Tema (Vizantija)
Tema (grčki: θέμα [théma]) je naziv za administrativnu jedinicu Vizantijskog carstva. Tematski sistem uspostavio je car Iraklije (610-641) nakon slovenskog naseljavanja na Balkansko poluostrvo i muslimanske invazije na Siriju i Egipat. Stvaranjem tema napušteno je načelo podele civilne i vojne vlasti uspostavljeno u Rimskom carstvu krajem 3. veka.[1]
Pozadina[uredi | uredi izvor]
Tema je u početku bila oblast u koju su se naseljavali vojnici (stratioti) ili neka vojna jedinica premeštena iz druge oblasti. Kasnije će reč „tema“ zameniti reč „provincija“. Stvaranje tema predstavlja nastanak reformi careva Justinijana i Mavrikija. Justinijan je privremeno spajao civilnu i vojnu vlast u određenim provincijama napuštajući tako načelo podele vlasti koje su ustanovili carevi Dioklecijan i Konstantin. Mavrikije je stvarao egzarhate u severnoj Africi i Italiji pokušavajući da objedini vizantijsku vlast u tim oblastima pod kontrolom carevog egzarha. Stvaranje Kartaginskog i Ravenskog egzarhata bile su mere koje su kasnije otvorile put nastanku tema.
Tematski sistem[uredi | uredi izvor]
Kao i egzarhati u Raveni i Kartagini, i maloazijske teme predstavljaju upravne jedinice vojnog karaktera. Na njihovom čelu stajali su vojni komandanti - stratezi. Stara provincijska podela nije nestala odjednom već se dugo održavala u okviru tema. Pored tematskog stratega prvobitno je stajao kao glava civilne uprave tematski prokonzul.[2]
Prve teme nastale su u Maloj Aziji sredinom 7. veka tj. u doba vladavina careva Iraklija (610-641) i Konstansa II (641-668). Ovi carevi premestili su trupe iz oblasti koje su zauzeli Arabljani (Jermenija, dijeceza Istok i Egipta) i naselili ih u Maloj Aziji. Evropske trupe prebacili su preko moreuza kako bi branile istočne granice carstva. Prve teme bile su: Anatolika (nekadašnja vojska Istoka), Armenijaka (nekadašnja vojska Jermenije), Opsikija (pod kontrolom tri vojna zapovednika) i Trakision (vojska Trakije; nastala nedugo nakon 680. godine nakon zaštite Carigrada od napada Bugara i Slovena). Prvi rezultat novog uređenja jeste preokret u Vizantijsko-persijskom ratu. Izvanredni uspesi smenjuju teške poraze prethodnog doba.[3] Oko 695. godine nastala je tema Helada koja je obuhvatala istočnu obalu Balkanskog poluostrva i ostrva u Egejskom moru. Postojanje teme Makedonije kao samostalne administrativne jedinice posvedočeno je tek u vreme vladavine carice Irine (797-802). Radi efikasnije odbrane od arabljanske flote, podstaknut prvom arapskom opsadom Carigrada, car Konstantin V (668-685) osniva temu Karavisijanaca (od grčke reči za brod). U 8. veku nastala je prva pomorska tema: Kivireota (po gradu Kiviru na jugu Male Azije). Ratovi Vizantije i Bugarske tokom 9. i 10. veka doveli su do nestanka Sklavinija i njihovom priključivanju jednoj od ta dva carstva (Vizantijskom ili Prvom bugarskom). Na taj način, u doba vladavine Vasilija I (867-886) nastaje tema Dalmacija. Nakon uništenja Samuilove države početkom 11. veka, Vasilije II osniva katepanat Bugarsku, administrativnu jedinicu sličnu temi, kao i teme Paristrion i Smirnij.
Do sredine 8. veka provincije i teme postoje paralelno. Teme postepeno preuzimaju civilnu vlast. Prve teme dobijale su nazive po vojnim jedinicama koje su naseljene na njihovoj teritoriji. Prve evropske teme ponele su tradicionalna imena (Trakija, Makedonija, Helada) dok su kasnije teme nazive dobijale isključivo po svojim prestonicama (Nikopolj, Solun, Sevasteja i sl). U određenim slučajevima teme su dobijale imena po rekama (Strimon, Mesopotamija) ili po narodima (Langobardija, Iverija, Bugarska).
Nakon osvajanja Vasilija Bugaroubice, Vizantijsko carstvo nalazilo se na vrhuncu moći. Pošto nije sačuvan nijedan opis administrativnog uređenja iz njegovog vremena, te se istoričari moraju osloniti na sačuvane izvore iz ranijeg perioda. To su pre svega četiri „taktikona“ (reda sedenja) i dela vizantijskih i arabljanskih istoričara od kojih su najvažnija dela cara Konstantina VII Porfirogenita. Porfirogenitova dela su: „Spis o narodima“ (De administratio imperio), „O ceremonijama“ (De cerimoniis) i „O temama“ (De thematibus). U ovom poslednjem delu navode se imena i kratka istorija 17 istočnih i 12 azijskih tema. Teme koje Porfirogenit navodi su:
- Teme Istoka: Anatolika, Armenijaka, Trakision, Opsikion, Optimata, Vukelarnos, Paflagonija, Haldija, Mesopotamija, Koloneja, Sevasteja, Likaidos, Selevkija, Kivireota, Kipar, Samos, Egej
- Teme Zapada: Trakija, Makedonija, Strimon, Solun, Helada, Peloponez, Kefalonija, Nikopolj, Drač, Sicilija, Langobardija, Herson.[4]
Tendencija smanjivanja tema (počevši od 10. veka) dovodi do spajanja pojedinih tema u više vojne jedinice pod zapovedništvom duksa ili katepana. To su tzv. dukati ili katepanati.
Male teme[uredi | uredi izvor]
Početkom 10. veka nastaje promena u tematskom uređenju u vreme Makedonske dinastije i dolazi do osnivanja manjih tema. U vreme vladavina Vasilija I i Lava VI Vizantija ima ofanzivnu politiku. Od doba vladavine Lava VI (886-912) u pograničnim krajevima Vizantije na Istoku počinju da se formiraju tzv. male teme. Nazivaju se još i stratigidi ili stratigaton. U izvorima se ove teme nazivaju i jermenskim temama nasuprot običnim, romejskim temama. Male teme nose naziv „jermenske“ jer su nastale u ratu sa Arabljanima na teritoriji Jermenije. Arabljani upadaju na jermensku teritoriju i izazivaju migraciju Jermena koji se sele na vizantijsku teritoriju. Jermeni su bili dobri ratnici te ih Vizantija prima u tvrđave i raspoređuje duž granica. Ako je dobar položaj grada-države, on dobija status teme i svog stratega. Male teme imaju isključivo odbrambenu funkciju. Njihov broj uvećava se od epohe Konstantina Pofirogenita (913-959), a kulminirao je tokom vladavina Nićifora II Foke i Jovana I Cimiskija (963-976). Tada je okončana vojna ekspanzija Vizantije na istoku. Male teme raspolažu znatno manjim brojem vojnika nego obične teme. Njihovi vojnicu su, retko, učestvovali i u ofanzivnim kampanjama. Od 11. veka male teme se šire i na Balkanu.
Tematski strateg[uredi | uredi izvor]
Tematski strateg nalazio se na čelu vizantijske teme. Vlast tematskih stratega, međutim, nije striktno bila povezana sa teritorijom njegove teme već se strateg po potrebi mogao uključiti u vojni pohod koga je Carstvo vodilo na drugoj teritoriji. Teofanova Hronika, osnovni izvor za period pre donošenja Taktikona Uspenskog i jačanja funkcije domestika shole, tematski stratezi uživali su visok stepen samostalnosti. U njihovim rukama skoncentrisana je civilna i vojna vlast, mada je vojnim ovlašćenjima pridavan veći značaj. Maloazijski stratezi su igrali odlučujuću ulogu u građanskom ratu Konstantina V i Artavazda. Po prirodi stvari, prilikom vojnih pohoda u kome učestvuje više stratega, strateg teme na čijoj teritoriji se vodi rat ima prednost u odnosu na ostale stratege. Međutim, stratezi istočnih tema imali su prednost u odnosu na stratege zapadnih tema. To vidimo iz primera rata Vizantije i bugarskog kana Kruma. Prema Teofanu su u ratu učestvovali stratezi Makedonije i Anatolike. Prednost je imao strateg Anatolike kao strateg višeg ranga.
Vizantijske teme[uredi | uredi izvor]
Teme između 660. i 930. godine[uredi | uredi izvor]
"Prvobitne" velike teme koje su postojale u periodu od 660. godine do početka velikih osvajanja 930-tih godina.
Tema | Osnivana od | Osnivač | Kasnije podele | Prestonica | Teritorija | Ostali gradovi |
---|---|---|---|---|---|---|
Egejsko more† (Θέμα του Αιγαίου Πελάγους) |
od 842/843 | Kivireota | moguće Mitilena ili Metimna | Lezbos, Lemnos, Hios, Imbros, Tenedos, Helespont, Sporadi i Kikladi | Metimna, Mitilena, Hios, Aleksandrija Troada, Abidos, Lampsak, Kizik, Sest, Kalipolis | |
Anatolika (Θέμα των Ανατολικών) |
od 669/670 | jedna od prvobitnih tema | Kapadokija§ (830) | Amorijum | Frigija, Pisidija, Izaurija | Ikonija, Polibotos, Filomelion, Akroinon, Sinada u Frigiji, Sozopolj, Tebasa, Antiohija, Derbe, Laranda, Izaura, Pesinus |
Armenijaka (Θέμα των Αρμενιακών) |
od 667/668 | novoosnovana | Haldija (od 842), Harsianon § (863), Koloneja (863), Paflagonija (od 826) | Amasja | Pont, Mala Jermenija, severna Kapadokija | Sinopa, Amis, Euhaita, Komana Pontika |
Bukelarija (Θέμα των Βουκελλαρίων) |
od 767/768 | Opsikija | Paflagonija (deo), Kapadokija (deo), Harsianon (deo) | Ankira | Galatija, Paflagonija | Tios, Herakleja Pontijska, Klaudiopolis, Krateja, Juliopolis, Laganija, Gordion |
Kapadokija§ (Θέμα Καππαδοκίας) |
od 830 | Armenijaka, deo Bukelarije | Tvrđava Koron, kasnije Tijana | jugozapadna Kapadokija | Podandus, Nisa, Faustinopolis, Tijana (tvrđava), Nazianzis, Herakleja Kibistra | |
Kefalonija† (Θέμα Κεφαλληνίας) |
od 809 | Langobardija (od 910), ?Nikopolj (od 899) | Kefalonija | Jonska ostrva, Apulija | Krf, Zakintos, Lefkada | |
Haldija (Θέμα Χαλδίας) |
oko 840 | Armenijaka | Vojvodstvo Haldija | Trapezunt | obala Ponta | Rizus, Girasun, Polemonion, Paiperta |
Harsianon§ (Θέμα Χαρσιανού) |
863–873 | Armenijaka, deo Bukelarije | Cezareja | severozapadna Kapadokija | Harsianon | |
Herson/Klimata (Θέμα Χερσώνος/τα Κλίματα) |
833 | osnovana u vreme cara Teofila na teritoriji koju su u 8. veku držali Hazari | Herson | Južni Krim | Sudak, Teodosija, Bosfor, Galita | |
Kivireota† (Θέμα των Κυβυρραιωτών) |
od 697/698 ili oko 720 | formirana od flote Karavisijanaca | Egejsko more, Samos, Seleukija | Samos, kasnije Ataleja | Pamflija, Lukija, Dodekanez, egejska ostrva, jonska obala | Rodos, Mira, Kivira, Limira, Faselis, Sid, Selinus, Anemurium, Sagales, Telmis, Patara, Halikarnas, Jasus, Milasa, Selge, Knid, Kos |
Krit† (Θέμα Κρήτης) |
od 767 (?), opet od 961 | Emirat Krit od oko 828. do 961. | Kandaks | Krit | Retimon, Gortis | |
Dalmacija (Θέμα Δαλματίας) |
oko 899 | novoosnovana | Zadar | Raguza, Split, Pula, Trogir, Skradin | ||
Drač (Θέμα Δυρραχίου) |
od 842 | novoosnovana | Drač | Albanska obala | Valona, Apolonija, Lis | |
Helada (Θέμα της Ελλάδος/Ελλαδικών) |
oko 690 | Karavisijanci | Kefalonija (od 809), Peloponez (od 811) | Korint, kasnije Teba (posle 809) | Peloponez i Atika, posle 809. godine Centralna Grčka i Tesalija | (posle 809) Atina, Larisa, Farsala, Lamija, Termopili, Plateja, Halkida, Demetrija |
Koloneja§ (Θέμα Κολωνείας) |
od 863, verovatno oko 842 | Armenijaka | Vojvodstvo Haldija | Koloneja | severna Mala Azija | Satala, Nikopolj, Neocezareja |
Langobardija (Θέμα Λογγοβαρδίας) |
od 892 | Kefalonija | Bari | Apulija | Tarent, Brindizi, Otranto, Kalipolis | |
Likand (Θέμα Λυκάνδου) |
od 916 | novoosnovana | tvrđava Likand | jugoistočna Kapadokija | Arabis, Kosis, Komana | |
Makedonija (Θέμα Μακεδονίας) |
od 802 | Trakija | Strimon | Hadrijanopolj | zapadna Trakija | Didimotika, Mesinopolis, Enez, Maronija |
Mesopotamija (Θέμα Μεσοποταμίας) |
od 899-911 | novoosnovana | Kamaša | Eufrat | ||
Nikopolj (Θέμα Νικοπόλεως) |
od 899 | verovatno izrastao iz turme Peloponez | Naupakt | Epir, Etolija, Akarnanija | Janjina, Rogoi, Nikopolj, Himara | |
Opsikija (Θέμα των Οψικίων) |
od 680 | novoosnovana | Bukelarija (od 768), Optimata (od 775) | Nikeja | Bursa, Kios, Malagina, Dorilejon, Nakoleja, Kras, Midas | |
Optimata (Θέμα των Οπτιμάτων) |
od 775 | Opsikija | Nikomedija | Bitinija Carigrad | Halkedon, Hrizopolj | |
Paflagonija (Θέμα Παφλαγονίας) |
od 826, oko 820 | Armenijaka, Bukelarija (deo) | Gangra | Amastris, Jonopolis, Kastamonu, Pompejopolis | ||
Peloponez (Θέμα Πελοποννήσου) |
od 811 | Helada (deo) | ?Nikopolj (od 899) | Korint | Peloponez | Patra, Argos, Sparta, Korint, Helos, Metoni, Elida, Monemvasija |
Fasijana (Θέμα Φασιανής/Δερζένης) |
od 935 | novoosnovana | Mesopotamija | Arsamosata | ||
Samos† (Θέμα Σάμου) |
od 899 | Kivireota | Smirna | jugozapadna Jonska ostrva, Jonska obala | Samos, Efes, Milet, Magnezija, Klazomen, Fokeja, Pergam | |
Sevasteja§ (Θέμα Σεβαστείας) |
od 911 | Armenijaka | Sevasteja | Dazimon | ||
Seleukija§ (Θέμα Σελευκείας) |
od 934 | Kivireota | Seleukija | Klaudiopolis | ||
Sicilija (Θέμα Σικελίας) |
od 700 | Kalabrija | Sirakuza | Sicilija i Kalabrija | Katanija, Taormina, Palermo, Agrigent, Leontini, Himera, Mazara, Lilibej, Drepanon | |
Strimon§ (Θέμα Στρυμώνος) |
od 899, oko 840-tih | Makedonija | Kavala | današnja Grčka i istočna Makedonija | Ser | |
Solun (Θέμα Θεσσαλονίκης) |
od 824 | Solun | današnja Grčka | Verija, Edesa, Dium, Moglena, Kastorija, Srbica | ||
Trakija (Θέμα Θράκης/Θρακώον) |
od 680 | ?Opsikija | Makedonija | Arkadiopolis | Istočna Trakija bez Carigrada | Selimbrija, Biza, Perint |
Tema Trakesijanaca (Θέμα Θρακησίων) |
od 687 | novoosnovana | Kolose | Hijerapolis, Sard, Tiatira, Laodikeja |
Nove teme (930-tih-1060—ih)[uredi | uredi izvor]
Teme formirane nakon vizantijskih osvajanja na istoku, Balkanu i u Italiji.
Tema | Osnivanje | Prestonica | Komentar |
---|---|---|---|
Arce (Ἄρτζε) |
970s | Arce | |
Asmosaton (Ἀσμόσατον) |
oko 938 | Asmosaton | Mala tema, osvojena od Turaka 1050—ih |
Boleron (Θέμα Βολερού/Νέου Στρυμώνος) |
970-tih | Ser | |
Bugarska (Θέμα Βουλγαρίας) |
1018 | Skoplje | osnovao ju je Vasilije II nakon gušenja ustanka komitopula |
Kalabrija (Θέμα Καλαβρίας) |
oko 950 | Ređo di Kalabrija | nakon muslimanskog osvajanja Sicilije, istoimena tema obuhvatala je samo Kalabriju |
Harpezikion (Χαρπεζίκιον) |
949 | Harpezikion | mala tema |
Havzizin (Χαυζίζιον) |
posle 940 | Havzizin | mala tema |
Hozan (Χόζανον) |
pre 956, moguće 948/952 | Hozazon | "Jermenska tema" |
Kipar (Θέμα Κύπρου) |
965 | Leukosija | Arabljani držali Kipar od 688. do 965. godine |
Derzen (Δερζηνῆ) |
948/952 | Hozanon | mala tema |
Edesa (Θέμα Εδέσσης) |
1032 | Edesa | Osvojio je Đorđe Manijak 1032. godine |
Gradovi na Eufratu (Παρευφρατίδαι Πόλεις) |
oko 1032 | mala tema | |
Heksapolis (Ἑξακωμία/Ἑξάπολις) |
970-tih | mala tema | |
Iberija (θέμα 'Ιβηρίας) |
oko 1001 ili oko 1023 | Teodosipolj | Formirana u vreme Vasilija Bugaroubice od teritorija Davida od Tao-Klardžetija |
Kama (Κάμα) |
970-tih | mala tema koja se pominje jedino u Eskorijalskom taktikonu | |
Lukanija (Θέμα Λευκανίας) |
968 | Tursi | |
Mancikert (Ματζικέρτ) |
1000 | Mancikert | |
Melitena (Μελιτηνή) |
970-tih | Melitena | osvojio ju je Jovan Kurkuas 934. godine |
Paristrion/Paradunavon (Θέμα Παριστρίου/Παραδούναβον) |
1020 | Silistrija | |
Samosata (Σαμόσατα) |
958 | Samosata | postala sedište stratega nakon osvajanja 958. godine |
Sirmijum (Θέμα Σιρμίου) |
1018 | Sirmijum | osnovana 1018. godine od severozapadnih delova Samuilove države |
Tarant (Τάραντας) |
970-tih | Tarant | mala tema koja se pominje jedino u Eskorijalskom taktikonu |
Taron (Ταρών) |
966/7 | ||
Tefrik§ (Θέμα Τεφρικής/Λεωντοκώμης) |
934/944 | Tefrik | |
Teodosipolj (Θεοδοσιούπολις) |
949, opet 1000 | Teodosipolj | |
Vasprakanija (Βαασπρακανία) |
1021/2 |
Kasnije teme, 12—13. vek[uredi | uredi izvor]
Tema | Osnivanje | Prestonica | Komentar |
---|---|---|---|
Meander | posle 1204 | mala tema Nikejskog carstva formirana u južnom delu nekadašnje teme Trakesijanaca | |
Milas i Melanudion | 1143 | formirana na teritorijama Kivireote i teme Trakesijanaca tokom postojanja Nikejskog carstva | |
Neokastra | između 1162 i 1173 | formirana od severnih delova teme Trakesijanaca tokom vladavine cara Manojla I Komnina |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ostrogorski, str. 55
- ^ Ostrogorski, str. 113
- ^ Ostrogorski, str. 114
- ^ Koder, str. 102
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Vizantijski svet, Johanes Koder, Utopija, Beograd 2011. godina
- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.
- Ferluga, Jadran (1953). „Niže vojno-administrativne jedinice tematskog uređenja”. Zbornik radova Vizantološkog instituta. 2: 61—98.
- Ferluga, Jadran (1955). „Vreme postanka teme Dalmacije”. Zbornik Filozofskog fakulteta. Beograd. 3: 53—67.
- Ferluga, Jadran (1957). Vizantijska uprava u Dalmaciji. Beograd: Naučno delo.
- Ferluga, Jadran (1964). „Drač i Dračka oblast pred kraj X i početkom XI veka”. Zbornik radova Vizantološkog instituta. 8 (2): 117—132.
- Ferluga, Jadran (1964). „O nekim aspektima izgradnje tematskog uređenja na Balkanskom poluostrvu”. Zbornik Filozofskog fakulteta. Beograd. 8: 131—143.