Letnje olimpijske igre 2008.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
XXIX Letnje olimpijske igre - Peking 2008
2008年夏季奥林匹克运动会
Θερινοί Ολυμπιακοί Αγώνες 2008
Grad domaćinPeking, Kina Kina
Broj država204
Broj sportista11208[1]
Broj sportova28
Broj takmičenja302
Otvaranje igara8. avgust 2008.
Zatvaranje igara24. avgust 2008.
Atina 2004. London 2012.  >

XXIX Letnje olimpijske igre - Peking 2008 održale su se od 8. avgusta do 24. avgusta 2008. u Pekingu. Igre su otvorene 8. avgusta 2008. u 8 sati i 8 minuta naveče na Olimpijskom stadionu u Pekingu. Neki sportovi su se održali u drugim gradovima, fudbalski turnir se održao u Šangaju, Šenjangu, Ćinhuangdau i Tjencinu. Konjički sportovi su se održali u Hongkongu, a jedrenje u Ćingdau.

Odluka da se olimpijske igre 2008. održe u Pekingu doneta je 13. avgusta 2001. Peking je pobedio kandidature Toronta, Pariza, Istanbula i Osake. Peking je osvojio 56 glasova, a drugoplasirani Toronto 22 glasa. Zvanični logo igara je „Razigrani Peking“, A maskote igara su pet Fuve, od kojih svaka predstavlja jednu boju olimpijskih krugova. Olimpijski slogan, Jedan svet, jedan san poziva svet da se ujedini u duhu olimpizma.

Na ovim Olimpijskim igrama takmičilo se oko 11.200 sportista u 302 takmičenja u 28 sportova iz 204 saveza koji su članovi Međunarodnog olimpijskog komiteta. uključujući debitante Maršalska Ostrva, Tuvalu i Crnu Goru.

Izbor domaćina Igara[uredi | uredi izvor]

Izbor za domaćinstvo Olimpijskih igara 2008.
Grad Država Prvi krug Drugi krug
Peking Kina Kina 44 56
Toronto Kanada Kanada 20 22
Pariz Francuska Francuska 15 18
Istanbul Turska Turska 17 9
Osaka Japan Japan 6

Peking je izabran za domaćina igara 13. jula 2001. tokom 112. zasedanja MOK-a u Moskvi, pobedivši Toronto, Pariz, Istanbul i Osaku. Pre tog zasedanja pet drugih gradova (Bangkok, Kairo, Havana, Kuala Lumpur i Sevilja) su podneli kandidature, ali nisu uspeli da uđu u uži izbor 2000. Posle prvog kruga glasanja, Peking je imao značajno vođstvo ispred 4 preostala kandidata. U drugom krugu Peking je skupio više glasova nego svi ostali kandidati zajedno.

Najznačajniji događaji[uredi | uredi izvor]

  • Sportisti iz Bruneja su diskvalifikovani sa Olimpijskih igara pošto je njihov nacionalni olimpijski komitet zaboravio da podnese prijavu.

Muškarci[uredi | uredi izvor]

  • Američki plivač Majkl Felps osvojio je 8 zlatnih medalja čime je sa ukupno 14 olimpijskih zlatnih medalja prestigao Larisu Latinjinu, Marka Spica, Pava Nurmija i Karla Luisa po broju osvojenih zlatnih medalja. Takođe je sa 8 zlatnih medalja oborio Spicov rekord postavljen 1972. na Igrama u Minhenu.
  • Južnokorejski strelac Kim Jong Su je bio pozitivan na doping testu na zabranjenu supstancu propranolol, pa su mu oduzete srebrna medalja u disciplini 50 m malokalibarski pištolj i bronzana medalja u disciplini 10 m vazdušni pištolj.
  • Jamajčanski sprinter Jusejn Bolt je postavio nove svetske rekorde u trkama na 100 m i 200 m koji iznosi 9,69 s, odnosno 19,3 s.
  • Švedskom rvaču grčko-rimskim stilom Ari Abrahamijanu MOK je oduzeo bronzanu medalju pošto ju je Abrahamijan bacio na pod nezadovoljan zbog poraza u polufinalu protiv Italijana Andrea Minguzija. Abrahamijan je izjavio da nije zaslužio da izgubio i da je Svetska rvačka organizacija korumpirana.[2]

Žene[uredi | uredi izvor]

  • Zimbabveanska plivačica Kirsti Koventri je osvojila zlatnu medalju (200 m leđno) i tri srebrne medalje (100 m leđno, 200 m mešovito i 400 m mešovito).
  • Rusija je uzela sve tri medalje u konkurenciji teniserki. Medalje su osvojile Jelena Dementjeva, Dinara Safina i Vera Zvonarjova.
  • Britanska Rebeka Romero osvojila je zlatnu medalju u biciklizmu, a na prethodnim igrama u Atini uzela srebrnu medalju u veslanju.
  • Ukrajinska atletičarka Ljudmila Blonska, koja je osvojila srebrnu medalju u sedmoboju, bila je pozitivna na anabolički steroid. MOK je odmah oduzeo medalju i dodelio je trećeplasiranoj Amerikanki Hajlijas Fauntejn, dok je bronza pripala Ruskinji Tatjani Čemovoj koja je takmičenje završila na 4. mestu.

Pripreme za igre[uredi | uredi izvor]

Dvorane[uredi | uredi izvor]

Nacionalni plivački centar (Vodena kocka) u kom su se održavala plivačka takmičenja

Do 27. maja 2007. počela je izgradnja na sva 31 borilišta u Pekingu.[3] Kineska vlada investirala je renoviranje i izgradnju 6 borilišta izvan Pekinga, kao i 51 trening-centra. Najveća arhitektonska dela bili su Nacionalni stadion, Nacionalni zatvoreni stadion, Nacionalni plivački centar, Kongresna dvorana Olimpik grin i Kulturni i sportski centar Vukesong. Skoro 85% budžeta za izgradnju šest najvećih sportskih zdanja (2,1 milijardi $, 17,8 milijardi juana) je izdvojeno iz korporacijskih ponuda i tendera. Investicije se očekuju od preduzeća koja potražuju vlasništvo nad objektima nakon Olimpijskih igara 2008. Nekim sportskim borilištima će upravljati Generalna državna sportska agencija koja će ih koristiti kao prostor za odvijanje najznačajnijih nacionalnih takmičenja. Olimpijske igre u Pekingu su zvanično najskuplje igre u modernoj istoriji sa troškovima od 40,9 milijardi dolara utrošenih između 2001. i 2007. na infrastrukturu, energetiku, prevoz i snabdevanje vodom.[4]

Nacionalni stadion[uredi | uredi izvor]

Sportovi[uredi | uredi izvor]

Nacionalni stadion u Pekingu, koji je zbog svog izgleda dobio nadimak Ptičje gnezdo, na kome su održane ceremonije otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara

Program je bio sličan kao i u Atini 2004. Takmičari su se takmičili u 28 sportova, održana su 302 takmičenja (165 muških, 127 ženskih i 10 mešovitih).

9 novih disciplina je dodato programu ovih Olimpijskih igara, dve u biciklizmu (BMX u obe konkurencije). Žene su se po prvi put takmičile u trci na 3.000 m prepreke (stipl). Plivački maraton 10 km je dodat i muškarcima i ženama. Parove u stonom tenisu (muškarci i žene) su zamenila timsko takmičenje.

Sledeći sportovi su učestvovali na ovim igrama. Sportovi u vodi su podeljeni na 4 pojedinačna sporta, skokovi u vodu, plivanje, sinhronizovano plivanje i vaterpolo. Broj takmičenja je prikazan u zagradi.

Raspored takmičenja[uredi | uredi izvor]

Legenda tablice:

  • zelenom bojom označene su ceremonije otvaranja i zatvaranja OI,
  • plavom bojom su označeni dani kvalifikacija u pojedinim sportovima,
  • žutom bojom su označeni dani kada se održavaju finalna takmičenja (broj u polju je broj finalnih takmičenja tog dana),
  • u poslednjoj koloni je ukupan broj takmičenja u pojedinim sportovima.
Raspored takmičenja na Olimpijskim igrama 2008.
Sre Čet Pet Sub Ned Pon Uto Sre Čet Pet Sub Ned Pon Uto Sre Čet Pet Sub Ned U
Avgust 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 U
Otvaranje
Atletika 2 4 6 6 5 3 6 7 7 1 47
Badminton 1 2 2 5
Bejzbol 1 1
Biciklizam 1 1 2 1 3 1 2 3 2 1 1 18
Boks 5 6 11
Vaterpolo 1 1 1 2
Veslanje 7 7 14
Gimnastika 2 1 1 1 1 4 4 4 1 1 18
Dizanje tegova 1 2 2 2 2 2 1 1 1 1 15
Jedrenje 2 1 2 2 2 2 11
Kajak i kanu 2 2 6 6 16
Konjički sport 2 1 1 1 1 6
Košarka 1 1 2
Mačevanje 1 1 1 1 2 1 1 1 1 10
Moderni petoboj 1 1 2
Odbojka i odbojka na pesku 1 1 1 1 4
Plivanje 1 4 4 4 4 4 4 4 4 1 1 34
Rvanje 2 2 3 2 2 2 2 3 18
Rukomet 1 1 2
Sinhrono plivanje 1 1 1 2
Skokovi u vodu 1 1 1 1 1 1 1 1 1 8
Softbol 1 1
Stoni tenis 1 1 1 1 4
Streličarstvo 1 1 1 1 4
Streljaštvo 2 2 2 2 1 2 1 2 1 15
Tekvondo 2 2 2 2 8
Tenis 2 2 4
Triatlon 1 1 2
Fudbal 1 1 2
Hokej na travi 1 1 2
Džudo 2 2 2 2 2 2 2 14
Zatvaranje
Avgust 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 G
Sre Čet Pet Sub Ned Pon Uto Sre Čet Pet Sub Ned Pon Uto Sre Čet Pet Sub Ned U

Zemlje učesnice[uredi | uredi izvor]

Spisak zemalja učesnica
  1.  Avganistan (4)
  2.  Albanija (11)
  3.  Alžir (56)
  4.  Američka Devičanska Ostrva (5)
  5.  Američka Samoa (4)
  6.  Andora (5}
  7.  Angola (32}
  8.  Antigva i Barbuda (5}
  9.  Argentina (132}
  10.  Aruba (2}
  11.  Australija (433}
  12.  Austrija (72}
  13.  Azerbejdžan (39}
  14.  Bahame (19}
  15.  Brunej (15}
  16.  Bangladeš (5}
  17.  Barbados (6}
  18.  Belorusija (181}
  19.  Belgija (96}
  20.  Belize (3}
  21.  Benin (5}
  22.  Bermudi (6}
  23.  Butan (2}
  24.  Bolivija (7}
  25.  Bosna i Hercegovina (5}
  26.  Bocvana (12}
  27.  Brazil (277}
  28.  Britanska Devičanska Ostrva (2}
  29.  Bugarska (72}
  30.  Burkina Faso (6}
  31.  Burundi (3}
  32.  Vanuatu (3)
  33.  Venecuela (109)
  34.  Vijetnam (21)
  35.  Gabon (4}
  36.  Gambija (3}
  37.  Gana (9}
  38.  Gvajana (5}
  39.  Gvatemala (12}
  40.  Gvineja (5}
  41.  Gvineja Bisao (3}
  42.  Gernzi (9}
  43.  Gruzija (35)
  44.  Grčka (159)
  45.  Gvam (5)
  46.  Danska (84)
  47.  Demokratska Republika Kongo (5)
  48.  Dominika (2)
  49.  Dominikanska Republika (25)
  50.  Egipat (103)
  51.  Ekvador (25)
  1.  Ekvatorijalna Gvineja (3)
  2.  Salvador (11)
  3.  Eritreja (9)
  4.  Estonija (47)
  5.  Etiopija (35)
  6.  Zambija (8)}
  7.  Zelenortska Ostrva (2)
  8.  Zimbabve (13)
  9.  Izrael (43)
  10.  Indija (57)
  11.  Indonezija (24)
  12.  Irak (4)
  13.  Iran (55)
  14.  Irska (54)
  15.  Island (28)
  16.  Istočni Timor (2)
  17.  Italija (344)
  18.  Jamajka (50)
  19.  Japan (351)
  20.  Jemen (5)
  21.  Jermenija (25}
  22.  Jordan (7)
  23.  Južna Koreja (267)
  24.  Južnoafrička Republika (136)
  25.  Kazahstan (132)
  26.  Kajmanska Ostrva (4)
  27.  Kambodža (4)
  28.  Kamerun (33)
  29.  Kanada (332)
  30.  Katar (22)
  31.  Kenija (56)
  32.  Kina (639)
  33.  Kineski Tajpej (80)
  34.  Kipar (17)
  35.  Kirgistan (21)
  36.  Kiribati (2)
  37.  Kolumbija (64)
  38.  Komori (3)
  39.  Kongo (5)
  40.  Kostarika (8)
  41.  Kukova Ostrva (4)
  42.  Kuba (149)
  43.  Kuvajt (6)
  44.  Laos (4)
  45.  Lesoto (4)
  46.  Letonija (50)
  47.  Liban (5)
  48.  Liberija (3)
  49.  Libija (7)
  50.  Litvanija (71)
  51.  Lihtenštajn (2)
  1.  Luksemburg (12)

Promene u odnosu na Olimpijske igre 2004.[uredi | uredi izvor]

Nacionalni olimpijski komiteti Maršalskih Ostrva i Tuvalua su postali članice MOK-a 2006, odnosno 2007. godine i učestvovale su na ovim igrama.

Srbija i Crna Gora, koje su na Olimpijskim igrama 2004. učestvovale zajedno kao Srbija i Crna Gora, od ovih igara će se takmičiti odvojeno. Crnogorski olimpijski komitet je primljen u članstvo MOK-a 2007.

Severna Koreja i Južna Koreja su vodile razgovore o mogućnosti slanja zajedničkoj tima na Olimpijske igre 2008,[5][6] ali je predlog propao zbog neslaganja dva nacionalna komiteta o brojčanom odnosu sportista iz te dve države.[7]

Medalje[uredi | uredi izvor]

Rang Država
1  Kina 51 21 28 100
2  SAD 36 38 36 110
3  Rusija 23 21 28 72
4  Ujedinjeno Kraljevstvo 19 13 15 47
5  Nemačka 16 10 15 41
6  Australija 14 15 17 46
7  Južna Koreja 13 10 8 31
8  Japan 9 6 10 25
9  Italija 8 10 10 28
10  Francuska 7 16 17 40
Deset prvoplasiranih zemalja zaključno sa 24.08.2008

Maskote[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „NOC entry forms received” (Saopštenje). International Olympic Committee. 1. 8. 2008. Arhivirano iz originala 08. 08. 2008. g. Pristupljeno 8. 8. 2008. „(...) confirmed the qualification of 11,028 athletes, including 363 supplement athletes holding a P card. 
  2. ^ Maki, Allan (14. 8. 2008). „Swede rejects wrestling bronze”. Globe and Mail. Arhivirano iz originala 17. 8. 2008. g. Pristupljeno 14. 8. 2008. 
  3. ^ „Site predvideni Olimpiski borilišta se vo izgradba”. Pekinški organizacioni komitet. 11. 5. 2007. Arhivirano iz originala 26. 01. 2008. g. Pristupljeno 11. 5. 2007. 
  4. ^ The Most Expensive Games In History Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. avgust 2008), Beijing 2008. Retrieved on August 5, 2008.
  5. ^ „Koreas 'to unify Olympics teams'. BBC. 14. 5. 2006. Pristupljeno 17. 12. 2006. 
  6. ^ „Two Koreas Make Progress in Creation of Unified Team”. International Olympic Committee. 5. 9. 2006. Pristupljeno 10. 9. 2006. 
  7. ^ „Koreas fail to agree on fielding joint team for Beijing Olympics”. AP. 13. 2. 2007. Pristupljeno 28. 2. 2007. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]