Holandija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Holandija
Nederland  (holandski)
Krilatica: Izdržaću
Je Maintiendrai
Ik zal handhaven
Himna: Het Wilhelmus
Viljem od Nasaua
Položaj Holandije
Glavni gradAmsterdam
Službeni jezikholandski
Vladavina
 — KraljVilem-Aleksander
 — Predsednik VladeMark Rute
 — Ministar nadležan za ArubuŽilfred Besaril
 — Ministar nadležan za KurasaoEntoni Begina
 — Ministar nadležan za Sent MartinRene Violenus
Istorija
Nezavisnostod Habzburške Španije, 1648.
Geografija
Površina
 — ukupno41.865 km2(134)
 — voda (%)18,41
Stanovništvo
 — 2014.[1]17.280.397(64)
 — 2023.Rast 17.948.300
 — gustina412,76 st./km2
Ekonomija
BDP / PKM≈ 2023
 — ukupnoRast $1.297 triliona(28)
 — po stanovnikuRast 73,316$(13)
BDP / nominalni≈ 2023
 — ukupnoRast $1.092 triliona(17)
 — po stanovnikuRast 61,769$(11)
IHR (2021)Rast 0,941(10) — veoma visok
Valutaevro¹
američki dolar²
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC +1, +2 (CET, CEST)
Internet domen.nl
Pozivni broj+31

¹ Pre 2002. holandski gulden
² U specijalnim opštinama BES ostrva.

Holandija (hol. Holland) ili Nizozemska (hol. Nederland),[n. 1] država je u zapadnoj Evropi i jedna od četiri konstitutivne zemlje Kraljevine Holandije (ostale tri su Aruba, Kurasao i Sveti Martin). Prema istoku se graniči sa Nemačkom, prema jugu sa Belgijom, prema severozapadu ima izlaz na Severno more. Pomorsku granicu deli sa Belgijom, Ujedinjenim Kraljevstvom i Nemačkom. Najvažniji i najveći gradovi Nizozemske su Amsterdam, Hag i Roterdam. Amsterdam je ujedno i glavni grad, dok je sedište vlade i parlamenta u Hagu.[2] Roterdamska luka je najveća u Evropi, štaviše velika je kao tri naredne luke zajedno, i od 1962. do 2004. bila je najveća na svetu.[3]

Država Holandija se sastoji iz 12 pokrajina u Evropskoj Holandiji, a nakon rasformiranja bivših Holandskih Antila, u njenom sastavu su i tri specijalne opštine u Karipskoj HolandijiBoner, Saba i Sveti Eustahije.

Holandija je nizijska zemlja, 50% njenog kopna je na manje od jednog metra iznad mora.[4] Ova odlika je dala Nizozemskoj njeno ime Nederland, u prevodu „Nizijska zemlja“.

Veći deo teritorije Nizozemske koji je ispod nivoa mora je ljudsko delo. Od kraja 16. veka građeni su polderi otimanjem zemlje od mora i isušivanjem jezera. Danas oni čine skoro 17% površine zemlje. „Poznata“ je kao zemlja lala, vetrenjača i drvenih klompi.

Jedna od odlika Nizozemske je velika gustina stanovništva, 407 po kvadratnom kilometru. Samo Bangladeš, Južna Koreja, i Tajvan imaju brojnije i gušće naseljeno stanovništvo. Bez obzira na to, Holandija je posle Sjedinjenih Država drugi izvoznik hrane i poljoprivrednih proizvoda u svetu.[5][6] Tome je između ostalog doprinela velika plodnost tla kao i blaga klima.

Holandija je treća zemlja u svetu u kojoj su građani na izborima izabrali članove parlamenta a od 1848. ustrojena je kao unitarna država sa parlamentarnom demokratijom i ustavnom monarhijom. Takođe, Holandija ima dugu istoriju društvene tolerancije i važi za liberalnu zemlju. Abortus, prostitucija i eutanazija su legalizovani, dok prema upotrebi određenih vrsta narkotika vodi progresivnu politiku. Godine 2001. Holandija je postala prva zemlja u svetu koja je legalizovala istopolne brakove.

Holandija je jedan od osnivača Ujedinjenih nacija, Evropske unije, Evrozone, G-10, NATO-a, OECD-a i Svetske trgovinske organizacije, pored toga, članica je trilateralne Unije zemalja Beneluksa. U Holandiji se nalazi Organizacija za zabranu hemijskog oružja i pet međunarodnih sudova: Stalni arbitražni sud, Međunarodni sud pravde, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, Međunarodni krivični sud i Posebni sud za Liban. Prva četiri navedena suda su smeštena u Hagu, kao i sedište Evropola i agencije za saradnju u pravosuđu Evrodžast. Zbog ovoga se Hag smatra pravnom prestonicom sveta.[7] Holandija je takođe deo Šengenske zone.

Ime[uredi | uredi izvor]

Zvanično ime države jeste Koninkrijk der Nederlanden (Kraljevina Holandija). U germanskim jezicima reči Neder, Nieder, Nether i Nedre znače „Nisko“, dok reč Land znači „Zemlja“, te bi u bukvalnom prevodu ime države bilo „Kraljevina Niskih Zemalja“ ili „Kraljevina Nizozemska”. U francuskom se koristi Pays-Bas, u italijanskomPaesi Bassi, a u nemačkomNiederlande. U holandskom se koriste i jedninski i množinski oblici (Nederland/Nederlanden), dok francuski i engleski (Low Countries) koriste isključivo množinu.

Za vreme vladavine Kraljevine Burgundije [sh] vojvoda Niskih Zemalja, koji uglavnom prebiva u Flandriji, Niske Zemlje naziva Les pays de par deça, što u prevodu znači „Zemlje ovde preko“. To je u opreci sa Les pays de par delà, što pak znači „Zemlje tamo preko“, a odnosi se na samu Burgundiju. Naziv Niske zemlje pri moru takođe biva korišten.

U 15. veku dolazi u upotrebu naziv Nederlanden (Niske Zemlje). Za razliku od naziva susednih država poput Francuske ili Engleske, ovaj naziv nije etničkog porekla već je geografski termin koji tek naznačuje odnos prema nekom drugom višem terenu. Od otprilike 1490. godine se tako nazivaju i Burgundsko-Habzburške provincije.

Pored naziva Vlaanderen (Flandrija), Nederlanden (Niske Zemlje) postaje najučestalije korišćeni termin polovinom 16. veka. U to vreme termin Niske Zemlje je oznaka koja obuhvata područje današnjih država Nizozemske, Belgije i Luksemburga. Kartograf Ortelius koristi 1570. naziv Neder-Germanië (Niska-Nemačka). Nakon Nizozemske revolucije nazivi Belgium i Nederland ostaju u upotrebi kako za Niske Zemlje u celosti tako i za pojedinačne države.

Nakon Osamdesetogodišnjeg rata (1568—1648) načinjena je podela na severnu nezavisnu Republiku Nizozemsku (Belgica Foederata — Federalna Holandija), preteču današnje Nizozemske i na španski kontrolisanu Južnu Nizozemsku (Belgica Regia — Kraljevina Holandija), preteču današnje Belgije.

U srpskom, poljskom, rumunskom, grčkom, mađarskom, turskom i još mnogo drugih jezika, za državu se skoro isključivo koristio naziv Holandija. U nekim drugim jezicima, takav naziv je bio često kolokvijalan. Izvorno, Holandija je bilo ime pokrajine koja je danas podeljena na dve zapadne nizozemske pokrajine (od njih ukupno 12), Severnu i Južnu Holandiju, koje zajedno čine samo 13,2% ukupne teritorije Nizozemske. Ponekad stanovnici Nizozemske koji ne žive u Holandiji tj. u Severnoj i Južnoj Holandiji ne vole kada ljudi nazivaju celu zemlju Holandijom.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Geologija i reljef[uredi | uredi izvor]

Tipičan pejzaž Nizozemske

Sam naziv države Holandija jasno ukazuje na to da je ona „nizijska zemlja”. Ova nizija je deo znatno većeg prostora koji se naziva Nizozemlje. Nizozemlje predstavlja produžetak Severnonemačke nizije koja je, pak, deo kontinualnih nizija Evroazije, zajedno sa Nizozemljem na zapadu i Velikopoljskom nizijom na istoku. Prema moru nizijski prostori Nizozemske raščlanjeni su tokovima Rajne, Šelde i Masa.[8] Oko polovine teritorije Nizozemske nalazi se ispod jednog metra nadmorske visine, a oko četvrtine je ispod nivoa mora. Ispod nivoa morske površine je najveći deo zapadnog dela države izuzev primorskog dela.[8] Ove površine se od poplava brane sistemom kanala čija je ukupna dužina veća od 3.000 km. Najviši vrh kontinentalne Nizozemske, Valserberg (322,5 m) nalazi se na krajnjem jugu zemlje, u ograncima Ardena.[8] Od njega je viši vrh na karipskom ostrvu Saba, visok 877 m.[8]

Delovi Nizozemske, kao na primer cela provincija Flevoland, nastali su isušivanjem delova mora. Ove površine se nazivaju polderi. Oko petina teritorije Holandija je pod vodom, od čega najveći deo predstavlja jezero Ejselmer (IJsselmeer). Ejselmer je ostatak nekadašnjeg zaliva Severnog mora koji je 1932. odvojen nasipom dugim 29 km.[8]

Na nizozemskim obalama, koje su niske i peskovite, radom vetra stvoren je kordon dina koje je more u prošlosti probijalo pretvarajući ih u nizove ostrva. Primer ostrva nastalih na ovaj način su Frizijska ostrva. Pomenuto jezero Ejselmer naziva se i „Zojdersko jezero”. Ono je formirano tako što je more zašlo u unutrašnjost kordona dina.[8]

Vode[uredi | uredi izvor]

Holandija je sa severa i sa zapada omeđena Severnim morem. Na severu se nalaze niz peščanih popričnih Frizijskih ostrva, od kojih se južno nalazi plitko Vadenovo more. U samom središtu zemlje se nalazi jezero Ejselmer, na mestu nekadašnjeg Zojderskog zaliva koje je izgradnjom brane Asfluitdejk 1932. godine zatvoreno pa sada sadrži samo slanu vodu. Važnija ušća i estuari su Dolard i Lajvers na jeveru, Nizozemski Dihep, Haringvliget, Grevelingenmer i Oster i Vesteršajde na jugozapadu. Holandija obala prolazi kroz dvodnevnu morsku menu čija amplituda duž obalu varira između 1,5 i 2 metra, u zavisnosti od uticaja vetra. Pored vertikalnog kretanja vode postoji i horizontalno kretanje, plimne trke. Zbog relativno blagih temperatura (3 °C zimi i 16 °C ljeti) Vadenovo more i Osteršeldu su prepuni iverkom zlatopeg, listom i dagnjama.

Najvažnije reke Holandije su Rajna, njen rukavac Val i reka Mas. Ove reke teku sa istoka prema Severnom moru i dele državu na severni i južni deo.

Klima[uredi | uredi izvor]

Holandija ima umerenu primorsku klimu sa toplim letima i umerenim zimama.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Praistorija i stari vek[uredi | uredi izvor]

Prvi arheološki dokazi života drevnih ljudi na teritoriji današnje Nizozemske potiču iz mlađeg paleolita. Prvi žitelji su bili lovci i skupljači plodova. Krajem ledenog doba, teritorija je naseljena raznim paleolitskim grupa. Oko 8000. p. n. e. ovde su živela mezolitska plemena. U narednih nekoliko milenijuma, došlo je gvozdeno doba sa relativno visokim životnim standardom. Nizozemsku su naselili Kelti, a potom Germani. Tokom dolaska Rimljana Nizozemsku su naseljavali germanska plemena, kao što su Tubanti, Kaninefati i Frizi, koji su se ovde naselili oko 600. p. n. e. Keltska plemena, kao što su Eburoni i Menapi, naselili su se na jugu zemlje. Germansko pleme Frizi su jedan ogranak Teutonaca, koji su došli u Nizozemsku sredinom 1. milenijuma pre nove ere. Na početku rimske kolonizacije takođe su bila prisutna germanska plemena Toksandri i Batavijci. Tokom rimske vladavine, južni deo Nizozemske bio je pretvoren u provinciju Belgijsku Galiju, a kasnije u Donju Germaniju.

Srednji vek[uredi | uredi izvor]

U 8. veku širi se hrišćanstvo. Posle se razvijalo zanatstvo, pa onda brodska trgovina. Često je menjala gospodare. Bila je važno kulturno područje pogotovo u Renesansi.

Habzburška Holandija (1519—1581)[uredi | uredi izvor]

Viljem Oranski, vođa Nizozemske revolucije

Pod Karlom V, vladarom Svetog rimskog carstva i kraljem Španije, teritorija današnje Nizozemske je bila deo Sedamnaest provincija Niskih Zemalja, koje je takođe obuhvatala današnju Belgiju, Luksemburg i delove Francuske i Nemačke.

Osamdesetogodišnji rat između provincija i Španije je počeo 1568. Severne provincije su sklopile Utrehtsku uniju, sporazum po kom su se obavezale da će podržati jedni druge u svojoj odbrani od španske vojske.[9]Utrehtska unija se smatra temeljom moderne Nizozemske. Severne provincije su 1581. usvojile Akt o odricanju vernosti španskom kralju, deklaraciju o nezavisnosti provincija čime je zvanično zbačen Filip II od Španije kao vladar severnih provincija.[10] Za vođu Unije u ratu protiv Španije imenovan je Viljem Oranski. Holandija predstavlja prvi istorijski primer države nastale buržoaskom revolucijom protiv apsolutističke vlasti. Karakter Nizozemske revolucije u 16. veku je bio kako buržoaski, tako i verski i nacionalni. Uzrok revolucije leži u namerama španskog kralja Filipa II da ukine autonomiju provincija, nametne nove poreze i iskoreni protestantizam

Holandija republika[uredi | uredi izvor]

Nakon proglašenja svoje nezavisnosti, provincije Holandija, Zeland, Groningen, Frizija, Utreht, Overejsel i Helderland su osnovale konfederaciju. Sve ove provincije su bile autonomne i imale svoje skupštine. Staleške skupštine Nizozemlja, konfederalna skupština, je zasedala u Hagu i sastojala se od predstavnika iz svake od sedam provincija. Retko naseljena oblast Drente, koja se uglavnom sastoji od lošeg tresetišta, je bila deo republike, iako Drente nije bio smatran jednim od provincija. On je imao svoje predstavnike, dok je upravnika Drentea imenovala Staleška skupština.

Kraljica Elizabeta I je podržavala holandsku borbu protiv Španaca, i 1585. je zaključila ugovor sa Holanđanima kojim je obećala da će poslati englesku vojsku u Nizozemsku.[11] U decembru 1585. godine je poslato je iz Engleske 7.600 vojnika u Nizozemsku pod komandom Roberta Dadlija. Uprkos značajnoj veličini za to vreme, engleska vojska nije bila ni od kakve stvarne koristi za Nizozemski ustanak.[10]

Iako se Robert Dadli vratio u Nizozemsku u novembru 1586. sa drugom vojskom, engleska vojska je još uvek imala malo uticaja u ustanku.[12] Filip II nije bio spreman da leko odustane, a rat se nastavio do 1648, kada je Španija pod kraljem Filipom IV konačno priznala nezavisnost sedam severozapadnih provincija mirom u Minsteru, koji je bio deo šireg Vestfalskog mira kojim je okončan i Tridesetogodišnji rat. Delovi južnih provincijama su postale de facto kolonije nove republikansko-trgovačke imperije.

Novostvorena republika imala je federalističko uređenje sa obeležjima konfederalizma. Početkom 17. veka doživela je veliki napredak (Zlatno doba Nizozemske) i istakla kao prvorazredna sila u moreplovstvu, trgovini i ekonomiji. Tada je nastalo Nizozemsko kolonijalno carstvo, zauzimanjem nekih područja u Indiji, Istočnoj Indiji, Južnoj Africi i Severnoj Americi. Nizozemsko naseljavanje u Severnoj Americi je počelo 1614. sa osnivanjem Novog Amsterdama, na južnom Menhetnu. U Južnoj Africi, Holanđani su 1652. naselili koloniju Kap. U to vreme Holandija je bila najbogatija zemlja Evrope. Uz ekonomski progres u Nizozemskoj došlo je i do procvata kulture i nauke. Od sredine 17. veka gubi svoj značaj. Ratovi Luja XIV i uspon britanske ekonomske i pomorske imperije doveli su do opadanja nizozemske moći.

Francuski uticaj[uredi | uredi izvor]

U ratu protiv revolucionarne Francuske je poražena i osvojena. 19. januara 1795, jedan dan pošto je štathalter Viljem V Oranski pobegao u Englesku Napoleon je stvorio vazalnu Batavijsku republiku po uzoru na francusko uređenje. Bila je centralizovana unitarna država i donesen je Zakon o pravima čoveka i građanina. Republikansko uređenje trajalo je do 1806. kada je Holandija postala monarhija kao vazalna kraljevina namenjena Napoleonovome bratu Luju Bonaparti kao kralju kako bi je Napoleon lakše kontrolisao. Imenom glavne provincije Holandije je nazvana čitavo kraljevstvo. Kraljevina Holandija je zauzimala površinu današnje Nizozemske, sa izuzetkom Limburga i delova Zelanda, koji su bili deo Francuske. Pruske Istočna Frizija i Jever su pridodati ovom kraljevstvu. Međutim kraljevstvo je 1809, nakon neuspešne britanske invazije, Holandija je morala da preda Francuskoj sve teritorije južno od Rajne.

Kralj Luj Bonaparta nije ispunio Napoleonova očekivanja, pošto je pokušao da služi holandskim interesima pre nego interesima svog brata, pa je dozvolio trgovinu sa Britancima uprkos Kontinentalnom sistemu i čak pokušao da nauči nizozemski (holandski) jezik. Luj je primoran da abdicira 1. jula 1810. a nasledio ga je njegov petogodišnji sin Napoleon Luj Bonaparta. Napoleon Luj je vladao kao Luj II samo deset dana pošto je Napoleon ignorisao stupanje svog nećaka na presto. Car Napoleon je poslao vojsku da napadne zemlju i raspusti Kraljevinu Holandiju. Holandija je zatim potpuno anektirana u sastav Francuskog carstva. Ostala je deo Francuskog carstva sve do jeseni 1813. kada je Napoleon poražen u bici kod Lajpciga i primoran da povuče svoju vojsku iz zemlje.

Ujedinjena Kraljevina Holandija[uredi | uredi izvor]

Nakon Bečkog kongresa 1815. obrazovana je Ujedinjena Kraljevina Holandija pod vlašću dinastije Oranje-Nasau. Holandija je deo svojih kolonija izgubila u korist Britanske Imperije, a to je kompenzirano aneksijom Belgije.

Kasnije 1815. stvorena je Ujedinjena Kraljevina Holandija najpre. Provincije su postale administrativni regioni, umesto federalnih jedinica. Kraljevina Ujedinjene Nizozemske je pored Kraljevine Holandije u svoj sastav uključila i Južnu Nizozemsku (danas Belgija i Luksemburg). Međutim, 1830. godine Belgija je oružanim ustankom izborila nezavisnost.

U Prvom svetskom ratu Holandija je bila neutralna.

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

U Drugom svetskom ratu Holandiju je okupirala nacistička Nemačka. Posebno je traumatično bilo bombardovanje Roterdama 1940, holokaust nad Jevrejima, i glad tokom zime 1944—1945. Njene posede u Indoneziji je 1942. okupirao Japan. Nakon završetka rata ti su posedi proglasili nezavisnost, što je Holandija priznala nakon rata koji je trajao do 1949. godine. Posle rata Holandija je dala nezavisnost i Surinamu.

Posleratna Holandija[uredi | uredi izvor]

Nakon rata Holandija se relativno brzo oporavila, potom postala glavni zagovornik regionalne saradnje koja je uključivala stvaranje Beneluksa, a kasnije projekta evropskog ujedinjenja. Tako je Holandija 1952. bila jedna od zemalja osnivača Evropske zajednice za ugalj i čelik i bila među 6 originalnih potpisnica Rimskog ugovora kojim je 1957. formirana Evropska ekonomska zajednica, a 1991 je na njenoj teritoriji potpisan Mastrihtski ugovor kojim se EEZ transformirala u Evropsku uniju. Međutim, holandski birači su evropsko ujedinjenje usporili odbivši na referendumu Ustav EU 2005. godine.

Administrativna podela[uredi | uredi izvor]

Mapa Nizozemske

U početku, 1579, Holandija je bila unija sedam provincija. Kasnije su se uniji pridružile provincije Severni Brabant i Limburg. Drente je priznat za posebnu provinciju 1839, a dominantna provincija Holandija je 1840. podeljena na severnu i južnu. Najmlađa provincija Flevoland formirana je 1986.

Od 1. januara 1986, Holandija je podeljena na 12 provincija.

# Provincija Glavni grad Površina u km² Stanovništvo
1 Drente Asen 2.756,97 493.449
2 Flevoland (od 1986) Lelistad 2.338,07 422.202
3 Frizija Leuvarden 5.723,95 649.988
4 Helderland Arnem 5.154,59 2.084.478
5 Groningen Groningen 2.797,48 585.881
6 Limburg Mastriht 2.023,85 1.118.223
7 Severni Brabant Hertohenbos 5.098,88 2.562.566
8 Severna Holandija Harlem 4.236,67 2.877.909
9 Overejsel Zvole 3.438,90 1.162.215
10 Južna Holandija Hag 3.478,07 3.705.625
11 Utreht Utreht 1.462,51 1.353.596
12 Zeland Midelburg 2.519,27 383.689

Od 10. oktobra 2010, u sastavu Holandija nalaze se i tri specijalne opštine (BES ostrva).

# Provincija Glavni grad Površina u km² Stanovništvo (2019)
1 Boner Kralendajk 288 20.104
2 Sveti Eustahije Oranjestad 21 3.138
3 Saba Botom 13 1.915

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Vetrenjače u okolini Kinderdijka

Sa 424 stanovnika po km², Holandija je jedna od najgušće naseljenih zemalja na svetu (uporedi: Srbija 106, Kina 135, Monako 16.923, Namibija 2,4).[13] Aprila 2021. broj stanovnika Nizozemske bio je 17.493.969, od kojih polovina živi u najgušće naseljenom zapadu zemlje.

Holanđani su po statistikama jedan od najviših naroda na svetu, sa prosečnom visinom od 1,81 m za muškarce i 1,68 m za žene.[14]

Stanovništvo Nizozemske obuhvata pripadnike nacija iz celog sveta. Holanđani čine 74,8% populacije. Najviše došljaka potiče iz Evrope (8,3%), zatim iz bivših kolonija Indonezije (2%) i Surinama (2%), i najzad Maroka (2%) i Turske (2,4%).

Broj dece po ženi 2018. iznosio je 1,78. Holandija ima jednu od najstarijih populacija na svetu, sa prosečnom starošću 42,7 godina.

Procečan životni vek traje 84,3 godine za žene i 79,7 godina za muškarce.

Jezici[uredi | uredi izvor]

Holandski jezik je zvanični jezik, iako ovo nije regulisano zakonom. U provinciji Friziji koristi se i frizijski jezik. Lokalni dijalekti holandskog se često prepliću sa srodnim dijalektima nemačkog jezika.

U prekomorskim teritorijama Nizozemske u Karibima, pored holandskog, zvanični su jezici papjamento i engleski.

Holanđani imaju jaku tradiciju učenja stranih jezika. 87% stanovništva govori engleski jezik, 55-60% zna nemački, a 25% francuski.

Religije[uredi | uredi izvor]

Katolička crkva Svetog Nikole u Amsterdamu

Po popadicaima iz 2020. godine, stanovništvo Holandije se opredeljuje:

Manje od 20% ljudi redovno posećuje crkvu.[15]

Do 1960-ih, većina stanovništva je pripadala protestantskoj veroispovesti (55-60%), uglavnom kalvinizmu. Najveći broj ostalih vernika je pripadao katolicizmu (do 40%). Sever i zapad zemlje su tradicionalno naklonjeni protestantizmu, dok jug i istok uglavnom naseljavaju rimokatolici.

Najveći gradovi[uredi | uredi izvor]

 

Izvor: Centraal Bureau voor de Statistiek [1]
Grad provincija Populacija
Amsterdam
Amsterdam
Roterdam
Roterdam
Hag
Hag
Utreht
Utreht
1. Amsterdam Severna Holandija 808.032 Ajndhoven
Ajndhoven
Tilburg
Tilburg
Groningen
Groningen
Almere
Almere
2. Roterdam Južna Holandija 616.042
3. Hag Južna Holandija 508.634
4. Utreht Utreht 326.516
5. Ajndhoven Severni Brabant 220.836
6. Tilburg Severni Brabant 209.788
7. Groningen Groningen 198.123
8. Almere Flevoland 195.845
9. Breda Severni Brabant 179.823
10. Najmegen Helderland 167.613
11. Enshede Overejsel 158.589
12. Apeldorn Helderland 157.510
13. Harlem Severna Holandija 154.600
14. Arnem Helderland 150.673
15. Amersfort Utreht 150.608
16. Zanstad Severna Holandija 150,510
17. Harlemermer Severna Holandija 144.231
18. Hertogenbos Severni Brabant 143.590
19. Zutermer Južna Holandija 123.522
20. Zvole Overejsel 122.878

Tolerancija[uredi | uredi izvor]

Holandija je društvo koje je veoma liberalno i tolerantno, u šta spada i „meka“ primena nekih zakona (hol. Gedoogbeleid).[16] Ovo se odnosi na legalizovanu prostituciju i eutanaziju, mogućnost korišćenja lakih droga, kao i jednaka prava homoseksualnih parova.

U poslednje vreme ojačale su političke snage koje se suprotstavljaju multikulturalnosti, uticaju islama i Evropskoj uniji, iako propagiraju liberalizam (vidi: Partija za slobodu).[17]

Kultura[uredi | uredi izvor]

Nauka[uredi | uredi izvor]

Erazmo Roterdamski (1466-1536)

Od svog nastanka, holandsko društvo je relativno tolerantno prema različitim religijama i mišljenjima. Često je služila kao utočište za naučnike i filozofe, poput Renea Dekarta, Gabrijela Farenhajta i Džona Loka. Najpoznatiji domaći filozofi su Erazmo Roterdamski i Baruh Spinoza.

Najstariji nizozemski univerzitet osnovan je 1575. u Lajdenu.

Fizičar, matematičar i astronom Kristijan Hajgens otkrio je Saturnov mesec Titan, projektovao sat sa klatnom i razvio talasnu teoriju svetlosti. Nizozemac Antoni van Levenhuk je pronalazač mikroskopa. U 19. veku Hendrik Lorenc je razvio elektromagnetnu teoriju svetlosti.

Umetnost[uredi | uredi izvor]

Suncokreti, slika Vinsenta van Goga

Doba najvećeg blagostanja Nizozemske republike u 17. veku pratila su izuzetna dostignuća u kulturi, naročito slikarstvu. Ovo doba se naziva „Zlatno doba Nizozemske“. Najznačajniji slikari tog perioda su Rembrant van Rijn, Johanes Vermer i Frans Hals. U slikarstvu se javljaju teme karakteristične za holandsko građansko društvo: pojedinačni i grupni portreti, mrtva priroda, pejzaži, istorijske kompozicije i žanr scene.

U gradu Delftu u to vreme je počela proizvodnja plavo-belog Delftskog porcelana koji je stekao veliku popularnost u Evropi.

Zlatnom dobu pripada i dramski književnik Jost van den Vondel. Znameniti nizozemski umetnici u 19. i 20. veku bili su slikar Vinsent van Gog, slikar i dizajner Pit Mondrijan i grafičar Moris Esher.

Praznici[uredi | uredi izvor]

Omiljeni praznici u Nizozemskoj su 30. april - Dan kraljice (kada se obeležava rođendan Kraljice Julijane) i 6. decembar - Sveti Nikola.

Politika[uredi | uredi izvor]

Kraljevina Holandija je država parlamentarne demokratije i ustavna monarhija. Kralj je vladar države i predstavlja državu. Izvršnu vlast ima Savet ministara Kraljevine Nizozemske, koji je odgovoran Drugom domu za poslove vlade. Predsednika i premijera imenuje kralj. Država je podeljena na 12 provincija, a granice među njima određuje parlament. Izvršni organ provincije je kraljev namesnik. Sudsku vlast ima vrhovni sud. Biračko pravo imaju svi nizozemski državljani stariji od 18 godina, a pasivno stariji od 21 godine. Od 30. aprila 1980. na prestolu je kraljica Beatriks Armgard iz kuće Oranje−Nasau. Presto se ravnopravno nasleđuje po muškoj i ženskoj liniji prema naslednom redu. Holandija ima dvodomni parlament: gornji dom ima 75 a donji 150 članova. Sedište parlamenta je u Hagu. Zakonski predlozi moraju biti usvojeni u oba doma i mora ih prihvatiti kraljica.

Kraljevina se sastoji od država Holandija, Arube, Kurasaa i Svetog Martina — pri čemu su sve četiri ravnopravne.

Glavni grad[uredi | uredi izvor]

Holandija nema jedinstven glavni grad. Sedište vlade i kralja se nalaze u Hagu, kao i većina ambasada, ali po ustavu vladar polaže zakletvu u Amsterdamu.

Privreda[uredi | uredi izvor]

U Holandiji, većina industrije se nalazi u lučkim gradovima. Do ranih 1960-ih, industrijske i uslužne aktivnosti bile su koncentrisane u holandskim lukama na zapadu, dok su južni i istočni delovi zaostajali. Danas je Holandija jedna od ekonomski najrazvijenijih zemalja sveta. Poljoprivreda. Holandija ima 21,8% obradivog zemljišta, 0,8% voćnjaka i 23,4% livada i pašnjaka. Jedan je od najvećih izvoznika poljoprivrednih proizvoda u svetu. Najvažnija grana je stočarstvo u vlažnim ravnicama na istoku i jugu. Poljoprivreda preovlađuje na lakim zemljištima u Limburgu na rečnim sedimentima i na novoosvojenim polderima. Gotovo polovina oranica je namenjena za žitarice, pšenicu i ječam. Holandija je jedan od vodećih proizvođača povrća u svetu (krastavci, paradajz, kupus, karfiol, spanać). To je najveći svetski proizvođač cveća. U Friziji i na vlažnim pohodima provincija Holandije i Zelanda preovlađuju mlečno i mesno stočarstvo, svinjogojstvo i živinarstvo u Brabantu. Holandija je najveći svetski izvoznik sira, mleka u prahu, putera i kondenzovanog mleka. Ribarstvo. Glavne ribarske luke su Ajmejden, Vlardigen i Sheveningen Rudarstvo i energetika. Holandija ima veoma malo rude, a eksploatacija prirodnog gasa je značajna. Zadovoljava domaće potrebe izvozi se u Nemačku i Belgiju Važno je dobijanje kamene soli u rudnicima Hengelo i Delfzajl Industrija. Industrija se uglavnom nalazi u dve najveće luke Roterdam i Amsterdam. Elektronska industrija u Ajdhovenu, železara i čeličane nalaze se u blizini Ajmejdena. Brodogradilišta su u Roterdamu, Amsterdamu Vlisingenu. Automobilska industrija u Ajndhovenu, Bornu i Amesfortu. Po broju zaposlenih najrazvijenija je prehrambena industrija, zajedno sa duvanskom industrijom. U hemijskoj industriji preovlađuje osnovna industrija, pre svega proizvodnja sintetičkih i veštačkih vlakana. Ostale industrije su: papirna, farmaceutska (Amsterdam), industrija porcelana i keramike, brušenje dijamanata (Amsterdam). Turizam. Najatraktivniji su stari gradovi Amsterdam, Delft, Harlem, Utreht i letovališta na obalama Sheveningena, Zadvorta i dr. Turistička plovidba rekama i kanalima je veoma razvijena. Mnoge turiste privlače lale u oblasti Harlema. Saobraćaj. Razvijeni su put (91% asfalt), železnica, voda i vazduh. U Holandiji postoji 9 aerodroma sa redovnim putničkim saobraćajem (Amsterdam, Roterdam, Mastriht i Groningen.) U drugom kvartalu 2023. godine, ekonomija je pala za 0,3%, što je drugi kvartal sa negativnim rastom. Nakon pandemije COVID-19, ekonomija Holandije je rasla 5% godišnje, ali je pad potrošnje i izvoza doveo do recesije. Inflacija 19. avgusta 2023. godine iznosi oko 6%.[18]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Naziv „Holandija” je neformalan, ali opšteprihvaćen i tradicionalni naziv na srpskom jeziku. Država se zvanično i u doslovnom prevodu zove „Nizozemska” (hol. neder — „nisko”; landen — „zemlja”), a Holandija je samo jedna geopolitička oblast u okviru države.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Red yellow blue
  2. ^ Permanent Mission of the Netherlands to the UN. „General Information”. Arhivirano iz originala 05. 10. 2013. g. Pristupljeno 8. 11. 2015. 
  3. ^ „Port Statistics 2013” (PDF) (Saopštenje). Rotterdam Port Authority. 1. 6. 2014. str. 8. Arhivirano iz originala (PDF) 08. 08. 2019. g. Pristupljeno 8. 11. 2015. 
  4. ^ „Netherlands Guide – Interesting facts about the Netherlands”. Eupedia. 19. 4. 1994. Pristupljeno 8. 11. 2015. 
  5. ^ „Netherlands: Agricultural exports top 80 billion Euros”. Arhivirano iz originala 22. 1. 2015. g. Pristupljeno 8. 11. 2015. 
  6. ^ „Holland is world-leading exporter of agri-food products”. Arhivirano iz originala 01. 01. 2016. g. Pristupljeno 08. 11. 2015. 
  7. ^ van Krieken, Peter J.; McKay, David (2005). The Hague: Legal Capital of the World. Cambridge University Press. ISBN 978-90-6704-185-0. 
  8. ^ a b v g d đ Davidović, Rade. Regionalna geografija - knjiga II. 
  9. ^ Motley 1855, str. 411.
  10. ^ a b Motley 1855, str. 508.
  11. ^ Willson 1972, str. 294.
  12. ^ Mattingly 1959, str. 48.
  13. ^ Der Fischer Weltalmanach 2006. Zahlen, Daten, Fakten. Fischer Taschenbuch Verlag, Frankfurt am Main. 2005. ISBN 978-3-596-72006-4. str. 117, 126, 321, 325,334.
  14. ^ „Reported health and lifestyle”. Centraal Bureau voor de Statistiek. Pristupljeno 28. 8. 2007. 
  15. ^ Becker, Jos; Joep de Hart}- (2006). Godsdienstige veranderingen in Nederland (na jeziku: Dutch). Sociaal en Cultureel Planbureau. ISBN 978-90-377-0259-0. OCLC 84601762. 
  16. ^ Besamusca & Verheul 2010, стр. 251.
  17. ^ Besamusca & Verheul 2010, стр. 231.
  18. ^ https://najnovije-vesti.net/ekonomija/holandija-ulazi-u-recesiju-ta-je-uzrok-i-kada-moemo/583

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]