Kosovska Mitrovica

Koordinate: 42° 53′ 25″ S; 20° 51′ 59″ I / 42.89028° S; 20.86644° I / 42.89028; 20.86644
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kosovska Mitrovica
Znamenitosti Kosovske Mitrovice
Zastava
Administrativni podaci
Država Srbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugKosovskomitrovački
OpštinaKosovska Mitrovica
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.33.904
 — gustina96,87 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate42° 53′ 25″ S; 20° 51′ 59″ I / 42.89028° S; 20.86644° I / 42.89028; 20.86644
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina496 m
Površina350 km2
Kosovska Mitrovica na karti Srbije
Kosovska Mitrovica
Kosovska Mitrovica
Kosovska Mitrovica na karti Srbije
Poštanski broj38220
Pozivni broj+381 (0)28
Registarska oznakaKM
Veb-sajt
www.kosmitrovica.rs

Kosovska Mitrovica (alb. Mitrovica ili Mitrovicë; 1981—1991. Titova Mitrovica, alb. Mitrovica e Titos) je gradsko naselje i sedište istoimene opštine u Srbiji, koje se nalazi u severnom delu Kosova i Metohije i sedište je Kosovskomitrovačkog upravnog okruga. Prema popisu iz 2011. bilo je 33.904 stanovnika.[a]

Nakon završetka rata na Kosovu i Metohiji, Kosovska Mitrovica je etnički podeljena između Srba, koji naseljavaju severni deo grada, i Albanaca, koji žive na jugu. Granicu između severnog i južnog dela Kosovske Mitrovice čini reka Ibar, dok je most na Ibru postao glavni simbol podele grada.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Kosovska Mitrovica je jedna od najstarijih naseobina na Kosmetu. Prvi put se pominje u srednjovekovnim pisanim dokumentima. Ime Mitrovica potiče iz 14. veka, po crkvi Svetog Dimitrija Solunskog, koja je bila ispod zvečanskog utvrđenja, a koju je 1315. godine srpski kralj Milutin darovao svojoj zadužbini — manastiru Banjska. Oko crkve je bilo srpsko groblje, a od 19. veka tu se sahranjuju i Turci. U neposrednoj blizini je sada Spomenik rudarima ustanicima, koji su se 1941. godine pridružili narodnooslobodilačkim brigadama u Srbiji.

Nakon smrti Josipa Broza Tita, u skladu sa načelom da bi u svakoj republici i pokrajini SFRJ po jedan grad trebalo da ponese ime predsednika Tita, Kosovska Mitrovica menja 1981. godine ime i postaje Titova Mitrovica. Početkom 90-ih godina 20. veka gradu je vraćeno njegovo staro ime Kosovska Mitrovica.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Srpska vojska u Kosovskoj Mitrovici nakon oslobođenja 1912. godine.
Kosovska Mitrovica na fotografiji objavljenoj u kalendaru Vardar za 1913. godinu, koji se čuva u Zavičajnom odeljenju Biblioteke grada Beograda

Na prostoru grada nađeni su tragovi rudarenja iz doba neolita, rimski žrtvenici i statuete (2—3. vek). U 6. veku vizantijski car Justinijan I gradi tvrđavu Zvečan. Kao rudarski grad Trepča se pominje 1303. godine. U Starom Trgu se do bombardovanja 1999. godine nalazio Muzej kristala. U blizini su ostaci tvrđave Ćutet (13. vek). U Brnjaku je bio grad-dvorac (druga polovina 13. veka) koji je pripadao ženi srpskog kralja Stefana Uroša I, Jeleni Anžujskoj, koja je u njemu umrla 1314. godine. U vreme Nemanjića kraj Kosovske Mitrovice već se nalazio grad Zvečan koji je igrao važnu ulogu u srednjovekovnoj istoriji Srbije, a čiji se ostaci kula i danas uzdižu na obližnjem istoimenom brdu. Za vreme Osmanskog carstva Mitrovica je bila mala orijentalna varoš.

Prva srpska narodna škola radila je u mestu između 1867—1876. godine. Kasnije je ponovo otvorena.[1]

Panorama Mitrovice, tokom Prvog svetskog rata

Nakon Prvog balkanskog rata 1912. godine, Kosovska Mitrovica 26. oktobra, zajedno sa ostatkom Stare Srbije, ulazi u sastav Kraljevine Srbije, a 1918. Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Za vreme Drugog svetskog rata Kosovska Mitrovica i rudnik Trepča bili su u sastavu Nedićeve Srbije, u okviru nemačke okupacione zone. Nakon Drugog svetskog rata, u skladu sa načelom da bi u svakoj republici i pokrajini SFRJ po jedan grad trebalo da ponese ime predsednika Josipa Broza Tita, Kosovska Mitrovica menja ime i postaje Titova Mitrovica. 1991. godine gradu je vraćeno njegovo staro ime Kosovska Mitrovica.

Tokom i posle rata na Kosmetu[uredi | uredi izvor]

I grad i opština su pretrpeli veliku štetu koje je izazvalo NATO bombardovanje Srbije 1999. godine. Ovo područje je bilo polje terorističkog delovanja Oslobodilačke vojske Kosova i pre bombardovanja.

Nakon NATO agresije, kada su iz svih gradova na Kosovu i Metohiji Srbi prognani, Mitrovica je uspela da odoli surovom etničkom čišćenju, zahvaljujući svojim građanima ali i reci Ibru, koja je bila prirodna granica etničke podeljenosti grada i pre bombardovanja. Grad je postao simbol otpora etničkom čišćenju na Kosovu i Metohiji. Većina od oko 5.000 Roma iz ovog dela je izbegla u druge delove Srbije. U severnom delu grada oko 10.000 Srba je ostalo u svojim domovima, ali je taj broj povećan nakon dolaska srpskih izbeglica iz drugih krajeva Kosova i Metohije. Na severnoj (srpskoj) obali Ibra živi i oko 2.000 Albanaca i 1.700 Muslimana slovenskog porekla, koji žive u nekoliko gradskih mahala. Skoro svi Srbi koji su živeli u južnom delu grada izbegli su u severni.

Severni deo Kosovske Mitrovice i tvrđava Zvečan u pozadini

Kosovska Mitrovica je nakon bombardovanja postala žarište etničkih sukoba dve zajednice. Most na Ibru koji povezuje dve strane grada čuvale su naoružane grupe da bi sprečavale prodore sa druge strane. Zbog tako napete situacije u gradu, trupe KFOR-a i UNMIK policije su zauzele most da bi sprečile dalje sukobe. Međutim, nasilje i provokacije su se nastavile sa obe strane reke, tako da su međunarodne trupe i policijski kontrolni punktovi postavljeni oko pojedinih područja, čak i ispred pojedinih zgrada.

Most na Ibru

Dana 17. marta 2004, utapanje jednog albanskog deteta iz sela Čabra u Ibru, za koje su unapred optuženi srpski mladići iz sela Zupče da su navodno nagnali pse na albansku decu, iskorišćeno je od strane albanskih terorista i ekstremista kao povod za velike etničke sukobe u gradu i na širem području Kosova i Metohije. Demonstracije hiljada ekstremista albanske nacionalnosti pretvorile su se u nerede i oružane napade, poprimajući oblik varvarskog divljanja i pogroma nad nealbanskim, pre svega srpskim stanovništvom, u kome je najmanje osam ljudi poginulo, a oko 300 povređeno, dok je na desetine srpskih kulturnih objekata, uključujući i crkve i manastire širom Kosova i Metohije, opljačkano i spaljeno. Ovo krvoproliće je bilo najveći pogrom na Kosovu i Metohiji nakon NATO agresije.

Istog datuma, četiri godine kasnije, u blizini zgrade Opštinskog suda izbili su sukobi između srpskog stanovništva i specijalnih snaga UNMIK policije. Sukobi su isprovocirani bezrazložnim hapšenjem sudija i službenika suda srpske nacionalnosti. I u ovom celodnevnom incidentu bilo je desetine povređenih, dok je jedan ukrajinski policajac izgubio život.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Kosovska Mitrovica
Klimatogram
J
F
M
A
M
J
J
A
S
O
N
D
 
 
31
 
 
3
−4
 
 
23
 
 
5
−4
 
 
19
 
 
10
0
 
 
42
 
 
16
3
 
 
63
 
 
20
8
 
 
47
 
 
25
11
 
 
38
 
 
28
13
 
 
40
 
 
27
12
 
 
31
 
 
23
9
 
 
75
 
 
18
5
 
 
39
 
 
12
2
 
 
52
 
 
3
−2
Prosečne maks. i min. temperature u °C
Ukupne padavine u mm
Položaj

Kosovska Mitrovica se nalazi na jugoistočnom rubu Dinarskih planina, u severnom delu kosovske oblasti, tamo gde Ibar pravi veliku okuku pred ulazak u Ibarsku klisuru i ispred koje, s desne strane, prima svoju najveću pritoku Sitnicu. Smeštena je na severu Kosovske kotline, na 496 m nadmorske visine Sa istoka, severa i zapada okružena je planinama Mokrom Gorom i obroncima Golije i Kopaonika, sa juga ograncima Čičavice a sa severozapada ograncima Rogozne.[2]

Kroz grad teku reke Ibar, koji ga deli na južni i severni deo, Sitnica i pritoka Ibra Ljušta, čije je ušće u samom gradu.

Od grada na sever počinje Ibarska klisura kroz koju Ibar teče ka Kraljevu, gde se uliva u Zapadnu Moravu.

Klima

Industrija[uredi | uredi izvor]

Brzi razvoj grada započeo je u 19. veku, kada je jedna engleska kompanija otpočela eksploataciju rude olova i cinka u Trepči, mada se ruda ovde iskorišćavala još u nemanjićko vreme. Od tada Kosovska Mitrovica postaje jedan od najvećih, ali i najzagađenijih industrijskih centara u Srbiji. Pored rudnika Trepča, u Zvečanu postoji Topionica olova i cinka, a u samom gradu među većim preduzećima izdvajaju se Fabrika superfosfata (veštačka đubriva i sumporna kiselina) i Fabrika akumulatora „Trepča“. Sa NATO agresijom i etničkim čišćenjem Srba iz Pokrajine, rad rudnika, topionice i fabrika je potpuno zamro.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Kosovska Mitrovica je nekada bila naseljena isključivo srpskim stanovništvom na šta ukazuje više izvora. Ali, sa turskim osvajanjima struktura se menjala, sve više je rastao broj muslimana i u demografskom i konfesionalnom pogledu Kosovska Mitrovica je bila sve više mešovita sredina.[3]

Pre NATO bombardovanja 1999. opština Kosovska Mitrovica imala je oko 116.500 stanovnika, po proceni OEBS-a. Po proceni iz 1991. godine opština je imala 104.855 stanovnika, od koji su 78% bili Albanci, 10,2% Srbi i Crnogorci, 4,96% Muslimani, 4,63% Romi i 0,41% Turci. Većina nealbanskog stanovništva živela je u gradu Kosovska Mitrovica, dok je većina Srba živela u severnom delu grada, a većina Albanaca je živela na južnoj strani reke Ibar. Grad je postao poprište stalnih sukoba jer su ekstremisti albanske nacionalnosti želeli da silom uspostave jedinstvenu administrativnu upravu nad gradom, čemu se Srbi iz severnog dela oštro protive, verujući da bi to bio uvod u izgnanstvo Srba iz ovog grada.

Kosovska Mitrovica ima 33.904 stanovnika, dok područje opštine Kosovska Mitrovica ima 71.909 stanovnika prema zvaničnim rezultatima popisa stanovništva 2011. godine na Kosovu i Metohiji, sprovedenog od strane institucija samoproglašene Republike Kosovo. Kako popis nije sproveden u severnom delu grada zbog bojkota Srba, pravi broj stanovnika je veći. Prema proceni iz 2009. godine u severnom delu grada je živelo 12.326 stanovnika.[4]

Etnički sastav prema popisu iz 1961.[5]
Albanci
  
13.574 50,8%
Srbi
  
8.245 30,8%
Crnogorci
  
1.775 6,6%
Muslimani
  
530 1,9%
Jugosloveni
  
355 1,3%
drugi
  
1.695 6,3%
Ukupno: 26.721
Etnički sastav prema popisu iz 1981.[6]
Albanci
  
32.390 61,3%
Srbi
  
8.933 16,9%
Romi
  
4.299 8,1%
Muslimani
  
4.082 7,7%
Crnogorci
  
1.503 2,8%
Turci
  
766 1,4%
Ukupno: 52.866
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[7]
Albanci
  
31.646 93,3%
Aškalije
  
647 1,9%
Romi
  
528 1,6%
Turci
  
515 1,5%
Bošnjaci
  
340 1%
Ukupno: 33.904

Broj stanovnika na popisima:

Demografija[8]
Godina Stanovnika
1948. 13.901
1953. 17.195
1961. 26.721
1971. 42.160
1981. 52.866
1991. 64.323

Kultura[uredi | uredi izvor]

Sa Sabora kulturno-umetničkog stvaralaštva Srbije, 2011.

Svi administrativni i kulturni objekti Mitrovice nalaze se u južnom, albanskom delu, pa i pravoslavni hram Sveti Sava. Sa podelom grada, srpski deo ostao je bez adekvatnih uslova za rad — Kulturni centar, Gradska biblioteka, amatersko pozorište, galerija — sve je to ostalo preko Ibra. Zbog čega su se za rad morali koristiti prostorije nekadašnjeg Tehničko-metalurškog fakulteta. U Kosovskoj Mitrovici je od 2005. godine smeštena i Srpska drama Narodnog pozorišta u Prištini, čija se scena sada nalazi u Domu kulture u Zvečanu. Posle 18 godina pauze, 2011. godine obnovljen je Sabor kulturno-umetničkog stvaralaštva Srbije. Ova manifestacija okuplja likovne umetnike, pisce, folklorne ansamble i kulturne poslenike iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore. Od 2001. godine nalazi privremeno sedište većine fakulteta Univerziteta u Prištini, a takođe u Severnoj Kosovskoj Mitrovici se nalazi i Gradski muzej Kosovska Mitrovica.

Od 2003. godine u obližnjem Zvečanu redovno se održava i „Nort Siti džez i bluz festival“, na kome su gostovali mnogi eminentni muzičari iz Srbije i sveta. Na uzvišenju iznad grada, u severnom delu Mitrovice, posle NATO bombardovanja, sagrađena je crkva Svetog Dimitrija. Gradska slava Kosovske Mitrovice je praznik Mitrovdan koji se obeležava 8. novembra.[9]

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Miloš Krasić

Gradovi pobratimi[uredi | uredi izvor]

Kosovska Mitrovica je pobratimljena sa sledećim gradovima:[10]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Popis iz 2011. na Kosovu i Metohiji su sproveli organi samoproglašene Republike Kosovo. Ovaj popis je bio bojkotovan od strane velikog broja Srba, tako da je realan broj Srba na Kosmetu znatno veći od onog iskazanog u zvaničnim rezultatima ovog popisa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1904. godine
  2. ^ Avram Popović, „O postanku Kosovske Mitrovice“, Južna Srbija,br. 2, Skoplje, 1922, 169-174.
  3. ^ Slaviša I. Biševac, Istoriografija o Kosovskoj Mitrovici početkom HH veka Baština sv. 37, Priština-Leposavić 2014. str.175-195
  4. ^ Etnički sastav Severnog Kosova 2009. godine pop-stat.mashke.org
  5. ^ Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961. godine pod2.stat.gov.rs
  6. ^ Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981. godine pod2.stat.gov.rs
  7. ^ Etnički sastav stanovništva Kosova i Metohije 2011. godine pop-stat.mashke.org (jezik: albanski)
  8. ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
  9. ^ Slava Kosovske Mitrovice rts.rs, Pristupljeno 9. 4. 2013.
  10. ^ „Bratimljeni gradovi”. kosmitrovica.rs. Arhivirano iz originala 27. 12. 2018. g. Pristupljeno 27. 12. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]