Mihailo Petrović Alas

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mihailo Petrović Alas
Mika Alas 1905.
Lični podaci
Datum rođenja(1868-05-06)6. maj 1868.
Mesto rođenjaBeograd, Kneževina Srbija
Datum smrti8. jun 1943.(1943-06-08) (75 god.)
Mesto smrtiBeograd, Okupirana Srbija
ObrazovanjeUniverzitet Sorbona, Viša normalna škola

Potpispotpis_alt}}}

Mihailo Petrović Alas (Beograd, 6. maj 1868 — Beograd, 8. jun 1943) bio je srpski matematičar, univerzitetski profesor, akademik Srpske kraljevske akademije i alas.[1]

Arhivska građa Mihaila Petrovića Alasa čuva se u Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”, Fondaciji „Mihailo Petrović Alas” i Arhivi Matematičkog instituta SANU.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je na Savskoj padini, nedaleko od Konaka kneginje Ljubice, kao prvo od petoro dece[3] oca Nikodima, profesora Bogoslovije, i majke Milice rođene Lazarević, ćerke prote Novice Lazarevića.[4]

Završio je Prvu beogradsku gimnaziju u periodu 1878—85, u generaciji sa Miloradom Mitrovićem, Jovanom Cvijićem, Pavlom Popovićem, Vasilijem Simićem i drugim znamenitim ličnostima, a zatim je upisao Prirodno-matematički odsek Filozofskog fakulteta u Beogradu. Studije u Beogradu završio je 1889. godine. Posle toga, u septembru 1889. otišao je u Pariz radi daljeg školovanja i spremanja prijemnog ispita za upis na Višoj normalnoj školi, naučni odsek. Na Sorboni je diplomirao matematičke nauke 1891. godine, a fizičke nauke 1893. godine. Kao najbolji student svoje generacije prisustvovao je prijemu kod predsednika Francuske republike 1893, a isto tako i 1894. godine. Radio je na pripremi doktorata i 21. juna 1894. godine odbranio je doktorsku disertaciju na Sorboni, pred komisijom profesora Šarl Ermit, Emil Pikar i Pol Penleve i stekao stepen Docteur és sciences mathematiques (doktor matematičkih nauka). Njegov doktorat je bio iz oblasti diferencijalnih jednačina. Odbrani doktorata je prisustvovao i poslanik Kraljevine Srbije u Francuskoj, Milutin Garašanin.[5]

Hidrointegrator
Zapisnik diplomskog ispita Filozofskog fakulteta, gde je kao predsednik komisije potpisan Mihailo Petrović Alas, 1928.

Godine 1894. godine postao je profesor za matematičku grupu predmeta na Velikoj školi u Beogradu, nasledivši na tom mestu Dimitrija Nešića, prilikom izbora imao je samo jedan glas više od protivkandidata Petra Vukićevića. Kralj Aleksandar I Obrenović ga je svojim ukazom od 22. oktobra/3. novembra 1894. postavio za profesora matematike na Velikoj školi.[6] Alas je u to vreme bio jedan od najvećih stručnjaka u svetu za diferencijalne jednačine. Predavao je mnogim generacijama studenata, sve do odlaska u penziju 1938. godine.

Godine 1897. postao je dopisni član Srpske kraljevske akademije i dopisni član Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Redovni član Srpske kraljevske akademije postao je 1899. godine, kada je imao 31. godinu. Bio je član akademija nauka u Pragu, Varšavi i Bukureštu, i član više naučno-matematičkih društava u svetu.[7]

Konstruisao je hidrointegrator i sa njime osvojio zlatnu medalju na Svetskoj izložbi u Parizu 1900. godine.[8]

Kada je 1905. godine Velika škola prerasla u Beogradski univerzitet među prvih osam redovnih profesora koji su dalje birali ceo nastavni kadar bio je i Mika Alas. Predavao je na Filozofskom fakultetu gde je 1908/09 bio dekan.

U studente kojima je bio mentor ili član komisije ubrajaju se doktori Mladen Berić, Sima Marković i Tadija Perović.[9]

Objavio je veliki broj pronalazaka, naučnih radova, udžbenika i putopisa sa svojih pomorskih putovanja. Dobio je veliki broj nagrada i priznanja i bio je član nekoliko inostranih akademija nauka (Prag, Bukurešt, Varšava, Krakov) i naučnih društava (Beograd, Pariz, Lvov, Prag, Lajpcig, Palermo).[10]

Godine 1927. posle smrti Jovana Cvijića, akademici su ga predložili za predsednika Akademije, ali vlasti nisu prihvatile ovaj predlog. Razlog je verovatno bio taj što je Mihailo Petrović Alas bio prvi privatni profesor, mentor a kasnije i blizak prijatelj princa Đorđa Karađorđevića, kraljevog brata, koji je 1925. uhapšen i nalazio se u kućnom pritvoru.

Portret Mihaila Petrovića Alasa; slikar Uroš Predić, ulje na platnu
Prvih osam redovnih profesora Beogradskog univerziteta, 1905. godine: Sede, sleva Jovan Žujović, Sima Lozanić, Jovan Cvijić, Mihailo Petrović Alas; stoje, sleva Andra Stevanović, Dragoljub Pavlović, Milić Radovanović i Ljubomir Jovanović.

Na skupštini 1931. akademici su Petrovića jednoglasno predložili za predsednika Akademije, ali vlasti ponovo nisu prihvatile predlog. U novembru 1939. promovisan je u počasnog doktora Beogradskog univerziteta.[11] Iste godine nagrađen je ordenom Svetog Save prvog reda.

Njegova zasluga je posebno velika što je bio osnivač beogradske matematičke škole, iz koje je proistekao veliki broj njegovih učenika koji su nastavili njegovo delo. Sve doktorske disertacije iz matematike odbranjene na Beogradskom univerzitetu od 1912. do Drugog svetskog rata, bile su pod njegovim mentorstvom.

Bio je učesnik Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata kao oficir, i posle rata je bio rezervni oficir.

Bavio se kriptografijom, njegovi šifarski sistemi su dugo godina korišćeni u vojsci, sve do Drugog svetskog rata. Godine 1941. on je ponovo pozvan u rat kao rezervni oficir, Nemci su ga zarobili ali su ga posle nekog vremena pustili zbog bolesti, zahvaljujući intervenciji prijatelja, princa Đorđa Karađorđevića, koji se za njega založio kod svoje tetke Jelene Savojske, kraljice Italije.[12]

Profesor Mihailo Petrović je umro 8. juna 1943. u svom domu na Kosančićevom vencu u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu 9. juna 1943, a od njega su se govorom oprostili episkop braničevski Venijamin Taušanović, akademik Milutin Milanković i rektor Univerziteta u Beogradu Nikola Popović.[12]

Njegova kuća u Beogradu iz 1910. godine delo je arhitekte Petra Bajalovića, Kosančićev venac 22, nalazi se pod zaštitom države kao spomenik kulture.

Ribarstvo, književni rad[uredi | uredi izvor]

Bavio se ribarstvom, otuda i njegov nadimak Alas. Godine 1882. postao je ribarski šegrt, 1888. ribarski kalfa, a 1895. položio je ispit za ribarskog majstora.

Učestvovao je donošenju prvog „Zakona o slatkovodnom ribolovu” na jezerima i rekama Srbije 1898. godine.

Na međunarodnoj izložbi u Torinu 1911. dobio je zlatnu medalju za izložene eksponate iz ribarstva.

Rekordan ulov je imao 1912. kada je ulovio soma od 120 kg.[13]

Bio je ne samo ljubitelj, nego i dobar poznavalac ribarstva, pa je u tom svojstvu učestvovao u pregovorima za zaključenje konvencije o ribolovu sa Rumunijom, kao i u pregovorima o zaštiti ribolova na Savi, Dunavu i Drini sa Austrougarskom.

Bio je jedna od najpopularnijih ličnosti starog Beograda, poznat kao Mika Alas.

Svirao je violinu, 1896. osnovao je sviračko društvo pod nazivom „Suz”.[14]

Mihailo Petrović bio je strastveni putnik, proputovao je kroz sve evropske zemlje i upoznao njihove glavne gradove, a obišao je i severni i južni pol.[14] Pisao je i putopise, a napisao je i „Roman jegulje”. Objavio je i knjigu „Đerdapski ribolovi u prošlosti i sadašnjosti”.

Nasleđe[uredi | uredi izvor]

Deveta beogradska gimnazija je dobila ime po njemu, kao i centralnobeogradska Osnovna škola „Mihailo Petrović Alas” na (bivšoj) Jovanovoj pijaci.

O njemu je 1968. snimljen dokumentarni film. U maju i junu 2018. u Galeriji SANU je održana izložba posvećena 150-godišnjici rođenja Mihaila Petrovića Alasa.[2]

O školskim danima Petrović Alasa i njegovih školskih drugova je napisan roman i snimljen TV-film „Šešir profesora Koste Vujića”.[15]

Po svom naučnom radu i rezultatima Mihailo Petrović Alas spada u najveće srpske matematičare, jedini matematičar među 100 najznamenitijih Srba.

Zbirka arhivske građe u Udruženju „Adligat”[uredi | uredi izvor]

Rukopisi Mihaila Petrovića Alasa u Udruženju „Adligat”.

U Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saranju „Adligat” u Beogradu nalazi se obiman fond dokumentacije iz zaostavštine Mihaila Petrovića Alasa, uključujući njegove fotografije iz detinjstva, pisma dedi koji ga je školovao, diplome, zabeleške, čitav svežanj objavljenih i neobjavljenih rukopisa, kao i brojni izveštaji sa ispita sa njegovim potpisom, među kojima je i izveštaj o odbrani diplomskog ispita koji su zajedno potpisali Mihailo Petrović i Milutin Milanković.[16]

Odabrana dela[uredi | uredi izvor]

Hronologija života Mihaila Petrovića Alasa
  • O asimptonim vrednostima integrala i diferencijalnih jednačina, Beograd, 1895.
  • Hidraulična integracija, Tehnički list, Beograd, 1898.
  • Elementi matematičke fenomenologije, Beograd, 1911.
  • Les spectres numeriques, Pariz, 1919.
  • Mecanismes communs aux phenomenes disparates, Pariz, 1921,
  • Notice sur les travaux scientifiques de M. Michel Petrovich, Pariz, 1922
  • Durees physiques independantes des dimensions spatiales, Cirih-Pariz, 1924.
  • Lecons sur les spectres mathematiques, Pariz, 1928.
  • Integrales premieres a restrictions, Pariz, 1929.
  • Integrales qualitative des equations differentielles, Pariz, 1931.
  • Fenomenološko preslikvanje, Beograd, 1933.
  • Jedan diferencijalni algoritam i njegove primene, Beograd, 1936.
  • Članci, Beograd, 1949.
  • Metafore i alegorije, Beograd, 1967.
  • Računanje sa brojnim razmacima, Beograd, 1932.
  • Fenomenološko preslikavanje, Beograd, 1933.
  • Eliptičke funkcije, Beograd, 1937.
  • Integracije diferencijalnih jednačina pomoću redova, Beograd, 1938.
  • Kroz polarnu oblast, Beograd, 1932.
  • U carstvu gusara, Beograd, 1933.
  • Sa okeanskim ribarima, Beograd, 1935.[17]
  • Po zabačenim ostrvima, Beograd, 1936.
  • Roman jegulje, Beograd, 1940.
  • Đerdapski ribolov u prošlosti i sadašnjosti, Beograd, 1941.
  • Daleka kopna i mora, Beograd, 1948.
  • Po gusarima i drugim ostrvima, Beograd, 1952.
  • S okenaskim ribarima, Subotica, 1953.
  • Po gusarskim ostrvima, Beograd, 1960.
  • Sa Arktika do Antarktika, Beograd, 1960.
Edicija sabranih dela[18]
  • Knjiga 1: Diferencijalne jednačine I
  • Knjiga 2: Diferencijalne jednačine II
  • Knjiga 3: Matematička analiza
  • Knjiga 4: Algebra
  • Knjiga 5: Matematički spektri
  • Knjiga 6: Matematička fenomenologija
  • Knjiga 7: Elementi matematičke fenomenologije
  • Knjiga 8: Intervalna matematika — diferencijalni algoritam
  • Knjiga 9: Eliptičke funkcije — integracija pomoću redova
  • Knjiga 10: Članci — studije
  • Knjiga 11: Putopisi I
  • Knjiga 12: Putopisi I
  • Knjiga 13: Metafore i alegorije — članci
  • Knjiga 14: Ribarstvo
  • Knjiga 15: Mihailo Petrović (pisma, bibliografija i letopis)

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 624. 
  2. ^ a b Mihailo Petrović Alas — rodonačelnik srpske matematičke škole („Politika”, 16. maj 2018)
  3. ^ Tomas Edison, SAD. „Matematičar sa Save i Dunava (Najstudent, 1. april 2013)”. Najstudent.com. Pristupljeno 13. jul 2015. [mrtva veza]
  4. ^ „Naučnik ribar („Politikin zabavnik“)”. Politikin-zabavnik.rs. Arhivirano iz originala 10. 6. 2015. g. Pristupljeno 13. 7. 2015. 
  5. ^ „Dragan Trifunović: Pogled na život i delo Mihaila Petrovića”. Web.archive.org. 24. 9. 2006. Arhivirano iz originala 24. 09. 2006. g. Pristupljeno 13. 7. 2015. 
  6. ^ „Mihailo Petrović - Alas, na sajtu Arhiva Srbije”. Web.archive.org. 1. 3. 2009. Arhivirano iz originala 01. 03. 2009. g. Pristupljeno 13. 7. 2015. 
  7. ^ „Veliki matematičar i strasni ribolovac („Glas javnosti“, 13. novembar 2000)”. Arhiva.glas-javnosti.rs. 13. 5. 1912. Pristupljeno 13. 7. 2015. 
  8. ^ Srpski rudari s računarima („Politika”, 12. april 2010), Pristupljeno 13. april 2013.
  9. ^ „TEMA BROJA - Alasovi doktori nauka”. www.planeta.rs. Pristupljeno 2022-04-28. 
  10. ^ „TEMA BROJA - Mihailo Petrović - Alas”. www.planeta.rs. Pristupljeno 2022-04-28. 
  11. ^ Vreme, 18. nov. 1939, str. 10
  12. ^ a b Matematičar zaljubljen u mreže, udice i violinu („Politika”, 6. jun 2013), Pristupljeno 7. jun 2013.
  13. ^ 011info.com <office@011info.com>. „Mihailo Petrović Alas - Doktor sa Sorbone i ribarski majstor”. 011info - najbolji vodič kroz Beograd (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-29. 
  14. ^ a b Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Šta sve čini naučni opus Mike Alasa, otkrijte na izložbi u Galeriji SANU”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-05-11. 
  15. ^ „Audio-vizuelni mediji – ALAS” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-29. 
  16. ^ „Dokumenti Mihaila Petrovića Alasa”. Srbija među knjigama. 5—18: 16. 2018. ISSN 2620-1801 — preko Udruženje za kulturu, umetnost i međunarodnu saranju „Adligat”. 
  17. ^ „Politika”, 17. mart 1935
  18. ^ „SABRANA DELA MIHAILA PETROVIĆA”. www.knjizara.zavod.co.rs. Pristupljeno 2020-12-26. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]