11. hercegovačka pješadijska brigada

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
11. pešadijska brigada
Postojanje1992—1996.
Mesto formiranja:
Foča
Formacijabrigada
Jačina3.600 [1]
prosečno: 3.600 [1]
DeoVojska Republike Srpske
Angažovanje
Odlikovanja
Komandanti
KomandantNovak Paprica (1994-96)

11. hercegovačka pešadijska brigada bila je jedna od brigada Hercegovačkog korpusa Vojske Republike Srpske. Brigada je zvanično osnovana 19. avgusta 1994. Jedinica je nastala objedinjavanjem dotadašnjih vojnih snaga na prostoru opštine Foče: Taktičke grupe ”Foča” (kasnije Taktiča grupa ”Drina”), 1. fočanske brigade (kasnije 11. hercegovačke lake pešadijske brigade) i 2. fočanske brigade (kasnije 12. hercegovačke lake pešadijske brigade). Brigada je držala front dugačak 28,7 km i branila tlo veličine 1.280 km². Najžešće borbe je vodila u pravcu Goražda pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine i na prevoju Rogoj odnosno planini Treskavici. Od avgusta 1994. do kraja rata, poginulo je 85 boraca. Sveukupno je tokom rata poginulo 358 boraca iz Foče.[1]

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Početkom prvih ratnih sukoba 1992. nastale su brojne oružane jedinice srpskih snaga na prostoru opštine Foča, koji nisu uvek objedinjeno ratovale. Do kraja rata, brigada je više puta menjala ustroj, brojno stanje i sastav, da bi na leto 1994. dobila oblik koji je zadržala do kraja rata.

Organizacija i ratni put 1992-93.[uredi | uredi izvor]

Po planu rukovodstva Srpske demokratske stranke formirano je 8 bataljona prema teritorijalnom principu. Pored brojnih seoskih i gradskih straža, osnovani su i samostalni odredi predvođeni harizmatičnim pojedincima, po kojima su i dobijali imena: ”Ćosini momci” pod komandom Branimira Ćosovića, interventni vod ”Nikač”, borbena grupa ”Lakijevi” pod komandom Vlastimira Avrama i drugi. Tokom maja, prebačeno je značajno artiljerijsko naoružanje iz kasarne u Kalinoviku od koje je ustrojen 89. ili 7. samostalni artiljerijski divizion, koji je imao i interventu motorizovanu četu. Komanda Hercegovačkog korpusa je naredila formiranje Taktičke grupe ”Foča” (kasnije Taktičke grupe ”Drina”) na Vidovdan 28. juna i 1. fočanske brigade u rejonu Previla i 2. fočanske brigade. U sastav Taktičke grupe su ušle mnogo samostalne jedinice i mešoviti artiljerijski divizion, dok su mesni bataljoni ušli u sastav 1. i 2. fočanske brigade (po 4 u svakoj brigadi). Prvi komandant Taktičke grupe bio je pukovnik Marko Kovač, dok je kapetan prve klase Kosta Kujundžić preuzeo komandu nad 1. fočanskom brigadom.[2] Pored stalnih borbi sa ubačenim diverzantskim grupama Armije Republike Bosne i Hercegovine, jedinice su uspešno slomile veliki napad ARBiH na Nikoljdan.

Organizacija i ratni put 1993-94.[uredi | uredi izvor]

Uprkos objedinjavanju borbenih dejstava srpskih snaga, rukovođenje i komandovanje se nije značajno popravilo, pa je komanda Hercegovačkog korpusa naredila formiranje 11. i 12. hercegovačke lake pješadijske brigade koji su nasledile 1. i 2. fočansku brigada, dok je Taktička grupa preimenovana u Taktičku grupu ”Drina” i proširena Čajničkom lakom pješadijskom brigadom četnog sastava. Promene su izvršene do sredine godine kada 11. i 12. brigada učestvuju u operaciji Lukavac, u kojoj je zauzet prevoja Rogoj i ARBiH potisnut sa Treskavice i Bjelašnice, čime su spojene Romanija i Hercegovina i okruženo Sarajevo. U novembru, Taktičku grupu napušta Marko Kovač, a komandu preuzima Mirko Broćeta.[3] Delovi 11. i 12. brigade učestvuju u operaciji Drina početkom 1994. u napadu na Olovo, a potom, tokom proleća, u operaciji Zvezda odnosno pokušaju zauzimanja Goražda.

Organizacija i ratni put 1994-95.[uredi | uredi izvor]

Fočanska brigada je dobila konačni oblik 1994. godine i ustrojena je prema formaciji pešadijske brigade JNA.

  • Izviđačko-diverzantska četa
  • protiv-diverzantski vod
  • Četa vojne policije
  • Četa veze
  • 1. pešadijski bataljon
  • 2. pešadijski bataljon
  • 3. pešadijski bataljon
  • 4. pešadijski bataljon
  • 5. pešadijski bataljon
  • 6. radniči bataljon
  • Mešovita protivoklopna baterija
  • Mešoviti artiljerijski divizion
  • Laki bterija PVO
  • Inžinjerijska četa
  • Pozadinski bataljon
  • Vod ABHO

Ratovanje van Foče[uredi | uredi izvor]

Nakon velikih operacija Vojske Republike Srpske u Gornjem i Donjem Podrinju tokom leta 1993. i proleća 1994, veliki deo Fočanske brigade je značajno suzio liniju fronta budući da su snage Armije RBiH potisnute na levu obalu reke Drine. Brigada je, stoga, bila u mogućnost da dobar deo svojih jedinica pošalje van granica svoje opštine.

Po formiranju brigade u avgustu 1994. borbene grupe su slane u borbe u opštinama Ilijaš, Kalinovik i Nevesinje. Već tokom avgusta i oktobra, grupa od 140 boraca je u dva navrata vodila borbe na Čemernom kod Ilijaša, u trajanju od 21 dan. Istovremeno, u septembru i u oktobru je dva puta poslata četa od 197 boraca na Velež, Zijemlju i Čičevo, u periodu od 17 dana. Tokom oktobra i novembra, Fočaci su se borili na planini Treskavici, u kojima je grupa od 214 boraca provela 24 dana u dva navrata.[5] Početkom poslednje godine rata, 68 boraca je raspoređeno na planini Staretini u opštini Glamoč, u trajanju od 15 dana. Do kraja godine, Fočanska brigada je najduže ratovala na Treskavici; tokom oktobra je poslato čak 894 boraca u trajanju od 10 dana. Brigada je 1995. ratovala i u okolini Trebinja, na Boračkom jezeru i Novom Goraždu.[5]

Naoružanje i tehnika[uredi | uredi izvor]

Brigada nije raspolagala oklopnim snagama, ali je njen ostali arsenal bio pozamašan.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Hercegovački korpus 2017, str. 238.
  2. ^ Hercegovački korpus 2017, str. 232.
  3. ^ Hercegovački korpus 2017, str. 233.
  4. ^ Hercegovački korpus 2017, str. 236-7.
  5. ^ a b Hercegovački korpus 2017, str. 242.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Grupa autora. Hercegovački korpus. Bileća: SPKD ”Prosvjeta”, 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]