N-metil-D-aspartinska kiselina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
N-Metil-D-aspartinska kiselina
Formula N-metil-D-aspartinske kiseline
Ball and stick model of N-methyl-D-aspartic acid
Ball and stick model of N-methyl-D-aspartic acid
Spacefill model of N-methyl-D-aspartic acid
Spacefill model of N-methyl-D-aspartic acid
Nazivi
IUPAC naziv
(2R)-2-(Metolamino)butandioinska kiselina[1]
Identifikacija
3D model (Jmol)
Abrevijacija NMDA
Bajlštajn 1724431
ChEBI
ChemSpider
KEGG[2]
MeSH N-Methylaspartate
RTECS CI9457000
  • CN[C@H](CC(O)=O)C(O)=O
Svojstva
C5H9NO4
Molarna masa 147,13 g·mol−1
Agregatno stanje Beli, neprozirni kritali
Miris Bez mirisa
log P 1,39
Kiselost (pKa) 2,206
Baznost (pKb) 11,791
Opasnosti
S-oznake S22, S24/25
Letalna doza ili koncentracija (LD, LC):
LD50 (LD50)
137 mg kg−1 (intraperitonealno, miš)
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

N-Metil-D-aspartinska kiselina (N-metil-D-aspartat, NMDA) je aminokiselinski derivat koji deluje kao specifični agonist NMDA receptora. NMDA oponaša dejstvo glutamata, neurotransmitera koji je endogeni ligand tog receptora. Za razliju od glutamata, NMDA se jedino vezuje za i reguliše NMDA receptore, i nema efekta na druge tipove glutamatnih receptora (kao što su AMPA i kainatni). NMDA receptori su posebno važni kad postanu prekomerno aktivni tokom povlačenja alkohola, a to uzrokuje simptome poput agitacije, i u nekim slučajevima epileptičke napade.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „N-Methylaspartate - Compound Summary”. PubChem Compound. USA: National Center for Biotechnology Information. 24. 6. 2005. Identification and Related Records. Приступљено 9. 1. 2012. 
  2. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  3. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  4. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mathias-Costa Blaise; Ramanathan Sowdhamini; Metpally Rau Raghu Prasad; Nithyananda Pradhan (2004). „Evolutionary trace analysis of ionotropic glutamate receptor sequences and modeling the interactions of agonists with different NMDA receptor subunits”. J. Mol. Model. 10 (5-6): 305—16. PMID 15597199. doi:10.1007/s00894-004-0196-7.