2. posavska brigada Vojske Republike Srpske

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Druga posavska brigada
Grb Druge posavske brigade
Postojanje18. maj 19921996.
Mesto formiranja:
Šamac
Formacijabrigada
Jačina7.000[1]
DeoVojske Republike Srpske
Angažovanje
Komandanti
KomandantMihajlo Đurđević
Komandant 2Dragan Đorđević
Komandant 3Mile Beronja
Komandant 4Cvjetko Savić[1]

Druga posavska brigada je bila jedinica Vojske Republike Srpske.[1][2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nastala je od starješina i vojnika Taktičke grupe 17. Tuzlanskog korpusa JNA i mobilisanih vojnih obveznika. Brigada je osnovana 18. maja 1992. u Šamcu i bila je u sastavu Istočno-bosanskog korpusa VRS[1] Imala je sedam pješadijskih bataljona, manevarski bataljon nazvan "Specijalni bataljon", tenkovski i pozadinski bataljon, komandu stana, laku artiljerijsko-raketnu bateriju PVO, dvije minobacačke baterije 120/82 mm, četu vojne policije, inženjerijsku četu i četu veze. Komandno mjesto brigade bilo je u Pelagićevu, a istureno komandno mjesto u Šamcu. Brigada je imala oko 7.000 boraca. Do proboja koridora u ljeto 1992. držala je 142 km linije odbrane, od rijeke Bosne na zapadu do rijeke Tinje na istoku.[3] Popunjena je vojnim obveznicima iz opština Šamac, Donji Žabar i Pelagićevo. Nakon proboja koridora, na posavski dio ratišta došle su jedinice 1. krajiškog korpusa VRS. Formirana je Taktička grupa 4 na južnom dijelu fronta, u čiji sastav je ušao 1. pješadijski bataljon, a na sjevernom dijelu fronta formirana je Taktička grupa 5, u čiji sastav je ušao preostali dio 2. posavske brigade.[4]

Brigada je 29. septembra 1994. podijeljena na 2. i 3. posavsku laku pješadijsku brigadu. Komandno mjesto 2. posavske lake brigade bilo je u Šamcu, a istureno komandno mjesto u Obudovcu. Na dan formiranja imala je: komandu brigade, komandu stana, vod vojne policije, izviđački vod, vod veze, pet pješadijskih bataljona, dvije interventne čete, tenkovsku četu, laku artiljerijsko-raketnu bateriju PVO, pionirski vod, pozadinsku četu. Brigada je imala 2.604 borca. Zona odgovornosti bila joj je na sjevernom dijelu posavskog ratišta. Njeni pripadnici pridodavani su jedinicama Istočnobosanskog korpusa VRS na Majevici, 1. posavskoj brigadi, Sarajevsko-romanijskom korpusu na sarajevskom dijelu ratišta, Drinskom korpusu na dijelu ratišta kod Žepe i Han Pijeska i u zoni odbrane 2. krajiškog korpusa: Bihać, Krupa, Glamoč, Mrkonjić Grad. Brigada je imala 441 smrtno stradalog (406 poginulih, 15 samoubistava i 20 umrlih) i 1.019 ranjenih, među kojima je 66 boraca sa dva, a deset sa tri ranjavanja.[4]

Brigadom su komandovali: pukovnik Mihajlo (Mićo) Đurđević (19 - 29. maj 1992), Dragan Đorđević (29. maj - avgust 1992), potpukovnik Mile Beronja (avgust 1992 - 29. septembar 1994) i pukovnik Cvjetko Savić (29. septembar 1994. do kraja rata). Brigada je u februaru 1996. preformirana i ušla je u sastav 311. brigade 3. korpusa VRS, koja je nastavila njenu tradiciju. Spomen-soba brigade nalazi se na trgu u Šamcu, kao i centralni spomenik palim borcima za slobodu 1992-1995. U mjesnim zajednicama podignuto je 16 spomen-obilježja.[4]

Specijalni bataljon kojim je komandovao pukovnik Milan Josić, odlikovan Ordenom Nemanjića drugog reda.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Obilježen Dan Druge posavske brigade”. Radio-televizija Republike Srpske. 18. 5. 2012. Pristupljeno 19. 5. 2012. 
  2. ^ „Obilježen Dan Druge posavske brigade (VIDEO)”. Opština Šamac. 18. 5. 2011. Pristupljeno 19. 5. 2012. 
  3. ^ Enciklopedija Republike Srpske. 3, D-Ž. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2020. str. 431. ISBN 978-99976-42-37-0. 
  4. ^ a b v Enciklopedija Republike Srpske. 3, D-Ž. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2020. str. 432. ISBN 978-99976-42-37-0. 
  5. ^ „Sjećanje na pukovnika Milana Josića”. Opština Šamac. 10. 10. 2011. Pristupljeno 19. 5. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dimitrijević, B. Bojan: "Modernizacija i Intervencija. Jugoslovenske oklopne jedinice 1945-2011". Institut za savremenu istoriju: Beograd, 2010.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]