Грбави кит

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Grbavi kit
Vremenski raspon: miocen - sadašnjost[1]
Megaptera novaeangliae
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Podred:
Infrared:
Parvred:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
M. novaeangliae
Binomno ime
Megaptera novaeangliae
Borowski, 1781

Grbavi kit (lat. Megaptera novaeangliae) je sisar iz reda papkara (Artiodactyla) i infrareda kitova (Cetacea). To je jedna od većih brazdenih vrsta, čije odrasle jedinke imaju dužini od 12 - 16 m i teže oko 25 - 30 tona. Grbavi kit ima karakterističan oblik tela, sa dugim repnim perajem i čvorastom glavom. Poznat je po ispinjanju iz vode i po drugom karakterističnom ponašanju na površini, što ga čini popularnim kod posmatrača kitova. Mužjaci proizvode složenu pesmu u trajanju od 10 do 20 minuta, koju ponavljaju satima. Svi mužjaci u grupi proizvode istu pesmu, koja je različita svake sezone. Njena svrha nije jasna, mada to može pomoći kod indukovanja estrusa kod ženki.[3]

Oni su prisutni u okeanima i morima širom sveta, i obično prelaze do 25.000 km svake godine. Oni se hrane u polarnim vodama i migriraju u tropske ili suptropske vode kako bi se parili i vršili porađaje, posteći i živeći od svojih masnih rezervi. Njihova prehrana sastoji se od krila i sitne ribe. Grbavi kitovi imaju raznovrstan repertoar metoda hranjenja, uključujući i tehniku mreže mehura.

Kao i drugi veliki kitovi, grbavi kitovi su bili meta industrije kitolova. Ova vrsta je nekada bila lovljena do ivice izumiranja; njena populacija je opala za 90% pre moratorijuma iz 1966. godine. Iako su se stokovi delimično obnovili do oko 80.000 životinja širom sveta, zaplitanje u ribolovnu opremu, sudari s brodovima i zagađenje bukom i dalje utiču na ovu vrstu.

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Mladi kit s jasno vidljivim izduvnim otvorima

B. bonaerensis (južni manji usan)

B. acutorostra (manji usan)

B. physalus (kit perajar)

B. edeni (pigmejski Brajdov kit)

B. borealis (sej-kit)

B. brydei (Brajdov kit)

B. musculus (plavi kit)

Megaptera novaeangliae (grbavi kit)

Eschrichtius robustus (sivi kit)

Filogenetsko stablo životinja srodnih sa grbavim kitom

Grbavi kitovi su brazdeni kitovi, članovi Balaenopteridae familije koja obuhvata plavog, perajarnog, brajdovog, rudolfijevog kita i manje usane. Smatra se da su se brazdeni kitovi razdvojili od drugih familija podreda Mysticeti još sredinom miocenske ere.[4] Međutim, nije poznato kad su se članovi familije međusobno razdvojili.

Iako je jasno povezan sa džinovskim kitovima roda Balaenoptera, grbavi kit je jedini član svog roda. Nedavno sekvenciranje DNK je pokazalo da je grbavac zapravo bliži pojedinim brazdenim kitovima, naročito kitu perajaru (B. physalus) i verovatno sivom kitu (Eschrichtius robustus), nego što je to slučaj sa drugima, poput manjeg usana.[5][6][7][8]

Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Grbavi kit ima stanište u Američkoj Samoi, Angoli, Antigvi i Barbudi, Argentini, Arubi, Australiji, Bangladešu, Barbadosu, Bahamskim ostrvima, Beninu, Bermudskim ostrvima, Brazilu, Vanuatuu, Venecueli, Vijetnamu, Gabonu, Gani, Gvadelupu, Gvatemali, Grenadi, Grenlandu, Gvamu, Danskoj, Devičanskim ostrvima, Dominikanskoj Republici, Dominici, DR Kongu, Ekvadoru, Ekvatorijalnoj Gvineji, Zapadnoj Sahari, Zelenortskim ostrvima, Indiji, Indoneziji, Iranu, Irskoj, Islandu, Jamajci, Japanu, Jemenu, Južnoafričkoj Republici, Južnoj Koreji, Kajmanskim ostrvima, Kamerunu, Kanadi, Keniji, Kini, Kiribatima, Kolumbiji, Komorima, Kostarici, Kubi, Kukovim ostrvima, Madagaskaru, Maldivima, Maleziji, Maroku, Martiniku, Maršalskim ostrvima, Mauritaniji, Mauricijusu, Meksiku, Mjanmaru, Mozambiku, Namibiji, Nauruu, Nigeriji, Nikaragvi, Novom Zelandu, Norveškoj, Obali Slonovače, Omanu, Pakistanu, Palauu, Panami, Papui Novoj Gvineji, Peruu, Portoriku, Portugalu, Republici Kongo, Rusiji, Salvadoru, Samoi, Svetoj Luciji, Svetom Vinsentu i Grenadiniju, Svetom Kitsu i Nevisu, Severnoj Koreji, Sejšelima, Senegalu, SAD, Solomonovim ostrvima, Somaliji, Tanzaniji, Togu, Tongi, Trinidadu i Tobagu, Tuvaluu, Tunisu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Ujedinjenom Kraljevstvu, Urugvaju, Filipinima, Fidžiju, Francuskoj, Haitiju, Holandskim Antilima, Hondurasu, Čileu, Džibutiju, Španiji i Šri Lanci.[2]

FAO ribarska područja (engl. FAO marine fishing areas) na kojima je ova vrsta prisutna su u Arktičkom moru, severozapadnom Atlantiku, severoistočnom Atlantiku, zapadnom centralnom Atlantiku, istočnom centralnom Atlantiku, jugozapadnom Atlantiku, jugoistočnom Atlantiku, Atlantiku u području Antarktika, zapadnom Indijskom okeanu, istočnom Indijskom okeanu, južnom Indijskom okeanu i Indijskom okeanu u području Antarktika, severozapadnom Pacifiku, severoistočnom Pacifiku, zapadnom centralnom Pacifiku, istočnom centralnom Pacifiku, jugozapadnom Pacifiku, jugoistočnom Pacifiku i Pacifiku u području Antarktika.[2]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Grbavi kit živi u morima i okeanima.[2]

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta nije ugrožena, i navedena je kao poslednja briga jer ima široko rasprostranjenje.[2]

Populacioni trend[uredi | uredi izvor]

Po dostupnim podacima, populacija ove vrste se povećava.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Fossilworks: Megaptera”. Fossilworks. Arhivirano iz originala 09. 04. 2018. g. Pristupljeno 8. 4. 2018. 
  2. ^ a b v g d đ Cooke, J.G. (2018). Megaptera novaeangliae. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2020.1. International Union for Conservation of Nature.  Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti. (jezik: engleski)
  3. ^ „30 Animals That Made Us Smarter, Whale and wind turbine”. BBC World Service (na jeziku: engleski). 22. jul 2019. Pristupljeno 24. 7. 2019. 
  4. ^ Gingerich, P. D. (2004). „Whale Evolution” (PDF). McGraw-Hill Yearbook of Science & Technology. The McGraw Hill Companies. 
  5. ^ Arnason, U.; Gullberg A. & Widegren, B. (1. 9. 1993). „Cetacean mitochondrial DNA control region: sequences of all extant baleen whales and two sperm whale species”. Molecular Biology and Evolution. 10 (5): 960—970. PMID 8412655. doi:10.1093/oxfordjournals.molbev.a040061Slobodan pristup. Pristupljeno 25. 1. 2009. 
  6. ^ Sasaki, T.; et al. (4. 3. 2011). „Mitochondrial Phylogenetics and Evolution of Mysticete Whales”. Systematic Biology. 54 (1): 77—90. PMID 15805012. doi:10.1080/10635150590905939Slobodan pristup. Pristupljeno 6. 6. 2011. 
  7. ^ Hatch, L.T.; Dopman, E.B. & Harrison, R.G. (26. 5. 2006). „Phylogenetic relationships among the baleen whales based on maternally and paternally inherited characters” (PDF). Molecular Phylogenetics and Evolution. 41 (1): 12—27. PMID 16843014. doi:10.1016/j.ympev.2006.05.023. 
  8. ^ Seeman, Mette E.; et al. (decembar 2009). „Radiation of Extant Cetaceans Driven by Restructuring of the Ocean”. Systematic Biology. 58 (6): 573—585. JSTOR 25677547. PMC 2777972Slobodan pristup. PMID 20525610. doi:10.1093/sysbio/syp060. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]