Pređi na sadržaj

7. izviđačko-diverzantski odred

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
7. izviđačko-diverzantski odred
Postojanje1992—1996.
Mesto formiranja:
Bileća
Formacijaodred
Jačina50[1]
prosečno: 25[2]
DeoVojske Republike Srpske
Angažovanje
Komandanti
KomandantAnđelko Milićević (1992–93)
Komandant 2Zoran Lubura (1993–95)
Komandant 3Aleksandar Vuković (1995–96)

7. izviđačko-diverzantski odred je bila izviđačka jedinica Hercegovačkog korpusa Vojske Republike Srpske. Odred je osnovan 7. septembra 1992. godine, u bilećkoj kasarni. Preteču odreda i okosnicu njenog budućeg delovanja, činili su major Anđelko Milićević, komandir 3. izviđačkog odreda Treće armije Vojske Jugoslavije, kao i kapetan Dušan Popović Pop, stariji vodnik prve klase Milan Pavlica, stariji vodnik Zoran Marjanov i stariji vodnik Milan Jaćimović.[3]

Odred je tokom rata borbeno delovao na prostoru od Trebinja do Ruda, a posebno se istakao tokom operacije Lukavac 1993. godine. Kroz odred je prošlo 50-ak pripadnika, a 7 ih je poginulo.

Ratni put[uredi | uredi izvor]

1992.[uredi | uredi izvor]

Na dan osnivanja 7. septembra 1992. odred je imao 38 boraca. Još tokom trajanja obuke 30. septembra na prostoru Fazlagića KuleGacko odred nenadano nailazi na neprijatelja i trpi prve gubitke. Među poginulim borcima bio je i ruski dobrovoljac Sergej Vladimirovič Veleškov.[4] Tokom oktobra odred je razmešten na trebinjsko-dubrovačko ratište. Za vreme trajanja hrvatsko-bošnjačkog napada u novembru, jedinica brani položaje Vranjevića i Brštanika zajedno sa Nevesinjskom brigadom, Bilećkim dobrovoljcima i delom bataljona korpusne policije. U jeku borbi, odred upada u neprijateljevu pozadinu i uspešno navodi paljbu minobacača 60mm, ali istovremeno gine komandir Pavlica Milan, dok 5 boraca bivaju teško ranjeni.[4] Nakon bitke jedan deo boraca odlazi u druge jedinice, a odred tokom oporavka sledećeg meseca zaokružuje brojno stanje na 20-ak boraca u kom će stanju i dočekati kraj rata.

1993.[uredi | uredi izvor]

Izviđači su se 1993. borili na širem području Foče, Treskavice, Trnova i Bjelašnice. Tokom proleća odred je bio zadejstvovan na fočanskom terenu i prilazima Goraždu, a posebno na tačkama Zebina šuma, Osanice, Crvene stijene, Cerova ravan, Osoja te pravac Miljevina – Grebak. U leto 1993. Generalštab VRS pokreće operaciju Lukavac 93 čiji je cilj bio zauzimanje Trnova i planina Bjelašnice i Treskavice. Od početka ofanzive, odred deluje u sklopu ”specijalne grupe”, privremene jedinice VRS. Izviđači helikopterskim desantom upadaju u pozadinu ARBiH stvarajući paniku. Neposredno nakon desanta, odred pod borbom ulazi u selo Šabanci i zauzima brdo Proskok. Naposletku, zajedno za izviđačima Dragana Andana, bilećkim odredom specijalne policije, te Vukovima sa Drine, podižu zastavu Republike Srpske 2. avgusta 1993. na Bjelašnici slaveći pobedu u operaciji Lukavac 93.[5]

1994.[uredi | uredi izvor]

Jedinica je 1994. ratovala u Olovu, Goraždu, Borcima, Kalinoviku i Treskavici. Već u januaru, izviđači nasilno prelaze reke Krivaju i Biošticu, upadajući u pozadinu ARBiH tokom napada VRS na Olovo u ofanzivi Drina 93. Odred će se vratiti na obližnje položaje u avgustu tokom borbi za Nišićku visoravan. Za vreme pokušaja zauzimanja Goražda u operaciji Zvezda 94, odred nasilno izviđa komunikaciju Sarajevo – Goražde na pravcu Goražde – ČajničeMetaljka i zauzima objekat Gradina. Na jesen Hercegovački korpus gubi položaje oko Boraka, a odred dobija zadatak da pomogne odbranu i kontroliše prostor Prenja. Tokom Druge mitrovdanske ofanzive ARBiH, jedinica je zadejstvovana na planini Treskavici u borbama za objekat Komić.[6]

1995.[uredi | uredi izvor]

Poslednju godinu rata, odred je proveo u manje burnom tempu. Težišni zadatak jedinica je imala na izviđanju neprijatelja na trebinjskom ratištu.

Oprema[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hercegovački korpus 2017, str. 177.
  2. ^ Hercegovački korpus 2017, str. 174.
  3. ^ Hercegovački korpus 2017, str. 171.
  4. ^ a b Hercegovački korpus 2017, str. 173.
  5. ^ Hercegovački korpus 2017, str. 175.
  6. ^ Hercegovački korpus 2017, str. 176.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • autora, Grupa. Hercegovački korpus. Bileća: SPKD ”Prosvjeta”, 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]