Petar Dobrović
Petar Dobrović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 14. januar 1890. |
Mesto rođenja | Pečuj, Austrougarska monarhija |
Datum smrti | 27. januar 1942.52 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Petar Dobrović (Pečuj, 14. januar 1890 — Beograd, 27. januar 1942) bio je srpski slikar i političar. Jedan je od vodećih predstavnika modernizma jugoslovenske umetnosti između dva svetska rata. Kao predstavnik srpskog kolorizma, bio je poznat po portretima i pejzažima. U ranim godinama bio je impresionista i kubista. Pisao je i likovnu kritiku.
Bio je predsednik male, kratkotrajne srpsko-mađarske Baranjsko-Bajske Republike koja je proglašena 14. avgusta 1921. Ubrojen je među 100 najznamenitijih Srba.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Srpska porodica Dobrovića potiče iz Slavonije, iz Daruvara koja se preselila u Nađkanjižu gde je baveći se prodajom stoke stekla veliki ugled i bogatstvo. Ovde je rođen i otac Petra Dobrovića. Dobrovićeva mati, Irena Hajdl, bila je nemačkog porekla, rođena je u baranjskom gradiću Šiklošu.
Petar Dobrović je imao tri brata: Nikolu, značajnog srpskog arhitektu, Stevana i Đoku. Stevan i Đoka su upisali vojnu kadetsku školu u Pečuju čiji je pitomac u to doba bio i Miroslav Krleža, kasniji poznati hrvatski pisac. Od tada datira i Dobrovićevo poznanstvo sa Krležom.
Petar Dobrović je maturirao u pečujskoj gimnaziji u kojoj su profesori bili iz katoličkog reda cistercita. Kao gimnazijalac doživeo je mnoge neprijatnosti. Često je napadan zbog svoje srpske narodnosti. Tako je 1903. godine gimnazijski profesor Abel Buzaši zbog ubistva kralja Aleksandra Obrenovića i njegove supruge Drage, Dobrovića nazivao „srpskim ubicom kraljeva“.
Posle završetka gimnazije Dobrović 1907 — 1908. godine pohađa skulptorski odsek Zanatsko-umetničke škole u Budimpešti, potom od 1909. do 1911. i tamošnju Likovnu akademiju. Profesori su mu poznati umetnici konzervativnih shvatanja Eden Balo i Tivadar Zemplenji. Kasnije će na njegovo slikarstvo uticati Karolj Ferenci. Prvi put je izlagao 1911. godine u Muzeju lepe umetnosti u Budimpešti - „Mučarnjok“. Od iste godine, pa sve do izbijanja Prvog svetskog rata boravio je u Parizu gde je, između ostalih, upoznao i vajara Ivana Meštrovića.
U međuvremenu objavljuje svoje grafike u uglednim mađarskim časopisima i listovima kao „Tet“ (mađ.Tett), „Ma“ (mađ. Ma u prevodu „Dan“) i „Njugat“ (mađ. Nyugat u prevodu „Zapad“).
U nedelju, 20. maja 1918. u Pečuju se pobunio 6. Novosadski puk. Oružanom sukobu se priključio i temperamentni Petar Dobrović koji je zbog toga kasnije zatvoren.
Posle završetka Prvog svetskog rata, 14. novembra 1918. srpska vojska je zaposela Baranju i Bačku. Dolazak srpske vojske u Pečuj Dobrović je dočekao sa velikim oduševljenjem. Jedno vreme je radio kao prevodilac nove vlasti. Dobrović je bio veliki pobornik ideje da se Pečuj, Baranja i Bačka u celini pripoje Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
Bio je predsednik male, kratkotrajne srpsko-mađarske Baranjsko-Bajske Republike koja je proglašena 14. avgusta 1921. godine i koja je trajala do 21. avgusta 1921. Kao predsednik mlade republike Dobrović na čelu delegacije 16. avgusta kreće u Beograd gde ga prima premijer Nikola Pašić koji mu odmah saopštava da Kraljevina SHS nije zainteresovana za očuvanje Bačko-Baranjske Republike. Dobrović se nikada više nije vratio u svoj rodni Pečuj. Tada se nastanio u Beogradu.
Petar Dobrović je bio u veoma dobrim odnosima sa srpskim književnicima Veljkom Petrovićem i Milošem Crnjanskim.
Studije slikarstva započeo je u Budimpešti, a nastavio u Parizu. Bio je od 1923. do 1925. godine profesor Umetničke škole u Beogradu. Godine 1934. osniva i vodi večernji tečaj figuralnog crtanja na Kolarčevom narodnom univerzitetu. Jedan je od osnivača beogradske Državne umetničke akademije, (kasnije Akademije likovnih umetnosti), 1937. godine od kada je postao i njen profesor.
Od 1911. izlagao je na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i Evropi, između ostalih u Parizu, Budimpešti, Pragu, Beogradu, Dubrovniku i Veneciji. Prvu samostalnu izložbu imao je u rodnom Pečuju 1913. Bio je član i jedan od osnivača Umetničke grupe „Oblik“ 1926. godine.
Petar Dobrović se 1925. godine venčao sa Olgom Hadži iz Novog Sada sa kojom je imao sina Đorđa.
Dvadesetih i tridesetih godina 20. veka Dobrović živi i radi na relaciji Beograd - Pariz. Jedno vreme je boravio u Holandiji i u Italiji. Na Azurnoj obali slika sa svojim prijateljem Milanom Konjovićem. Godine 1934. bio je jedan od osnivača časopisa „Danas“. Godine 1940. se povlači na Hvar, gde slika pejzaže, a 1941. sa porodicom se vraća u Srbiju i sklanja se u Grocku.
Umro je za vreme nemačke okupacije Beograda u Drugom svetskom ratu u liftu zgrade u Ulici kralja Petra 36, gde je stanovao tokom jedne racije koja ga je zatekla na ulici na Savindan 1942. godine. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.
Slikarska zaostavština i dokumentacija o radu Petra Dobrovića čuva se u Galeriji „Petar Dobrović“ u Beogradu.
Slikarstvo
[uredi | uredi izvor]Slikarki opus Petra Dobrovića nalazi se u samom središtu srpskog modernizma, a zenitni deo je istoriografski kod mnogih teoretičara postavljen u četvrtu deceniju prošlog veka, tačnije u onaj deo koji je pripadao kolorističkom ekspresionizmu. Hedonističko slikarstvo kome je iznad svega bio privržen, odvelo ga je prema izuzetnom bogatstvu hromatske palete, koliko i prema blistavom svetlu koje se preliva u punom intenzitetu preko njegovih platana. Već na samom početku bavljenja likovnom umetnošću, Dobrović je čvrsto postavi formu, a time i kompoziciju u slikama. Ta početna bliskost realizmu nije mu smetala da oblik oslobodi nepotrebnih elementa, i da umesto njih unese kratke bojene i valerske pasaže koji su davali dovoljno neophodnih vizuelnih podataka da se lako uoče glavne likovne i formalne osobine njegovog slikarskog jezika. Pomalo kubizovane slikovne predstave iz tog prvog perioda danas se vide kao logična najava kasnijeg govora ekspresivnih i kolorističkih jezičko-plastičkih osobenosti. Mediteranski pejzaž, maslinjaci, voće, more, naga tela, samo su bile pogodne teme na kojima je pokazao šta slikarstvo može da bude ako se izražava bojom i svetlom. Veliki opus Petar Dobrović je ostavio i u portretskoj umetnosti u kome je sačinio brojne analize i karakterološke studije koje spadaju među najvrednijim u srpsko umetnosti prve polovine dvadesetog veka.
Nasleđe
[uredi | uredi izvor]Galerija „Petar Dobrović“ u Beogradu baštini i stare se o Dobrovićevoj zaostavštini i opusu od 1407 dela, od kojih je 20 radova drugih umetnika. Godine 2021. otvorena je renovirana Galerija, u Ulici kralja Petra 36 na četvrtom spratu.[1]
Samostalne izložbe
[uredi | uredi izvor]- 1912 Prostorije Ženskog društva, Pečuj
- 1919 Salon „Ulrih“, Zagreb, Gradska kuća, Novi Sad
- 1920 Druga beogradska gimnazija, Beograd
- 1921 Sala „Stanković“, Beograd
- 1924 Salon Manes, Prag
- 1925 Salon Galić, Split
- 1927 Zgrada Berze, Novi Sad
- 1928 Velika sala Županije, Sombor, Društvo za unapređenje nauke i umetnosti, Sala Narodnog kasina, Osijek, Umjetnički paviljon, Zagreb
- 1929 Umjetnički salon Šira, Zagreb, Svečana sala Novosadske muzičke gimnazije, Novi Sad
- 1930 Umetnički paviljon, Beograd
- 1931 Pulhri Studio, Prag, Kunstring, Roterdam, Kunstzalen A. Mak, Amsterdam
- 1932 Denisuv Institut, Prag
- 1933 Francuski klub, Beograd
- 1934 Salon Ulrih, Zagreb. Francuski klub, Beograd
- 1936 Francuski klub, Beograd
- 1937 Dvorana Matice srpske, Novi Sad
- 1940 Umetnički paviljon, Beograd
Posthumne
- 1955 Umetnički paviljon „Cvijeta Zuzorić“, Beograd
- 1974 Muzej savremene umetnosti, retrospektiva, Beograd, Galerija „Petar Dobrović“, Beograd, Moderna galerija, Ljubljana
- 1981 Galerija Fakulteta likovnih umetnosti, Beograd
- 1983 Galerija „Petar Dobrović“, Beograd
- 1985 Galerija Likovnih umjetnosti, Beograd
- 1990 Muzejski prostor, retrospektiva, Zagreb, Galerija Matice srpske, Novi Sad, Narodni muzej, Beograd, Museum Janus Panonius, Pečuj
- 1999 Galerija „Petar Dobrović“, Beograd, Galerija Matice srpske, Novi Sad
- 2001 Galerija „Petar Dobrović“, Beograd
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Ulica u Pečuju, 1910-1911.
-
Mladić (autoportret) sa knjigom, 1914.
-
Baranjski vinogradi, 1915.
-
Breskve u cvatu, 1917.
-
Autoportret, 1917.
-
Jadranski predeo, 1919-1920.
-
Portret devojke, 1920.
-
Glava (portret slikareve žene), 1925.
-
Boemi, 1927.
-
Škarpina, 1928.
-
Ivanka Hadži, 1928.
-
Mladić u večernjem pejzažu, 1928.
-
Veliki maslinjak, 1928.
-
Svetozar Miletić, 1930.
-
Bele kuće na brežuljku, 1933.
-
Redakcija časopisa Danas II, 1934.
-
Portret Koste Strajnića, 1935.
-
Ulica u Dubrovniku, 1935.
-
Konji na crkvi Svetog Marka u Veneciji, 1938.
-
Olga na terasi, 1938.
-
Motiv iz Grocke, 1941.
-
Kameniti pejzaž blizu dalmatinske obale
-
Portret Nikole Kneževića
-
Portret Rahile Knežević
-
Portret dr Svetozara Miletića
Kritike
[uredi | uredi izvor]- 1914 Razmišljanja, Az Alföld, januar, pp. 43–44, Budimpešta
- 1914 O izložbama, Az Alföld, april, br. pp. 108–110, Budimpešta
- 1919 Povodom izložbe jugoslovenskih umetnika u Parizu 1919. godine, Dan, 1. avgust, br. 3, god. I, pp. 41–44, Beograd-Novi Sad
- 1919 Slikarski pravci XIX i XX veka, Dan, 1-15. novembar, br. 9-10, Beograd-Novi Sad
- 1921 Izložba Borivoja Stevanovića i Dragomira i Arambašića, Srpski književni glasnik, 16. oktobar, pp. 312–314, Beograd
- 1921 Izložba Emanuela Vidovića. Izložba Jovana Bijelića, Petra Dobrovića, Siba Miličića, Srpski književni glasnik, 16. novembar, br. 6, pp. 462–467, Beograd
- 1922 Milutinović i Stojanović, Politika, 5. novembar, Beograd
- 1924 Jugoslovenska umetnost, Lidové noviny, 2. januar, Brno-Prag
- 1927 Pedeset i dve Renoarove slike. Aktovi - cveće - deca, Pariser Deutsche Zeitung, 13. mart, Pariz
- 1927 Kroz likovne galerije. Fujita - Survage - Flandrin - Deshayes - Weich, Pariser Deutsche Zeitung, 27. mart, Pariz
- 1927 Kroz likovne galerije, Pariser Deutsche Zeitung, 3. april, Pariz
- 1927 Kroz likovne galerije, Pariser Deutsche Zeitung, 10. april, Pariz
- 1927 Fovisti, Pariser Deutsche Zeitung, 24. april, Pariz
- 1927 Salon des Tuileries, Pariser Deutsche Zeitung, 1. maj, i 8. maj, Pariz
- 1927 Samostalna izložba Othona Frieza, Pariser Deutsche Zeitung, 8. maj, Pariz
- 1927 Kroz likovne galerije, Pariser Deutsche Zeitung, 15. maj, Pariz
- 1927 Kroz likovne galerije, Pariser Deutsche Zeitung, 22, maj, Pariz
- 1927 Kroz likovne galerije, Pariser Deutsche Zeitung, 29, maj, Pariz
- 1927 Kroz likovne galerije, Pariser Deutsche Zeitung, 12, jun, Pariz
- 1927 Kroz likovne galerije, Pariser Deutsche Zeitung, 19, jun, Pariz
- 1927 O umetničkom gledanju, Novi Sad, br. 39, pp. 7–9, Novi Sad
- 1928 Izložba Ivana Radovića, Politika, 18. februar, Beograd
- 1929 Umetnost dvadesetog veka, Otadžbina, 14. decembar, Novi Sad
- 1932 U odbarnu naše likovne umetnosti, Vreme, 24. oktobar, Beograd
- 1937 Slikar Ivo Etore, Politika, 9. decembar, Beograd
- 1939 Sezan, Pečat, br. 7. pp. 69–72, septembar, Zagreb
Vidi još
[uredi | uredi izvor]- Spisak srpskih slikara
- Umetnička grupa Oblik
- Vasa Pomorišac
- Petar Palavičini
- Branko Popović (slikar)
- Jovan Bijelić
- Sava Šumanović
- Živorad Nastasijević
- Zora Petrović
- Ivan Radović
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Život u bojama Petra Dobrovića”. www.rts.rs. Pristupljeno 20. 4. 2021.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Sto najznamenitijih Srba (Beograd-Novi Sad, 1993)
- Angyal Endre: Petar Dobrović az ember, művész és politikus (Pécs, 1968) - u prevodu „Petar Dobrović čovek, umetnik i političar“
- Dokumentacija Muzeja savremene umetnosti, Beograd
- Arhiv SANU, Beograd
- Likovne kritike Petra Dobrovića u Pariser Deutsche Zeitnug, Zbornik Matice srpske, br. 19, (separat), priredila Olga Dobrović, 1983, Novi Sad
- Dokumentacija o stvaralaštvu Petra Dobrovića I-III, priredila Olga Dobrović, Galerija Matice srpske, 1998 — 2002, Novi Sad
- Petar Dobrović, monografija, Prosveta, 2003, Beograd
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- 1919 Veljko Petrović, pred. kat., Gradska kuća, Novi Sad*1920 Miloš Crnjanski, Pred izložom Petra Dobrovića, Demokratija, 15. januar, Beograd
- 1920 Todor Manojlović, Petar Dobrović, Misao, 1. februar, pp. 547–554, Beograd
- 1921 Rastko Petrović, Izložba Bijelića, Dobrovića i Miličića, Radikal, 9. novembar, Beograd
- 1921 Branko Popović, U slavu jednih i drugih, Srpski književni glasnik, 1. i 16. decembar, Beograd
- 1921 Miroslav Krleža, Marginalije uz slike Petra Dobrovića, Savremenik, br. 4, pp. 193–205, Zagreb
- 1924 Gustav Krklec, Slikar Petar Dobrović, Pokret, 9. februar, br. 2, pp. 24–25, Beograd
- 1927 Mihailo S. Petrov, Izložba Petra Dobrovića, Vidovdan, 27. novembar, br.4, Novi Sad
- 1929 Milan Kašanin, Izložba slika Petra Dobrovića, Letopis Matice srpske, br. 3, pp. 466, Novi Sad
- 1930 Branko Popović, Tri umetnička fanatika, pred. kat., Umetnički paviljon, Beograd
- 1933 Rastko Petrović, Petar Dobrović slika..., Politika, 28. oktobar, Beograd
- 1934 Rastko Petrović, Slikarstvo Petra Dobrovića, Politika, 12. decembar, Beograd
- 1936 Branko Popović, Petar Dobrović u Francuskom klubu, Srpski književni glasnik, 16. mart, pp. 480–483, Beograd
- 1940 Pjer Križanić, Slikarstvo Petra Dobrovića, Politika, 31. mart, Beograd
- 1954 Miroslav Krleža, Petar Dobrović, monografija, Zora, Zagreb
- 1955 Momčilo Stevanović, Umetnost Petra Dobrovića, Savremenik, april, pp. 507–508, Beograd
- 1956 Lazar Trifunović, Konstruktivizam u srpskom modernom slikarstvu, Delo, br. 5, pp. 576–592, br. 6, pp. 727–734, Beograd
- 1964 Miodrag B. Protić, Savremenici II, pp. 49–57, Nolit, Beograd
- 1964 Lazar Trifunović, Novi realizam, pred. kat., Galerija Kulturnog centra Beograda, Beograd
- 1967 Lazar Trifunović, Srpska likovna kritika, Srpska književna zadruga, Beograd
- 1967 Miodrag B. Protić, Treća decenija - konstruktivno slikarstvo, pred. kat., Jugoslovenska umetnost HH veka, Muzej savremene umetnosti, Beograd
- 1969 Lazar Trifunović, Angažovana umetnost u Srbiji, pred. kat., u Angažovana umetnost u Jugoslaviji 1919-1969, Umetnička galerija, Slovenj Gradec
- 1970 Miodrag B. Protić, Srpsko slikarstvo XX veka, Nolit, Beograd
- 1971 Ješa Denegri, Koloristički ekspresionizam četvrte decenije, pred. kat., Četvrta decenija. Ekspresionizam boje - kolorizam - poetski realizam, Jugoslovenska umetnost HH veka, Muzej savremene umetnosti, Beograd
- 1973 Lazar Trifunović, Srpsko slikarstvo 1900 – 1950, Nolit, Beograd
- 1974 Miodrag B. Protić, Petar Dobrović, pred. kat. retrospektivne izložbe, Muzej savremene umetnosti, Beograd
- 1980 — 1981 Miodrag B. Protić, priredio, Ideje srpske likovne kritike i teorije 1900-1950 1-3, Muzej savremene umetnosti, Beograd
- 1982 Miodrag B. Protić, Slikarstvo HH veka, Jugoslavija, Beograd, Spektar, Zagreb, Prva književna komuna, Mostar
- 1982 Lazar Trifunović, Od impresionizma do enformela, Nolit Beograd
- 1983 Vladimir Rozić, Likovna kritika u Beogradu između dva svetska rata, Jugoslavija, Beograd
- 1983 Ješa Denegri, Petar Dobrović. Pejzaži 1929-1938, pred. kt., Galerija „Petar Dobrović“, Beograd
- 2000 Jovan Despotović, Portreti Petra Dobrovića, Treći program radio Beograda, 11. april, Beograd
- 2001 Simona Čupić, Petar Dobrović, Akvareli, tempere, pasteli, pred. kat., Galerija „Petar Dobrović“, Beograd
- 2001 Lidija Merenik, Ideološki modeli. Srpsko slikarstvo 1945-1968, Beopolis, Beograd
- 2003 Simona Čupić, Petar Dobrović, monografija, Prosveta, Beograd
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Petar Dobrović
- Fine Arts in Hungary
- Izložba „Građanski realizam Petra Dobrovića“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. maj 2022)
- Hedonistički portreti žena („Politika“, 23. novembar 2010)
- Petar Dobrović - istinski velikan
- Aktovi Petra Dobrovića („Politika“, 21. decembar 2011)
- Dobrović - Mišić po mišić do akta (Blic, 5. mart 2015)
- Magija lirizma Petra Dobrovića („Politika”, 11. maj 2020)
- Legat Petra Dobrovića ponovo pred publikom („Politika”, 20. april 2021)