Mihailo Apostolski
mihailo apostolski | ||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||||||||
Puno ime | Mihailo Mitić | |||||||||||||
Datum rođenja | 8. novembar 1906. | |||||||||||||
Mesto rođenja | Novo Selo, kod Štipa, Osmansko carstvo | |||||||||||||
Datum smrti | 7. avgust 1987.80 god.) ( | |||||||||||||
Mesto smrti | Stari Dojran, SR Makedonija, SFR Jugoslavija | |||||||||||||
Profesija | vojno lice | |||||||||||||
Delovanje | ||||||||||||||
Član KPJ od | aprila 1942. | |||||||||||||
Učešće u ratovima | Aprilski rat Narodnooslobodilačka borba | |||||||||||||
Služba | Jugoslovenska vojska NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1927 — 1941. 1941 — 1958. | |||||||||||||
Čin | general-pukovnik JNA | |||||||||||||
U toku NOB | komandant GŠ NOV i PO Makedonije | |||||||||||||
Predsednik MANU | ||||||||||||||
Period | 1976 — 1983. | |||||||||||||
Prethodnik | Blaže Koneski | |||||||||||||
Naslednik | Jordan Pop-Jordanov | |||||||||||||
Heroj | ||||||||||||||
Narodni heroj od | 9. oktobra 1953. | |||||||||||||
Odlikovanja |
|
Mihailo Apostolski (mkd. Михајло Апостолски; Novo Selo, kod Štipa, 8. novembar 1906 — Stari Dojran, 7. avgust 1987) bio je učesnik Aprilskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFRJ i SR Makedonije, general-pukovnik JNA, istoričar i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 8. novembra 1906. godine u Novom Selu, kod Štipa, kao Mihailo Mitić, od oca Apostola.[1] Vojnu akademiju upisao je 1924. godine kao pitomac 53. klase. Njegovi klasni drugovi bili su Grujica Čolak-Antić, sin generala Vojina Čolak-Antića, Zaharije Ostojić i Romeo Adum. Svoje školovanje uspešno je završio 1927. godine i unapređen je u čin pešadijskog potporučnika. Dana 3. aprila 1931. godine, unapređen je u čin pešadijskog poručnika. Višu vojnu akademiju je završio 1933. godine kao pripadnik 35. klase slušalaca, a dve godine kasnije 3. aprila unapređen je u čin pešadijskog kapetana druge klase. Na dan Ujedinjenja 1. decembra 1937. godine, odlikovan je Zlatnom Medaljom za revnosnu službu. Aprila meseca 1938. godine unapređen u čin kapetana prve klase. Generalštabnu pripremu završio je 20. aprila 1938. godine i preveden u generalštabnu struku. Pred Drugi svetski rat unapređen je u čin generalštabnog majora Jugoslovenske vojske i postavljen je za pomoćnika načelnika Štaba Drinske divizije u Ljubljani.[2]
U kratkotrajnom Aprilskom ratu, bio je u Štabu Triglavske divizije pod komandom divizijskog generala Dragiše Pandurovića i ova divizija bila je sastavu Sedme armije pod komandom divizijskog generala Dušana Trifunovića. Tokom sukoba učestvovao je u pregovorima svojih pretpostavljenih komandanata sa banom Dravske banovine Markom Natlačenem, da se jedinice Jugoslovenske vojske, koje se nalaze na teritoriji Slovenije, koja je proglašena 10. aprila za samostalnu državu, prvo proglase za Slovenačku narodnu vojsku i da zatraže primirje. Posle kapitulacije, 13. aprila zarobljen je od Italijana i odveden u logor Vestone. Potom je prebačen u Rijeku, gde je sa grupom Makedonaca pušten, predstavljajući se kao Bugarin poreklom. Tada je odlučio da više ne koristi svoje prezime na rođenju, već novo Apostolski.[1][3]
Posle povratka u Makedoniju, povezao se sa Lazarom Koliševskim, koji ga je uključio u Narodnooslobodilački pokret (NOP). Septembra 1941. godine izabran je za člana Pokrajinskog šataba NOP odreda Makedonije, juna 1942. godine postavljen je za komandanta Glavnog štaba NOV i PO Makedonije. Od februara do avgusta 1944. godine pod Mihailovom komandom su se, pored 33 makedonske brigade, našle i brigade Operativnog štaba za Kosovo i Metohiju i Operativnog štaba za južnu Srbiju.
Februara 1945. godine postavljen je za načelnika Vrhovnog štaba NOV i POJ, odnosno Generalštaba Jugoslovenske armije. Na Drugom zasedanju AVNOJ-a, novembra 1943. godine, izabran je za člana Predsedništva AVNOJ-a, a na Prvom zasedanju Antifašističkog sobranja narodnog oslobođenja Makedonije (ASNOM), avgusta 1944. godine, za člana Predsedništva ASNOM-a.
Posle oslobođenja Jugoslavije, obavljao je razne odgovorne dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). Penzionisan je 1958. godine u činu general-pukovnika JNA.
Bavio se i naučnim radom, posebno radovima o istoriji jugoslovenskih i balkanskih naroda i radovima važnim za vojnu istoriju. Godine 1967. prilikom formiranja Makedonske akademije nauka i umetnosti (MANU) postao je njen prvi redovni član, a 1968. je izabran za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU). Kasnije je izabran i za člana hrvatske, slovenačke, kao i Akademije nauka i umetnosti Bosne i Hercegovine.
Od 1976. do 1983. bio je predsednik Makedonske akademije nauka i umetnosti, a od 1978. do 1981. godine predsednik Saveta akademija nauka i umetnosti SFRJ. Bio je i član Saveta federacije. Godine 1978, dodeljena mu je Nagrada AVNOJ-a, najviša jugoslovenska nagrada. Godine 1986, postao je predsednik Saveza društava istoričara Makedonije.
Preminuo je 7. avgusta 1987. godine u Dojranu. Vojna akademija Armije Republike Severne Makedonije, osnovana 1995. godine, u Skoplju nosi njegovo ime.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden ratne zastave, Orden partizanske zvezde prvog reda, Orden Republike prvog reda, Orden zasluga za narod prvog reda, Orden bratstva i jedinstva prvog reda, Orden narodne armije prvog reda i Orden za hrabrost. Nosilac je i sovjetskih Ordena Suvorova drugog stepena i Ordena Aleksandra Nevskog. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 9. oktobra 1953. godine.
Publikacije[uredi | uredi izvor]
- Mihajlo Apostolski, Blagoja Simonovski, Pet godini slobodno Skopje, Gradski odbor na naroden front, 1949, Skopje.
- Mihajlo Apostolski, 40 godini od formiranjeto na krupnite voeni edinici vo Makedonija, ISTORIJA, 19, 1 (1983), str. 43-51.
- Mihajlo Apostolski, Mitko Panov, Radoviš i Radoviško, Opštinski odbor na združenieto na borcite od NOB, 1984.
- Mihajlo Apostolski, Dančo Zografski, Aleksandar Stojanovski, Gligor Todorovski, Graham W. Reid (editors), A history of the Macedonian people Macedonian Review, Skopje, 1979.
- Mihajlo Apostolski, Aco Aleksievski (urednici), Iz prošlosti makedonskogo naroda, Radio-televizija, Skopje, 1969.
- Mihajlo Apostolski, Kočansko i Viničko vo Februarskiot pohod, statija od monografijata: Kočani i Kočansko vo NOV 1941-1945, Vančo Andonov (urednik,), Opštinski odbor na Sojuzot na združenijata na borcite od NOV, 1985. str. 347-357.
Foto-galerija[uredi | uredi izvor]
-
Ratna fotografija
-
Radna soba Apostolskog za vreme boravka GŠ NOV i POM u oslobođenom Kičevu septembra 1943. godine (danas je uređena unutar muzeja)
-
Spomenik Mihailu Apostolskom u Skoplju
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Bjelajac & Trifunović 1997, str. 235.
- ^ Bjelajac 2004, str. 324.
- ^ Bjelajac & Trifunović 1997, str. 243-244.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija tom I. Beograd. 1970.
- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.
- Makedonska enciklopedija (knjiga prva). „MANU“, Skoplje 2009. godina.
- Bjelajac, Mile; Trifunović, Predrag (1997). Između vojske i politike. Beograd, Kruševac: Institut za noviju istoriju Srbije, Narodni muzej Kruševac. ISBN 86-7005-020-X.
- Bjelajac, Mile (2004). Generali i admirali Kraljevine Jugoslavije 1918—1941. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije. ISBN 978-86-7005-039-6.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Rođeni 1906.
- Umrli 1987.
- Štipljani
- Srbi u Severnoj Makedoniji
- Oficiri Jugoslovenske vojske
- Komunisti Makedonije
- Jugoslovenski partizani
- Članovi Vrhovnog štaba NOVJ
- Oficiri NOVJ
- Većnici AVNOJ-a
- Oficiri i podoficiri Jugoslovenske vojske u NOVJ
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Narodni heroji - A
- Makedonija u Narodnooslobodilačkoj borbi
- General-pukovnici JNA
- Makedonski istoričari
- Članovi Saveta federacije SFRJ
- Članovi van radnog sastava SANU
- Dobitnici Nagrade AVNOJ-a
- Akademici MANU
- Akademici SAZU
- Akademici ANUBiH
- Nosioci Ordena ratne zastave
- Poslanici Narodne skupštine FNRJ (prvi saziv)