Viktor Gutić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Viktor Gutić
Datum rođenja(1901-12-23)23. decembar 1901.
Mesto rođenjaBanja LukaAustrougarska
Datum smrti20. februar 1947.(1947-02-20) (45 god.)
Mesto smrtiBanja LukaFNRJ

Viktor Gutić (Banja Luka, 23. decembar 1901Banja Luka, 20. februar 1947) je bio hrvatski političar. Član ilegalnog ustaškog pokreta 1930-ih godina i ustaški funkcioner u Bosanskoj Krajini za vreme NDH. Posle rata je osuđen za ratne zločine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Doktor prava i banjalučki advokat. Nakon stvaranja Kraljevine SHS član je regionalnog i sekretar mesnog rukovodstva HRSS u Banjoj Luci. Osnivač je mesnog ogranka Hrvatske nacionalističke organizacije (HANAO), borbene organizacije aktivne u uličnim obračunima sa Organizacijom jugoslovenskih nacionalista (ORJUNA). Od 1925, kada Stjepan Radić prihvata monarhistički sistem i izbacuje „republikanizam“ iz imena stranke, pristalica je Trumbićeve Hrvatske federalističke seljačke stranke.

Nakon uvođenja Šestojanuarske diktature, postaje pristalica Ante Pavelića, koji zastupa ilegalnu i nasilnu borbu za uspostavu nezavisne hrvatske države. Uhapšen i osuđen na robiju, koju izdržava u Sremskoj Mitrovici. Posle izlaska s robije 1938. osniva prve ustaške organizacije na području Vrbaske banovine.

Viktor Gutić je u Banjoj Luci radio pre 1941. godine u advokatskoj kancelariji jednog Srbina, koji mu je omogućio da i sam otvori svoju advokatsku kancelariju. Međutim kada su ustaše došle na vlast, taj isti Srbin morao je pred nasiljem Gutićevim da pobegne u emigraciju. Gutića bar prividno nisu hteli Hrvati da pomognu niti da se s njim mnogo druže, naročito posle njegovog kažnjavanja zatvorom po Zakonu o zaštiti države. Zbog toga se on uglavnom družio sa Srbima, a bio je prisni prijatelj jugoslovenskog ministra dr Branka Čubrilovića.

U Banjoj Luci na primer najbolje i najskupocenije stvari iz srpskih stanova odneli su ili su dobili rođaci stožernika Gutića. Njegov rođak Mandrović inače čovek bez određenog zanimanja, dobio je kuću i nameštaj proteranog Srbina trgovca Koste Božića. Inače Mandrović je mogao da bira nameštaj i iz drugih srpskih kuća“. „Članovi njeove porodice nose sada najskupocenije odelo opljačkano od srpskih porodica“.

Naredbom od 1. maja 1941. godine stožernik Viktor Gutić jednostavno je ukinuo srpsku naciju. Sve Srbe je prekrstio u grkoistočnjake. Na obali Save u Bosanskoj Gradišci toga leta bilo je ispisano upozorenje: Židovima, Ciganima, Srbima i psima zabranjeno kupanje.

Ustaše su od Srba zahtevale da daju priloge za izdržavanje hrvatske vojske. U Banjoj Luci stožernik Gutić je slao Srbima cedulje na kojima je bilo naznačeno koliku sumu dotični Srbin ima da da a ona se kretala oko 50.000 do 1.500.000 dinara. Za predati novac niko nije dobijao priznanicu.

U Banjoj Luci u celom srezu sprovodili su masovna hapšenja viđenijih Srba.

U Banjoj Luci prilikom hapšenja srpskih porodica i zatvaranja i to muškaraca u u vojnu tvrđavu “kastel“, a žene sa decom u gimnaziju i Prosvetni dom izvršen je nad svima detaljni pregled o duzeta im „sav novac i sva zlatnina“. Ženama su naislno vadili minđuše iz ušiju i skidali burme sa prsta“ Kuće porodica pokrenutih po Gutićevoj naredbi, činovnici Hrvati su noću pozatvarali i zapečatili naznačivši da su „svojina hrvatske države“.

Nakon proglašenja NDH ustaški je poverenik za bivšu Vrbasku banovinu. Od marta 1942. veliki je župan velike župe Pokuplje sa sedištem u Karlovcu. Isticao se u genocidu nad Srbima u NDH (masakr u Drakuliću, ubistvo banjalučkog pravoslavnog episkopa Platona, rušenje monumentalnog banjalučkog pravoslavnog hrama Hrista Spasitelja i dr.) i po govoru mržnje prema Srbima (»Nema više srpske vojske! Nema više Srbije! Nema gedža, naših krvopija, nestala je dinastije Karađorđevića, a i kod nas — uskoro — drumovi će poželjet Srbalja, al' Srbalja više biti neće. Izdao sam drastične naredbe za njihovo potpuno ekonomsko uništenje, a slijede nove za potpuno istrebljivanje. Ne budite slabi ni spram jednoga. Držite uvijek na umu da su to bili naši grobari i uništavajte ih gdje stignete, a blagoslov našeg poglavnika i moj vam neće uzmanjkati«[1]) na što su kao negativnost upozorili i Nemci (general Rudolf Liters). U martu 1943. unapređen je u čin pukovnika, iako do tada nije imao nikakv vojni čin.

Posle sloma NDH povlači se u Austriju pa u Italiju, gde ga je u Veneciji prepoznao banjalučki Jevrej Mosko Kabiljo, nakon čega je i uhapšen. Početkom 1946. izručen je jugoslovenskim vlastima i u Banjoj Luci osuđen na smrt vješanjem.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Basta 1986, str. 202.
  2. ^ Redžić 2005, str. 75.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]