Pređi na sadržaj

Bukoš (Vučitrn)

Koordinate: 42° 48′ 11″ S; 20° 55′ 44″ I / 42.8031° S; 20.9289° I / 42.8031; 20.9289
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bukoš
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugKosovskomitrovački
OpštinaVučitrn
Stanovništvo
 — 2011.Rast 1.171[1]
Geografske karakteristike
Koordinate42° 48′ 11″ S; 20° 55′ 44″ I / 42.8031° S; 20.9289° I / 42.8031; 20.9289
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina575 m
Bukoš na karti Srbije
Bukoš
Bukoš
Bukoš na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj42000
Pozivni broj+383 (0)28
Registarska oznaka02

Bukoš (alb. Bukosh) naselje je u opštini Vučitrn na Kosovu i Metohiji. Prema popisu stanovništva na Kosovu 2011. godine, selo je imalo 1.171 stanovnika[2]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Selo je na valovitom zemljištu, razbijenog je tipa, oranice sa smoničavom i rastresitom zemljom na kojoj uspevaju sve žitarice. Bukoš je smešten na padini planine Čičavice. Udaljeno oko 5 km od Vučitrna, sa nadmorskom visinom od 520 do 650 m.[3] Deli se na Glavicu i Donju mahalu, koje su takođe razbijene na grupice od 2–3 kuće, pa i na usamljene kuće. Udaljenje izmeću mahala je 1 km. Kroz selo protiče Jezerski potok. U centru postoji jedan hrast ispod kojeg izvire voda. Predanje kaže da je hrast posadio Sveti Sava, a neki kažu da je još stariji. Činjenica je da je hrast star nekoliko stotina godina.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Bukoš se prvi put pominje 1530. u osmanskom defteru. godine, kao selo u Vučitrnskom sandžaku. Zabeležen je 15661574. defteru u Vučitrnskom sandžaku. Bukoš je 1689. godine, bio na austrijskoj mapi. Pri doseljenju Albanci su oko 1820. godine zatekli su srpsko stanovništvo, koje se po dolasku muhadžiri 1878. godine raselilo.[4] Selo se pominjalo i u Kosovskom vilajetu u 1893, 1896. i 1900. godini.[5] Predak Arbanasa Bekovića iz Vrnice, Emin Beka, pri svom doseljenju iz Malesije oko 1830. zatekao je Bukoš kao čiflik Mahmud-bega Vučitrnskog, na kome su živeli Srbi. Srbi su se raselili po nastanjenju muhadžira iz Toplice 1878. Posle Prvog svetskog rata, prilikom doseljavanja kolonista 1922. 25 godine zatekli su 5 kuća Albanaca, koji su sami zauzimali i krčili zemlju koja je pripadala po turskim zakonima nekom begu iz Vučitrna. Naseljeničkih kuća došlo je 43, a naseljenici koji su dobili zemlju (utrinu) o države i nastavili život.[6] Selo ima dva svoja groblja, koja su do početka rata 1999. bila prilično očuvano.

Poreklo stanovništva po rodovima[uredi | uredi izvor]

Podaci o broju kuća i poreklu stanovništva su iz 1935. godine.[7]

Albanski muhadžiri

  • Meana (3 kuća) i Vrševc (2 kuća), od fisa Keljmendi. Doseljeni su 1878. iz Mehane i Vrševca u Toplici. Iako su ovi i još neki iseljenici muhadžirski rodovi sami krčili zemlju, gospodar čiflika (Hadži Tair Mađunski iz Vučitrna) polagao je pravo i na neobrađenu zemlju u ataru sela.

Kolonisti

iz Like

iz Slavonije

iz Crne Gore

iz Hercegovine

iz Srbije

Učesnici oslobodilačkih ratova 1912—1918.[uredi | uredi izvor]

U logorima i zarobljeništvu 1941—45[uredi | uredi izvor]

Učesnici Drugog svetskog rata[uredi | uredi izvor]

  • Bubalo Đuro
  • Bubalo Milan
  • Bubalo Petar
  • Vlahović Ljubomir
  • Đukić Vukoje
  • Ivanović Aleksa
  • Ivanović Zorka
  • Ivanović Mirko
  • Ivanović Miloš
  • Ivanović Rafajlo
  • Jakšić Milica
  • Kostić Dragutin
  • Kostić Milutin
  • Kitanović Blažo
  • Krivokapić Vlado
  • Lekić Vladimir
  • Milošević Milo
  • Milošević Milan
  • Milošević Radojica
  • Milošević Spasoje
  • Radmanović Nikola
  • Radmanović Pavle
  • Radmanović Petar
  • Stojović Živko
  • Stojović Radovan
  • Stanisavljević Borisav
  • Milošević Milosav[8]

Poginuli u drugom svetskomg ratu (1941—47)[uredi | uredi izvor]

Žrtve Drugog svetskog rata[uredi | uredi izvor]

Odseljeni 1941—93[uredi | uredi izvor]

Svega 63 domaćinstava sa 307 članova. Godine 1998. u ovom selu živelo je 33 srpskih domaćinstava sa 122 člana, od toga 15 staračkih sa 30 članova.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Godina 1574 1913 1921 1923 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2011
Broj stanovnika 14 domaćinstva 259 160 31 domaćinstva[10] 345 375 484 566 867 843 1171[11]
Evolucija stanovništva

Stanovništvo po nacionalnosti[uredi | uredi izvor]

Nacionalnost Broj %
Albanci 1,162 99.23
Aškalije 9 0.77

Prema popisu iz 2011. godine, Albanci čine 99,23% populacije.[12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Etnički sastav stanovništva na Kosovu i Metohiji iz 2011. godine (jezik: engleski)
  2. ^ „Popis stanovništva 1948-2011”. 2014. Pristupljeno 11. 2. 2014. 
  3. ^ Urošević 1965, str. 45, 157. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFUrošević1965 (help)
  4. ^ Uroš Šešum, UTICAJ SEOBE MUHADžIRA NA PROMENU ETNIČKE I VERSKE STRUKTURE NASELjA SEVERNE I ZAPADNE STARE SRBIJE (1878–1910), Srpske studije 5 (2014), 99.
  5. ^ Dr.Jusuf Osmani:Naselja na Kosovu 16, Vučitrn, Priština. (2005). str. 118–120.
  6. ^ Urošević 1965, str. 157. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFUrošević1965 (help)
  7. ^ Urošević, Atanasije (1965). Kosovo. Beograd: Naučno delo.  COBISS.SR 155363340
  8. ^ Evidencija SUBNOR-a Vučitrna
  9. ^ "Spomen park Kraljevo", Fond za igradnju Spomen-parka, Kraljevo 1979.
  10. ^ Od 1574. do 1923. godine, pogledaj, Dr.Jusuf Osmani:Naselja na Kosovu 16, Vučitrn, Priština. (2005). str. 118–120.
  11. ^ Popis stanovništva na Kosovu 1948 — 2011 Pristupljeno 2. jun 2016
  12. ^ „Popis stanovništva 2011”. 2011. Pristupljeno 11. 2. 2014. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]