Dragan Nikolić
Dragan Nikolić | |||||
---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||
Puno ime | Dragoslav Nikolić | ||||
Druga imena | Dragan Nikolić | ||||
Nadimak | Gaga | ||||
Datum rođenja | 20. avgust 1943. | ||||
Mesto rođenja | Beograd, Okupirana Srbija | ||||
Datum smrti | 11. mart 2016.72 god.) ( | ||||
Mesto smrti | Beograd, Srbija | ||||
Religija | Pravoslavlje | ||||
Zanimanje | glumac | ||||
Porodica | |||||
Supružnik | Milena Dravić | ||||
Rad | |||||
Aktivni period | 1963—2014. | ||||
Bitne uloge |
| ||||
Veza do IMDb-a | |||||
|
Dragoslav Dragan Nikolić (Beograd, 20. avgust 1943 — Beograd, 11. mart 2016) bio je srpski i jugoslovenski glumac. Zbog stila glume je od strane obožavalaca okarakterisan kao Šmeker sa karakterom gospodina.[1]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je u porodici Dušana (poreklom iz Berana) i majke Jelene (poreklom iz Jagodine). Nikolićevi preci su se u prošlosti prezivali Živkovići, ali je njegov deda Radonja promenio porodično prezime po pradedi Nikoli. Njegovo kršteno ime je Dragoslav međutim tokom celog života bio je poznat kao Dragan zbog jednog nesporazuma.[2][3] Stariji brat mu se zvao Miroslav i on mu je bio uzor. Odrastao je na Crvenom krstu.
Nakon završene osnovne škole upisao je Četrnaestu beogradsku gimnaziju koju nije završio jer se prebacio u Drugu ekonomsku školu. Posle dve godine provedene u srednjoj školi polagao je i položio prijemni ispit na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju i tada kao sedamnaestogodišnjak bio najmlađi student. Diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.[4]
Lični život
[uredi | uredi izvor]Glumicu Milenu Dravić upoznao je 1969. godine na snimanju filma Horoskop. Venčali su se tajno, 1972. godine u pauzi tokom snimanja filma Kako su se volele dve budale. Brak su sklopili u Gradskoj upravi Vračar, a kuma sa venčanja bila im je glumica Seka Sablić, koju je Nikolić poznavao sa Akademije za pozorište, film, radio i televiziju.
Zajedno su glumili u velikom broju filmova, kao i u mnogim televizijskim serijama. Nisu imali dece.[5]
Filmska karijera
[uredi | uredi izvor]Filmsku karijeru otpočinje 1964. godine manjom ulogom u filmu "Pravo stanje stvari", tada je potpisan krštenim imenom Dragoslav Nikolić. Zasluge za izmenu nadimka na mestu imena duguje grešci na kraju televizijske serije "Dovoljno je ćutati" iz 1965. godine kada mu je u kajronu za uloge umesto imena stavljen nadimak koji će obeležiti njegovu karijeru.[6]
Prvu značajniju glavnu ulogu ostvario je ulogom sezonskog radnika labilnog morala koji pogine, a da nije našao svoje mesto u društvu i u životu (osobine i mnogih njegovih kasnijih likova) u filmu "Kad budem mrtav i beo" (1967) Živojina Pavlovića, za koju je (s onom u filmu "Tri sata za ljubav", (1968) F. Hadžića) nagrađen diplomom na festivalu u Puli 1968. Glumačko sazrevanje, sa nizom uspelih kreacija likova iz svoje generacije, donosi mu 1985. Oktobarsku nagradu grada Beograda za „kreativnu sposobnost da uzbudljivo predoči lik velikog psihološkog raspona“ (uloga nasilnika Gare u filmu "Život je lep" Bore Draškovića).
Glavne i veće sporedne uloge ostvario je u više od trideset filmova; ističu se još „Horoskop“ (B. Drašković, 1969); „Bube u glavi“ (M. Radivojević, 1970), „Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji“ (B. Čengić, 1971), "Mlad i zdrav kao ruža" (J. Jovanović, 1971), „Bez reči“ (M. Radivojević, 1972, Car Konstantin u Nišu), „Kičma“ (V. Gilić, 1975), "Nacionalna klasa" (G. Marković, 1979, Car Konstantin), "Ko to tamo peva" (S. Šijan, 1980), „Banović Strahinja“ (V. Mimica, 1981), gde je za ulogu turskog pljačkaša Alije nagrađen Zlatnom arenom u Puli, „Sezona mira u Parizu“ (P. Golubović, 1981), „Nešto između“ (S. Karanović, 1983), "Balkan ekspres" (B. Baletić, 1983), „Obećana zemlja“ (V. Bulajić, 1986), "Poslednji krug u Monci" (A. Bošković, 1989), "Original falsifikata" (D. Kresoja, 1991).
Nastupa i u kratkim igranim filmovima te na televiziji; veliku popularnost kod mlađe publike doneo mu je lik Prleta iz filmova i televizijskih serija "Otpisani" (1974) i "Povratak otpisanih" (1976), režisera Aleksandra Đorđevića, a istakao se i u seriji šou programa "Obraz uz obraz", zajedno sa suprugom Milenom Dravić.
Godine 2000. dodeljena mu je Nagrada „Pavle Vuisić“, koja se dodeljuje glumcu za životno delo.[7]
Od septembra 2011. do 2013. godine, bio je voditelj popularnog svetskog kviza „Multimilioner“ na TV Pink.[8] Sa suprugom Milenom Dravić je snimio osrednji broj reklama za Grand kafu.[9]
Pozorište
[uredi | uredi izvor]Karijeru je započeo u pozorištu "Boško Buha"[10], zatim karijeru nastavio u Beogradskom dramskom pozorištu i Ateljea 212, u kojem je od 1969. tumačio veliki broj uloga, izgradio je i vrlo uspešnu pozorišnu karijeru. Godine 1969. u mjuziklu "Kosa" tumači lik Bergera. U sezoni 1982/83. učestvovao je ulogom lopova Vaske Pepela u drami „Na dnu“ Maksima Gorkog u eksperimentu rumunskog reditelja L. Pintilijea, u pariskom -''Theatre de la Ville'' Isusa Hrista, u Majstoru i Margariti M. A. Bulgakova u režiji M. Serbana. U Jugoslovenskom dramsko pozorištu 1996. godine igrao je u predstavi Bure baruta, u ulozi Đoreta.
Bolest i smrt
[uredi | uredi izvor]Krajem 2014. godine je primljen u bolnicu zbog problema sa digestivnim traktom a operisan je u februaru 2015. godine.[11] Stanje mu se naglo pogoršalo u maju 2015. godine zbog problema sa plućima.[12][13] Septembra 2015. godine, oporavljao se u Vrnjačkoj Banji više od tri nedelje, ali je kasnije otišao u Sokobanju u kojoj je vrlo kratko bio.[14] Krajem januara 2016. godine ponovo pogoršalo zdravstveno stanje.[15] Preminuo je 11. marta 2016. godine nakon duge i teške bolesti na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu.[16] Komemoracija povodom smrti doajena srpskog glumišta održana je 14. marta u prepunoj dvorani Ateljea 212 na sceni "Mira Trailović".[17] Od dragog kolege i prijatelja oprostili su se Rade Šerbedžija, Dragan Bjelogrlić, Jelisaveta Seka Sablić, Radoslav Zelenović, Vojislav Brajović i dr. Sahranjen je istog dana u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[18]
Nagrade i priznanja
[uredi | uredi izvor]Po njemu je u maju 2016. nazvan bioskop u sklopu ustanove kulture „Parobrod“.[19] Njemu je posvećena monografija „Gospodin mangup” objavljena 2017. godine.[20] U Vrnjačkoj Banji mu je oktobra 2017. godine podignut spomenik u prirodnoj veličini.[21] Dobitnik je svih značajnih filmskih nagrada.
- Zlatna medalja za zasluge - za izuzetne zasluge i postignute rezultate u kulturnim delatnostima, povodom Dana državnosti Republike Srbije (2015)
- Nagrada Pavle Vuisić za životno delo na 35. Filmskim susretima u Nišu (2000)
- Oktobarska nagrada grada Beograda za ulogu u filmu Život je lep (1985)
- Zlatna arena za najbolju glavnu mušku ulogu za ulogu u filmu Banović Strahinja na 28. Filmskom festivalu u Puli (1981)
- Nagrada Car Konstantin za ulogu u filmu Bez reči na 7. Filmskim susretima u Nišu (1972)
- Nagrada Car Konstantin za ulogu u filmu Nacionalna klasa na 14. Filmskim susretima u Nišu (1979)
- Povelja za mušku ulogu za uloge u filmovima Balkan ekspres i Nešto između na 18. Filmskim susretima u Nišu (1983)
- Nagrada Zlatni pečat Jugoslovenske kinoteke, Beograd (2013)[22]
- Nagrada „Živojin Žika Pavlović“, za afirmaciju srpskog filma na Leskovačkom internacionalnom filmskom festivalu (2014)[23]
- Izvanredna nagrada za glumu na festivalu Zemun fest Beograd (1996)
- Plaketa „Ljubiša Jovanović“ na Pozorišnim svečanostima „Ljubiša Jovanović“ u Šapcu (1996)
- Story award, nagrada za najharizmatičnijeg muškarca 2009. godine[24]
Filmografija
[uredi | uredi izvor]1960 ▼ | 1970 ▼ | 1980 ▼ | 1990 ▼ | 2000 ▼ | 2010 ▼ | Ukupno | |
---|---|---|---|---|---|---|---|
Dugometražni film | 6 | 12 | 22 | 14 | 20 | 3 | 77 |
TV film | 15 | 11 | 10 | 6 | 3 | 1 | 46 |
TV serija | 2 | 8 | 8 | 4 | 9 | 5 | 36 |
TV mini serija | 0 | 1 | 2 | 2 | 2 | 1 | 8 |
TV kratki film | 0 | 2 | 0 | 0 | 0 | 0 | 2 |
Kratki film | 0 | 1 | 1 | 1 | 4 | 1 | 8 |
Ukupno | 23 | 35 | 43 | 28 | 38 | 11 | 177 |
God. | Naziv | Uloga | |
---|---|---|---|
1960-e ▲ | |||
1964. | Pravo stanje stvari | vojni policajac | |
1965. | Dovoljno je ćutati | ||
1966. | The One Eyed Soldiers | oficir | |
1967. | Deca vojvode Šmita | ||
1967. | Ljubav na plajvaz | ||
1967. | Ljubavni je ceo svet | ||
1967. | Kad budem mrtav i beo | Džimi Barka | |
1967. | Visočka hronika | sveštenik | |
1968. | Epidemija zdravlja | ||
1968. | Ilustrovani život | ||
1968. | Mladići i devojke 1 | ||
1968. | Severno more (TV) | ||
1968. | Ljubitelj golubova | ||
1968. | Evgenija na zrnu graška | ||
1968. | Bećarska revija | ||
1968. | Naš prijatelj Pepi | ||
1968. | Nevolje jednog Bobana | ||
1968. | Tri sata za ljubav | Riki | |
1969. | Akvarijum | ||
1969. | Tuberkuloza | Uro | |
1969. | Snaha | Džo | |
1969. | Tragedija na splavu | ||
1969. | Horoskop | Vidak | |
1969. | Neobavezno (dokumentarni film) | ||
1970-e ▲ | |||
1970. | Maksimetar | voditelj | |
1970. | Hajdučija | Milan Brkić | |
1970. | Homo homini | ||
1970. | Bube u glavi | Dragan | |
1971. | Haleluja | ||
1971. | Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji | Vaculić | |
1971. | Mlad i zdrav kao ruža | Stevan | |
1971. | Poslednja stanica | ||
1972. | Kako su se volele dve budale (kratak film) | On | |
1972. | Bez reči | ||
1972. | Ubistvo u noćnom vozu | putnik u vozu 2 | |
1972. | Derviš i smrt (TV) | Muselim | |
1974. | Otpisani | Prle | |
1972—1974. | Obraz uz obraz | Dragan Nikolić | |
1974. | Njurci | ||
1975. | Kičma | Pavle Gvozdenović | |
1975. | Dvosobna kafana | ||
1974—1975. | Otpisani | Prle | |
1975. | Pozorište u kući 3 | Spasoje | |
1975. | Dragi, budi mi nepoznat | ||
1975. | Sinovi | Poslodavac | |
1976. | U banji jednog dana | Janko Katić | |
1976. | Povratak otpisanih | Prle | |
1976. | Devojački most | Prokopije Kosmajac | |
1977. | Ljubavni život Budimira Trajkovića | Zvonko Mihajlović (glas) | |
1978. | Razmena | Kosmajac, Prokopije | |
1978. | Tren | Novak | |
1978. | Čardak ni na nebu ni na zemlji | Jelenče | |
1978. | Nedeljom po podne | Gaga | |
1978. | Otpisani TV film | Prle | |
1978. | Povratak otpisanih TV serija | Prle | |
1978. | Obraz uz obraz: Novogodišnji specijal | Dragan | |
1979. | Mostarske kiše | ||
1979. | Nacionalna klasa | Branimir Mitrović Flojd | |
1980-e ▲ | |||
1980. | Tren TV serija | ||
1980. | Ko to tamo peva | pevač | |
1980. | Transfer | Boris | |
1980. | Poletarac | Gaga, prvi dasa | |
1981. | Poslednji čin | major Ljuba Popović | |
1981. | Neka druga žena | Boban | |
1981. | Sijamci | Boško | |
1981. | Lov u mutnom | Stole Haringa | |
1981. | Sezona mira u Parizu | Dragan | |
1981. | Počnimo život iz početka | Bane | |
1982. | Idemo dalje | Miloš | |
1983. | Nešto između | Marko | |
1983. | Učitelj (serija) | Miloš | |
1983. | Pereat | ||
1983. | Osvajanje sreće | ||
1983. | Balkan ekspres | Popaj | |
1983. | Banović Strahinja | Vlah-alija | |
1984. | Nešto između (TV serija) | Marko | |
1984. | Groznica ljubavi | advokat | |
1984. | Divlja patka | ||
1984. | Čudo neviđeno | Karuzo | |
1985. | Priče iz bečke šume | ||
1985. | Džek-pot (TV) | ||
1985. | Život je lep | Siledžija | |
1986. | Mis | Andrej | |
1986. | Svečana obaveza (TV) | Fotograf | |
1986. | Obećana zemlja | Zec | |
1986. | Protestni album | Emil | |
1986. | Sivi dom | Vaspitač Zeka | |
1987. | Lutalica | Mirko | |
1987. | Waitapu | Specijalni gost | |
1988. | Čavka | Čavkin otac | |
1988. | Kako zasmejati gospodara | ||
1989. | Hepiend | ||
1989. | Sveti Georgije ubiva aždahu | Gavrilo Vuković | |
1989. | Gospođa ministarka | Pera Kalenić | |
1989. | Poslednji krug u Monci | Uroš, „Urke“ | |
1989. | Sabirni centar | Janko | |
1989. | Seobe | Pavle Isaković | |
1989. | Seobe 2 | Pavle Isaković | |
1990-e ▲ | |||
1990. | Gala korisnica: Atelje 212 kroz vekove | ||
1990—1991. | Bolji život 2 (serija) | Đorđe Pašalić | |
1990—1991. | Metla bez drške | Neša, Duškov tata | |
1991. | Obraz uz obraz: Novogodišnji specijal | Dragan | |
1991. | Original falsifikata | Pavlović | |
1991. | Velika mala matura | ||
1991. | Mala šala | Đorđe | |
1991. | Pilot u travi | otac | |
1992. | Tito i ja | Ganetov otac | |
1992. | Velika frka | Čeda | |
1993. | Obračun u Kazino Kabareu | Gile | |
1993. | Tri karte za Holivud | Aldo | |
1993. | Broz i ja (TV serija) | Ganetov otac | |
1994. | Ni na nebu, ni na zemlji | Igla | |
1994. | Biće bolje | Dule | |
1994. | Teatar u Srba | knez Mihailo Obrenović | |
1995. | Bila jednom jedna zemlja | režiser | |
1995. | Ljubav i mržnja — Evropske priče 3: Svinje i biseri | Paja | |
1995. | Dvoboj za troje | Boško | |
1995. | Urnebesna tragedija | Milan | |
1995. | Podzemlje | režiser | |
1996. | Filomena Marturano | Domeniko Sorijano | |
1997. | Svaštara | ||
1998. | Kod lude ptice | direktor kabarea | |
1998. | Bure baruta | Sveta | |
1998. | Place Vendôme | Janoš | |
1998—2001. | Porodično blago | Labud Stojanović | |
1999. | Nož | Hodža Vehbija | |
1999. | Belo odelo | makro | |
1999. | Ljubavnici | Zlatan | |
2000-e ▲ | |||
2000. | Izabranik | Kapetan | |
2001. | Virtualna stvarnost | Zoran | |
2001. | Ona voli Zvezdu | Dacin otac | |
2001. | Den Serbiske dansker | ||
2001. | Sa mère, la pute | Bokšić | |
2001. | Belgrado Sling | ||
2002. | Akcija Tigar | Vukota Krcunović | |
2002. | Noć uz video | Predsednik SKKP | |
2001—2002. | Porodično blago 2 | Labud Stojanović | |
2002. | Zona Zamfirova | hadži Zamfir | |
2002. | Lavirint | Pavle Aksentijević | |
2002. | Lavirint (TV serija) | Pavle Aksentijević | |
2003. | Kuća sreće | ||
2003. | M(j)ešoviti brak | Rale | |
2004. | Pljačka Trećeg rajha | Glavonja | |
2005. | Imam nešto važno da vam kažem | profesor | |
2005. | Zvezde ljubavi | Gospodin grof | |
2005. | Potera za sreć(k)om | bos | |
2005. | Ivkova slava | predsednik opštine | |
2006. | Gde cveta limun žut | Narator | |
2006. | Šejtanov ratnik | Telal | |
2007. | Crni Gruja i kamen mudrosti | De L'Arzan | |
2007. | Pozorište u kući | Bratislav Nikolajević | |
2007. | Promeni me | Milan | |
2007. | Četvrti čovek | političar | |
2008. | Kraljevina Srbija | narator | |
2008. | Na lepom plavom Dunavu | izdavač iz Francuske | |
2008. | Vratiće se rode | Mutavi | |
2008. | Turneja | Miško | |
2008. | Drvo, kamen, oblak (kratak film) | ||
2008—2009. | Ranjeni orao | Uglješa Knežević | |
2009. | Selo gori... i tako | sudija Velibor | |
2009. | Zgarište (kratak film) | ||
2009. | Sveti Georgije ubiva aždahu | Sveštenik | |
2009. | Ono kao ljubav | Gaga Nikolić | |
2010-e ▲ | |||
2010. | Sva ta ravnica (serija) | Milan Jagodić | |
2010. | 72 dana | Kamatar 1 | |
2006—2011. | Selo gori, a baba se češlja (TV serija) | Žota/sudija Velibor | |
2011. | Tamarin izostanak (kratak film) | Zvonko | |
2011. | Turneja (serija) | Miško | |
2011. | Albatros (TV) | Gligorije „Giga“ Geršić | |
2012. | Vir | DB-ovac | |
2012—2013. | Jagodići (TV serija) | Grof Milan Jagodić | |
2014. | Montevideo, vidimo se! | Žil Rime | |
2014. | Montevideo, vidimo se! (TV serija) | Žil Rime | |
2014. | Nešto lepo (TV) | narator |
Teatrografija
[uredi | uredi izvor]U pozorištu Atelje 212 igrao je u sledećim pozorišnim predstavama:[25]
- Rober (Generalna Užina)
- Kauboj (Veza)
- Berger (Kosa)
- Len (Rano jutro)
- Hari Flinton (Ziger-Zager)
- Muselim (Derviš i smrti)
- Džek Trbosek (Lulu)
- Tom Pejn (Tom Pejn)
- Đenka Đavo (Maratonci trče počasni krug)
- Mladi gospodin (Sladostrasnici-Karamazovi)
- Aleksandraj Portnoj (Portonojeva boljka)
- Markiz d'Orsinji (Molijer)
- Maks (Kod lepog izgleda)
- Miodrag (Seljaci, radnici i prirodna inteligencija)
- Petar Sergejevič Trofimov (Višnjevi sad)
- Čeda (Protuve piju čaj)
- Maks (Svadba)
- Lekar (Dekameron 81)
- Alfred (Priče iz bečke šume)
- Kardinal Pjetro Gašpari (Metastabilni graal)
- Mekhit (Prosjačka opera)
- Gavrilo Vukotić (Sveti Georgije ubiva aždahu)
- Domeniko Sorijano (Filumena Maturano)
- Brent (Peg srce moje)
- Nepoznati (Posetlica)
U pozorištu Zvezdara teatar igrao je u pet predstava[26] :
- Fris, Gavrilo, Vojnik Jaša, G. Stojanović (Ptić i ptica (1986))
- Milan (Urnebesna tragedija(1991))
- Marko Marković (Malo ljubavi, malo mržnje (1991))
- Valentin (Poljubac žene pauka (1996))
- Boris (U plamenu strasti (1997))
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Oproštaj od Džimija Barke”. Politika.rs. 11. 3. 2016. Pristupljeno 14. 3. 2016.
- ^ Autor: S. Ž./zbrka.com (24. 11. 2012). „Da li znate prava imena srpskih javnih ličnosti?”. 24sata.rs. Arhivirano iz originala 05. 10. 2013. g. Pristupljeno 2. 10. 2013.
- ^ Zbrka.com (25. 8. 2009). „Domaća estrada - Kako se ko zove zaista”. Zbrka.com. Arhivirano iz originala 04. 10. 2013. g. Pristupljeno 2. 10. 2013.
- ^ Antonijević, Jasmina (21. 8. 2007). „Idealna ljubav ne postoji”. Story.rs. Arhivirano iz originala 26. 07. 2013. g. Pristupljeno 9. 3. 2014.
- ^ „VENČALI SU SE TAJNO: Večna ljubav Milene Dravić i Dragana Nikolića”. Kurir. Arhivirano iz originala 30. 12. 2017. g. Pristupljeno 30. 12. 2017.
- ^ „Kako sam postao Dragan Nikolić”. Pressonline.rs. 29. 7. 2009. Arhivirano iz originala 04. 10. 2013. g. Pristupljeno 2. 10. 2013.
- ^ „Dan drugi”. glas-javnosti.rs. 28. 8. 2000. Pristupljeno 14. 3. 2016.
- ^ „Gaga Nikolić vodi kviz na Pinku”. www.blic.rs. 6. 9. 2011. Pristupljeno 14. 3. 2016.
- ^ lnStore Trade MAGAZINE (13. 12. 2012). „I miris i ukus "Grand kafa" prazničnih reklama - Novogodišnji spotovi sa poznatim glumačkim parom i Deda Mrazovima postali tradicija”. ekapija.com. Pristupljeno 18. 9. 2022.
- ^ „Onaj ko u životu nije drug, taj ne druguje ni sa publikom”. yugopapir.com. Arhivirano iz originala 03. 03. 2018. g.
- ^ „Dragan Nikolić u bolnici”. Novosti.rs. 17. 10. 2014. Pristupljeno 13. 3. 2016.
- ^ „Istorija bolesti Dragana Nikolića”. Nadlanu.com. 22. 5. 2015. Arhivirano iz originala 14. 03. 2016. g. Pristupljeno 13. 3. 2016.
- ^ „Dragan Nikolić se oseća dobro”. Novosti.rs. 22. 5. 2015. Pristupljeno 13. 3. 2016.
- ^ „Dragan Nikolić u Vrnjačkoj Banji”. Novosti.rs. 30. 9. 2015. Pristupljeno 13. 3. 2016.
- ^ „Dragan Nikolić opet u bolnici”. Telegraf.rs. 28. 1. 2016. Arhivirano iz originala 14. 03. 2016. g. Pristupljeno 13. 3. 2016.
- ^ „Preminuo glumac Dragan Nikolić”. RTS.rs. Pristupljeno 11. 3. 2016.
- ^ „Poslednji oproštaj od Dragana Nikolića”. www.b92.net. 14. 03. 2016. Pristupljeno 14. 3. 2016.
- ^ „Legendarni glumac sahranjen u Aleji zaslužnih građana: Zbogom, Gago!”. www.novosti.rs. Pristupljeno 14. 3. 2016.
- ^ Otvoren bioskop „Dragan Gaga Nikolić“ („Politika“, 28. maj 2016)
- ^ Sećanje na Dragana Gagu Nikolića („Politika”, 9. mart 2017)
- ^ Otkriven spomenik glumcu Draganu Nikoliću („Politika”, 26. oktobar 2017)
- ^ „Draganu Nikoliću nagrada “Zlatni pečat””. Večernje novosti. Pristupljeno 5. 6. 2013.
- ^ „Dragan Nikolić: Žika me je poslao u svet filma”. Večernje novosti. Pristupljeno 11. 9. 2014.
- ^ „Dodeljene nagrade poznatim ličnostima!”. tracara.com. Arhivirano iz originala 17. 04. 2009. g. Pristupljeno 14. 4. 2009.
- ^ „Dragan Nikolić u Ateljeu 212”. Atelje 212. Arhivirano iz originala 3. 3. 2018. g.
- ^ „Zvezdara teatar, Dragan Nikolić (1943—2016)2”. Zvezdara teatar. Arhivirano iz originala 03. 03. 2018. g.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Dragan Nikolić na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Dragan Nikolić na sajtu PORT.rs
- Biografija - Dragan Nikolić na sajtu YouTube
- Umro Dragan Nikolić (Blic, 11. mart 2016)
- „Bio je inkarnacija beogradskog duha“ (B92, 11. mart 2016)
- Gagin poslednji krug u Beogradu („Politika“, 12. mart 2016)
- Oproštajna kolumna Draže Petrovića od svog kuma Gage Nikolića („Nedeljnik“, 16. mart 2016)
- Beogradske priče: Besmrtni Prle („Večernje novosti”, 20. januar 2017)
- Gradska ikona mnogih generacija („Večernje novosti”, 15. mart 2019)
- „Izložba Gagi Nikoliću: Vikipedija”. naxi.rs. 16. 3. 2017. Arhivirano iz originala 12. 09. 2017. g. Pristupljeno 27. 4. 2020.
- Nikolić, Dragan Gaga Teatroslov na sajtu Muzeja pozorišne umetnosti
- Grand kafa Gold: Deda Mrazovi serijal na sajtu YouTube
- Rođeni 1943.
- Umrli 2016.
- Glumci iz Beograda
- Srpski glumci
- Jugoslovenski glumci
- Bivši studenti Fakulteta dramskih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu
- Glumci i glumice pozorišta „Atelje 212”
- Glumci i glumice Beogradskog dramskog pozorišta
- Glumci i glumice Narodnog pozorišta u Beogradu
- Dobitnici nagrade Zlatna arena
- Dobitnici Nagrade Pavle Vuisić
- Dobitnici nagrade Car Konstantin
- Dobitnice i dobitnici nagrade Ona i on
- Nosioci Medalje za zasluge
- Ljudi pod pseudonimom
- Glumci i glumice serije Veče sa zvezdama
- Umrli od raka debelog creva
- Sahranjeni u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu