1. drvarska laka pješadijska brigada

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
1. drvarska laka pješadijska brigada
Grb 1. drvarske lake pješadijske brigade
Postojanje1992—1996.
Mesto formiranja:
Drvar
Formacijabrigada
Jačina2.200
prosečno: 2.200 (1992)[1]
Deo2. krajiškog korpusa
Angažovanje
Komandanti
KomandantRadivoje Kršić
Komandant 2Đorđe Todić
Komandant 3Pane Matić
Komandant 4Nikola Patković
Komandant 5Mile Dubajić
Komandant 6Božidar Rakić

Prva drvarska laka pješadijska brigada je bila pješadijska jedinica Vojske Republike Srpske, u sastavu Drugog krajiškog korpusa. Zona odgovornosti ove jedinice je bila teritorija opštine Drvar, koja je u periodu Odbrambeno-otadžbinskog rata bila u sastavu Republike Srpske.

Sastav i naoružanje[uredi | uredi izvor]

Brigada se popunjavala borcima sa teritorije opštine Drvar, a materijalno-tehnička sredstva su dobijena od 11. proleterske mornaričko-desantne brigade iz Šibenika koja je prešla u sastav 9. korpusa JNA i dislocirana u Drvar krajem 1991. godine.

U junu 1992. jedinica je u svom sastavu imala oko 2.200 boraca i sledeće potčinjene jedinice: četiri laka pešadijska bataljona, mešoviti artiljerijski divizion, laku artiljerijsku bateriju PVO, protivoklopnu četu, inženjerijsku četu, pozadinsku četu i tenkovsku četu (6–8 tenkova).[2]

Sredinom 1993. pokušano je osnivanje „manevarske brigade” 2. krajiškog korpusa, čije bi jezgro činila Drvarska brigada, s pridruženim sastavima i naoružanjem iz drugih jedinica korpusa. Pošto ova zamisao nije zaživela, Drvarska brigada je angažovana na bihaćkom frontu u rejonu Grabeža, gde je učestvovala u borbenim dejstvima do 13. septembra 1995. Komandno mesto brigade je tokom rata bila na samoj liniji fronta, u kasarni Grabež.

Ratni put[uredi | uredi izvor]

U jesen 1991. godine na teritoriji Bosne i Hercegovine se formiraju Srpske autonomne oblasti. Jedna od njih je bila i SAO Bosanska Krajina. SAO Bosanska Krajina se formirala u leto i jesen 1991. Njen cilj, kao i cilj ostalih Srpskih autonomnih oblasti u SR BiH, je bio da okupi predjele u kojima većinski žive Srbi, da ih organizuje, i da tako spriječi eventualnu nezavisnost BiH. Tokom maja 1992. godine u Drvaru je, u sastavu Drugog krajiškog korpusa, formirana 1. drvarska laka pješadijska brigada, čija zona odgovornosti su bile granice opštine Drvar tokom rata u Bosni.

Vojnici brigade slati su i na ratišta širom Srpske.[3] Među borbama van matične opštine, ističu se sledeća angažovanja: na Jajcu sa dva bataljona i haubičkom artiljerijskom baterijom u junu 1992. u operaciji Vrbas, na Kupresu sredinom 1992, na pravcu GoraždeRogatica (u rejonu Jabučko sedlo – Mesići) kao i borbe jednog pešadijskog bataljona na Dinari početkom decembra 1994. godine[2], u napadu hrvatskih snaga na Dinaru, u operaciji Zima 94.

Nakon pada Drvara i proboja grabeškog fronta u napadu Armije Republike Bosne i Hercegovine sredinom septembra 1995. (operacija Sana), brigada se povukla u rejon sela Pervan na Manjači, odakle je, poslije konsolidovanja, upućena na pravac s. Dabar – Međeđe brdo – s. Stanići; zatim je nakon pada Sanskog Mosta 10. oktobra upućena u odbranu pravca Sanski Most – Manjača na Stratinskoj strani, a odatle je prebačena na pravac Novi GradKrupa na Uni u rejon ArapušaVelika Rujiška, gde je ostala do kraja rata.

Gubici[uredi | uredi izvor]

U toku rata poginulo je 278 i nestalo sedam boraca.

Posleratni period[uredi | uredi izvor]

Republika Srpska je nakon Dejtonskog sporazuma izgubila veliki dio teritorije opštine Drvar, a na dijelu koji je ostao u Republici Srpskoj formirana je opština Istočni Drvar. Drvarska brigada je rasformirana u maju 1996. godine u procesu reorganizacije Vojske RS.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Drugi krajiški 2019, str. 273.
  2. ^ a b Drugi krajiški 2019, str. 274.
  3. ^ „Očerki voennoй istorii konflikta v Юgoslavii (1991-1995)”. artofwar.ru. Pristupljeno 30. 7. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kukobat, Dušan; Dimitrijević, Bojan B. (2019). 2. krajiški korpus Vojske Republike Srpske. Banja Luka: Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. ISBN 978-99976-730-5-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]