Svetislav Basara

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetislav Basara
Basara 2014.
Lični podaci
Datum rođenja(1953-12-21)21. decembar 1953.(70 god.)
Mesto rođenjaBajina Bašta, NR Srbija, FNR Jugoslavija
Književni rad
Uticaji odVidosav Stevanović
Najvažnija delaFama o biciklistima, Uspon i pad Parkinsonove bolesti, Kontraendorfin
NagradeNinova nagrada (2006, 2021)

Svetislav Basara (Bajina Bašta, 21. decembar 1953) srpski je književnik i kolumnista.[1] Autor je više od četrdeset književnih dela: romana, zbirki pripovedaka, drama i eseja. Od februara 2022. godine je autor i voditelj televizijske emisije Crveni karton.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Svetislav Basara je rođen 21. decembra 1953. u Bajinoj Bašti. Njegovu majku Dobrilu kao devojčicu su usvojili Svetislav i Zorka Veizović, pa je po dedi dobio ime.[2]

Dobitnik je više srpskih nagrada za književnost, a njegov roman Fama o biciklistima mnogi smatraju jednim najboljih romana devete decenije[3] 20. veka.

Pre dvadeset godina, pomislio sam, ništa me nije pripremilo za pojavu Fame o biciklistima. Basara je do tada objavio svoje prve priče i romane, a ja sam u mojoj zbirci Fras u šupi objavio priču „Svetislav Basara intervjuiše Samjuela Beketa za Treći program radio Beograda“. Basarini rani romani ukazivali su na spisateljsku razigranost, na postmodernističko poigravanje sadržajem i formom, na prepuštanje apsurdu, što su sve odlike tipične za Basarin prozni postupak, ali ništa nije nagoveštavalo veliki skok, veliki prelet, koji će se odigrati objavljivanjem romana koji će postati još tipičniji primer njegove proze. Posle pojave Fame o biciklistima, slobodno se tako može reći, srpska proza više nije bila ista, kao što ni Basara više nije bio isti pisac, kao što ni ja nisam bio isti čitalac.

Drame su mu izvođene na mnogim scenama a knjige prevođene na engleski, francuski, nemački, mađarski, bugarski, italijanski i makedonski jezik[3].

Basara je bio ambasador SR Jugoslavije od 2001. do 2005. godine na Kipru.[4]

Bio je kolumnista dnevnih novina Danas, a od 2021. godine piše kolumne za Kurir. Kolumna mu nosi naziv Famozno.[5] Od februara 2022. godine je autor i voditelj televizijske emisije Crveni karton na Kurir TV.

Iz braka sa Vidom Crnčević Basara, kćerkom pokojnog Brane Crnčevića,[6][7] ima dvoje dece, Taru i Relju.[8]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Za roman Fama o biciklistima dobio je Nagradu „Željezare Sisak“.[9]

Dobitnik je „Nolitove nagrade“ za knjigu Mongolski bedeker.[3]

Roman Uspon i pad Parkinsonove bolesti, u izdanju beogradske izdavačke kuće „Dereta“, doneo mu je 2006. godine Ninovu nagradu za roman godine, nagradu Narodne biblioteke Srbije za najbolju knjigu od 25 najčitanijih u mreži narodnih biblioteka Srbije u 2008. godini[10] i nagradu „Laza Kostić“ 2007. godine.

Za roman Anđeo atentata, koji je objavila izdavačka kuća „Laguna“, dobio je 2015. godine nagradu Srpskog književnog društva „Biljana Jovanović“ i nagradu „Isidora Sekulić“.

Prvi je dobitnik nagrade Fonda „Borislav Pekić“.[11]

Kao kolumnista „Danasa“, dobio je 2010. godine nagradu „Stanislav Staša Marinković“.[12]

Njegov roman Majn kampf ušao je u najuži izbor za Ninovu nagradu 2012. godine, a 2021. godine, za roman Kontraendorfin, dobija Ninovu nagradu, po drugi put,[13] čime postaje jedan od samo pet pisaca u istoriji nagrade koji su je dobili više puta.

Juna 2022. dobio je Nagradu „Dragiša Kašiković”.[14] Dobitnik je Nagrade „Todor Manojlović” za 2022. godinu.[15]

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Priče u nestajanju (1982)
  • Peking by Night (1985)
  • Kinesko pismo (1985)
  • Napuklo ogledalo (1986)
  • Na ivici (1987)
  • Fama o biciklistima (1987)
  • Fenomeni (1989)
  • Na Gralovom tragu (1990) - nastavak čuvene Fame o biciklistima
  • Mongolski bedeker (1992)
  • Tamna strana meseca (1992)
  • De bello civili (1993)
  • Drvo istorije (1995)
  • Ukleta zemlja (1995)
  • Virtualna kabala (1996)
  • Looney Tunes (1997) - Manično-paranoična istorija srpske književnosti u periodu 1979–1990. godine
  • Света маст (1998) - Nastavak manično-paranoične istorije srpske književnosti u periodu 1979–1990. godine
  • Вучји брлог (1998)
  • Ideologija heliocentrizma (1999)
  • Mašine iluzija (2000)
  • Kratkodnevica (2000)
  • Džon B. Malkovič (2001)
  • Bumerang (2001)
  • Oksimoron (2001)
  • Srce Zemlje (2004)
  • Фантомски бол (2005)
  • Успон и пад Паркинсонове болести, Београд: Дерета (2006) ISBN 978-86-7346-554-8
  • Izgubljen u samoposluzi (2008)
  • Majmunoopisanije (2008) - knjiga priča
  • Dnevnik Marte Koen (2008)
  • Drvo istorije (2008) - knjiga u izdanju "Službenog glasnika", koja sadrži eseje ranije objavljene u knjigama „Na ivici“ (1987), „Drvo istorije“ (1995), „Virtualna kabala“ (1996) i „Ideologija heliocentrizma“ (1999)
  • Nova Stradija (2009)
  • Fundamentalizam debiliteta (2009)
  • Eros, giros i Tanatos (2010)
  • Početak bune protiv dahija (2010)
  • Tajna istorija Bajine Bašte (2010)
  • Mein Kampf, Laguna, Beograd (2011)
  • Dugovečnost, Laguna, Beograd (2012)
  • Gnusoba, Laguna, Beograd (2013)
  • Tušta i tma, Laguna, Beograd (2014) - knjiga pisama sa Miljenkom Jergovićem
  • Anđeo atentata, Laguna, Beograd (2015)
  • Drugi krug, Laguna, Beograd (2015) - druga knjiga pisama sa Miljenkom Jergovićem
  • Očaj od nane, Laguna, Beograd (2016) - knjiga priča
  • Andrićeva lestvica užasa, Laguna, Beograd (2016)
  • Nova srpska trilogija, Službeni glasnik, Beograd (2017) - tri ranije objavljena romana, „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“, „Dnevnik Marte Koen“ i „Početak bune na dahije“, objedinjena zajedničkom istorijskom sudbinom
  • Pušači crvenog bana (2017) - izbor kolumni
  • Atlas pseudomitologije, Službeni glasnik i Institut za javnu politiku, Beograd (2018)
  • Kontraendorfin, Laguna, Beograd (2020)
  • Stvar duha : zapisi o slikarstvu (2021)[16][17]
  • Rekapitulacija: nemi film (2023)[18]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Radisavljević, Zoran (16. 6. 2007). „Vreme u negativu”. Politika. Pristupljeno 25. 5. 2011. 
  2. ^ Otac Svetislava Basare je nepoznat.Rehabilitovani Basarini preci („Blic“, 12. jun 2013)
  3. ^ a b v „Svetislav Basara”. Laguna. Pristupljeno 25. 5. 2011. 
  4. ^ „Svetislav Basara”. Geopoetika. Arhivirano iz originala 27. 03. 2020. g. Pristupljeno 25. 5. 2011.  (jezik: engleski)
  5. ^ Basara, Svetislav. „Famozno”. Danas. Arhivirano iz originala 22. 6. 2011. g. Pristupljeno 25. 5. 2011. 
  6. ^ Danilović, D. (14. 4. 2011). „Preminuo Brana Crnčević”. Blic. Pristupljeno 25. 5. 2011. 
  7. ^ Vreme br. 522, 4. januara 2001. godine.
  8. ^ Ko je ko u Srbiji ’96: Leksikon, Bibliofon, Beograd 1996.
  9. ^ Colic, Nina (2021-01-25). „Svetislav Basara dobitnik Ninove nagrade za roman “Kontraendorfin” - Kultura - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-06. 
  10. ^ „Basara dobio nagradu Narodne biblioteke”. RTV. 28. 2. 2009. Pristupljeno 25. 5. 2011. 
  11. ^ „Basara dobio nagradu Narodne biblioteke”. Radio-televizija Vojvodine. 28. 2. 2009. Pristupljeno 25. 5. 2011. 
  12. ^ Staša“ Svetislavu Basari, „Burzan“ Nikoli Tomiću, Danas, 8.6.2010.”. 
  13. ^ „Svetislav Basara po drugi put dobitnik NIN-ove nagrade”. BBC News na srpskom (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-06. 
  14. ^ „Određeni dobitnici nagrade "Dragiša Kašiković" - Kultura - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). 2022-06-14. Pristupljeno 2022-06-14. 
  15. ^ R., K. (17. 2. 2023). „Basari nagrada „Todor Manojlović. Politika. Pristupljeno 20. 2. 2023. 
  16. ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Stvar duha : zapisi o slikarstvu :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-06. 
  17. ^ „Narodna biblioteka Užice”. Narodna biblioteka Užice (na jeziku: srpski). 2022-03-04. Pristupljeno 2024-01-06. 
  18. ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Rekapitulacija : nemi film :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-06. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Diplomatske pozicije
Ambasador SRJ/SCG u Kipru
2001—2005