Logor Gornja Rijeka
Logor Gornja Rijeka | |
---|---|
Koncentracioni logor | |
Koordinate | 46° 01′ 00″ S; 16° 33′ 00″ I / 46.016667° S; 16.55° I |
Mesto | Gornjoj Rijeci kod Križevaca |
Pod kontrolom | Nezavisna Država Hrvatska |
Koncentracioni logor Gornja Rijeka, službeno Dječiji dom za izbjegličku djecu, bio je koncentracioni logor u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Logor se nalazio u Gornjoj Rijeci kod Križevaca. Osnovan je 1942. godine kao logor za djecu do 16 godina, posebno za srpsku, ali i jevrejsku djecu.[1][2]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Dana 25. novembra 1941. godine izdat je zakon po nalogu Ante Pavelića i Mirka Puka o upućivanju „nepodobnih i opasnih lica” u logore. Zakonom je omogućeno prisilno odvođenje nepoželjnih lica u koncentracione logore. Nekoliko mjeseci ranije otpočeti su radovi na izgradnji središnjeg logora. U sastavu kompleksa logora Jasenovac 12. jula 1942. godine nalazila su se tri logora za djecu. To su bili logor Sisak, logor Jastrebarsko i logor Gornja Rijeka, izgrađen u nepuštenom dvorcu, kao najmanji od tri logora.[1] Zapovjednik sistema koncentracionih logora, a time i logorom Gornja Rijeka, bio je Vjekoslav Luburić, ustaški oficir.
Po savjetu njemačkih saveznika, kao i zbog javnog mjenja, ustaško rukovodstvo je naložilo prebacivanje neke srpske i jevrejske djece koja su bila sa svojim roditeljima u Jasenovcu i osnovanje dječijeg doma. Kako bi se stekao privid humanosti, Hrvatskom crvenom križu i Ministarstvu za udružbu povjereno je osnivanje logora. U Gornju Rijeku su prva djeca stigla 24. juna 1942. godine. U narednih nekoliko dana više djece iz Jasenovca i Stare Gradiške prebačeno je u Gornju Rijeku. Logor je bio pod upravom Ustaške mladeži. Od samog osnivanja u logoru je izbila epidemija tifusa, koja se nije mogla zaustaviti i na kraju je sredinom avgusta logor zatvoren. Uz pomoć Crvenog križa 50 djece je prebačeno u bolnice u Zagrebu, dok je 150 prebačeno u karantin u Jastrebarskom. U samom logoru je umrlo oko 140 djece.[1] Prema riječima humaniste Dijane Budisavljević, smatra se da je više od polovine od 400 djece smještene u logoru umrlo.[2]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Benz & Distel 2005, str. 316—317.
- ^ a b Yelesiyevich 2006, str. 12—14.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Benz, Wolfgang; Distel, Barbara (2005). Der Ort des Terrors: Geschichte der nationalsozialistischen Konzentrationslager (na jeziku: nemački). C.H.Beck. ISBN 9783406572388. Pristupljeno 26. 3. 2019.
- Yelesiyevich, Milo (2006). „DIANA BUDISAVLJEVIC, DIARY 1941–1945” (PDF). Jasenovac - Research Institute Quarterly. 1 (3): 12—14. Pristupljeno 26. 3. 2019.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „Logor za srpsku djecu u Gornjoj Rijeci – Jastrebarsko1942/Genocid” (na jeziku: srpski). 9. 11. 2017. Arhivirano iz originala 26. 03. 2019. g. Pristupljeno 26. 3. 2019.
- „Stradanje djece”. JU Spomen - područje Donja Gradina (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 26. 03. 2019. g. Pristupljeno 26. 3. 2019.