Siniša Mali

Ova stranica je zaključana od daljih izmena anonimnih korisnika i novajlija zbog sumnjivog doprinosa istih, koji treba da se raspravi na stranici za razgovor
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Siniša Mali
Siniša Mali 2015. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1972-08-25)25. avgust 1972.(51 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Visina181 cm[1][2]
Univerzitet
Zanimanje
  • političar
  • ekonomista
Porodica
SupružnikMarija Mali (v. 2003 —  r. 2005)
Deca3
Politička karijera
Politička
stranka
SNS (2014—danas)
Trenutna funkcija
Funkciju obavlja od 29. maja 2018.
Predsednik vladeAna Brnabić
PrethodnikDušan Vujović
Ana Brnabić (v. d.)
24. april 2014 — 28. maj 2018.
PrethodnikDragan Đilas
NaslednikAndreja Mladenović (v. d.)
Zoran Radojičić

Siniša Mali (Beograd, 25. avgust 1972) srpski je političar i ekonomista. Od 2018. nalazi se na funkciji ministra finansija.

Član je Srpske napredne stranke (SNS). U periodu 2013—2014. bio je predsednik Privremenog organa grada Beograda, a od 2014. do 2018. gradonačelnik Beograda. Izabran je 2021. za potpredsednika SNS.

Otkrivanje plagijata u doktorskoj disertaciji Malog bio je jedan od pokretača antivladinih protesta koji su doveli do dvanaestodnevne studentske blokade glavne zgrade Univerziteta u Beogradu. Doktorat mu je kasnije oduzet. Smatrajući da mu je doktorat nepravedno oduzet, Mali je pokrenuo sudski proces, a Upravni sud je u martu 2023. godine doneo presudu kojom je poništio prethodnu odluku Senata Univerziteta o oduzimanju doktorata. Marta 2023. godine je Upravni sud u Beogradu doneo odluku kojom se poništava odluka Univerziteta u Beogradu. Mali je nakon kontroverzi oko plagiranja delove doktorske teze, ponovo doktorirao u inostranstvu, na univerzitetu u Slovačkoj.[3]

Biografija

Obrazovanje

Siniša Mali rođen je u Beogradu, 25. avgusta 1972. godine, gde je i završio osnovnu školu i Petu beogradsku gimnaziju.[4]

Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, nakon čega je i magistrirao 1998. godine na temu Trgovinske izložbe kao instrument promocije preduzeća na istom fakultetu.[traži se izvor] Iste godine je dobio stipendiju Ron Braun i uz pomoć iste magistrirao 1999. godine na Vašingtonovom univerzitetu u Sent Luisu, na smeru finansija, sa titulom Master poslovne administracije (engl. Master of Business Administration, skr. MBA). Tokom studija u SAD je radio kao asistent na pet predmeta iz oblasti poslovnih finansija, a nakon studija je primio nagradu kao najbolji student u oblasti finansija.[traži se izvor]

Doktorsku disertaciju branio je 2013. godine na temu Kreiranje vrednosti kroz proces restrukturiranja i privatizacije - Teorijske koncepcije i ostvareni rezultati u Srbiji na Fakultetu organizacionih nauka Univerziteta u Beogradu.[traži se izvor] U junu 2017. godine završio je Visoke studije bezbednosti i odbrane, najviši nivo usavršavanja u Vojsci Srbije.[5]

Na Tehničkom univerzitetu u Košicama u Slovačkoj je 2020. godine upisao doktorske studije na finanskijskom smeru. U avgustu 2022. godine mu je odobrena doktorska teza, [6] koju je odbranio u junu 2023. godine pod nazivom Efekat lepljivog papira u Republici Srbiji (engl. The Flypaper Effect in the Republic of Serbia).[7]


Nosilac je zvanja Chartered Financial Analyst (CFA) i član CFA institutā Serbian Business Angels Network, Fulbright Alumni Association of Serbia i British-Serbian Business Club. Poseduje licencu portfolio menadžera, koju izdaje Komisija za hartije od vrednosti Republike Srbije.[8]

Poslovna karijera

Februara 2001. godine postavljen je za pomoćnika ministra za privatizaciju u sklopu Ministarstva za privredu i privatizaciju Vlade Republike Srbije. Krajem 2001. godine, nakon osnivanja Agencije za privatizaciju 17. jula, prelazi na mesto direktora Centra za tendersko-aukcijsku privatizaciju, restrukturiranje i tržište kapitala u toj Agenciji. Na toj funkciji ostaje sve do kraja 2003. godine. Početkom 2004. godine osnovao je svoju kompaniju koja se bavi savetovanjem u oblasti kupovine i prodaje preduzeća (eng. merger&acuisitions), finansijskog restrukturiranja, konsolidacije poslovanja i savetovanja kompanija radi poboljšanja njihovih finansijskih performansi. Pre nego što je postao pomoćnik ministra za privatizaciju, radio je u "Credit Suisse First Boston"[9] u Njujorku u "Mergers & Acquisitions" grupi, gde je bio zadužen za poslove kupovine i prodaje preduzeća, restrukturiranja i konsolidacije poslovne analize. Pre toga proveo je četiri godine kao rukovodilac u jednoj od četiri najveće konsultantske firme na svetu, "Deloitte & Touche"[10], od čega dve godine u Pragu i dve godine u Beogradu, gde je radio na poslovima privatizacije, kupovine i prodaje preduzeća, restrukturiranja i konsolidacije, poslovne analize itd.

Politička karijera

Mali ulazi u politiku 2001. godine[11], iste godine postavljen je za pomoćnika ministra za privatizaciju u Ministarstvu za privredu i privatizaciju Vlade Republike Srbije. Krajem te godine prelazi u Agenciju za privatizaciju, gde je bio direktor Centra za tendersku privatizaciju. Na toj funkciji ostaje do kraja 2003. godine.[12] Godine 2012. Siniša Mali postaje savetnik prvog potpredsednika Vlade Republike Srbije za ekonomska pitanja.[13]Nakon što se kratko zadržao na toj poziciji, odlukom Vlade RS, 18. novembra 2013. godine postavljen je za predsednika Privremenog organa grada Beograda i tu ostaje do raspisivanja izbora 16. marta, nakon čega dolazi na mesto gradonačelnika Beograda[14]. Kao prvi čovek Beograda, pokrenuo je program finansijske konsolidacije u cilju održavanja fiskalne stabilizacije. Prepolovio je dug grada Beograda, koji je iznosio 1,2 milijarde evra, i smanjio budžetski deficit za četiri puta.[15] Sproveo je program konsolidacije javnih i javno - komunalnih preduzeća, a Beograd je po prvi put dobio kreditni rejting 2016. godine, koji je nakon toga i povećan tako da sada iznosi BA3[16]. Pokrenuo je velike investicione projekte u gradu Beogradu, od kojih je najznačajniji „Beograd na vodi”, vredan 3,5 milijardi evra.[17] U toku mandata Siniše Malog pokrenut je novi investicioni ciklus pa su, između ostalog, otvoreni robna kuća IKEA [18] i hotel "Hilton"[19], a posle više od 10 godina Beograd je dobio i prvu fabriku - "MeiTa" [20] u Obrenovcu. Kompletno je rekonstruisan Trg Slavija, kao i velike gradske saobraćajnice poput Bulevara oslobođenja, Ruzveltove i Ulice Mije Kovačevića [21]. Železnička stanica "Beograd centar" (Prokop) je posle 40 godina počela sa radom, a izgrađene su i pristupne saobraćajnice toj stanici [22]. Otvoren je Pupinov most na Dunavu, a izgrađen je i novi bulevar od Mosta na Adi do Tošinog bunara[23]. Završena je izgradnja fabrike vode "Makiš 2"[24]. Počeli su radovi na pretvaranju centra grada u pešačku zonu, u okviru kojih je Obilićev venac u potpunosti rekonstruisan i zatvoren za saobraćaj, a rekonstruisani su i Kosančićev venac i ulica Vuka Karadžića[25]. Restaurirano je oko 200 fasada u centru grada[26]. Izgrađene su stotine kilometara asfaltnih puteva, kao i vodovodne i kanalizacione mreže. Nakon što je 10 godina bio zatvoren za javnost, Muzej savremene umetnosti je ponovo počeo sa radom [27]. Počela je kompletna rekonstrukcija parka Ušće, kao i izgradnja pešačke pasarele između Kalemegdana i Beton hale[28]. Potpisani su ugovori za izgradnju Fabrike za preradu otpada u Vinči[29], fabrike za preradu otpadnih voda u Velikom selu i za izgradnju toplodalekovoda Obrenovac - Novi Beograd[30]. Na mestu gradonačelnika se zadržao do maja 2018. godine, kada prelazi na funkciju ministra finansija u Vladi Republike Srbije, koju trenutno obavlja. [31]

Nagrade i priznanja

Dobitnik je nagrade "Najevropljanin 2014" za projekat razvoja i rekonstrukcije Beograda [32]. Evropski pokret u BiH mu je, dok je bio na funkciji gradonačelnika, 2017. godine dodelio priznanje "Najtolerantniji grad u regionu"[33]. Za vreme njegovog mandata Beograd je na Svetskom sajmu turizma u Šangaju u NR Kini proglašen za najpopularniju destinaciju.[34]

Siniši Malom je krajem oktobra 2019. uručen „Orden Velikomučenika Kragujevačkih prvog stepena“, Srpske pravoslavne crkve. To priznanje uručio mu je Vladika Jovan, uz blagoslov Patrijarha srpskog Irineja, u Hramu silaska Svetog duha na apostole u selu Barzilovica kod Lazarevca.[35] Prema pisanju medija, Mali je 2018, kao gradonačelnik Beograda, izdvojio sredstva koja su bila neophodna kako bi se posle deset godina završio hram.[36] Nekoliko dana pre uručenja ordena, Vlada Srbije donela je rešenje o izdvajanju sredstava u iznosu od 116 miliona i 137 hiljada dinara iz budžetskih rezervi, kao nedostajuća sredstva za realizaciju doplatne marke „Izgradnja Spomen-hrama Svetog Save“. Rešenje je potpisao potpredsednik vlade, Nebojša Stefanović, dok je pod tačkom tri navedeno da se o realizaciji stara ministarstvo finansija.[37]

U martu 2023. godine, Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj (NALED) je Malom dodelila nagradu Reformator godine „za reforme koje se odnose na unapređenje poslovanja privede i njeno administrativno i parafiskalno rasterećenje”.[38]

Kontroverze

Plagirani doktorat

Jula 2014. godine, veb-sajt "Peščanik" je objavio tekst kojim se dovodi u pitanje autentičnost doktorske teze Siniše Malog.[39] Siniša Mali je tim povodom rekao da "stoji iza svog rada"[40] Nedugo potom, 20. januara 2015. godine, Simon Cifert (Szymon Cyfert), glavni i odgovorni urednik žurnala "Organizacija i menadžment", u kom je objavljen naučni rad Siniše Malog, povlači njegov tekst "Kreiranje vrednosti kroz proces restrukturiranja i privatizacije" (Value creation through restructuring - key value drivers and value creation models), uz objašnjenje da su neki delovi teksta "skoro identični doktorskoj tezi Stifanosa Hajlemeriama", "Kreiranje korporativne vrednosti, upravljanje i privatizacija: restrukturiranje i vođenje preduzeća u tranziciji - slučaj Eritreje", Univerzitet u Groningenu (2001) (Corporate value creation, governance and privatisation: restructuring and managing enterprises in transition – the case of Eritrea, University of Groningen, 2001).[41] Nakon revizije teksta koju je podneo glavni koautor, uredništvo časopisa je ponovo objavilo pomenutu studiju sa uvodnom naznakom Corrigendum[42] u kojoj je naveden još jedan izvor iz literature koja je korišćena prilikom izrade studije, a koja je u prethodnoj verziji tehničkom greškom izostavljena.

Tokom 2016. i početkom 2017, akademik Dušan Teodorović je, nakon detaljne analize, utvrdio da je doktorat Siniše Malog „strašan plagijat”.[43] Teodorović je izjavio i da je u ovom slučaju „ponižena akademska zajednica u Srbiji”.[44] Senat Univerziteta u Beogradu zatražio je formiranje komisije koja će ispitati čitav slučaj.[45] Komisija za preispitivanje originalnosti doktorske disertacije je formirana početkom 2019. godine, a u martu je donela stručno mišljenje o originalnosti disertacije, gde je zaključila da doktorska disertacija Siniše Malog nije plagijat, već autentičan doprinos naučnim shvatanjima i inovacijama.[46][47] Nastavno-naučno veće Fakulteta organizacionih nauka je početkom maja 2019. godine usvojilo izveštaj Etičke i Stručne komisije. [48] Sa druge strane, Senat Univerziteta odlučio je „da ne dodeli zvanje doktora nauka aktuelnom ministru finansija Siniši Malom jer želi da sačeka eventualne žalbe na izveštaj komisije Fakulteta organizacionih nauka”.[49] 21. novembra 2019. godine, Odbor za profesionalnu etiku Univerziteta u Beogradu je proglasio njegovu disertaciju za plagijat i uputio zahtev senatu da to i potvrdi.[50] Ustavni sud Srbije je u junu 2022. godine, odlučio da pojedine odredbe Pravilnika o postupku utvrđivanja neakademskog ponašanja u izradi pisanih radova, koje uređuju procedure oduzimanja zvanja zbog izrečene mere javne osude za povrede Kodeksa profesionalne etike Univerziteta u Beogradu, kao i pojedini stavovi i odredbe Statuta Univerziteta u Beogradu – nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.[51] Inače, navedeni propisi, koji nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom, i koji povređuju dva temeljna ustavna načela: vladavinu prava i zabranu povratnog dejstva propisa (retroaktivnost), jesu propisi na osnovu kojih je Siniši Malom poništena diploma o stečenom nazivu doktora nauka.[52] To praktično znači da bi Malom trebalo da bude vraćen doktorat, jer su propisi na osnovu kojih je poništen neustavni i nezakoniti.[53] U martu 2023. godine je i Upravni sud doneo presudu kojom je poništio prethodnu odluku Senata Univerziteta o oduzimanju doktorata, čime bi Siniši Malom trebalo da budu vraćeni diploma i doktorat.[54]

Beograd na vodi, slučaj Savamala

Tokom mandata Siniše Malog na mestu Gradonačelnika Beograda započeta je realizacija kontroverznog projekta Beograd na vodi. Ovaj projekat su kritikovala strukovna i građanska udruženja sa arhitektonskih, urbanističkih, ekonomskih i pravno-proceduralnih stanovišta.[55][56][57][58][59][60][61]

U noći između 24. i 25. aprila 2016. godine, neposredno po završetku održavanja vanrednih parlamentarnih izbora, nepoznati počinioci protivpravno su srušili deo Hercegovačke ulice u srcu četvrti Savamala. Maskirana lica su uz pomoć bagera rušila zgrade za koje nije postojao nalog za uklanjanje.[62] Građani koji su se u vreme rušenja zatekli u ovoj ulici lišavani su slobode kretanja, legitimisani su i vezivani, a oduzimani su im i lični predmeti.[63] Takođe, zaštitnik građana Saša Janković je u postupku kontrole utvrdio da je te noći policija odbijala da reaguje na pozive građana, te da su dežurni operateri objašnjavali da je naređenje za takvo postupanje stiglo „s vrha“.[64]

Dana 8. juna 2016. godine premijer Srbije Aleksandar Vučić objavio je da iza rušenja u Hercegovačkoj ulici stoje najviši organi gradske vlasti i najavio da će oni zbog toga snositi odgovornost.[65] Dana 13. februara 2017. godine info-portal „KRIK“ objavio je intervju sa Marijom Mali, bivšom suprugom Siniše Malog. Ona je u tom intervjuu novinarima ispričala da joj se gradonačelnik Mali 25. aprila 2016. pohvalio da je učestvovao u rušenju tj. da je on lično organizovao „akciju raščišćavanja“ („Došli su ljudi usred noći, malo tamo nešto polupali.“).[66] Siniša Mali je do sada odbijao da odgovori na pitanja novinara o optužbama koje je iznela njegova bivša supruga.[67]

Događaji u Hercegovačkoj ulici pokrenuli su na beogradskim ulicama niz masovnih građanskih protesta koje je organizovala inicijativa "Ne da(vi)mo Beograd". Sa protesta su upućivani zahtevi za hitnom ostavkom Siniše Malog.

Do danas nadležno tužilaštvo nije pokrenulo istragu povodom bespravnog rušenja u Hercegovačkoj, niti je iko iz gradske vlasti smenjen.[68]

Sporna imovina

U oktobru 2015. godine „KRIK“ je objavio dokumenta iz zvaničnog poslovnog registra Bugarske koja pokazuju da je Siniša Mali direktor dve of-šor kompanije sa Britanskih Devičanskih Ostrva, te da je preko njih kupio 24 stana u luksuznom bugarskom letovalištu "Sveti Nikola". Mali je tvrdio da je na tim dokumentima njegov potpis falsifikovan, ali javnosti do danas nije priložio dokaze za svoje tvrdnje. Isti portal izneo je i indicije da je Siniša Mali koristio položaj u Agenciji za privatizaciju u cilju ilegalnog sticanja imovine za sebe i svoju porodicu.[69]

Šest godina kasnije, Krik je dostavio nova dokumenta koja su dokazala da je Mali ipak bio vlasnik svih 24 stana u ovom letovalištu, 12 stanova je kupio preko svoje ofšor firme Birgam holding end finans (Erma 11), 11 preko takođe ofšor firme Etham invest end finans (Erul 11), a samo jedan stan je kupio na svoje ime. Spomenute firme su registrovane na Britanskim Devičanskim Ostrvima kako bi se izbeglo plaćanje poreza u Srbiji, jer je u spomenutoj karipskoj zemlji znatno manji porez nego onaj u Srbiji.[70] Ovi podaci su procureli u okviru skandala Pandorini papiri, a na njima se nalaze, pored Malog, i mnogi političari iz regiona, kao što je crnogorski predsednik Milo Đukanović i bivši češki premijer Andrej Babiš (koji je prva žrtva Pandorinih papira jer je nedugo posle objavljivanja dokumenta izgubio na izborima).[71][72] Mali je na te tvrdnje odgovorio da je već dokazao da nema 24 stana, te poručio novinarima da ukoliko misle da nešto nije u skladu sa zakonom, da se obrate nadležnim institucijama. Rekao je i da ima jedan stan u Bugarskoj, gde letuje sa decom već 10 godina.[73]

Privatni život

Otac troje dece: sinovi Teodor i Viktor i ćerka Lola. Razveden. Aktivan je sportista[74]. Od 2017. godine je redovni učesnik polumaratonskih trka (21,1 km) u okviru „Beogradskog maratona“[75]. Kao ministar finansija istrčao je svoju prvu maratonsku trku (42 km) 11. novembra 2018. na maratonu u Atini.[76] Septembra 2019. godine Siniša Mali je takođe istrčao i ceo maraton u Berlinu.[77] Mali je zatim trčao maratone u Londonu, Njujorku, Bostonu, Čikagu i Tokiju, čime je poslednjom trkom u martu 2023. godine dobio priznanje „Six Star Medal“.[78] U septembru 2023. godine uspešno je završio Ironman trijatlon u Emiliji—Romanji, Italija, sa rezultatom 13:24:07.[79]

Priznanja

Nosilac je ordena Velikomučenika Kragujevačkih prvog stepena, uz blagoslov Patrijarha srpskog Irineja, a koji mu je uručio Vladika Šumadijski Jovan.[80] Počasni je nosilac crnog pojasa u tekvondou 5. dan za doprinos razvoju sporta uopšte, a naročito tekvondoa.

Tečno govori engleski jezik, služi se grčkim i uči kineski jezik.[8]

Reference

  1. ^ „VIŠE NEMA NAGAĐANJA Evo koliko je visok Siniša Mali!”. Alo. 22. 9. 2021. Pristupljeno 4. 3. 2023. 
  2. ^ „Šok tok - 22.09.2021. (1. deo)”. Prva. 22. 9. 2021. Pristupljeno 4. 3. 2023. 
  3. ^ „Siniša Mali ponovo postao doktor, ovog puta Ekonomskog fakulteta u Slovačkoj”. www.021.rs (na jeziku: srpski). 2023-06-29. Pristupljeno 2023-09-23. 
  4. ^ Vučićević, A. „Siniša Mali”. vesti-online.com. Arhivirano iz originala 28. 01. 2018. g. Pristupljeno 27. 1. 2018. 
  5. ^ „Vojna Akademija Beograd - Početak usavršavanja 6. klase Visokih studija bezbednosti i odbrane”. www.va.mod.gov.rs. Arhivirano iz originala 22. 07. 2020. g. Pristupljeno 20. 3. 2019. 
  6. ^ O, P. „Ministar finansija na doktorskim studijama Univerziteta u Košicama”. Politika Online. Pristupljeno 2022-09-22. 
  7. ^ „Siniša Mali odbranio doktorsku disertaciju na Ekonomskom fakultetu u Slovačkoj”. Politika. 29. 6. 2023. Arhivirano iz originala 30. 6. 2023. g. 
  8. ^ a b srbija.gov.rs. „Siniša Mali”. www.srbija.gov.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 20. 3. 2019. 
  9. ^ Izveštaj o doktorskoj disertaciji Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. maj 2014), Osnovni podaci o kandidatu i disertaciji, strana 1, pasus 2, red 2.
  10. ^ Izveštaj o doktorskoj disertaciji Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. мај 2014), Основни подаци о кандидату и дисертацији, страна 1, пасус 2, ред 1.
  11. ^ „ICIJ Offshore Leaks Database”. oldb.internal-production-cluster.icij.org. Приступљено 2023-05-31. [мртва веза]
  12. ^ srbija.gov.rs. „Синиша Мали”. www.srbija.gov.rs (на језику: српски). Приступљено 2023-05-31. 
  13. ^ Телеграф онлине, Све о Синиши Малом
  14. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Siniša Mali gradonačelnik Beograda”. www.rts.rs. Приступљено 22. 3. 2019. 
  15. ^ „Brnabić: Siniša Mali od Beograda napravio najveću investicionu destinaciju u ovom delu Evrope! (FOTO)”. Pink.rs | Najbrži portal u Srbiji (на језику: српски). Приступљено 22. 3. 2019. 
  16. ^ „Mali: Beograd skočio za stepenicu više – kreditni rejting sa B1 na BA3”. Grad Beograd - Zvanična internet prezentacija | Mali: Beograd skočio za stepenicu više – kreditni rejting sa B1 na BA3 (на језику: српски). Приступљено 22. 3. 2019. 
  17. ^ „Siniša Mali: „Beograd na vodi” najveći projekat u Evropi”. Grad Beograd - Zvanična internet prezentacija | Siniša Mali: „Beograd na vodi” najveći projekat u Evropi (на језику: српски). Приступљено 25. 3. 2019. 
  18. ^ Andrija Matić (10. 8. 2017). „Otvorena IKEA: Simbol novog i modernog Beograda”. Ekonomske Vesti (на језику: српски). Приступљено 25. 3. 2019. 
  19. ^ „Siniša Mali: Dolazak „Hiltona” priznanje da je Beograd metropola”. Grad Beograd - Zvanična internet prezentacija | Siniša Mali: Dolazak „Hiltona” priznanje da je Beograd metropola (на језику: српски). Приступљено 25. 3. 2019. 
  20. ^ Tanjug. „POSAO ZA JOŠ 1.100 LJUDI Počela gradnja druge fabrike "Meita" u Obrenovcu”. Blic.rs (на језику: српски). Приступљено 25. 3. 2019. 
  21. ^ „Мали и Никодијевић обишли три реконструисане саобраћајнице, завршене у рекордном року”. Град Београд - Званична интернет презентација | Мали и Никодијевић обишли три реконструисане саобраћајнице, завршене у рекордном року (на језику: српски). Приступљено 25. 3. 2019. 
  22. ^ „Otvorena pristupna saobraćajnica na stanici Prokop”. www.ekapija.com. Приступљено 26. 3. 2019. 
  23. ^ „Siniša Mali: Novi bulevar za brži i bolji prevoz sugrađana”. Grad Beograd - Zvanična internet prezentacija | Siniša Mali: Novi bulevar za brži i bolji prevoz sugrađana (на језику: српски). Приступљено 26. 3. 2019. 
  24. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Otvoren "Makiš 2". www.rts.rs. Приступљено 26. 3. 2019. 
  25. ^ „Siniša Mali: Obilićev venac – nova pešačka zona”. Grad Beograd - Zvanična internet prezentacija | Siniša Mali: Obilićev venac – nova pešačka zona (на језику: српски). Приступљено 26. 3. 2019. 
  26. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Mali: Radovi na fasadama privode se kraju”. www.rts.rs. Приступљено 26. 3. 2019. 
  27. ^ „Siniša Mali: Muzej savremene umetnosti i park „Ušće” za lepši i bolji Beograd”. Grad Beograd - Zvanična internet prezentacija | Siniša Mali: Muzej savremene umetnosti i park „Ušće” za lepši i bolji Beograd (на језику: српски). Приступљено 27. 3. 2019. 
  28. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Mali: Pešačka pasarela spoj funkcije i umetnosti”. www.rts.rs. Приступљено 27. 3. 2019. 
  29. ^ „Potpisan ugovor za Vinču. www.novosti.rs (на језику: српски). Приступљено 27. 3. 2019. 
  30. ^ „Ugovorena izgradnja toplodalekovoda Obrenovac-Novi Beograd i projekat prerade otpadnih voda - Grad potpisao sporazume vredne 450 mil EUR”. www.ekapija.com. Приступљено 27. 3. 2019. 
  31. ^ Čekerevac, Mirjana. „Siniša Mali novi ministar finansija”. Politika Online. Приступљено 22. 3. 2019. 
  32. ^ „Gradonačelniku Beograda Siniši Malom nagrada „Najevropljanin” za 2014.”. Grad Beograd - Zvanična internet prezentacija | Gradonačelniku Beograda Siniši Malom nagrada „Najevropljanin” za 2014. (на језику: српски). Приступљено 27. 3. 2019. 
  33. ^ Fonet, Piše: (13. 11. 2017). „Mali: Beograd najtolerantniji grad u regionu”. Dnevni list Danas (на језику: српски). Приступљено 27. 3. 2019. 
  34. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Beograd najpopularnija destinacija na Sajmu turizma u Šangaju”. www.rts.rs. Приступљено 27. 3. 2019. 
  35. ^ „И Синиша Мали добио орден од СПЦ”. Танјуг. Политика. 29. 10. 2019. Приступљено 31. 10. 2019. 
  36. ^ „Siniši Malom orden Velikomučenika Kragujevačkih prvog stepena”. Данас. 29. 10. 2019. Приступљено 31. 10. 2019. 
  37. ^ Bogosavljević, Žarko (28. 10. 2019). „Iz budžetske rezerve 116 miliona za Hram Svetog Save, novac od doplatne marke nije dovoljan”. 021.rs. Приступљено 31. 10. 2019. 
  38. ^ „NALED | Nagrada Reformator godine ministru finansija Siniši Malom”. Nacionalna Alijansa za Lokalni Ekonomski Razvoj (на језику: енглески). Приступљено 2023-03-17. 
  39. ^ „Velike tajne Malog majstora – Ili kako je Siniša Mali ukrao doktorat - Raša Karapandža”. Peščanik. 9. 7. 2014. Приступљено 26. 5. 2019. 
  40. ^ V, Piše:; Cvejić, rić-B. (10. 07. 2014). „MALI: Stojim iza svog doktorskog rada”. Dnevni list Danas (на језику: српски). Приступљено 30. 04. 2019. 
  41. ^ Barjaktarović Rakočević, Sladana; Savoiu, Gehorghie. „Retraction Notice to Siniša Mali” (PDF). ff. Архивирано из оригинала (PDF) 29. 11. 2018. г. Приступљено 26. 5. 2019. 
  42. ^ Mali, Siniša; Barjaktarović Rakočević, Slađana; Savoiu, Gheorghe. „vALUE CREATION THROUGH RESTRUCTURING – KEY VALUE DRIvERSAND vALUE CREATION MODELS” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 14. 10. 2017. г. Приступљено 26. 4. 2019. 
  43. ^ „AKADEMIK TEODOROVIĆ: Doktorat gradonačelnika Siniše Malog je strašan plagijat”. kurir.rs (на језику: српски). Приступљено 26. 5. 2019. 
  44. ^ Teodorović, Dušan (6. 1. 2017). „Mali ukrao, kopirao i prepisao doktorat”. Dnevni list Danas (на језику: српски). Приступљено 26. 5. 2019. 
  45. ^ „Senat Univerziteta traži novu komisiju o doktoratu Malog”. JMU Radio-televizija Vojvodine. Приступљено 26. 5. 2019. 
  46. ^ „“Oformljena komisija za doktorat Siniše Malog, izveštaj na proleće. Istinomer vesti (на језику: енглески). 13. 02. 2019. Приступљено 30. 04. 2019. 
  47. ^ Vesna, Pišerić (7. 05. 2019). „Stručna komisija „odbranila“ doktorat Siniše Malog”. Dnevni list Danas (на језику: српски). Приступљено 9. 05. 2019. 
  48. ^ Pišerić, V (9. 05. 2019). „FON stao iza Malog”. Dnevni list Danas (на језику: српски). Приступљено 9. 05. 2019. 
  49. ^ „CINS: Odluka o doktoratu Malog tek nakon žalbi”. POLITIKA (на језику: српски). 15. 05. 2019. Архивирано из оригинала 17. 05. 2019. г. Приступљено 15. 05. 2019. 
  50. ^ „Универзитет у Београду: Саопштење Одбора за професионалну етику Универзитета у Београду”. Архивирано из оригинала 19. 12. 2019. г. Приступљено 21. 11. 2019. 
  51. ^ Петровић, Александра. „Уставни суд одлучио: Универзитет не може да одузима звања”. Politika Online. Приступљено 2022-07-21. 
  52. ^ „МАЛОМ БИ ТРЕБАЛО ДА БУДЕ ВРАЋЕН ДОКТОРАТ: Неуставни и незаконити прописи на основу којих је поништен”. NOVOSTI (на језику: српски). Приступљено 2022-07-21. 
  53. ^ „Malom bi trebalo da bude vraćen doktorat: Neustavni i nezakoniti propisi na osnovu kojih je poništen”. B92.net (на језику: српски). Приступљено 2022-07-21. 
  54. ^ Н, Д. Политика” сазнаје: Синиши Малом се враћају диплома и докторат”. Politika Online. Приступљено 2023-03-23. 
  55. ^ „Glavni šef, Siniša Mali i 100.000 evra” (на језику: српски). 2024-03-21. Приступљено 2024-03-24. 
  56. ^ Транспарентност Србија: Да ли је за Београд на води искључена конкуренција?, Блиц, 20. јануар 2014.
  57. ^ Декларација ААС о Београду на води, 5. март 2015.
  58. ^ Осам спорних тачака из уговора о Београду на води, Транспарентност Србија, 26. септембар 2015.
  59. ^ Пресинг о Београду на води: Неуставан међудржавни уговор Архивирано на сајту Wayback Machine (6. decembar 2016), N1, 22. septembar 2015.
  60. ^ Posle Leks specijalisa za Beograd na vodi saradnja je nemoguća, Akademija arhitekture Srbije, 10. mart 2015.
  61. ^ SANU iznela 22 stranice primedaba na „Beograd na vodi“, Politika, 6. novembar 2014.
  62. ^ Niko ne zna ko su rušitelji sa fantomkama u Savamali, Politika, 29. april 2016.
  63. ^ Teror u centru Beograda, Vreme, 12. maj 2016.
  64. ^ Janković: Građani govorili istinu o rušenju u Savamali Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. maj 2016), N1, 9. maj 2016.
  65. ^ Vučić: Najviši organi gradske vlasti iza rušenja u Savamali Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. mart 2017), N1, 8. jun 2016.
  66. ^ Marija Mali o poslovima bivšeg supruga: ofšor, skrivena imovina, Savamala, KRIK, 13. februar 2017.
  67. ^ Istinomer: Mali gurnuo novinarku, beži od pitanja, Istinomer, 7. mart 2017.
  68. ^ Tužilaštvo: Ništa novo o slučaju Savamala, KRIK, 25. januar 2017.
  69. ^ Godinu dana od 24 stana: Mali i dalje direktor of-šor firmi, KRIK, 19. oktobar 2016.
  70. ^ KRIK.rs, Objavio/la (2021-10-03). „Nova dokumenta sa Devičanskih Ostrva: Mali je definitivno bio vlasnik 24 stana”. KRIK (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-10-03. 
  71. ^ kaže, Zemunac. „Krivokapić: Koliko još kompanija Đukanović ima "samo na papiru"? - Svet - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-10-04. 
  72. ^ Vujić, Lj. „Da li je Babiš prva žrtva „Pandorinih papira. Politika Online. Pristupljeno 2021-10-11. 
  73. ^ „Dosije „Pandora papiri": Isplivali papiri o 24 stana u Bugarskoj, Mali i dalje negira da je vlasnik”. BBC News na srpskom (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-10-11. 
  74. ^ Novosti, Mali - Prvi put na "severu" sa 18 godina
  75. ^ „Siniša Mali: Beograd prestonica sporta u ovom delu sveta”. Grad Beograd - Zvanična internet prezentacija | Siniša Mali: Beograd prestonica sporta u ovom delu sveta (na jeziku: srpski). Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  76. ^ „Mali i Đorđević trčali Atinski maraton: Promovišemo Srbiju”. N1 Srbija (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 28. 03. 2019. g. Pristupljeno 21. 3. 2019. 
  77. ^ "ISTRČAO MINISTARSKI: Siniša Mali posle Atine na maratonu i u Berlinu". Mondo Portal (in Serbian). Retrieved 30 September 2019
  78. ^ „Six Star Finishers Hall of Fame”. www.worldmarathonmajors.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-05-31. 
  79. ^ „Results — Ironman Italy Emilia Romagna”. Ironman (na jeziku: engleski). 2023. 
  80. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 14. 04. 2019. g. Pristupljeno 30. 07. 2021. 

Spoljašnje veze

Političke funkcije
Ministar finansija Srbije
2018—danas
Trenutno
Gradonačelnik Beograda
2013—2018