Целер

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Celer
Naučna klasifikacija uredi
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Asterids
Red: Apiales
Porodica: Apiaceae
Rod: Apium
Vrsta:
A. graveolens
Binomno ime
Apium graveolens
Sinonimi[2]
  • Apium graveolens subsp. dulce (Mill.) Schübl. & G. Martens

Celer (lat. Apium graveolens) je dvogodišnja zeljasta biljka iz familije štitonoša (Apiaceae). Raste samoniklo na vlažnim livadama, močvarnim mestima i priobalnom području, pored bara i izvorišta, kao i na slanom tlu. Može se naći od Britanskih ostrva do Sredozemlja, a ima ga i u severnoj Africi i Aziji, sve do Indije.

Opis[uredi | uredi izvor]

Kultivisani celer[uredi | uredi izvor]

Kultivisani celer raste do 1 metra visine, s mesnatim i vretenastim korenom, koji ponekad može biti i gomoljast. Stabljika mu je razgranata. Tamnozeleni i sjajni listovi, dužine 3-6 cm i 2-4 cm širine, su veliki i perasto razdeljeni, dok su listići klinastog oblika, gore urezani i nazubljeni. Kuglasti plod je rebrast i 2-3 mm u prečniku. Uzgaja se i u baštama.[3]

Kultivar Slika Ime
Celer Apium graveolens var. graveolens[4]
Koren celera Apium graveolens var. rapaceum[5]
Lisnati celer Apium graveolens var. secalinum[6]

Divlji celer[uredi | uredi izvor]

Divlji celer, Apium graveolens varijcija graveolens, naraste do visine od 1 m. Javlja se širom sveta. Smatra se da se prvo pojavio u mediteranskom regionu, gde su prirodna staništa bila slana i vlažna, ili močvarna tla i u blizini obale, gde je celer rastao u biljnim zajednicama sa agropyro-rumicion[7].

Severno od Alpa divlji celer se nalazi samo u podnožju na podlozi sa malim sadržajem soli. Odgovara mu vlažna, blatna i hranjiva podloga. Ne može se naći u Austriji i sve je ređi u Nemačkoj[8].

Taksonomima[uredi | uredi izvor]

Poprečni presek 'Paskal' rebra celera, peteljke

Celer je opisao Karl Line[9][10] u prvom tomu od njegovih dela Species Plantarum 1753. godine.[11]

Uzgoj i upotreba[uredi | uredi izvor]

Seme celera

Biljka se uzgaja iz semena, posađenog u rasadnicima ili otvorenim baštama, u zavisnosti od godišnjeg doba, i nakon nekoliko proređivanja, pri visini od 15-20 cm, spremna je za presađivanje. Traži humovitu zemlju sa velikim kapacitetom za vodu. Za rasadnice se seje početkom aprila u toplu gredicu. Seme se ne pokriva zemljom, nego se samo daščicom utisne. Na otvoreno se presadi od sredine maja do sredine juna, kada je naraslo 6 - 7 listova. Neposredno pre presađivanja sadnice se dobro zaliju. Radi boljeg primanja odreže se donja trećina korena i vrhovi lišća. Saditi treba tačno na onu dubinu na kojoj je rasadnica rasla.

U prošlosti, celer je uzgajan kao biljka za jesen i rano proleće, zbog svojih antitoksičnih dejstava, smatran je tonikom za čišćenje, nakon zimskog zastoja.

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Kako obareni tako i sveži celer koristi se u jelima i za pripremu supe, a seme se upotrebljava kao začin. Čak i nakon dugog potapanja u vodu biljka ostaje čvrsta dodajući supi teksturu. Na jugu Evrope celer se retko bari, i najčešće se upotrebljava svež.

Iseckan, celer je jedan od tri začina koji se smatraju svetim trojstvom Louisiana Creole i Cajun cuisine kuhinje. Takođe jedno je od tri povrća (zajedno sa lukom i šargarepom) koja čine francusku mirepoix kuhinju, kao baza za sosove i supe.

Koren celera koristi se za razne vrste soseva, kao začin za supe, i sirov, izrendan za salatu najčešće začinjenu majonezom, pavlakom i limunom. Može se koristiti i kao dodatak drugim salatama.

Seme celera se upotrebljava kao začin. Kombinovan sa solju se koristi alternativa običnoj soli u raznim receptima i koktelima. Koristi se da pojača aromu Bloody Mary koktela, čikaškog hot dog-a, i u Old Bay Seasoning mešavini.

Kineski ili Orijentalni celer ima tanje stabljike i jaču aromu. Retko se upotrebljava svež, već se dodaje supama i jelima.

Energetska i nutriciona vrednost[uredi | uredi izvor]

Celer
Celer
Nutritivna vrednost na 100 g (3,5 oz)
Energija67 kJ (16 kcal)
2,97 (uključujući vlakna)
Skrob0,00
Šećeri1,34
Prehrambena vlakna1,36
0,17
Zasićene0,042
Trans0,000
Mononezasićene0,032
Polinezasićene0,079
0,57 (14 kcal)
Vitamini
Vitamin A ekv.
(3%)
22 μg
Tiamin (B1)
(2%)
0,021 mg
Riboflavin (B2)
(4%)
0,05 mg
Niacin (B3)
(2%)
0,32 mg
Vitamin B5
(5%)
0,246 mg
Vitamin B6
(6%)
0,074 mg
Folat (B9)
(9%)
36 μg
Vitamin B12
(0%)
0 μg
Holin
(1%)
6,1 mg
Vitamin C
(4%)
3,1 mg
Vitamin D
(0%)
0 μg
Vitamin D
(0%)
0 IU
Vitamin E
(2%)
0,27 mg
Vitamin K
(28%)
29,3 μg
Minerali
Kalcijum
(4%)
40 mg
Bakar
(2%)
0,035 mg
Gvožđe
(2%)
0,2 mg
Magnezijum
(3%)
11 mg
Fosfor
(3%)
24 mg
Kalijum
(6%)
260 mg
Natrijum
(5%)
80 mg
Cink
(1%)
0,13 mg
Ostali konstituenti
Voda95,43
Alkohol (etanol)0
Kofein0
Holesterol0
Procenti su grube procene zasnovane na američkim preporukama za odrasle.

Energetska vrednost 100 g celera (korens lišćem) je mala - iznosi 14 kcal / 59 kJ. Od toga je 0,69% proteina, 2,97% ugljenohidrata i 0,17% masti. Izvrstan je izvor vitamina K (29,3 μg, što čini 29% preporučenog dnevnog unosa) i dijetalnih vlakana (1,6 g/14 kcal ili 11,5 g/100 kcal, preporuke su 3 g/100 kcal), a ostale potrebne minerale vitamine sadrži u malim količinama.

Medicina[uredi | uredi izvor]

Čitava biljka je blago nadražujuća, hranljiva, i okrepljujuća; može se iscediti, a sok se upotrebljava za zglobove i zapaljenja urinarnog trakta, kao što su reumatoidni artritis, cystitis, urethritis, malaksalost i smanjenje stresa.

Seme, koje se prikuplja nakon što biljka procveta u drugoj godini, je baza za homeopatski ekstrakt koji se upotrebljava kao diuretik, Veruje se da ekstrakt pomaže kod čišćenja sistema od toksina, a naročito je dobar kod gihta, gde se kristali mokraćne kiseline sakupljaju u zglobovima, i artritisa.

Takođe se koristi kao blagi stimulant za varenje. Ekstrakt se može kombinovati sa bademom i suncokretovim uljem koje se zatim masažom utrlja u artritične zglobove.

Koren je efikasni diuretik koji se koristi za kamen u bubregu. Takođe upotrebljava se kao lek za otklanjanje smetnji pri varenju.

Narodna medicina[uredi | uredi izvor]

  • Koren celera i semenje koriste se za lečenje blagih oblika anksioznosti i uznemirenosti, gubitka apetita, zamora, i kašlja.

Oprez[uredi | uredi izvor]

Poprečni presek lisne stabljike Pascal celera
  • Bergapten u semenju može povećati osetljivost na svetlost, pa ulje ne treba nanositi na jakom suncu.
  • Tokom trudnoće velike količine semena celera mogu delovati kao stimulans materice.

Alergije[uredi | uredi izvor]

Iako većina ljudi uživa u jelima sa celerom, manji broj može imati ozbiljnih alergijskih reakcija na njega. Za ljude alergične na celer, on može dovesti do fatalnog anafilaktičkog šoka. Alergen se ne uništava pri kuvanju. Koren biljke sadrži više alergena od stabljike. Celer spada u malu grupu namirnica (predvođenu kikirikijem) koje mogu izazvati jake alergijske reakcije, čak i ako se jede hrana koja je obrađena sa mašinama koje su prethodno korišćene za obradu celera, što otežava izbegavanje ovakve hrane. Za razliku od alergija na kikiriki koje preovladavaju u SAD, alergije na celer su najzastupljenije u Centralnoj Evropi.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Poznat još Starim Grcima, celer se može naći u naslagama iz 9. veka p. n. e. kod Kastanasa, kao i iz 7. veka p. n. e. kod Heraiona na Samosu. U Homerovoj Ilijadi Mirmidonovi konji pasu divlji celer koji raste u močvarama Troje, a u Odiseji se pominju livade ljubičica i divljeg celera koje okružuju Kalipsinu pećinu.

Za celer se smatra da je nikao iz krvi Kadmilosa, božanstva koje se slavi na Samotraki, Lemnosu i Tebi. Mirisna aroma tamna boja lišća podstakla je povezanost sa kultom smrti. U staroj Grčkoj listovi celera su korišćeni za vence za pokojnika, kao i za pobednika na istmijskim igrama, gde su kasnije venci celera zamenjeni krunama od bora. Prema Pliniju starijem (Poznavanje prirode XIX XLVI), pobednik svetog takmičenja kod Nemeje takođe je nosio venac od celera.

Razno[uredi | uredi izvor]

  • Celer sadrži androsteron, hormon za koji se smatra da privlači žene.
  • Postoji verovanje da je za ljude teško da svare celer, da ima 'negativne' kalorije jer varenje troši više kalorija nego što izvlači, i mada je ovaj učinak zanemarljiv, celer je i dalje važan satojak u mnogim dijetama.
  • Dr. Brown's proizvodi bezalkoholno piće sa ukusom celera pod imenom Cel-Ray, koje se prodaje uglavnom u Njujorškoj oblasti.
  • Zečevi jedu dosta celera. Ali ne gube na težini jer bakterijska flora koja se nalazi u njihovom slepom crevu uključuje i mikro organizme koji mogu da razgrade celulozu iz celera u oblik koji životinja može da apsorbuje.
  • Anafilaksija izazvana vežbanjem se može pogoršati jedenjem celera
  • Veoma srodna celeru Apium bermejoi sa ostrva Minorka je jedna od najređih biljaka u Evropi sa samo 60 preostalih jedinki.
  • Jestiva drška celera ne predstavlja njegovo stablo kao što se često misli, već je u stvari peteljka lista.
  • Na filmu lomljenje drški celera uz mikrofon se koristi za oponašanje zvuka lomljenja kostiju.
  • Celer je zabranjen na Gilinghemovom Pristfild stadionu 1996. nakon što se golman žalio da ga je pogodio celer koji su bacali navijači.
  • Kod određenog broja ljudi konzumiranje celera izaziva utrnuće jezika.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lansdown, R.V. (2013). „Apium graveolens”. The IUCN Red List of Threatened Species. IUCN. 208. e.T164203A13575099. doi:10.2305/IUCN.UK.2013-1.RLTS.T164203A13575099.en. 
  2. ^ Apium graveolens. Germplasm Resources Information Network (GRIN). ARS, USDA. Pristupljeno 31. 3. 2016. 
  3. ^ Peterson, R. L.; Peterson, Carol A.; Melville, L.H. (2008). Teaching plant anatomy through creative laboratory exercises. National Research Council Press. ISBN 9780660197982. OCLC 512819711. 
  4. ^ „Celery”. www.bbcgoodfood.com. Pristupljeno 2022-04-23. 
  5. ^ „Celeriac”. www.bbcgoodfood.com. 2022-04-23. Pristupljeno 2022-04-23. 
  6. ^ Baessler, Liz (2020-12-17). „Celery Leaf Info: Learn About Growing Celery As Herb Plants”. www.gardeningknowhow.com. Pristupljeno 2022-04-23. 
  7. ^ Erich, Oberdorfer (2001). Pflanzensoziologische Exkursionsflora für Deutschland und angrenzende Gebiete. E. Ulmer. str. 708. ISBN 978-3800131310. OCLC 875386204. 
  8. ^ Fischer, Manfred A.; Günter, Gottschlich (2008). Exkursionsflora für Österreich, Liechtenstein und Südtirol : Bestimmungsbuch für alle in der Republik Österreich, im Fürstentum Liechtenstein und in der Autonomen Provinz Bozen / Südtirol (Italien) wildwachsenden sowie die wichtigsten kultivierten Gefässpflanzen (Farnpflanzen und Samenpflanzen) mit Angaben über ihre Ökologie und Verbreitung (na jeziku: nemački). Oberösterreichisches Landesmuseum. str. 849. ISBN 9783854741879. OCLC 886822563. 
  9. ^ Calisher, CH (2007). „Taxonomy: what's in a name? Doesn't a rose by any other name smell as sweet?”. Croatian Medical Journal. 48 (2): 268—270. PMC 2080517Slobodan pristup. PMID 17436393. 
  10. ^ „Carolus Linnaeus | Biography, Education, Classification System, & Facts | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-04-12. 
  11. ^ Linnaeus, C (1753). Species Plantarum: Tomus I (na jeziku: latinski). Holmiae. (Laurentii Salvii). 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • El-Shinnawy, Nashwa (1. 2. 2013). „The therapeutic applications of celery oil seed extract on the plasticizer di(2-ethylhexyl) phthalate toxicity”. Toxicology and Industrial Health. 31 (4): 355—366. PMID 23377116. doi:10.1177/0748233713475515. 
  • Erich, Oberdorfer (2001). Pflanzensoziologische Exkursionsflora für Deutschland und angrenzende Gebiete. E. Ulmer. ISBN 978-3800131310. OCLC 875386204. 
  • Fischer, Manfred A.; Günter, Gottschlich (2008). Exkursionsflora für Österreich, Liechtenstein und Südtirol : Bestimmungsbuch für alle in der Republik Österreich, im Fürstentum Liechtenstein und in der Autonomen Provinz Bozen / Südtirol (Italien) wildwachsenden sowie die wichtigsten kultivierten Gefässpflanzen (Farnpflanzen und Samenpflanzen) mit Angaben über ihre Ökologie und Verbreitung (na jeziku: nemački). Oberösterreichisches Landesmuseum. ISBN 9783854741879. OCLC 886822563. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Celer na Vikimedijinoj ostavi