Zločini ustaša u kotarevima Korenica i Udbina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zločini ustaša u kotarevima Korenica i Udbina predstavljaju primer zločina i genocidnih radnji nad srpskim stanovništvom u Lici koje je sprovodio ustaški režim Nezavisne Države Hrvatske, tokom Drugog svetskog rata. Ustaše su sprovodile zločine nad stanovništvom svih seoskih naselja u kotaru Korenica i kotaru Udbina, koja su bila nastanjena srpskim stanovništvom.

Područje ova dva kotara je posle Drugog svetskog rata integrisano u okvir opštine Titova Korenica.

Tokom Drugog svetskog rata zabeleženo je 1.456 palih boraca Narodnooslobodilačkog rata, zatim 3.193 žrtava fašističkog terora i 1.750 umrlih od tifusa, sa područja kotara Korenica i kotara Udbina, što ukupno čini 6.399 lica. Od 3.193 žrtava fašističkog terora 3.141 su lica srpske i 51 lice hrvatske nacionalnosti. Velik broj umrlih od tifusa posledica je činjenice da je stanovništvo usled ofanziva fašističkih snaga bio prinuđeno da živi u zbegovima.

Ustaše su odgovorne za direktnu smrt 2.566 lica i zajedno sa Nemcima i Italijanima za dodatne 73 žrtve, ali treba ukazati i da je velika smrtnost od tifusa između ostalog posledica oružanih akcija snaga NDH.[1]

Numeričko određenje broja stradalih[uredi | uredi izvor]

Podaci o broju stradalih stanovnika kotara Korenica i kotara Udbina 1941-1945. publikovani su u zborniku Kotar Korenica i kotar Udbina u NOR-u i socijalističkoj izgradnji (Karlovac, 1979) u izdanju Historijskog arhiva Karlovac pod uredništvom istoričara Đure Zatezala.


Ukupan broj stradalih

  • 6399

Vrsta stradanja

  • žrtve fašističkog terora 3.193
  • pali borci NOVJ 1.456
  • umrli od tifusa 1.750

Najviše gubitaka (preko 100) imala su sledeća seoska naselja:


U selima koja su imala najveći broj stradalih zebeleženi su najmasovniji ustaški zločini, naročito 1941-1942: Jošan, Željava, Bunić, Ličko Petrovo Selo, Rešetar, Visuć, itd.


Rodna struktura žrtava fašističkog terora

  • muškarci 2.142
  • žene 1051

Starosna struktura žrtava fašističkog terora

  • deca (do 15 godina) 592
  • 16-50 godina 1.646
  • 51 i dalje 955

Etnička struktura žrtava fašističkog terora

  • Srbi 3.141
  • Hrvati 51

Izvršioci zločina nad žrtvama fašističkog terora

  • ustaše 2.566
  • ustaše i Nemci 56
  • ustaše i Italijani 17
  • Nemci 136
  • Italijani 290
  • Mađari 3
  • četnici sa Nemcima i Italijanima 10
  • smrt od bombardovanja, mina, smrzavanja u zbegu, itd. 115

Godina smrti žrtava fašističkog terora

  • 1941: 1.429
  • 1942: 778
  • 1943: 348
  • 1944: 341
  • 1945: 297

Jačanjem partizanskog pokreta, iz godine u godinu, smanjivala sa mugućnost ustašama i okupatoru da nanose ljudske gubitke civilnom stanovništvu dva kotara. Dizanjem ustanka 27. jula 1941. osujećen je nastavak masovnih pokolja i hapšenja lokalnog stanovništva koji su bili naročito intenzivni tokom jula 1941. godine.

U prvoj etapi ustaškog terora, od početka maja do 27. jula 1941, na području ova dva kotara ubijeno je do 1.000 ljudi. Mnogi lokalni stanovnici sa područja opštine Korenica stradali su u logoru Jadovno. Poimenice su poznati podaci za 513 lica srpske nacionalnosti sa ovog područja koji su u leto 1941. ubijeni u logorima Gospić i Jadovno.[2]

Među pokoljima u leto 1941, neposredno nakon 27. jula 1941, ističu se pokolji nad stanovništvom Ličkog Petrovog Sela, Željave, Rešetara, Gornjeg Vaganca, koji su se odigrali poslednjih dana jula 1941. Krajem jula i u prvim danima avgusta 1941. ističu se pokolji nad stanovništvom sela Komić i Bunić. U selu Bunić, u zgradi žandarmerijske stanice, ustaše su 26. jula 1941. masakrirale 80 žitelja, među kojima nekoliko desetina stanovnika sela Ljubovo pokraj Bunića. Uskoro je početkom avgusta usledio i zločin na pravoslavnom groblju u istom selu kada je ubijeno nekoliko desetina ljudi.[3]

Primeri masovnih zločina ustaša nad lokalnim stanovništvom[uredi | uredi izvor]

Pokolj nad stanovništvom opštine Ličko Petrovo Selo[uredi | uredi izvor]

Spomen-park Garavice

Pokolj nad stanovništvom seoske opštine Ličko Petrovo Selo u najintenzivnijem obliku dogodio se 27. jula 1941. kada je u sedam sela ove opštine, uključujući Ličko Petrovo Selo, Željavu, Rešetar, pohapšeno 313 muškaraca i odveženo kamionima i na brutalan način pobijeno u Garavicama pokraj Bihaća. Ubijeni muškarci su se odazvali pozivu ustaških vlasti na javne radove i pohvatani su na prevaru. Nakon ovog pokolja lokalno stanovništvo se više nije odazivalo lažnim pozivima na javne radove, pogotovo s obzirom da početkom avgusta 1941. na području kotara Korenica izbija narodni ustanak koji će uskoro poprimiti karakter partizanskog rata. Pokolj u ovoj seoskoj opštini karakterističan je po neposrednom odvođenju uhapšenika na stratište, i razlikuje se od prethodne prakse koja je najčešće podrazumevala odvođenje u zatvore ili logor Jadovno i potonju likvidaciju. Nakon ovog pokolja, na području kotara Korenica i kotara Udbina ustaše vrše neposredne zločine na licu mesta, bez obzira na pol i uzrast.

Pokolj nad stanovništvom sela Jošan[uredi | uredi izvor]

Ustaški pokolj nad stanovništvom sela Jošan pokraj Udbine, dogodio se u drugoj polovini septembta 1942. Prema podacima istoričara Gojka Vezmara, ustaše su u ovom selu 28. septembra 1942. ubile 211 lica, mahom žena, dece i staraca, dok je selo spaljeno.[4]

Prema podacima istoričara Đure Zatezala, pokolj u selu Jošan imao je dve etape. Najpre su 19. septembra 1942. ustaše ubili klanjem i spaljivanjem u kućama i stajama 289 žitelja sela Jošan. Potom su 29. septembra iste godine ubili još 49 žitelja, što ukupno čini 338 civilnih lica. Prema njegovim podacima "nekoliko djevojaka i njihovih majki su ustaše povezale žicom oko stogova sijena, silovali pa zapalili“.[5]

Pokolj nad stanovništvom sela Visuć[uredi | uredi izvor]

Ustaški pokolj nad stanovništvom sela Visuć pokraj Udbine, dogodio se 3. decembra 1942. Toga dana ustaše su u ovom selu ubile 85 lica, uključujući i 17 stanovnika sela Jošan koji su se sklonili u Visuć nakon pokolja u njihovom selu i spaljivanja njihovih kuća.[4]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]