Borba na Paklištu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Borba na Paklištu
Vreme31. januar 1906.
Mesto
Povodčetničke akcije u Makedoniji
UzrokBorba za Makedoniju
Ishod srpski taktički poraz
Sukobljene strane
srpski četnici Osmansko carstvo
Komandanti i vođe
vojvoda Spasa Garda baš-čauš[1] turske potere
Jačina
13 četnika turski vojni garnizon
Žrtve i gubici
3 mrtvi, 4 ranjenih 13 mrtvih i ranjenih (zajedno sa narednikom)

U zoru 31. januara 1906. u orašačkoj mali sela Đerman, sastali su se devetočlana četa Jovana Pešića-Strelca i vojvoda Spasa Garda, praćen trojicom četnika. Tu su predanili i posle večere krenuli za selo Paklište, u koje su stigli oko 10 časova uveče. Prenoćili su u kući seoskog desetara Todora Skandila. Stražu nisu postavili, pošto je po Todorovoj naredbi na straži bio meštanin Trajko Oranac. Posle ručka, oko 13. časova, raskomoćene četnike je iznenada opkolila vojska. Prva je to primetila domaćica i upozorila četnike. Ujedno se oglasila i borija (turska truba). Turskom vojskom je komandovao baš-čauš (narednik) a četnike je prokazao meštanin Sava, brat stražara Trajka, na nagovor suseljanina Jovana. Sava je, preobučen u tursku uniformu, učestvovao u opkoljivanju Todorove kuće. I pored Gardine zabrane na vratima se pojavio Pešićev četnik Branko Lukić (rodom iz Iriga) koji je turskim plotunom ubijen. Jurišem kroz turski zasedu probili su se Jovan Pešić i Gardin četnik Dime-Aliman Čauš. Oni su bežeći kroz potok prema selu Dejlovce uspeli da se spasu. Grupa četnika sa domaćinom Todorom, posle nekoliko bombi koje je Spasa Garda bacio među Turke, krenula je u proboj. Tom prilikom ubijen je Todor, a smrtno ranjen Pešićev četnik Branko Kusturić, čije je muke prekratio njegov drug Aleksandar Grozdanović. Ranjeni su Pešićevi četnici Vasilije Milošević i Radivoje Nikolajević. Lakše je ranjen i Gardin četnik Manasije Trajković-Stracinče. Prostrelne rane je zadobio i Spasa Garda, koji je pogođen u obraz (metak izašao na vrat). Obe rane mu je naneo baš-čauš, koga je ubio sam Spasa Garda.


Posledice i smrtna kazna[uredi | uredi izvor]

Pored baš-čauša, poginulo je i ranjeno oko 13 vojnika. Jovan Pešić, koji se gotovo udavio u nabujalom potoku, dobio je teške promrzline na levoj nozi. Njega je, zbog nepostavljanja straže, Centralni odbor isključio iz redova četnika. Rešenje mu je doneto 4. marta 1906. od kapetana Jaše Nenadovića u šabačkom pododboru. Spasa Garda je uspešno izlečen u vranjskoj okružnoj bolnici. Denuncijanti Sava i Jovan su uhvaćeni 17. aprila. Njima je šef Gorskog štaba Mihailo Ristić-Džervinac izrekao smrtnu kaznu, koja je izveđena pred seljacima Otašnice, Stanče i Paklišta, 18. aprila 1906. u 2 časa ujutru.[2][3][4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Vladimir Ilić: Srpska četniča akcija 1903-1912. str. 85 (2006)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ narednik
  2. ^ AS, MIDS,IoV,F.9, Izjava Spase garde i Jovana Pešića Izvršnom odboru
  3. ^ AS, MIDS,IoV,F.13, Službeno, Džervinac Izvršnom odboru
  4. ^ S. Krakov: Krvave borbe. str. 120-122