1. krajiški korpus Vojske Republike Srpske

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prvi krajiški korpus
Amblem 1. krajiškog korpusa VRS
Postojanje
Mjesto formiranja:
Banja Luka
Formacijakorpus
Jačina72.330 (1992)[1]
DioVojske Republike Srpske
OdlikovanjaOrden Nemanjića
Komandanti
KomandantMomir Talić

Prvi krajiški korpus Vojske Republike Srpske je bio jedan od sedam korpusa Vojske Republike Srpske.[2] Korpus je tokom rata u Bosni branio zapadne delove Republike Srpske. Prvi krajiški korpus bio je najbrojniji korpus Vojske Republike Srpske. Tokom rata je poginulo 6.997 boraca, nestalo je 1.031, a ranjeno 27.176 pripadnika korpusa.[3]

Organizacija PKK VRS[uredi | uredi izvor]

Sjedište korpusa se nalazilo u Banjoj Luci. Operativna zona komande korpusa je pokrivala područje zapadnog dijela Republike Srpske. Korpus je na početku rata raspolagao sa 180 tenkova i 150 oklopnih transportera.[4]

Ratna organizacija[uredi | uredi izvor]

Lake pješadijske brigade[uredi | uredi izvor]

Artiljerijske jedinice[uredi | uredi izvor]

  • Prvi i Deveti mješoviti artiljerijski puk
  • Prvi mješoviti protivoklopni artiljerijski puk
  • Prvi laki artiljerijski puk protivvazdušne odbrane

Pozadinske i druge jedinice[uredi | uredi izvor]

Taktičke i operativne grupe[uredi | uredi izvor]

  • Taktička grupa 1
  • Taktička grupa 2
  • Taktička grupa 3
  • Taktička grupa 4
  • Taktička grupa 5
  • Operativna grupa Vlašić
  • Operativna grupa Doboj (9. Operativna grupa)
  • Operativna grupa Prijedor
  • Grupa lakih brigada Banja Luka

Jedinice[uredi | uredi izvor]

Kneževska laka brigada[uredi | uredi izvor]

Kneževska laka brigada Vojske Republike Srpske je osnovana 10. juna 1992. godine. Ova brigada je avgustu 1994. spojena sa 22. pješadijskom brigadom.[5] Brigada je izgubila 21 borca, a 75 je ranjeno. U svom usponu je brojala 688 boraca. Brigada je četiri godine branila plato i obronke planine Vlašić. Zahvaljujući brigadi sačuvana su srpska ognjišta u opštini Kneževo. Brigada je odigrala važnu ulogu pred kraj rata na planini Čemernici kada je zaustavila prodor hrvatsko-muslimanskih snaga i potpuno okruženje Kneževa, i delom dalji prodor prema Banjoj Luci.

Krnjinska brigada[uredi | uredi izvor]

Krnjinska brigada je učestvovala u proboju koridora života i oslobađanju Dervente i Broda.[6] Kroz brigadu je prošlo 3.790 boraca, 195 je poginulo, a 764 borca su ranjena (174 teško i 590 lakše).[6]

Osinjska srpska brigada[uredi | uredi izvor]

Osinjska brigada formirana je 9. februara 1992. godine, kao Osinjski partizanski odred, u čijem sastavu su na početku bili borci iz područja Osinjsko-Sočanskog kraja i okolnih sela. Ova sela su na početku hranila i odijevala brigadu, odnosno osigurala potpuno pozadinsko obezbjeđenje. Odred je u brigadi preorganizovan u maju 1992. godine i po formaciji je imao dva bataljona sa pozadinskim jedinicama. Borci ove brigade uporno su, sve do 12. juna, branili srpska sela na liniji Kaurska obala — Tešića bare — Tomasovo brdo — Kneževići — Malojčani — Cer — Čolino brdo — Torine. Onda su krenuli u ofanzivne akcije i, zajedno sa ostalim jedinicama, uz 27. brigadu, Osinjska brigada ima odlučujuću ulogu u oslobađanju Dervente, a u sadejstvu sa drugim jedinicama igra značajnu ulogu i u oslobađanju Broda. Nakon izbijanja na rijeku Savu, pripadnici Osinjske brigade su angažovani na Dobojskom ratištu, a brigada je rasformirana i integrisana u 27. brigadu 1. marta 1994. godine. Tokom rata poginula su 104 borca, od čega 4 oficira i 5 podoficira, a više od 600 boraca je ranjeno. Osinjska brigada je 30. maja 1996. godine odlikovana medaljom Petra Mrkonjića.[7]

Čelinačka brigada[uredi | uredi izvor]

1.čelinačka laka pješadijska brigada osnovana je 19.juna 1992.[8] Tokom rata u BiH, najviše vremena je provela na odbrani koridora života na području mjesne zajednice Krepšić kod Donjeg Žabara, a boravila je i na ratištima na području Kotor Varoša, Posavine, Teslića, Bihaća, Glamoča i Mrkonjić Grada.[8] Spomen-soba posvećena brigadi se nalazi u Čelincu.[8] Brigadom je komandovao pukovnik Petar Krčmar.[8] Brigada je izdavala svoje novine.[8]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Na sjednici Narodne skupštine Srpske Republike BiH (iste godine preimenovana u Narodnu skupštinu Republike Srpske) u Banjaluci 12. maja 1992. godine su donesene odluke o osnivanju samostalne srpske države na području Republike Srpske, osnivanju predsjedništva, te odluka o stvaranju Vojske Republike Srpske. General-pukovnik Momir Talić je 19. maja 1992. proglašen za komandanta. Korpus je u maju preimenovan u Prvi krajiški korpus.[9] Prvi krajiški korpus Vojske Republike Srpske je zadržao infrastrukturu i borbena sredstva 5. korpusa[9] Jugoslovenske narodne armije.

Jedinice Prvog krajiškog korpusa (30. partizanska divizija) u okviru snaga JNA oslobađaju Kupres početkom aprila 1992. godine u sklopu operacije Kupres.

Od maja 1992. jedinice Prvog korpusa su angažovane u vojnim operacijama stavljanja pod kontrolu opština na prostoru Krajine i Posavine, te spajanjem sa istočnim dijelom Republike Srpske.

U junu 1992. general Momir Talić, načelnik Štaba Prvog krajiškog korpusa general Boško Kelečević, komandant specijalne jedinice MUP-a Republike Srpske Krajine general Borivoje Ćukić, general Slavko Lisica i tadašnji načelnik Štaba Prve oklopne brigade pukovnik Novica Simić planiraju i pokreću operaciju „Koridor života“ (proboj kroz Posavinu i spajanje sa istočnim snagama Vojske Republike Srpske na potezu Doboj—Derventa).

U drugoj fazi oklopne jedinice Prvog krajiškog korpusa oslobađaju gradove Derventu (7. juli 1992), Modriču (10. juli 1992) i Odžak (13. juli 1992) i izlaze na rijeku Savu. U trećoj fazi operacije srpske snage oslobađaju 6. septembra 1992. Brod. Time je Prvi krajiški korpus izašao cijelom dužinom na rijeku Savu, sa izuzetkom Orašja koje je ostalo pod kontrolom vojske Republike Hrvatske do kraja rata.

U operaciji Vrbas korpus borbenim dejstvima zauzima Jajce 29. septembra i nastavlja borbe tokom 1993. u operaciji Sadejstvo na tzv. „Strujnom koridoru“, proširenju teritorije kopnenoj vezi sa istokom.

U septembru 1994. korpus dejstvuje u ofanzivi VRS na Bihać pod kodnim imenom Breza u sadejstvu sa pripadnicima Narodne odbrane Fikreta Abdića. Korpus sredinom 1995. nakon zajedničkog napada Vojske Republike Hrvatske i Armije Republike BiH iz pravca Bihaća našao u teškom položaju i ugroženosti same Banje Luke; tada je i veći deo snaga korpusa bio angažovan na odbrani Bosanske Krajine u sklopu operacije Vaganj.

Kroz korpus je prošlo 120.000 boraca, od čega ih je od 6.500 do 7.000 poginulo, a više od 27.000 je ranjeno.[9] Na početku rata korpus je brojao više od 72.000 vojnika, dok po formaciji morao je imati 63.726 boraca.[1]

Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma korpus prelazi u mirnodopsku formaciju VRS. Kasnije postaje dio sistema odbrane BiH nastavljajući tradiciju VRS kroz srpski puk „Republika Srpska“ OS BiH.

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Prvi krajiški korpus je za zasluge u Otadžbinskom ratu 1992—1995. odlikovan najvećim vojnim priznanjem Republike Srpske, Ordenom Nemanjića.

Oprema[uredi | uredi izvor]

Artiljerija

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Pandurević 2015, str. 169.
  2. ^ Radio televizija Republike Srpske: Dan Prvog i Drugog krajiškog korpusa, 1. 6. 2011. (jezik: srpski)
  3. ^ Uloga starješina VRS u stvaranju i odbrani Republike Srpske tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata 2018, str. 133.
  4. ^ „Oklopne jedinice bivših YU republika”. Pristupljeno 1. 4. 2013. 
  5. ^ Radio televizija Republike Srpske: Obilježen dan osnivanja Kneževske brigade, 10.06.2011. (jezik: srpski)
  6. ^ a b „Obilježena 20. godišnjica akcije „Koridor". Radio-televizija Republike Srpske. 10. 06. 2012. Pristupljeno 11. 06. 2012. 
  7. ^ „Ponosni na doprinos pri stvaranju Srpske: Obilježen Dan Vojske RS i derventskih brigada – FOTO”
  8. ^ a b v g d „Obilježeno 20 godina od osnivanja Čelinačke brigade”. Radio-televizija Republike Srpske. 17. 06. 2012. Pristupljeno 18. 06. 2012. 
  9. ^ a b v „Dvadeset godina od formiranja 1. Krajiškog korpusa”. Radio-televizija Republike Srpske. 01. 06. 2012. Pristupljeno 01. 06. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]