NIN-ova nagrada

Iz projekta Википедија

Skoči na: navigacija, pretraga

NIN-ova nagrada je književna nagrada kritike za najbolji roman godine, dodeljuje je NIN

NIN-ova nagrada prvi put je dodeljena 1954. godine, a dobio ju je Dobrica Ćosić za roman "Koreni". Tokom proteklih više od pola veka dodeljivana je piscima sa prostora cele bivše Jugoslavije.

Njen trostruki laureat bio je samo Oskar Davičo, dok su dvostruki bili Dobrica Ćosić i Živojin Pavlović. Davičo je i jedini laureat NIN-ove nagrade dve godine uzastopno (1963. i 1964.). Nagrada je do sada svega dva puta dodeljena ženama-piscima - Dubravki Ugrešić 1988. i Svetlani Velmar-Janković 1995.

Nagrada nije dodeljena jedino 1959. godine, kada je napravljen presedan radi stimulisanja kvaliteta. Bez nagrade tada je ostao Miodrag Bulatović sa romanom "Crveni petao leti prema nebu". Međutim, Bulatović je kasnije (1975.) ipak dobio NIN-ovu nagradu za roman "Ljudi sa četiri prsta".

NIN-ovu nagradu vratili su Danilo Kiš, nagrađen 1972. godine za "Peščanik", i Milisav Savić, koji je to priznanje dobio 1991. godine za "Hleb i strah".

O dodeli nagrade odlučuje žiri većinom glasova svojih članova. Članovi žirija za dodelu nagrade za 2005. godinu bili su: Petar Pijanović (predsednik), Aleksandar Jerkov, Ivan Negrišorac, Dušan Marinković i Tihomir Brajović. Imali su zadatak da pročitaju preko sto predloženih romana.

2005. godine u uži izbor ušlo je sedam romana, osim pobedničkog bili su to knjige Gorana Milašinovića "Apsint", Sanje Domazet "Ko plače", Milice Mićić-Dimovske "Utočište", Saše Ilića "Berlinsko okno", Mirjane Novaković "Johann's 501" i Davida Albaharija "Pijavice". U najuži izbor od 2 romana ušli su "Semolj zemlja" (Miro Vuksanović) i "Pijavice" (David Albahari), posle dugih i neizvesnih diskusija ovaj prvi je proglašen za pobednika u odnosu glasova 3:2.

[uredi] Dobitnici

Dosadašnji dobitnici NIN-ove nagrade: