Izoniazid

С Википедије, слободне енциклопедије
Izoniazid
IUPAC ime
izonikotinohidrazid
Klinički podaci
Drugs.comMonografija
MedlinePlusa682401
Kategorija trudnoće
  • C
Način primeneoralno, intramuskularno, intravenozno
Pravni status
Pravni status
  • samo na recepat (US)
Farmakokinetički podaci
Vezivanje proteinaVeoma sporo (0-10%)
Metabolizamjetra; CYP450: 2C19, 3A4 inhibitor
Poluvreme eliminacije0,5-1,6 h (brz acetilatori), 2-5 h (spori acetilatori)
Izlučivanjeurine (primarily), feces
Identifikatori
CAS broj54-85-3 ДаY
ATC kodJ04AC01 (WHO)
PubChemCID 3767
DrugBankDB00951 ДаY
ChemSpider3635 ДаY
UNIIV83O1VOZ8L ДаY
KEGGD00346 ДаY
ChEBICHEBI:6030 ДаY
ChEMBLCHEMBL64 ДаY
NIAID ChemDB007657
Hemijski podaci
FormulaC6H7N3O
Molarna masa137,139 g/mol
  • O=C(NN)c1ccncc1
  • InChI=1S/C6H7N3O/c7-9-6(10)5-1-3-8-4-2-5/h1-4H,7H2,(H,9,10) ДаY
  • Key:QRXWMOHMRWLFEY-UHFFFAOYSA-N ДаY

Isoniazid (Laniazid, Nidrazid, izonikotinilhidrazin, INH) organsko jedinjenje je primarni lek za prevenciju i tretman tuberkuloze. Ovo jedinjenje je prvi put sintetisano početkom 20. veka,[1] ali je njegovo antituberkolozno dejstvo otkriveno 1950-tih, i tri farmaceuticska preduzeća su istovremeno neuspešno pokušala da patentiraju lek.[2] Lek je initicijalno testiran u Arizoni na Navaho zajednici, koja ima veoma veliki problem sa tuberkulozom i koja nije bila izložena streptomicinu, glavnom tuberkuloznom tretmanu tog vremena.[3]

Isoniazid je dostupan u obliku tablete, sirupa, i injekcija (za intramuskularnu ili intravenoznu upotrebu). On je dostupan širom sveta. Ovaj lek ima nisku cenu i generalno je dobro tolerisan. On se proizvodi iz izonikotinske kiseline, koja se formira iz 4-metilpiridina.[4]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Meyer H, Mally J (1912). „On hydrazine derivatives of pyridine carbonic acids”. Monatshefte Chemie verwandte Teile anderer Wissenschaften (на језику: German). 33: 393—414. doi:10.1007/BF01517946. PDF fulltext[мртва веза]
  2. ^ Hans L Riede (2009). „Fourth-generation fluoroquinolones in tuberculosis”. Lancet. 373 (9670): 1148—1149. PMID 19345815. doi:10.1016/S0140-6736(09)60559-6. 
  3. ^ Jones, David (2002). „The Health Care Experiments at Many Farms: The Navajo, Tuberculosis, and the Limits of Modern Medicine, 1952-1962”. Bulletin of the History of Medicine. 76 (4): 749—790. 
  4. ^ Shinkichi Shimizu; Nanao Watanabe; Toshiaki Kataoka; Takayuki Shoji; Nobuyuki Abe; Sinji Morishita; Hisao Ichimura (2007). „Pyridine and Pyridine Derivatives”. Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry. New York: John Wiley & Sons. doi:10.1002/14356007.a22_399. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).