Stojan Ćelić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stojan Ćelić
Stojan Ćelić
Lični podaci
Datum rođenja(1925-02-16)16. februar 1925.
Mesto rođenjaBosanski Novi, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Datum smrti30. april 1992.(1992-04-30) (67 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Jugoslavija

Stojan Ćelić (Bosanski Novi, 16. februar 1925Beograd, 30. april 1992) bio je srpski slikar, likovni kritičar, profesor Univerziteta umetnosti u Beogradu i član SANU.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Stojan Ćelić dolazi u Beograd 1937. Godine 1942. pohađa časove crtanja u privatnoj školi Mladena Josića, a 1943. upisuje Akademiju za likovne umetnosti kod prof. Mihaila S. Petrova. Prekida studije i odlazi u NOB 1944. U Beograd se vraća 1948. i nastavlja studije umetnosti kod Đurđa Teodorovića, Ljubice Sokić, Koste Hakmana i Nedeljka Gvozdenovića kod koga je diplomirao a zatim i specijalizovao slikarstvo 19511953. Izabran je 1954. za asistenta na Akadamiji za likovne umetnosti u Beogradu, zatim za docenta 1957. za vanrednog profesora 1963, najzad za redovnog profesora Fakulteta likovnih umetnosti 1974. godine. Bio je dekan Akademije za likovne umetnosti od 1971. do 1973. godine.

Pored slikarstva bavio se brojnim disciplinama likovnog stvaralaštva: grafikom, crtežom, pastelom, akvarelom, tapiserijom, mozaikom, scenografijom, ilustracijom knjiga.

Izlaže od 1951. godine, a prvu samostalnu izložbu održao je 1954. Učestvovao je na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu.

Kao stipendista Vlade NR Srbije boravi u Parizu i Londonu 1955. godine, a kao stipendista Fonda za unapređenje likovnih umetnosti „Moša Pijade“ tokom 1959. boravi u Parizu, Belgiji, Holandiji i Londonu.

Postao je član ULUS-a 1953. Bio je član grupe Samostalni (1952—1954, Decembarske grupe (1955—1960) i Grupe 69 (1975—1980).

Prvi tekst je objavio 1950. godine od kada je napisao nekoliko monografija i brojne umetičke studije, eseje, kritike itd. Bio je redovni kritičar lista „Revija“ (1952—1953), pokretač je i glavni i odgovorni urednik časopisa „Umetnost“ (1965—1970).

Izabran za dopisnog člana SANU 1978. godine, a za redovnog 1985. Od 1991. bio je zamenik sekretara Odeljenja likovne i muzičke umetnosti.

Od 1956. bio je član Međunarodnog udruženja likovnih kritičara - AICA.

Stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Slikarstvo[uredi | uredi izvor]

Stojan Ćelić pripada onoj generaciji srpskih i jugoslovenskih slikara koji su posle Drugog svetskog rata uspešno osavremenjivali likovnu umetnost i uvodili je u bliski kontekst evropskog i svetskog stvaralaštva te epohe. Iako je školovan na tradiciji srpskog poetskog realizma iz vremena visokog modernizma, Ćelić je brzo odlučio da se okrene novim, apstraktnim istraživanjima slikarskog jezika svodeći plastičku predstavu u svojim slikama na njene noseće elemente — liniju, površinu i boju. Do krajnjeg izraza došao je kroz nekoliko faza koje su logično sledile jedna iz druge. Tokom pedesetih godina zadržava realističku predstavu koju postepeno redukuje na njene osnovne elemente, u tom vremenu na boju. Ali u temi pejzaža Ćelić već tada traže one elemente koji će izbeći njegov prepoznatljiv izgled i prevesti ga najpre u grube mase a potom u vrlo precizno postavljene kolorističke površine. Do daljeg pročišćavanja dolazi krajem te decenije kada se primećuje vidno smirenje plastičkog prizora i njegovo svođenje isključivo na hromatske površine rešene u uslovima plošnosti slikarskog platna. Tako postavljenu strukturu slike Stojan Ćelić će ubuduće postupno, etapno i u ciklusima nadalje svoditi na vlastiti, prepoznatljiv izraz kojim je autorski obeležio epohu savremenosti druge polovine dvadesetog veka u srpskoj likovnoj umetnosti.

Kritika[uredi | uredi izvor]

Stojan Ćelić je objavio niz članaka, krtika i eseja i mnogobrojnim listovima i časopisima kao i u predgovorima kataloga o svojim savremenicima, ali i o onim umetnicima koji su uticali na njegovo slikarstvo. Polazio je od toga da umetničko delo treba da bude tumačeno i na taj način približeno gledaocima. Podržavao je i čitaocima objašnjavao nove ideje koje su likovni umetnici iznosili u svom radu i pretvarali u oblik u svom delu. Najpre analitički, razmatrajući svaki rad po sebi, a potom i sintetički kada je uzimao u obzir kreativne domete nekog autora, objašnjavao je opuse umetnika, posebno onih čije je delo bilo završno ili pri kraju, dajući jasnu ocenu o njihovom mestu u našoj savremenoj umetnosti. Ulazio je i u tehnološka pitanja stvaralaštva približavajući publici zanatske komponentne umetničkog dela i medija u kome je ono nastajalo.

Samostalne izložbe[uredi | uredi izvor]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Knjige[uredi | uredi izvor]

Predgovori kataloga (izbor)[uredi | uredi izvor]

Studije i kritike (izbor)[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Predgovori kataloga (izbor)[uredi | uredi izvor]

Časopisi i novinski članci (izbor)[uredi | uredi izvor]

Studije (izbor)[uredi | uredi izvor]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • 1944. Orden za hrabrost, Beograd
  • 1958. Oktobarska nagrada grada Beograda za grafiku, Beograd
  • 1960. Sedmojulska nagrada SR Srbije za slikarstvo, Beograd
  • 1963. Otkupna nagrada na I trijenalu jugoslovenskog crteža, Sombor
  • 1964. Nagrada na III zagrebačkoj izložbi jugoslovenske grafike, Kabinet grafike JAZU, Zagreb
  • 1965. II premija na IV međunarodnoj izložbi grafike, Ljubljana, Nagrada za tapiseriju na V likovnoj jeseni, Sombor
  • 1966. Nagrada za tapiseriju na I oktobarskom salonu promenjene umetnosti, Beograd, Otkupna nagrada na IV zagrebačkoj izložbi jugoslovenske grafike, Kabinet grafike JAZU, Zagreb
  • 1967. Srebrna plaketa na III trijenalu likovnih umetnosti, Beograd
  • 1969. Nagrada „Politike“, Beograd, Otkupna nagrada na VIII međunarodnoj izložbi grafike, Ljubljana
  • 1970. Veliki pečat Galerije Grafički kolektiv, Beograd
  • 1972. Srebrna plaketa sa diplomom SULUJ-a na VII zagrebačkoj izložbi jugoslovenske grafike, Zagreb, Oktobarska nagrada za slikarstvo grada Beograda, Beograd, Otkupna nagrada Umjetničke galerije BiH, Sarajevo, Nagrada na III međunarodnoj izložbi jugoslovenskog crteža, Rijeka
  • 1973. Otkupna nagrada na izložbi Aprilski susret 73, Zenica, Otkupna nagrada na IV zagrebačkoj izložbi jugoslovenskog crteža, Zagreb
  • 1976. Velika nagrada za crtež na V međunarodnoj izložbi originalnog crteža, Rijeka, Nagrada Memorijala na IX memorijalu „Nadežda Petrović“, Čačak, Otkupna nagrada SIZ-a kulture SAP Vojvodine na XVI likovnoj jeseni, Sombor
  • 1979. Otkupna nagrada INE na VI međunarodnoj izložbi originalnog crteža, Rijeka
  • 1980. Spomen povelja za doprinos beogradskoj grafici, Grafički kolektiv povodom 30 godina rada, Beograd
  • 1984. Nagrada za najznačajnije ostvarenje u oblasti kulture 1983, Gradski SIZ kulture, Beograd
  • 1985. Nagrada ULUK-a na godišnjoj izložbi likovnih umetnika, Priština, Priznanje za dugogodišnju saradnju i doprinos afirmaciji „Likovne jeseni“, Sombor
  • 1988. Orden rada sa crvenom zastavom, Beograd
  • 1989. Nagrada AVNOJ, Beograd

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Dokumentacija Muzeja savremene umetnosti, Beograd
  • Arhiva Fakulteta likovnih umetnosti, Beograd
  • Arhiva SANU, Beograd
  • Stojan Ćelić, monografija, Clio, Beograd, 1996

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]