Petrovaradin
Petrovaradin | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Južnobački |
Grad | Novi Sad |
Stanovništvo | |
— 2022. | 15.621 |
— gustina | 544/km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 14′ 38″ S; 19° 52′ 52″ I / 45.24396° S; 19.88115° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 85 m |
Površina | 27,2 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 21131 21132 21133 |
Pozivni broj | 021 |
Registarska oznaka | НС |
Petrovaradin (mađ. Pétervárad, nem. Peterwardein / Petersburg, lat. Petropolis / doslovno Petrovgrad) je gradsko naselje u sastavu Grada Novog Sada u Južnobačkom okrugu i nekadašnji utvrđeni grad pored Dunava. Danas je deo građevinskog područja Novog Sada. Prema popisu iz 2022. godine u Petrovaradinu je bilo 15.621 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 14.810)[1].
Geografija[uredi | uredi izvor]
Istorijsko jezgro Petrovaradina nalazi se na desnoj obali Dunava, a nastalo je uz istoimenu tvrđavu. Pored Petrovaradinske tvrđave, Podgrađa, Starog majura i Novog majura, u sastavu naselja i mesne zajednice Petrovaradin nalaze se još neki izgrađeni lokaliteti poput Alibegovca, Karagače, Mišeluka, Ribnjaka, Trandžamenta, itd.
Susedna naselja su: Sremska Kamenica na jugozapadu, Bukovac na jugu, Sremski Karlovci na jugoistoku, Kovilj na istoku, Šangaj na severu i Podbara, Stari grad i Liman na zapadu.
Kroz naselje prolaze međunarodni put i železnička pruga, koji povezuju srednju sa jugoistočnom Evropom, a tuda takođe prolaze i putevi od tranzitnog značaja Novi Sad — Ruma i Novi Sad — Beočin — Ilok. Ovde se nalazi Železnička stanica Petrovaradin.
Sa bačkom obalom Dunava Petrovaradin je povezan sa tri mosta (Mostom slobode, Varadinskim mostom i Žeželjevim mostom), a u toku je izgradnja i četvrtog mosta, koji bi Petrovaradin povezivao sa mesnom zajednicom Šangaj.
Prirodne karakteristike[uredi | uredi izvor]
Atar naselja zauzima površinu od 2.592 hektara. U reljefu se izdvajaju tri morfološke celine: Fruška gora, lesna zaravan i aluvijalna ravan Dunava. Ogranak fruškogorske planine završava se Petrovaradinskom stenom na kojoj se nalazi Tvrđava. Prema Sremskoj Kamenici je klizna zona zvana Trandžament, a prema Sremskim Karlovcima Puckaroš.
Lesna zaravan ima najveću širinu, preko dva kilometra, južno od grada na području Mišeluka i Alibegovca, dok se prema Karlovcima sasvim sužava i kod Tekija pruža u vidu uske trake. Aluvijalna ravan javlja se pored Dunava u vidu fragmenata. Kroz Petrovaradin prolaze dva potoka, Rokov i Bukovički, pored nekoliko manjih, a postoje i bare i močvare.
Dunav ovde pravi veliki meandar oko tvrđavske stene i tu se njegova širina smanjuje na 300 metara, koja je i najmanja na južnom delu Panonije.
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Petrovaradin živi 11267 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,5 godina (37,6 kod muškaraca i 39,2 kod žena). U naselju ima 4832 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,89.
Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.
Broj žitelja Petrovaradina stalno raste u novijoj istoriji, što je posledica doseljavanja, jedno vreme i prirodnog priraštaja, jačanja privrede, a pre svega blizine velikog grada. Većina žitelja Petrovaradina radi u Novom Sadu. Broj dnevnih migranata 1991. godine iznosio je 2.270 koliko je ljudi svakodnevno odlazilo na posao u Novi Sad. Osim toga, u Novi Sad svakodnevno odlaze učenici srednjih škola i studenti.
Po popisu iz 1991. godine, Petrovaradin kao grad imao je 11.285 stanovnika, taj broj se kasnije povećao zahvaljujući najviše doseljenicima iz zapadnih krajeva bivše Jugoslavije. 2022. Petrovaradin je imao 15.621 stanovnika, od kojih su većinu činili Srbi sa brojnim nacionalnim manjinama.[traži se izvor]
|
m | ž |
|||
? | 27 | 31 | ||
80+ | 73 | 121 | ||
75—79 | 115 | 204 | ||
70—74 | 216 | 301 | ||
65—69 | 325 | 336 | ||
60—64 | 373 | 375 | ||
55—59 | 345 | 368 | ||
50—54 | 596 | 601 | ||
45—49 | 600 | 736 | ||
40—44 | 469 | 521 | ||
35—39 | 490 | 480 | ||
30—34 | 466 | 486 | ||
25—29 | 558 | 518 | ||
20—24 | 545 | 575 | ||
15—19 | 493 | 472 | ||
10—14 | 408 | 399 | ||
5—9 | 362 | 352 | ||
0—4 | 307 | 329 | ||
Prosek : | 37,6 | 39,2 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 5.691 | 1.854 | 3.389 | 221 | 224 | 3 |
Ženski | 6.125 | 1.457 | 3.427 | 875 | 358 | 8 |
UKUPNO | 11.816 | 3.311 | 6.816 | 1.096 | 582 | 11 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 2.677 | 83 | 9 | 14 | 635 |
Ženski | 2.324 | 48 | 4 | 3 | 408 |
UKUPNO | 5.001 | 131 | 13 | 17 | 1.043 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 54 | 256 | 533 | 85 | 278 |
Ženski | 19 | 55 | 542 | 112 | 96 |
UKUPNO | 73 | 311 | 1.075 | 197 | 374 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 46 | 119 | 200 | 81 | 78 |
Ženski | 84 | 132 | 106 | 207 | 315 |
UKUPNO | 130 | 251 | 306 | 288 | 393 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 149 | 0 | 0 | 57 | |
Ženski | 152 | 6 | 0 | 35 | |
UKUPNO | 301 | 6 | 0 | 92 |
Istorija[uredi | uredi izvor]
Istorija Petrovaradina je neposredno povezana sa istorijom Petrovaradinske tvrđave, kao i sa istorijom Novog Sada i obližnjih Sremskih Karlovaca. Tokom 18. veka, za vreme habzburške vlasti, Petrovaradin je postao sedište Petrovaradinske regimente, a počevši od 1783. godine u ovom mestu se nalazilo sedište generalne komande za čitavu sremsko-slavonsku granicu.
Delovi Petrovaradina[uredi | uredi izvor]
- Alibegovac
- Bukovački plato
- Vezirac
- Dunavac
- Zanoš
- Karagača
- Mišeluk
- Novi majur
- Petrovaradinska ada
- Petrovaradinska tvrđava
- Podgrađe (stari deo)
- Puckaroš
- Radna zona istok
- Ribnjak
- Sadovi
- Stari Majur
- Tekije
- Trandžament
- Širine
- Široka Dolina
Ustanove i objekti[uredi | uredi izvor]
Na Petrovaradinskoj tvrđavi nalaze se Muzej grada Novog Sada, Akademija umetnosti i Opservatorija. U Podgrađu postoji Vojnomedicinski centar Novi Sad, Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Vojvodine i Samostan svetog Jurja. Južno od tvrđave locirana je Kasarna Trandžament. Na Mišeluku je 2021. godine izgrađena Kovid bolnica, koja je 2023. godine promenila namenu u smislu da se posvećuje pacijentima na dijalizi, dok se na Trandžamentu nalazi objekat Radio Televizije Vojvodine.
Škole u Petrovaradinu[uredi | uredi izvor]
U Petrovaradinu se nalazi Osnovna škola „Jovan Dučić“ u Preradovićevoj ulici, broj 6. Sastoji se iz dva objekta, tzv. velike škole u Preradovićevoj 6 i tzv. male škole u Malinovoj 2a.
Privreda[uredi | uredi izvor]
U Petrovaradinu je locirana novosadska Radna zona istok, sa preduzećem "Pobeda".
Pijaca u Petrovaradinu[uredi | uredi izvor]
Petrovaradinska pijaca se nalazi između Preradovićeve ulice i ulice Račkog. Pijaca je potpuno uređena i nalazi se u sistemu preduzeća „Tržnica“ Novi Sad.
Turizam[uredi | uredi izvor]
Petrovaradinska tvrđava i Podgrađe predstavljaju značajne turističke destinacije. Na tvrđavi se jednom godišnje održava muzički festival Egzit. U Podgrađu se, pored starih zgrada, izdvaja Beogradska kapija. Na petrovaradinskoj obali Dunava nalazi se Oficirska plaža.
Sakralni objekti u Petrovaradinu[uredi | uredi izvor]
U Petrovaradinu postoje sledeći sakralni objekti:
- Hram Svete Petke
- Crkva svetog apostola Pavla
- Crkva svetog Ilije u Petrovaradinu
- Crkva svetog Varnave
- Samostan Svetog Jurja
- Crkva snežne Gospe na Tekijama
- Crkva Uzvišenja Svetog Križa
- Crkva svetog Roka i kalvarija
- Crkva Pokrova Presvete Bogorodice
Groblja u Petrovaradinu[uredi | uredi izvor]
U Petrovaradinu se nalaze sledeća groblja:
- Staro vojničko groblje na Trandžamentu
- Staro katoličko groblje na Trandžamentu
- Novo petrovaradinsko groblje
- Majursko groblje
Sport[uredi | uredi izvor]
Mišeluk je poznat kao mesto održavanja auto-moto trke za Veliku nagradu Novog Sada.
Dalji razvoj naselja[uredi | uredi izvor]
Širenje izgrađenih zona u Petrovaradinu planirano je na prostoru Mišeluka, gde su u februaru 2023. godine počeli radovi na izgradnji novih devet ulica, nedaleko od nove bolnice. Najpre će se odvijati radovi na kanalizacionoj i vodovodnoj mreži na ovom prostoru, a planirano je i uređenje zelenila i postavljanje javne rasvete. Sa planiranom izgradnjom novih stambenih objekata na Mišeluku, za očekivati je i da će se broj stanovnika Petrovaradina povećavati.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Glavna ulica i podgrađe Petrovaradinske tvrđave
-
Glavna ulica i podgrađe Petrovaradinske tvrđave
-
Srpska Pravoslavna Crkva Svetog Pavla
-
Petrovaradinska tvrđava noću
-
Sat na Petrovaradinskoj tvrđavi
-
Crkva Snežne Gospe na Tekijama
-
Molinarijev park
-
Srpska Pravoslavna Crkva Svete Petke
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Knjiga 2”. Starost i pol, podaci po naseljima (PDF). publikacije.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. ISBN 978-86-6161-230-5.
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Zvonimir Vuković, Igor Novaković, Petrovaradin juče, danas, sutra, Novi Sad, 2005.
- Marko Kljajić, Sveti Juraj u Petrovaradinu, Petrovaradin, 2004.
- Velimir Vukmanović, Novi Sad na Dunavu: Skele i pontonski mostovi: 294-2001, Novi Sad, 2001.
- Petrovaradin, Enciklopedija Novog Sada, br. 20 PET-POK, Novi Sad, 2000.
- Stari Novi Sad I, Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1991.
- Živko Marković, Novi Sad i Petrovaradin, Novi Sad, 1984.
- "Kulturno-privredni pregled Dunavske banovine" br. 5 i 6, Novi Sad, 1939.
- Miloš Lukić, Petrovaradin u prošlosti, Istorijski muzej Vojvodine i institut za istoriju, Novi Sad, 1992.