Sukob kod rudnika Belaćevac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sukob kod rudnika Belaćevac
Deo Rata na Kosovu i Metohiji
Vreme22. i 30. jun 1998.
Mesto
Ishod Poraz OVK
Sukobljene strane

Policija Srbije

Oslobodilačka vojska Kosova
Komandanti i vođe
Sreten Lukić Bekim Beriša

Sukob kod rudnika Belaćevac (alb. Beteja e Bardhit të Madh) odnosi se na sukobe najpre 22. juna kada je OVK zauzela rudnik i 30. juna 1998. kada ga je srpska policija oslobodila.[1]

Zauzimanje rudnika[uredi | uredi izvor]

OVK je 22. juna zauzela rudnik od jugoslovenskih snaga, i zarobila je osmoricu rudara: Dušana Ađančića, Peru Ađančića, Zorana Ađančića, Mirka Buhu, Filipa Gojkovića, Dragana Vukmirovića, Srboljuba Savića i Mirka Trifunovića, kao i Božidara Lempića koji nije bio radnik rudnika.[2][3] Jedan od radnika, Nebojša Janković, je tvrdio da su zatvorenici bili pogubljeni.[4]

Među napadačima je bio Mensur Kasumi, koji je kasnije imenovan za zamenika ministra unutrašnjih poslova na Kosovu,[5] i Arif „Mujo“ Krasnići, koji je učestvovao u zarobljavanju Jarka Spasića 14. maja.[5]

Oslobodilačka vojska Kosova je koristila rudnik kao bazu za svoje operacije,[3] i ometala je jugoslovensku stranu slanjem dnevnih patrola u obližnja sela.[1]

Oslobađanje rudnika[uredi | uredi izvor]

Ujutro 30. juna, srpska policija je pokrenula ofanzivu u tom delu Kosova, i dok su se neki teroristi povukli, preostali su u zgradama rudnika otvorili paljbu na policiju oko 14.00 popodne.[6] Policijske snage su uz pomoć više od 150 vojnih vozila, uključujući i helikoptere, tenkove i artiljeriju,[1] povratile kontrolu nad rudnikom Belaćevac, pri čemu su naterali većinu snaga Oslobodilačke vojske Kosova na povlačenje.[7]

Nakon ponovnog zauzimanja rudnika, u oblasti skoro da i nije bilo civila.[8]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Godine 1999, srpske snage su se povukle iz rudnika, nakon čega su ga preuzele snage OVK.[9] Jedanaest godina nakon bitke, Udruženje porodica kidnapovanih i nestalih rudara u Belaćevcu su poveli demonstracije u regionu, tražeći odgovore o sudbini radnika koje je OVK zarobila prilikom zauzimanja rudnika.[10] U septembru 2010. godine su u okolini sela Žilivode počela ispitivanja zemljišta pošto se smatra da se tu nalazi masovna grobnica, u kojoj se možda nalaze i tela ubijenih rudara.[11]

Referenci[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v The Independent New offensive dashes ceasefire hope, 30. jun 1998.
  2. ^ RTS: Jedanaest godina od nestanka belaćevačkih rudara, 22. jun 2009., Pristupljeno 25. 4. 2013.
  3. ^ a b Human Rights Watch, "Humanitarian Law Violations in Kosovo", 1998. pp. 81.
  4. ^ Walker, Tom. The Times, "Guerrillas in Kosovo 'killed mine hostages", 2. jul 1998.
  5. ^ a b Serbianna, Kosovo's 156 Lawless Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. mart 2009), Pristupljeno 25. 4. 2013.
  6. ^ Hellenic Resources Network, Yugoslav Daily Survey, 30. jun 1998.
  7. ^ Radio Free Europe, Serbia claims success in Belacevac offensive Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. mart 2012), 30. jun 1998.
  8. ^ National Public Radio, All Things Considered: Kosovo Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. mart 2016), 1. jul 1998.
  9. ^ Hughes, Candice. Associated Press, "KLA captures Mine, Hostages near Pristina", 13. jun 1998.
  10. ^ Radio Srbija, A gathering in Gracanica in memory of Serbs kidnapped in Kosmet 11 years ago Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. novembar 2009), 22. jun 2009.
  11. ^ RTS: Počelo iskopavanje u Belaćevcu, Pristupljeno 25. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]