonom je omogućeno prisilno odvođenje nepoželjnih lica u koncentracione logore. Nekoliko mjeseci ranije otpočeti su radovi na izgradnji središnjeg logora. U sastavu kompleksa logora Jasenovac 12. jula 1942. godine nalazila su se tri logora za djecu. To su bili logor Sisak, logor Jastrebarsko i logor Gornja Rijeka, izgrađen u nepuštenom dvorcu, kao najmanji od tri logora.[1] Zapovjednik sistema koncentracionih logora, a time i logorom Gornja Rijeka, bio je Vjekoslav Luburić, ustaški oficir.

Po savjetu njemačkih saveznika, kao i zbog javnog mjenja, ustaško rukovodstvo je naložilo prebacivanje neke srpske i jevrejske djece koja su bila sa svojim roditeljima u Jasenovcu i osnovanje dječijeg doma. Kako bi se stekao privid humanosti, Hrvatskom crvenom križu i Ministarstvu za udružbu povjereno je osnivanje logora. U Gornju Rijeku su prva djeca stigla 24. juna 1942. godine. U narednih nekoliko dana više djece iz Jasenovca i Stare Gradiške prebačeno je u Gornju Rijeku. Logor je bio pod upravom Ustaške mladeži. Od samog osnivanja u logoru je izbila epidemija tifusa, koja se nije mogla zaustaviti i na kraju je sredinom avgusta logor zatvoren. Uz pomoć Crvenog križa 50 djece je prebačeno u bolnice u Zagrebu, dok je 150 prebačeno u karantin u Jastrebarskom. U samom logoru je umrlo oko 140 djece.[1] Prema riječima humaniste Dijane Budisavljević, smatra se da je više od polovine od 400 djece smještene u logoru umrlo.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Benz & Distel 2005, str. 316—317.
  2. ^ a b Yelesiyevich 2006, str. 12—14.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]