Mihailo Apostolski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
mihailo apostolski
Mihailo Apostolski
Lični podaci
Puno imeMihailo Mitić
Datum rođenja(1906-11-08)8. novembar 1906.
Mesto rođenjaNovo Selo, kod Štipa, Osmansko carstvo
Datum smrti7. avgust 1987.(1987-08-07) (80 god.)
Mesto smrtiStari Dojran, SR Makedonija, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ odaprila 1942.
Učešće u ratovimaAprilski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaJugoslovenska vojska
NOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19271941.
19411958.
Čingeneral-pukovnik JNA
U toku NOBkomandant GŠ NOV i PO Makedonije
Predsednik MANU
Period19761983.
PrethodnikBlaže Koneski
NaslednikJordan Pop-Jordanov
Heroj
Narodni heroj od9. oktobra 1953.

Odlikovanja
jugoslovenska odlikovanja:
Orden narodnog heroja Orden ratne zastave Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem
Orden Republike sa zlatnim vencem Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem
Orden narodne armije sa lovorovim vencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.
inostrana odlikovanja:
Orden Suvorova drugog stepena
Orden Suvorova drugog stepena
Orden Aleksandra Nevskog
Orden Aleksandra Nevskog

Mihailo Apostolski (mkd. Михајло Апостолски; Novo Selo, kod Štipa, 8. novembar 1906Stari Dojran, 7. avgust 1987) bio je učesnik Aprilskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFRJ i SR Makedonije, general-pukovnik JNA, istoričar i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 8. novembra 1906. godine u Novom Selu, kod Štipa, kao Mihailo Mitić, od oca Apostola.[1] Vojnu akademiju upisao je 1924. godine kao pitomac 53. klase. Njegovi klasni drugovi bili su Grujica Čolak-Antić, sin generala Vojina Čolak-Antića, Zaharije Ostojić i Romeo Adum. Svoje školovanje uspešno je završio 1927. godine i unapređen je u čin pešadijskog potporučnika. Dana 3. aprila 1931. godine, unapređen je u čin pešadijskog poručnika. Višu vojnu akademiju je završio 1933. godine kao pripadnik 35. klase slušalaca, a dve godine kasnije 3. aprila unapređen je u čin pešadijskog kapetana druge klase. Na dan Ujedinjenja 1. decembra 1937. godine, odlikovan je Zlatnom Medaljom za revnosnu službu. Aprila meseca 1938. godine unapređen u čin kapetana prve klase. Generalštabnu pripremu završio je 20. aprila 1938. godine i preveden u generalštabnu struku. Pred Drugi svetski rat unapređen je u čin generalštabnog majora Jugoslovenske vojske i postavljen je za pomoćnika načelnika Štaba Drinske divizije u Ljubljani.[2]

U kratkotrajnom Aprilskom ratu, bio je u Štabu Triglavske divizije pod komandom divizijskog generala Dragiše Pandurovića i ova divizija bila je sastavu Sedme armije pod komandom divizijskog generala Dušana Trifunovića. Tokom sukoba učestvovao je u pregovorima svojih pretpostavljenih komandanata sa banom Dravske banovine Markom Natlačenem, da se jedinice Jugoslovenske vojske, koje se nalaze na teritoriji Slovenije, koja je proglašena 10. aprila za samostalnu državu, prvo proglase za Slovenačku narodnu vojsku i da zatraže primirje. Posle kapitulacije, 13. aprila zarobljen je od Italijana i odveden u logor Vestone. Potom je prebačen u Rijeku, gde je sa grupom Makedonaca pušten, predstavljajući se kao Bugarin poreklom. Tada je odlučio da više ne koristi svoje prezime na rođenju, već novo Apostolski.[1][3]

Posle povratka u Makedoniju, povezao se sa Lazarom Koliševskim, koji ga je uključio u Narodnooslobodilački pokret (NOP). Septembra 1941. godine izabran je za člana Pokrajinskog šataba NOP odreda Makedonije, juna 1942. godine postavljen je za komandanta Glavnog štaba NOV i PO Makedonije. Od februara do avgusta 1944. godine pod Mihailovom komandom su se, pored 33 makedonske brigade, našle i brigade Operativnog štaba za Kosovo i Metohiju i Operativnog štaba za južnu Srbiju.

Februara 1945. godine postavljen je za načelnika Vrhovnog štaba NOV i POJ, odnosno Generalštaba Jugoslovenske armije. Na Drugom zasedanju AVNOJ-a, novembra 1943. godine, izabran je za člana Predsedništva AVNOJ-a, a na Prvom zasedanju Antifašističkog sobranja narodnog oslobođenja Makedonije (ASNOM), avgusta 1944. godine, za člana Predsedništva ASNOM-a.

Posle oslobođenja Jugoslavije, obavljao je razne odgovorne dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). Penzionisan je 1958. godine u činu general-pukovnika JNA.

Bavio se i naučnim radom, posebno radovima o istoriji jugoslovenskih i balkanskih naroda i radovima važnim za vojnu istoriju. Godine 1967. prilikom formiranja Makedonske akademije nauka i umetnosti (MANU) postao je njen prvi redovni član, a 1968. je izabran za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU). Kasnije je izabran i za člana hrvatske, slovenačke, kao i Akademije nauka i umetnosti Bosne i Hercegovine.

Od 1976. do 1983. bio je predsednik Makedonske akademije nauka i umetnosti, a od 1978. do 1981. godine predsednik Saveta akademija nauka i umetnosti SFRJ. Bio je i član Saveta federacije. Godine 1978, dodeljena mu je Nagrada AVNOJ-a, najviša jugoslovenska nagrada. Godine 1986, postao je predsednik Saveza društava istoričara Makedonije.

Preminuo je 7. avgusta 1987. godine u Dojranu. Vojna akademija Armije Republike Severne Makedonije, osnovana 1995. godine, u Skoplju nosi njegovo ime.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden ratne zastave, Orden partizanske zvezde prvog reda, Orden Republike prvog reda, Orden zasluga za narod prvog reda, Orden bratstva i jedinstva prvog reda, Orden narodne armije prvog reda i Orden za hrabrost. Nosilac je i sovjetskih Ordena Suvorova drugog stepena i Ordena Aleksandra Nevskog. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 9. oktobra 1953. godine.

Publikacije[uredi | uredi izvor]

  • Mihajlo Apostolski, Blagoja Simonovski, Pet godini slobodno Skopje, Gradski odbor na naroden front, 1949, Skopje.
  • Mihajlo Apostolski, 40 godini od formiranjeto na krupnite voeni edinici vo Makedonija, ISTORIJA, 19, 1 (1983), str. 43-51.
  • Mihajlo Apostolski, Mitko Panov, Radoviš i Radoviško, Opštinski odbor na združenieto na borcite od NOB, 1984.
  • Mihajlo Apostolski, Dančo Zografski, Aleksandar Stojanovski, Gligor Todorovski, Graham W. Reid (editors), A history of the Macedonian people Macedonian Review, Skopje, 1979.
  • Mihajlo Apostolski, Aco Aleksievski (urednici), Iz prošlosti makedonskogo naroda, Radio-televizija, Skopje, 1969.
  • Mihajlo Apostolski, Kočansko i Viničko vo Februarskiot pohod, statija od monografijata: Kočani i Kočansko vo NOV 1941-1945, Vančo Andonov (urednik,), Opštinski odbor na Sojuzot na združenijata na borcite od NOV, 1985. str. 347-357.

Foto-galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Bjelajac & Trifunović 1997, str. 235.
  2. ^ Bjelajac 2004, str. 324.
  3. ^ Bjelajac & Trifunović 1997, str. 243-244.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]