Kladovo

Koordinate: 44° 36′ 24″ S; 22° 36′ 47″ I / 44.60672° S; 22.61307° I / 44.60672; 22.61307
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kladovo
Panorama Kladova
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaKladovo
Stanovništvo
 — 2022.8.171
Geografske karakteristike
Koordinate44° 36′ 24″ S; 22° 36′ 47″ I / 44.60672° S; 22.61307° I / 44.60672; 22.61307
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina67 m
Kladovo na karti Srbije
Kladovo
Kladovo
Kladovo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj19320
Pozivni broj019
Registarska oznakaKL

Kladovo je gradsko naselje i sedište istoimene opštine u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 8.171 stanovnika. Kladovo se nalazi na desnoj obali Dunava preko puta rumunske Skele Kladovej.

Na tlu današnjeg naselja postoje relikti praistorijskog staništa — ostava kremenih noževa povezana sa prodorom kulture iz južnoruskih stepa tokom 3. milenijuma p. n. e. i ostava bronzanih noževa iz starijeg gvozdenog doba. Pod srpskom upravom u kontinuitetu je počev od 1833.

Važan je tranzitni i turistički centar i sedište najvećeg proizvođača električne energije. Značajan deo stanovništva živi i radi u zemljama zapadne Evrope. Njegovi žitelji konzumenti su srpskog, vlaškog, cincarskog, romskog, bugarskog, crnogorskog ali i prehrišćanskog kulturnog nasleđa. U Kladovu već vek i po žive Pemci, potomci slovačkih i čeških doseljenika i nekolicina porodica nemačkog i mađarskog porekla, ovde ostalih još iz vremena izgradnje Sipskog kanala.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Ime naselja moglo bi proisticati od staroslovenskih termina klasti, kladati- stavljati, polagati, metati, što vodi do termina klas izrađati, ruskih kladovaja- smočnica, ostava, spremište, klad- prtljag, teret, ili na srpskom jeziku sklad, skladište. Poznato je da je rusko pleme Severina naseljavalo područje oko Tamiša i Kladovu obližnje Černe, a jedan od njihovih migracionih pravaca tokom 7. veka upravo je vodio sa područja današnje Rumunije u unutrašnjost Balkana. Kladovo je stolećima bilo idealna lokacija za istovar- pretovar tereta prevoženih Dunavom, za čim je potreba intenzivirana usled đerdapskih plovidbenih prepreka. Da davanje imena po nameni mesta nije usamljen slučaj u okruženju govori i termin susednog Negotina, od latinske odrednice za poslovno, tržno središte. Slovenski koreni reči Kladovo održani su i u toponimima Kladorup u Bugarskoj, Kladnje u Hrvatskoj, Kladanj u Bosni, Kladurovo u đerdapskom zaleđu, Kladovo u Rusiji, severoistočno od Moskve, istoimeno selo i reka u regiji Temišvara, Rumunija, zatim Kladovo u Republici Bujratiji- Barguzinski rejon, poznato po pećinskim crtežima iz četvrtog milenijuma p.n.e, Kladovo u predgrađu Berlina, nekadašnje obitavalište Lužičkih Srba.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Dunav kod Kladova

Sudbina Kladova, od nastanka do današnjih dana, vezana je za izuzetno važan deo dunavskog plovnog puta kojim su istok i zapad, sever i jug stolećima umrežavani u jedinstveni sistem. Zaslugom najvećeg graditelja antičkog Rima Apolodora Damaškog (60-130) ovde su nastali plovidbeni kanal i impozantni Trajanov most. Godine 101. car Trajan, kako bi stvorio bolje plovidbene uslove naredio je izgradnju kanala 2,8 km uzvodno od starog Sipa. Rimski kanal bio je dug 3220 m, sa dnom širine 57 m, dva veštačka nasipa visine po 14 m i sistemom kamenih odbrambenih zidova debljine 1,2 m u funkciji odbijanja voda što su se tu ulivale u Dunav. Samo tri godine kasnije okončani su i radovi na grandioznom Trajanovom mostu, sazidanom na 20 kamenih stubova nad vodom i 1127 metara rastojanja od dačkog do mezijskog obalnog potpornog stuba, od čega preko samog rečnog korita 1071 m.

Godine 1896. prokopan je Sipski kanal za parobrode sa dubljim gazom, dug 1834 m, sa dva nasipa dužine 2650 i 2000 metara, širokih 80 m, dubine 3 m, nakon odstranjenja 380.000 m³ stena. Strane kanala popločane su tvrdim krečnjakom. U radovima je učestvovalo 9000 radnika, sa 40 inženjera. Kao pomoćna vuča za plovidbu kanalom korišćeni su brod ili snažne lokomotive.

Gradska plaža na Dunavu u Kladovu

Za ribarstvo, trgovinu i privredu uopšte pravu blagodet predstavljali su potencijali sledećih dunavskih ostrva u okruženju: Ogradina, Ada Kale, Crkvište, Konak, Pupaza, Gol, Ada Karataš, Davidovačko ostrvo, Dudaš, Šimijan, Korbovsko ostrvo, Pišman Ada, Veliko ostrvo...Uglavnom usled težnji osvajača da i na taj način dokumentuju kako istorija od njih počinje ostrvima su neretko menjana imena, pa su se zvala i Gubavac, Simion, Alvadžijska ada, Armut ada, Pirinčano ostrvo, Krvava vrba ili Kanlisućut, Begovska ada, Ada Kebir, Ducepratum, Banu, Gura Vai, Saan...

Premda još od srednjovekovnog doba na glasu po crnom kavijaru, u svetu vrlo cenjenom počev od dvadesetih godina prošloga veka od kada je pripreman prema recepturi ruskog carskog generala Lava Denege, zatim po ulovu i preradi ribe- naročito onih iz roda moruna, jesetra, sima, pastruge, kečige-, ovaj kraj kao granično područje bio je mnogo vremena izlagan izuzetno teškim uslovima preživljavanja. Jedan od kladovskih specijaliteta protiv gladi bilo je mešanje brašna sa prahom istucanih dunavskih i barskih školjki, kako zvanična istorija beleži još 1834. g. Takvi životni uslovi načinili su od Kladovljana vredne i istrajne delatnike, koje je zapadna Evropa u vreme Titove vladavine dočekala kao odličan izvor gomilanja profita u liku tzv. gastarbajtera.

Na visoravni Malog Štrpca u ataru Golog Brda nastalo je početkom dvadesetog veka kroz niz ukrštanja, štrbačko goveče, jednobojno, sa osnovnom bojom crvenom, žutom i sivom, sa kratkim i čvrstim nogama, naglašenim tetivama, kraćim vratom i širokom glavom, sa rogovima u obliku lire i vrhovima povijenim unazad. Kada se nalazi pod teretom dobija se utisak čvrstine i sposobnosti tela, kao da je nogama iz zemlje izraslo- utisak je koji ova vrsta ostavlja naročitu pri transportu tereta iz Miročkih šuma.

Josif Pančić je ovde 1868. g. identifikovao biljnu vrstu Stachys chrysophaea, typus Kladovo, Pancic 8436, 1868, BEOU - biljka jako promenljiva u odeći, dužini lišća, veličini cveta, kojim rečima se, kao i onim koje karakterišu stamenost i upornost originalnog primerka faune, mogu simbolično predstaviti odlike življa kladovskog kraja, doduše ne kao takođe njegov pronalazak Srpska ramonda ili Mali feniks čiji je jedan primerak nakon što je list herbarijuma u kom je čamio godinu i po dana slučajno preliven vodom 1928. g, iznova počeo cvetati.

Godine 1972. okončani su radovi na izgradnji hidroenergetskog i plovidbenog sistema Đerdap, koji je uslove plovidbe značajno unapredio sa dve brodske prevodnice, a Srbiji i Rumuniji donosi milijarde kilovata električne energije.

Saobraćaj je i dalje žila kucavica kladovske regije. Još u periodu uspona rimskog carstva, početkom nove ere, jedan od velikih poduhvata bilo je povezivanje mrežom puteva zapadnog dela imperije i Crnog mora pravcem koji je obuhvatao i đerdapsko Podunavlje kao vitalni segment. Svedočanstva o podvizima Rimljana na tom planu sadržana su u natpisima na rimskim carskim tablama: Tiberijevim, iz 33/34 g.n.e, Klaudijevom, iz 43/44. ili 46. g, Domicijanovim, iz 92/93 i Trajanovom iz 100. g. Deo trase ovog puta bio je u funkciji i 1690. g, kada je na pohodu od Beograda ka Vidinu Mustafa paša Ćuprilić rastojanje od Poreča do Brze Palanke prešao za 9 sati hoda. Nova putna mreža uspostavljena je za vreme vladavine kneževa Miloša i Mihaila Obrenovića. Relacija Veliko Gradište- Golubac- Donji Milanovac- Kladovo proglašena je za državni put 1936. g. Po sećanju Bogoljuba Stojanovića, jednog od planera novog vodoprivrednog sistema, Uzani, krivudavi put sa kolovozom valjanog zastora, širine jedva dva ili dva ipo metra, bio je jedina tanana nit koja je povezivala ovaj kraj, planinske vrleti oko velike reke s plodnom ravnicom. Tu nit Dunav je povremeno prekidao, odnoseći njene delove u nepovrat. U zimu mraz, u leto bujice kidale su tu jedinu vezu sa svetom.[traži se izvor] Nakon izgradnje HEPS Đerdap, dodatnim radovima 1985.g. finalizovana je Đerdapska magistrala, paralelna drumska arterija u odnosu na rečni saobraćaj, autentična turistička atrakcija sa Golubačkom tvrđavom, Lepenskim virom, ostacima kastela Elizabet, Hidroelektranom Đerdap, tvrđavom Dijana (Zanes) i Nacionalnim parkom Đerdap.

Kladovačko jezero

Turizam spada u perspektivne kladovske privredne grane. Najstariji podatak o turističkom boravku u Kladovu odnosi se na na posetu knjeginje Olivere, kćeri kneza Lazara Hrebeljanovića, od 1403. Hans Kristijan Andersen kao kladovski gost krajem treće decenije 19. veka ostavio je vanredno lep opis Đerdapa. Iz novijeg doba značajne su posete Ive Andrića, iz kojih je nekoliko detalja uneto i u njegove pripovetke. Danas je turistička ponuda bazirana na poslovanju dva elitna hotela, izuzetnim prirodnim lepotama i izdašnom kulturnom blagu.

Ime Kladovo u svetu se pročulo po najboljem kavijaru, ovde spravljanom još u vreme vladavine Rimljana. Najtraženiji proizvod je Beluga Blek Rojal - kavijar od morune, ribe dugovečnije od čoveka, čiji su najveći primerci premašivali 1500 kg težine i 7 m dužine. Sastojci kao pantenolska kiselina, folna kiselilna, vitamini B2, B6, B12 donose mu imidž eliksira mladosti, naročito pospešivan ranih sedamdesetih pošto je, kako se ovde smatra, čuveni rumunski farmakolog Ana Aslan njegovu formulu prenela u sintetički lek za usporavanje starenja, u svetu poznati Gerovital. Osobenost kladovskom kavijaru davao je prirodni konzervans, verovatno sa glavnim sastojkom boraksom, usled čije upotrebe proizvod ima izuzetan ukus, aromu, bez gorčine ili kiselosti, sa prijatnom delikatnom nijansom slanoće u nadvremenskoj harmoniji sa rafiniranom slašću kremaste supstance, oslobođene prskanjem zrna pri konzumiranju. Posle Prvog svetskog rata receptura i proizvodnja najboljeg kavijara bili su u rukama ruskog emigranta generala Lava Dejnege i njegove supruge Vere. Pre toga ikra iz ribe ulovljene u Kladovu i okolini je na najkvalitetniji način prerađivana u susednoj prekodunavskoj Oršavi, od strane jevrejskog preduzetnika Emila Ekštajna, čija se robna marka nazivala Astrahan- crni kavijar.

Ana Zumbulović sačinila je zapis o retkom prirodnom fenomenu vezanom za Kladovo: Leti, u vedra mirna povečerja, sunčeva kugla nad Kladovom postane ogromna i vatreno užarena. Tada kao kroz veliku staklenu prizmu dolazi do prelamanja sunčevih zraka, što stvara dugu iznad vode. I dugine boje nakratko obasjaju sav predeo i mesto, drveće, fasade kuća, ljude. Te nerealne fantastične šarene dugine boje titraju po svima kao da su učesnici u nekoj divotnoj scenografiji sa raznobojnim reflektorima.

Kladovu najlepše pristaju reči Judite Šalgo: Ovaj grad je džinovski brod, nasukan na obalu reke; njegove mašine danonoćno rade punom parom, sa obale neprekidno naleću novi putnici, pristižu novi tovari, po palubi se kovitla i po budžacima taloži pesak sa okolnih brda, jednako se nešto pravi, popravlja i ruši, ali brod nikako da krene.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tvrđava Fetislam
Sastanak Njihovih veličanstava u Kladovu 7. maja 1893. godine, izdanje Nauma Dimitrijevića, papir, štampa, 54,6×41,8 cm, Beograd, 1893. Ovaj plakat prikazuje kraljicu Nataliju i njenog sina Aleksandra. Nalazi se u manastiru Vraćevšnica
Spomenik Koči Anđelkoviću pored Dunava, na mestu gde je nabijen na kolac od strane Turaka.
Preporuka kneza Miloša Obrenovića Stefanu Stefanoviću Tenki i Stefanu Stojanoviću, komandatnu Dunavsko - timočkom da pomognu Kladovljanima u izgradnji i premeštanju kuća u nove sokake istrasirane prema novom regulacionom planu.

Kladovo je u ranijim vekovima bio utvrđeni grad, čiji ostaci se nalaze neposredno pre ulaska u savremeni grad idući Đerdapskom magistralom u pravcu od Donjeg Milanovca ka Kladovu, i to prvo na potesu današnjeg brodogradilišta 500 metara uzvodno od tvrđave Fetislam, na obali Dunava, a potom i u samoj tvrđavi. Najstariji tragovi naselja pronađeni su na lokalitetu današnje ciglocrepane u naselju Pemci, nekadašnje mesto Krvava bara. Ovde je pronađena vanredno zanimljiva figura antičkog boga Dagona, sa glavom u obliku Sunca i telom prekrivenim ribljom krljušti. U kladovskom ataru nalaze se fascinantni spomenici rimske kulture-Trajanov most, 5 km nizvodno od grada i ostaci Trajanovog plovidbenog kanala na Dunavu, potopljeni usled izgradnje Hidroenergetskog i plovidbenog sistema Đerdap 1971. godine. U blizini hidroelektrane još postoje ostaci odbrambenog sistema Fort Elizabet podignutog od strane Austrijanaca u 18. veku, a preko puta njega sve do 1971. godine egzistiralo je znamenito ostrvo Ada Kale. Najstariji propisi koji pominju ovo mesto odnose se na carinsku proceduru i datiraju iz 1588. g. Tokom srpske autonomne uprave, u kladovskoj carinarnici službovali su Vuk Stefanović Karadžić, Kapetan Miša Anastasijević, Sima Milutinović Sarajlija, Lazar Arsenijević Batalaka.

Za oslobođenje grada od turske vlasti borili su se Starina Novak, Stefan Prodan Šteta, Hajduk Veljko Petrović, Hajduk Gika... da bi 1867. g. nakon ofanzivne diplomatske politike Mihaila Obrenovića tvrđava Fetislam bila predata Srbima na upravu a Elizabetfort sravnjena sa zemljom. Tim povodom kao Dan grada proslavlja se 26. april, kada su predstavnici srpske suverene vlasti ušli u dotadašnju tursku tvrđavu nakon donošenja sultanovog fermana o njegovoj predaji. Već 1871. g. Svetozar Marković napisao je Beograd je Srbiji Kladovo, po nekima afirmišući srodne spoljnotrgovinske, hidro i saobraćajne potencijale dva podunavska mesta, po drugima sa aluzijom na njegov tada najupečatljiviji znamen- veliku strahotnu kaznionicu - tamnicu.

Godine 1839. u Kladovu - po Joakimu Vujiću "priličnom selu", bilo je oko 70 domova sa oko 400 stanovnika. Tu se nalazio austrijski agent za prolaz parobroda Leman.[1]

Centar Kladova šezdesetih godina prošlog veka
Spomenik posvećen Jevrejima koji su jedino na prostoru Kladova imali slobodan prolaz tokom 941, Kladovo

Kladovo je u Kraljevini Srbiji bilo sedište Ključkog sreza, u okviru Krajinskog okruga (sedište Negotin). U Kraljevini SHS, Krajinski okrug je spojen sa Timočkim u Timočku oblast (sed. Zaječar), koja 1929. postaje deo Moravske banovine (sed. Niš).

Iz ovog kraja veliki migracioni talasi vodili su ka današnjoj Rumuniji i natrag, uglavnom povodom ratnih razaranja, progona stanovništva, zbog nehumanih uslova življenja. Stravični zločini Turaka prema Srbima prilikom osvajanja Kladova avgusta 1813, rezultirali su i prodajom zlostavljanih žena i dece prekodunavskim Vlasima, kako je zabeležio austrijski izveštač Vaberer. U novijoj istoriji oblast Kladova poznata je kao mesto u kome su sve do 1989. godine završavani brojni pokušaji državljana zemalja Istočnog bloka da se bežanjem preko Dunava domognu spasenja u nekoj od zapadnoevropskih zemalja ili Americi. Mnogi od njih, a žrtve se mere hiljadama, ubijeni su prilikom bekstva od strane rumunskih pograničnih jedinica ili su ih jugoslovenske vlasti vraćale u Rumuniju gde su izlagani zlostavljanjima (prema: Milan Petrović, Marina Konstantinoju, Ranko Jakovljević). Njihovi grobovi na srpskoj strani Dunava, iako bez imena i belega, jedini su preostali materijalni tragovi suživota dva režima.

Kladovo je u doba SFRJ posedovalo: radionicu za proizvodnju dugmadi od dunavskih školjki, Ribarsko gazdinstvo Đerdap, fabriku vijčane robe FAVRO, poljoprivredni kombinat Ključ, fabriku trikotaže Timočanka, potom Napredak, ogranke MKS Smederevo, Galenike Beograd, Fabrike kristala Zaječar, Timogradnje Zaječar, Poljotehne Negotin, Sipsku lokomotivsku vuču od 1964. g. brodoremontnu radionicu preraslu u brodogradilište, koje je od uvođenja sankcija SB Ujedinjenih nacija stagniralo a danas je jak industrijski kompleks u stranom vlasništvu Rajn Danube Jard.

Kladovo sedamdesetih godina prošlog veka

Rodbinskim vezama sa ovim krajem povezani su Sava Tekelija, upravitelj Knez Miloševih imanja u Vlaškoj Anastas Armaš, etnolog Radovan Kazimirović, predratna primabalerina Nataša Bošković, nekadašnji dopisnik Politike iz Moskve i Londona Petar Popović, Nenad Janković -- Dr. Nele Karajlić iz Zabranjenog pušenja, glumci Dimitrije Ginić, Svetislav Goncić, Aleksandar Goranić, Vasa Spasojević, Nebojša Đorđević, Dušica Sinobad, Srđan Simić, Darko Perić, filmska rediteljka Ivana Mladenović...

Ovde su neko vreme živeli: Filip de la Renotijeri de Ferari, filantrop, filatelista, vlasnik brodske agencije u Kladovu, Mihailo Merćep, pionir srpske avijacije, Milan Kapetanović, arhitekta, Živojin Mišić, vojvoda, Stanislav Krakov, pisac i režiser, Lev Dejnega, ruski carski general, balerina Viktorija Horizontova, Haim Šacker profesor istorije na Univerzitetu Haifa, Ernest Den Laner, brigadni general izraelske armije,Cadik Danon, diplomata, Gligorije Zaječaranović, rektor Univerziteta u Nišu...

Kladovo danas[uredi | uredi izvor]

Industrijska zona
Gradska plaža-Kladovo
Pešačka zona
Ulazak u Kladovo iz pravca Donjeg Milanovca

Na području Kladova nalaze se

  • stubovi Trajanovog mosta uz antičko naselje Pontes
  • Trajanova carska tabla kod deonice istoimenog puta
  • rimski vojni logor Diana (Diana)
  • ostaci austrijske tvrđave Elizabetfort
  • turska tvrđava Fetislam
  • Srpski manastir Svete Trojice
  • Spomenik Koči Anđelkoviću i njegovim saborcima, poginulim 1788. g. u borbama protiv Turaka, rad Momira Korunovića
  • Nacionalni park Đerdap sa zaštićenim rezervatom flore i faune, mnoštvom pećina i vanredno lepim prirodnim ambijentom
  • dva mala veštačka jezera u sklopu šetališnog kompleksa
  • Gradska biblioteka osnovana 1873. godine, u okviru Doma kulture uređenog po projektu arhitekte Marija Jobsta
  • Gimnazija, od 1938. g.
  • Arheološki muzej Đerdapa, po projektu arhitekte Marija Jobsta
  • gradska čaršija pretvorena u pešačku zonu, sa očuvanim starovaroškim fasadama prizemnih kuća, nizom kafića sa letnjim baštama
  • robno- putničko pristanište uz kapetaniju, carinsku i policijsku postaju
  • velika marina situirana između Starog grada i varoškog jezgra, namenjena plovilima za odmor i razonodu i ribarskim čamcima
  • zelena pijaca u rustičnom stilu sa ribarnicom snabdevenom svežom ribom, prodavcima domaćeg meda, proizvoda narodne radinosti, šećernih lubenica, svežeg mesa
  • Hidroelektrana "Đerdap", sa dvostepenom brodskom prevodnicom
  • Upravna zgrada HE Đerdap u ulici Kralja Petra, autorsko delo arhitekte Ive Kurtovića
  • Carinarnica Kladovo, nadležna za područje 15 političkih opština i tri regije, uključujući dunavski tok od Velikog Gradišta do Prahova i suvozemnu granicu prema Bugarskoj od Mokranja do Vrške Čuke
  • Dom zdravlja, izgrađen po projektu arhitekte Vlade Slavice
  • Institut za radiologiju i onkologiju,
  • Sportsko rekreativni centar „Jezero“, po projektu arhitekte Marija Jobsta
  • savremeno opremljeno zatvoreno strelište u Brzoj Palanci
  • Omladinski sportski kamp Karataš sa zatvorenim bazenom i halom za male sportove
  • spomenik ocu srpske pismenosti Vuku S Karadžiću, rad kladovskog vajara Zorana Nikolića
  • hoteli „Đerdap“ i Akva Star na obali Dunava sa uređenim kejom, šetalištima, dugom peščanom plažom
  • spomenici palim ratnicima u Prvom svetskom ratu (1923[2]), žrtvama nacizma- rad Gradimira Aleksića, žrtvama NATO agresije, žrtvama Kladovskog transporta u Drugom svetskom ratu- rad Mimi Bihalji Vučković
  • Galerija slika Branka Stankovića sa motivima potopljenog područja zbog izgradnje HEPS Đerdap- u rekonstrukciji
  • Spomen ploča posvećena rimskom caru Trajanu i dačanskom vladaru Decebalu
  • Izbeglički kamp stradalnika iz ratnih zbivanja devedesetih godina prošlog veka, živo svedočanstvo katastrofalnih balkanskih politika

Novovekovni razvoj grada obeležio je Hidroenergetski i plovidbeni sistem Đerdap sa jednom od najvećih evropskih hidroelektrana. Posebne turističke atrakcije su šetnje Dunavom do adakalske tvrđave, dislocirane na ostrvo Šimijan kraj Trajanovog mosta, ribolov i obilasci bogatih speleoloških objekata. Mesto je u svetu poznato po saobraćajnim i elektroenergetskim resursima, burnoj istoriji, vanrednim prirodnim lepotama, gostoljubivosti i otvorenosti svojih građana.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Kladovo živi 6835 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 46,01 godina (44,29 kod muškaraca i 47,60 kod žena). Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 3463 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,34.[3] U naselju po popisu iz 2022. ima 5266 stana od kojih je 3700 naseljenih.[4]

Ovo mesto je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine). Bez obzira na to, pretežan deo stanovništva govori vlaški jezik baštineći vlašku kulturu i tradiciju.

Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 2.128
1953. 2.336
1961. 2.683
1971. 6.957
1981. 8.325
1991. 9.626 9.330
2002. 9.142 9.708
2011. 8.869
2022. 8.171
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6]
Srbi
  
8.074 88,31%
Crnogorci
  
510 5,57%
Vlasi
  
112 1,22%
Rumuni
  
67 0,73%
Makedonci
  
37 0,40%
Jugosloveni
  
30 0,32%
Hrvati
  
19 0,20%
Muslimani
  
12 0,13%
Mađari
  
11 0,12%
Bugari
  
9 0,09%
Romi
  
8 0,08%
Slovenci
  
4 0,04%
Ukrajinci
  
3 0,03%
Nemci
  
2 0,02%
Bošnjaci
  
2 0,02%
Česi
  
1 0,01%
Rusi
  
1 0,01%
nepoznato
  
61 0,66%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Religija[uredi | uredi izvor]

Prvi zabeleženi religijski koraci ogledali su se u politeizmu, kada su omiljene životinje-totemi uglavnom bile lastavice, divlje plovke, golubovi, ali i u negovanju kultova božanstava svetlosti, manifestovanih simbolima sunca u kulturi Lepenskog čoveka, kukastim krstovima, zatim Dagona, preko Apolona i Dijane, persijskog Mitre čija svetilišta su postojala u Tekiji i Brzoj Palanci. Sa Karataša potiče natpis u kamenu isklesan u slavu Tračkog konjanika, od nekih istraživača omaškom tumačen kao posveta Totu, staroegipatskom bogu pismenosti. Smatra se da i antički naziv Zanes za naseobinu uz današnje Kladovo- znanu i kao rimska Dijana, potiče od verovanja u Zevsa. Od rimskih bogova postoje ostaci spomenika podignutih u slavu Janusa, Jupitera Dolihena, Merkura, Neptuna, Venere, Dijane... Slede poštovanja kultova slovenskog Velesa, i islamskog misticizma oličenog u nakšibendijskom derviškom redu. Rang svetog čoveka posedovao je Miškin Baba,poslednji princ dinastije Samanida, imam sa ostrva Ada Kale, prispeo ovde čak iz azijske Buhare, kome su pripisivane čudotvorne moći izlečenja. Njegov grob izmešten je na ostrvo Šimijan u blizini Trajnovog mosta.

Crkva Svetog Đorđa

Veruje se da je kao uspomena na lik i delo Svetog Save iznad stare Tekije od davnina stajao mermerni beli krst. Pravoslavno hrišćanstvo odavde je širio Nikodim Tismanski, krajem 14. veka, osnivač manastira Manastirica. Njegov praznik SPC slavi 8. januara.

Na današnjem mestu, usred grada, crkva je postojala još od 1736. godine. Nova crkva sagrađena je 1856—1862. godine, tako da se svojim kubetom i tornjem izdiže iznad naselja i daje mestu vrlo lep izgled, kako sa Dunava, tako i sa puta koji vodi iz Brze Palanke. Temelji nove crkve osvećeni su 25. juna 1856. godine. Turci su se međutim 1857. godine bunili što Srbi grade hram, a njihov protest je preko vidinskog paše, stigao do sultana u Carigradu.[8]

Prvi pomen o sveštenicima kladovskim jeste ime arhimandrita ot Kladova koji je bio član Karlovačkog sabora 1726. g. Crkva kladovska iz redova vernika imala je svoje priložnike i dobrotvore. Jovan Simić, trgovac ovdašnji, zavetovao je crkvi svoj dućan u glavnoj ulici; Fota Dinulović, rodom iz Tekije, podigao je na zemljištu legatora Simića kafanu koju je za slučaj smrti ustupio crkvi. Jovan i Marija Marković zaveštali su za srpsku siročad Crkvi dućan s placem, danas galerija u starom gradskom jezgru. Đorđe i Jovanka Mihailović poklonili su zvono od 150 kg, a braća Belići zvono od 210 kg. Za vreme bugarske okupacije u Prvom svetskom ratu značajne crkvene relikvije sačuvane su zaslugom Dimitrija Vasića- Mitrančeta. U novije vreme svojom potporom ulepšavanju hrama Sv. Georgija Pobedonosca naročito doprinose Dr. Ivana i Dragan Stanković, skupa sa mnoštvom priložnika rodom iz Kladova i okoline.

Gradska slava je Spasovdan.

Pored pravoslavnih hrišćanskih obreda, neki religiozni stanovnici Kladova stolećima praktikuju čitav niz prastarih obreda vezano za kult mrtvih, kultove zdravlja i plodnosti.

Sport[uredi | uredi izvor]

Sportska hala Jezero

Kladovo je znameniti međunarodni sportsko-turistički centar za takmičarske pripreme, organizovanje vrhunskih manifestacija iz domena rekreativnih aktivnosti i fizičke kulture. U razvojnim planovima posebno mesto zauzimaju sportovi na vodi i školski sport. Naročito su atraktivni, zbog bogatih lovnih područja, sportski lov i ribolov. Polovinom 20. veka Kladovo je imalo svetskog prvaka u ribolovu na plovak i osvajača Kupa Italije Tomu Jakovljevića. Od neolimpijskih sportova u trendu su ronilački sportovi, orijentiring, sportsko penjanje. Sportska speleologija i penjanje u Kladovu i Đerdapu raspolažu najlešim prirodnim resursima koje znatiželjnicima stavljaju na uvid iskusni poznavaoci terena, među njima istraživači Željko Živković, Čedomir Žitarević, Dimitrije Singurilović...

Autentični sportski junak novog doba je Kladovljanin Nemanja Krstić, košarkaški reprezentativac, mlada zvezda Mega Vizure.

Poznati Kladovljani[uredi | uredi izvor]

Dunav, Kladovo i sunce

Na području Kladova su rođeni

  • Jedan od rodonačelnika savremene srpske diplomatije i ustavobranitelj Avram Petronijević, 1791. Tekija-1852. Carigrad
  • vajar Mihailo Tomić, 1902. Kladovo- 1995. Beograd, autor skulptura Čuvari sarkofaga cara Dušana u crkvi Sv. Marka Beograd, Kornjača sa terazijske fontane, Dečak sa sviralom, Nimfe, Gardadžije, Bešte Turci evo Veljka
  • kompozitor Đorđe Marinković, 1891. Korbovo - 1977. Pariz, autor kultne pesme Tamo daleko,
  • general Vojske Kraljevine Jugoslavije Vojin Maksimović, 1875. Kladovo - 1942. Lingen, Nemačka. Načelnik štaba 1. srpske dobrovoljačke divizije u Dobrudži, od 1923. g. redovni profesor istorije ratne veštine na Vojnoj akademiji
  • Veljko Ramadanović, 1874. Korbovo- 1943. Beograd, autor srpske verzije Brajevog pisma, pionir zaštite lica sa posebnim potrebama u Srbiji,
  • vajar Gradimir Aleksić, 1922. Beograd, rodom iz Kladova, autor Budvanske plesačice, bista: Braća Baruh u istoimenoj beogradskoj školi i Jovan Skerlić na Kalemegdanu
  • patolog akademik Vojislav Vuzevski, 1932. Kladovo- 1999. Roterdam, radio na Institutu za kliničku patologiju Erazmus Univerziteta Roterdam, gostujući predavač na Medicinskom fakultetu u Beogradu, član Makedonske akademije nauka i Srpske akademije nauka
  • dr. Aleksandar Ćordić, 1934. Kladovo, profesor i dugogodišnji dekan Defektološkog fakulteta u Beogradu, doktorand Karlovog univerziteta u Pragu
  • filozof Dragan Jakovljević, rođen 1953. g, redovni profesor Univerziteta, pisac knjiga Religije i vrednosti, Saznanje, tolerancija, vera, Primenjena etika, Savremena filozofija morala, Erkenntnisgestalten und Handlungsanweisungen
  • glumac Svetislav Bule Goncić, rođen 1960. godine u Kladovu, poznati srpski pozorišni, televizijski i filmski glumac
  • umetnik fotografije i digitalnih medija Vesna Pavlović, rođena 1970.g. u Kladovu, profesor na Vanderbilt univerzitetu u Tenesiju SAD

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Joakim Vujić: "Putešestvije po Ungariji, Valahiji, Besarabiji, Hersonu i Krimu", Beograd 1845.
  2. ^ "Ilustrovani list", br. 30; 1923; str. 11
  3. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, 2.8.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku 2023 978-86-6161-232-9 Beograd. 2023. str. 121. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  4. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF). Beograd: Republički zavod za statistiku. 25. 5. 2023. str. 458. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  8. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1857. godine

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vuk S, Karadžić, Sabrana dela, Istorijski spisi, knjiga 2, Beograd 1964. g.
  • Naselja i poreklo stanovništva, Krajina i Ključ, autor Kosta Jovanović, Srpski etnološki zbornik SANU 55, Beograd 1940. g.
  • Dragana Grbić. The Thracian Hero on the Danube, New Interpretation of an Inscription from Diana, Balcanica XLIV 2013 SANU
  • Podunavski deo oblasti Akvisa u šestom i početkom sedmog veka, Đorđe Janković, Beograd 1981. g.
  • Kladovo i okolina između dva svetska rata, autor Branislav Gligorijević Negotin-Kladovo 1999. g.
  • Dunavska golgota, tekst Milana Petrovića u beogradskoj Politici od 23.5.2005. g.
  • Istorija jedne granice, autor Ranko Jakovljević. Pešić i sinovi Beograd. 2010. ISBN 978-86-7540-132-2.
  • Kapija naroda na Đerdapu, autor Ranko Jakovljević. Pešić i sinovi Beograd. 2011. ISBN 978-86-7540-139-1.
  • Bilo jednom jedno Kladovo, autor Ranko Jakovljević Pešić i sinovi Beograd. 2011. ISBN 978-86-7540-142-1.
  • Poslednja granica, dokumentarni film o žrtvama progona u Rumuniji i Jugoslaviji Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. maj 2013)
  • Marina Konstantinoju, Kazani smrti
  • Rimljani na Đerdapu, istorija i natpisi, autor Miroslava Mirković, Zaječar 2015.g. ISBN 978-86-84861-23-0.
  • Kraj Dunava, autor Ranko Jakovljević Centar akademske reči Šabac 2018. ISBN 978-86-80142-27-2.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]