Logor Tenja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Logor Tenja
Koncentracioni logor
Spomenik na mestu nekadašnjeg logora Tenja
Pod kontrolom Nezavisna Država Hrvatska
KomandantMirko Apelt
Postojaoapril 1941 - avgust 1942.
Broj zatvorenika3.000
Spomenik pre obnove.

Logor Tenja je bio koncentracioni logor u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Logor se nalazio kraj grada Osijeka u selu Tenja, a formiran je u aprilu 1941. i delovao je do avgusta 1942. godine. Zapovednik logora bio je Mirko Apelt. Logor je mogao primiti do 3.000 osoba.

U Osijeku i okolici, u vreme dolaska ustaša na vlast, živelo je oko 2.500 Jevreja. Tokom 1941. godine najpre su izvršena hapšenja imućnijih Jevreja, a nešto kasnije i ostalih. U dva navrata 1941. godine, ustaše su odvele iz Osijeka 684 osobe: Jevreje, Srbe i Hrvate-antifašiste, među kojima su bile žene i deca. Vršile su transport grupa od po 100 Jevreja u logor u Gospiću. Početkom 1942, započeo je masovan progon Jevreja, Srba i Hrvata-antifašista. Župsko redavrstvo Osijeka odlučilo je da sve Jevreje izoluje zatvaranjem na posebnim mestima. Za to je određen prostor kod tenjske mitnice, odnosno za izgradnju naselja samo za Jevreje. Aprila 1942. počela je gradnja baraka i zidani objekti na račun Židovske verske opštine Osijek, a pod nadzorom Županijskog redarstva. kako je koji objekat bio završen, popunjavan je Jevrejima. zatočeni Jevreji sami su se brinuli o svom uzdržavanju i prehrani, a režim nadzora nije bio prestrog.[1]

U duhu rešenja jevrejskog pitanja u NDH, u Osijek je došao Ivan Tolj, šef ustaške policije iz Vinkovaca, već od pre poznat po svojoj surovosti pokazanoj u Sarajevu, i naredio ograđivanje logora bodljikavom žicom. Postavljena je ustaška straža, pohapšeni su preostali Jevreji iz Osijeka i okolice, a dopremljene su grupe iz Šida, Orahovice, Našica, Đakova, Vukovara i Valpova. Broj zatočenika popeo se na 3.000, pa su mnogi bili smešteni na otvorenom i živeli i spavali na zemlji. Ustaše su im svima oduzeli sve predmete i dragocenosti, te svu imovinu u kućama, stanovima i na imanjima. Oduzetu nepokretnu i pokretnu imovinu ustaše su međusobno razdelili.[2]

Sredinom avgusta, ustaše su počeli da šalju Jevreje u Nemačku. Prvi voz sa oko 1.000 Jevreja, među kojima 700 dece, upućen je direktno u Aušvic 15. avgusta. U to vreme u Tenju je došao Dominik Pićili, zapovednik logora Jasenovac III-Ciglana i odveo deo Jevreja u Jasenovac. Krajem avgusta krenuo je treći i poslednji transport iz Tenje. Dva vagona tog transporta odvedena su u Jasenovac, a ostatak od oko 600 logoraša pridružen je transportu iz Lobora i otpremljen u nemačke logore.[2]

Logor Tenja prestao je da postoji krajem avgusta 1942. godine. Iako u tom logoru nije bilo masovnih likvidacija, ipak je tih 3.000 Jevreja, žena i dece, koji su u njemu boravili ubijeno u Jasenovcu ili u Nemačkoj. Svega desetak njih vratilo se iz nemačkih logora, ali nijedan iz Jasenovca.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišo Deverić, Ivan Fumić. Hrvatska u logorima 1941.-1945. „SABARH“, Zagreb 2008. godina, 35. str.
  2. ^ a b v Isto, 36. str.