Borba kod Trešnjeva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Borba kod Trešnjeva
Vreme2. april 1907.
Mesto
Povodčetničke akcije u Makedoniji
UzrokBorba za Makedoniju
Ishod srpska pobeda
Sukobljene strane
srpski četnici bugarske komite Osmansko carstvo
Komandanti i vođe
vojvoda Vasilije Trbić vojvoda Dačo
vojvoda Stevan Dimitrov
nepoznato
Jačina
14 četnika 50-60 komita i seljaka turska potera iz 4 sela
Žrtve i gubici
bez gubitaka 5 komita ubijeno 10 ubijenih vojnika

Uoči Uskrsa bugarsko selo Trešnjevo je pozvalo Vasilija Trbića da dođe kod njih, sprovede srpsku organizaciju i pokupi puške. Istovremeno, Trešnjevci su obećali da će predati arsenal i odmah preći na srpsku stranu.

Vojvoda Vasilije Trbić je 2. aprila, na treći dan Vaskrsa, sa 14 četnika došao u planinu iznad Trešnjeva i Bistrice. Pošto je saznao da su u Trešnjevu bugarske vojvode Stevan Dimitrov i Dačo shvatio je da cilj Trešnjevaca nije prelazak na srpsku stranu već da se namamljivanjem u ovo selo, njegova četa uništi. Zbog toga je javio Trešnjevcima da je sa četom u njihovom koritištima, na suprotnoj strani od mesta, gde je zauzeo položaj. Po prijemu Trbićeveg pisma bugarski vojvoda Dačo je sa 50-60 ljudi (komita i seljaka) krenuo u pravcu planine, pucajući s namerom da privuče Tursku vojsku. Očekivao je da će se Srbi povlačiti prema planini i da će im time preseći odstupnicu. Kada su se, oko 3 časa posle podne, približavali Trbićevoj četi, dočekani su plotunima. Seljaci su se razbežali, a sa Dačom je ostalo 13 komitadžija i karpi iznad Bistrice.

Oko 6 časova posle podne stigla je turska posada iz Papradišta i Bogomile s nežilovske strane i teovska i nežilovska potera iz bistričke strane. Bugari su tri puta pokušali da se dočepaju šume, ali su ih četnici sa paljbom uvek vraćali u karpu. Sedmorica Bugara je ipak uspela da se dokopa šume u kojoj su se sakrili čekajući noć. Četnici u ovoj borbi nisu imali gubitaka. Bugari su imali petoricu ubijenih komita a Turska potera 10 mrtvih. Borba sa Turcima je nastavljena do mraka, kada se Trbićeva četa povukla prema Nežilovu.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Vladimir Ilić: Srpska četnička akcija 1903-1912, str. 120

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ V. Trbić, rukopis, 1. deo, str. 215-216