Vijetnam

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Socijalistička Republika Vijetnam
Cộng Hòa Xã Hội Chủ Nghĩa Việt Nam
Flag of Vietnam.svg
Coat of arms of Vietnam.svg

Krilatica:
Độc lập, tự do, hạnh phúc
(vijetnamski: Nezavisnost, sloboda, sreća)

Himna:
Tiến Quân Ca
{{{alt}}}
Glavni grad Hanoj
Službeni jezik vijetnamski[1]
Vladavina
Predsednik Čan Daj Kuang
Predsednik Vlade Ngujen Suan Fuk
Istorija
Nezavisnost od Francuske, proglašena 2. septembra 1945, stečena 11. oktobra 1954.
Geografija
Površina
 — ukupno 331.690 km2(65)
 — voda (%) 1,3[2]
Stanovništvo
 — 2015. Rast93.448.000 [3](14)
 — gustina 253/km2
Ekonomija
Valuta vijetnamski dong[4]
Ostale informacije
Vremenska zona UTC +7
Internet domen ‍.vn‍
Pozivni broj +84
Ha Long zaliv, Vijetnam

Vijetnam (vij. Việt Nam), ili zvanično Socijalistička Republika Vijetnam (vij. Cộng hòa xã hội chủ nghĩa Việt Nam (O ovoj zvučnoj datoteci listen)) najistočnija je zemlja Indokineskog poluostrva u Jugoistočnoj Aziji [5]. Graniči se sa Kinom na severu, Laosom na zapadu, Kambodžom na jugozapadu,[6] dok je na istoku Južno kinesko more. Broj stanovnika Vijetnama je 90 miliona, i po tome je Vijetnam trinaesta najmnogoljudnija zemlja na svetu.

Sa procenjenih 90,5 milion stanovnika 2014, on je 13. zemlja po broju stanovnika, i osma je najmnogoljudnija zemlja u Aziji. Ime Vijetnam u prevodu znači „južni Vijet“ (što je sinonimno sa znatno starijim terminom Nam Vijet). Ono je prvi put zvanično prihvaćeno 1802. od strane imperatora Gia Longa, i ponovno je ušlo u upotrebu 1945. sa osnivanjem Demokratske Republike Vijetnama pod Ho Ši Minom. Glavni grad je Hanoj od ujedinjenja Severnog i Južnog Vijetnama 1976.

Vijetnam je bio deo Imperijalne Kine više od hiljadu godina, od 111. p. n. e. do 938. Vijetnamci su postali nezavisni od Kineske imperije 938. godine, nakon Vijetnamske pobede u Bici na Bạč Dangu. Niz Vijetnamskih kraljevskih dinastija je prosperirao sa geografskim i političkim rastom ove nacije u jugoistočnoj Aziji, dok Indokinesko poluostvo nisu kolonizovali Francuzi sredinom 19. veka. Nakon Japanske okupacije iz 1940, Vijetnamci su se suprotstavili Francuskoj vlasti u Prvom Indokineskom ratu, konačno proterujući Francuze 1954. Nakon toga, Vijetnam je bio politički podeljen u dve rivalske države, Severni i Južni Vijetnam. Konflikt dve strane se pojačao, sa teškom intervencijom Sjedinjenih Američkih Država, tokom poznatog Vijetnamskog rata. Rat je završen pobedom Severnog Vijetnama 1975.

Vijetnam je bio ujedinjen pod komunističkom vladom, ali je ostao osiromašen i politički izolovan. Godine 1986, vlada je inicirala seriju ekonomskih i političkih reformi čime je počeo Vijetnamski put integracije u svetsku ekonomiju.[7] Do 2000, zemlja je uspostavila diplomatske odnose sa svim nacijama. Od 2000, Vijetnamska stopa ekonomskog rasta je bila među najvišim u svetu,[7] i 2011. godine Vijetnam je imao najviši globalni indeks generatora rasta među 11 glavnih ekonomija.[8] Uspešne ekonomske reforme dovele su do njegovog pristupanja Svetskoj trgovinskoj organizaciji 2007. godine.

Međutim, uprkos napretka ostvarenog zadnjih godina, zemlja se još uvek suočava sa disparitetom u pristupu zdravstvenim uslugama i nedovoljnoj ravnopravnosti polova.[9][10][11][12]

Geografija[uredi]

Glavni članak: Geografija Vijetnama
U planinskim predelima severnog Vijetnama živi većina nacionalnih manjina

Vijetnam sa površinom od 331.688 km² spada u grupu srednje velikih zemalja jugoistočne Azije. Oko 20% površine čine ravnice, dok je ostatak planinskog (40%) i brežuljkastog karaktera (40%). Sever zemlje se sastoji iz ušća Crvene reke i planinskog područja sa Pan Si Pangom (sa 3.143 metara nadmorske visine) na severozapadu. Jug zemlje sačinjavaju ravničarski predeli oko ušća Mekonga i planinski delovi oko visoravni Taj Nujen. Klima je tropska, obeležena čestim monsunima. Na severu je izražen pad temperature između novembra i aprila. Temperature se kreću između 5 i 37 °C, prosek padavina između 1200 i 3000 centimetara, dok je prosečna vlažnost vazduha oko 84%. Važniji gradovi su Hanoj, Ho Ši Min, Kan To, Da Nang, Hajfong, Nja Čang i Hue, a najveće ostrvo je Fukvok.

Istorija[uredi]

Glavni članak: Istorija Vijetnama
Administrativna podela Francuske Indokine.

Istorija Vijentama prema legendama počinje pre više od 4.000 godina. Međutim, jedini pouzdani izvori pokazuju da istorija Vijetnama počinje pre otprilike 2.700 godina. Najveći deo perioda od 111. p. n. e. do početka 10. veka, Vijetnam je bio pod direktnom kontrolom kineskih dinastija. Vijetnam je ponovo stekao autonomiju početkom 10 veka, a punu nezavisnost 938. I dok je veći deo svoje istorije Vijetnam bio vazal susedne Kine, kasnije je odbijao uzastopne kineske pokušaje da stavi ovu teritoriju pod svoju kontrolu. Vijetnam je čak uspeo da odbije tri invazije Mongola tokom dinastije Juan, kada je Kina bila pod vlašću Mongola. Međutim, tadašnji kralj Tran Nan Tong je diplomatskim putem ipak postao vazal Juan da bi izbegao dalje sukobe. Period nezavisnosti je kratko prekinut u drugoj polovini 19. veka, kada je Francuska kolonizovala Vijetnam. Tokom Drugog svetskog rata, Japan je isterao Francusku iz Vijetnama, ali je zadržao francuske upravnike tokom svoje okupacije. Nakon rata Francuska je pokušala da ponovo uspostavi svoju kolonijalnu vlast, ali na kraju nije uspela. Ženevskim pregovorima država je podeljena na dva dela uz obećanje da će se nakon demokratskih izbora ponovo ujediniti država. Međuim, podela je umesto mirnog ujedinjenja dovela do Vijetnamskog rata, koji se u zavisnosti od gledišta smatra građanskim ratom ili još jednim bojištem tadašnjeg Hladnog rata. Tokom tog perioda, Severni Vijetnam su podržavali Narodna Republika Kina i Sovjetski Savez, dok je Južni Vijetnam imao podršku SAD. Nakon milonskih žrtava i povlačenja SAD iz Vijetnama 1973, rat se okončao padom Sajgona pod vlast Severnog Vijetnama aprila 1975. Ujedinjeni Vijetnam je preživeo unutrašnje represije i bio je izolovan od međunarodne zajednice zbog invazije Vijetnama na Kambodžu. Godine 1986. Komunistička partija Vijetnama je promenila svoju ekonomsku politiku i počela reforme sličnim onima u Kini.

Stanovništvo[uredi]

Glavni članak: Demografija Vijetnama
Broj stanovnika od 1960. godine

Broj stanovnika Vijetnama se procenjuje na oko 83,5 miliona. Stanovništvo je u proseku veoma mlado; oko 30% stanovništva je ispod 14 godina, dok je samo oko 5% preko 65. Stopa porasta stanovništva se procenjuje na oko 1,3%. Prognoza dužine života žena trenutno iznosi 68, a muškaraca 64 godine. Većina stanovništva Vijetnama živi u gusto naseljenim područjima ušća Crvene reke i Mekonga, sa izraženom poljoprivrednom delatnošću. I pored agrarnog porekla, više od 25% vijetnamaca, živi u urbanim sredinama velikih gradova. Oko 88% stanovništva su Vijetnamci (Vijet ili Kin). Pored toga su priznate još 53 nacionalne manjine. Najveće od njih su: Kinezi (1,2 miliona), Tai, Kmeri i ostale manjine tzv. „brdski narodi“. Pošto su pripadnici brdskih naroda, u indokineskim ratovima, kao i u Vijetnamskom ratu, ratovali na strani Francuske odnosno SAD, posle ujedinjenja Vijetnama su bili izloženi represalijama. U nekim slojevima društva nisu ni danas rado viđeni.

Najveći gradovi[uredi]

 

Izvor: 2009 Census
Grad Populacija

Ho Ši Min

Hanoj
1. Ho Ši Min 7.396.446
Hajfong
Kanto
Kanto
2. Hanoj 6.472.200
3. Hajfong 1.907.705
4. Kanto 1.187.089
5. Da Nang 887.069
6. Bijen Hoa 784.398
7. Nja Čang 392.279
8. Buon Me Tuot 340.000
9. Hue 333.715
10. Taj Ngujen 330.707

Privreda[uredi]

Pirinčana polja u Sa Pa.
Hanojski Keangnam Hanojska kula, najviša zgrada u Vijetnamu.

Po izveštaju Međunarodnog monetarnog fond (IMF) iz 2012. godine Vijetnamski nominalni GDP je dosegao US$138 milijarde, sa nominalnim GDP po stanovniku od $1.527.[4] Prema predviđanju Goldman Saksa iz decembra 2005, vijetnamska ekonomija će postati 21. po velični u svetu do 2025., sa procenjenim nominalnim GDP od $436 milijardi i nominalnim GDP po stanovniku od $4.357.[13] Prema predviđanju iz 2008. PricewaterhouseCoopers agencije, Vijetnam će verovatno biti najbrže rastuća nova ekonomija u svetu do 2025, sa mogućim stepenom rasta od skoro 10% godišnje u realnim dolarima[14] HSBC je predvideo 2012. godine da će Vijetnamov totalni GDP prestići Norvešku, Singapur i Portugal do 2050.[15]

Vijetnam je bio tokom najvećeg dela svoje istorije predominantno poljoprivredna civilizacija bazirana na uzgoju pirinča. Takođe je prisutna rudarska industrija za iskopavanje boksita, važnog materijala za proivodnju aluminijuma. Međutim, Vijetnamski rat je uništio veći deo agrarne ekonomije zemlje, te je posleratna vlada implementirala plansku ekonomiju da bi revitalizovala poljoprivredu i industrijalizovala naciju. Implementirana je kolektivizacija farmi, fabrika i ekonomskog kapitala, i milionima ljudi je dato da rade u državnim programima. Decenijama nakon Vijetnamskog rata, Vijetnamska ekonomija se mučila sa neefikasnošću i korupcijom u državnim programima, slabim kvalitetom i nedovoljnom produktivnošću, i restrikcijama ekonomskih aktivnosti. Takođe je ispaštala zbog posleratnog trgovačkog embarga zavedenog od strane Sjedinjenih Država i većeg dela Evrope. Ti problemi su dodatno komplikovani erozijom Sovjetskog bloka, koji je obuhvatao Vijetnamove glavne trgovinske partnere, tokom kasnih 1980-tih.

Godine 1986, Šesti nacionalni kongres Komunističke partije je uveo socijalistički orijentisane tržišne ekonomske reforme kao deo Doi Moi reformnog programa. Privatno vlasništvo je podržano u industriji, trgovini i poljoprivredi.[16] U velikoj meri zahvaljujući tim reformama, Vijetnam je dostigao oko 8% godišnjeg GDP porasta između 1990 i 1997, i ekonomija je nastavila da raste sa godišnjom stopom od oko 7% od 2000 do 2005, čineći Vijetnam jednom od najbrže rastućih ekonomija na svetu. Rast je ostao snažan čak i usred globalne recesije kasnih 2000-tih, održavajući se na 6.8% u 2010, međutim sudeći po GSO proceni Vijetnamska inflaciona stopa je dostigla 11.8% u decembru 2010. Vijetnamski dong je samo u 2010. godini devalvirao tri puta.[17]

Proizvodnja, informaciona tehnologija i visoko tehnološke industrije sad formiraju veliki i brzo rastući deo nacionalne ekonomije. Mada je Vijetnam relativni novajlija u naftnoj industriji, on je trenutno treći po veličini proizvođač nafte u jugoistočnoj Aziji, sa totalnom proizvodnom u 2011. godini od 318.000 barela na dan (50.600 m3/d).[18] U 2010. godini, Vijetnam je bio rangiran kao osmi po veličini proizvođač sirove nafte u Aziji i Pacifičkom regionu. Poput svojih kineskih suseda, Vijetnam nastavlja da koristi centralno planirane ekonomske petogodišnje planove.

Duboko siromaštvo, definisano kao procenat stanovništva koje živi sa manje od $1 na dan, je znatno opalo u Vijetnamu, i relativna stopa siromaštva je sad manja nego u Kini, Indiji, i Filipinima.[19] Ovo smanjenje stope siromaštva se može pripisati pravičnim ekonomskim politikama čije je cilj unapređenje životnog standarda i sprečavanja uspona nejednakosti; ove politike su obuhvatile egalitarnu distribuciju zemljišta tokom inicijalnih stupnjeva Doi Moi programa, investiranje u siromašne udaljene oblasti, i subvencionisanje obrazovanja i zdravstvene zaštite.[20] Na osnovu IMF izveštaja, stopa nezaposlenosti u Vijetnamu je bila 4,46% u 2012. godini.[4]

Trgovina[uredi]

Ploveća pijaca u Can Thơ

Od ranih 2000-tih, Vijetnam je primenio sekvenciranu trgovinsku liberalizaciju, dvo-kolosečni pristup otvaranja nekih sektora privrede inostranom tržištu, a istovremeno štiteći druge.[20][21] Jula 2006, Vijetnam je obnovio svoje zakonodavstvo po pitanju intelektualne svojine tako da je saglano sa TRIPS, i postao je član WTO 11. januara 2007. Vijetnam je sad jedna od najotvorenijih Azijskih ekonomija: dvosmerna trgovina je vrednovana na oko 160% GDP 2006. godine, što je više od dva puta veće od istovremenog odnosa Kine i više nego četiri puta veće od odnosa Indije.[22] Vijetnamovi glavni trgovački partneri su Kina, Japan, Australija, ASEAN zemlje, Sjedinjene Države i Zapadna Evropa.

Vijetnamski carisnka ispostava je izvestila jula 2013. da je totalna vrednost međunarodne robne razmene za prvu polovinu 2013. bila US$124 milijardi, što je 15,7% više nego za isti period 2012. godine. Mobilni telefoni i njihovi delovi su bili uvoženi i izvoženi u velikim brojevima, dok je na tržištu prirodnih resursa, sirova nafta bila najviše rangirani eksport, a velike količine gvožđa i čelika su uvezene tokom tog perioda. SAD je bila zemlja koja je kupila najveću količinu Vijetnamskob izvoza, dok su kinaska dobra bila najpopularniji Vijetnamski uvoz.[23]

Kao rezultat nekoliko mera zemljišnih reformi, Vijetnam je postao veliki izvoznik poljoprivrednih proizvoda. On je sa najveći proizvođač na svetu indijskih oraha, sa jednom trećinom globalne proizvodnje; najveći proizvođač crnog bibera, čineći jednu trećinu svetskog tržišta; drugi po veličini izvoznik pirinča, posle Tajlanda. Vijetnam je drugi po veličini izvoznik kafe.[24] Vijetnam ima najveću proporciju zemlje namenjene uzgoju permanentnih useva – 6.93% – među nacijama u širem Mekong podregionu. Drugi primarni izvozni produkti su čaj, guma, i riblji proizvodi. Poljoprivredni udeo Vijetnamovog GDP je pao zadnjih decenija, opadajući sa 42% u 1989. godini do 20% u 2006, jer je produkcija drugih sektora ekonomije porasla.

Godine 2014. zemlja je ugovorila sporazum o slobodnoj trgovini sa Evropskom Unijom koji joj daje pristup EU generalizovanom sistemu preferenci, koji pruža preferentni pristup Evropskim tržištima zemljama u razvoju putem umanjenih tarifa.[25]

Nauka i tehnologija[uredi]

TOPIO 3.0 humanoidni robot

Vijetnamski naučnici su razvili mnoga akademska polja tokom dinastijske ere, pre svega društvene nauke i humanistike. Zemlja se ponosi milenijumski dugačkom tradicijom analitičkih istorija, kao što je Đại Việt sử ký toàn thư kraljevskog istoričara Ngô Sĩ Liên. Vijetnamski monasi predvođeni abdiciranim carom Trần Nhân Tông su razvili Trúc Lâm Zen granu filozofije u 13. veku. Aritmetika i geometrija su bile naširoko predavane u Vijetnamu od 15. veka, koristeći kao osnovu udžbenik Đại tan toan fap koji je napisao Lương Te Vinh. On je uveo u Vijetnam pojam broja nule, dok je Mak Hien Tíč koristio termin số ẩn (sh: „nepoznat/tajan/skriven broj“) za negativne brojeve. Vijetnamski naučnici su isto tako proizveli brojne enciklopedije, kao što je Vân đài loại ngữ pisca Lê Quý Đôn.

U novije vreme, Vijetnamski naučnici su napravili mnoge značajne doprinose u raznim oblastima studija, pre svega u matematici. Hoàng Tụy je bio pionir u primenjeno matematičkom polju globalne optimizacije u 20. veku, dok je Ngô Bảo Châu osvojio Fildsovu medalju 2010. godine za dokaz fundamentalne leme u teoriji automorfnih formi. Vijetnam trenutno radi na razvoju domaćeg svemirskog programa, i planira da konstruiše Vijetnamski svemirski centar do 2018. koji će koštati US$600 miliona.[26] Vijetnam je takođe napravio znatan napredak u razvoju robota, kao što je TOPIO humanoidni model.[27] Godine 2010, Vijetnamska ukupna državna potrošnja na nauku i tehnologiju je bila oko 0,45% njegovog GDP.[28]

Reference[uredi]

  1. „Dân tộc Kinh”. Communist Party of Vietnam. 15. 10. 2004. Pristupljeno 21. 11. 2015. 
  2. "Vietnam – Geography". Index Mundi. 12 July 2011. Retrieved 19 December 2011.
  3. Nacionalna agencija za statistiku [www.gso.gov.vn/Modules/Doc_Download.aspx?DocID=13096]
  4. 4,0 4,1 4,2 „World Economic Outlook: Vietnam”. International Monetary Fund. 2013. Pristupljeno 14. 2. 2017. 
  5. United Nations Statistics Division - Standard Country and Area Codes Classifications
  6. Južno Kinseko more se nazive u Vijetnamu Estočnim morem (Biển Đông). „China continues its plot in the East Sea”. VietNamNet News. 10. 12. 2012. Pristupljeno 16. 2. 2013. 
  7. 7,0 7,1 „Vietnam's new-look economy”. BBC News. 18. 10. 2004. 
  8. Weisenthal, Joe (22. 2. 2011). „3G Countries”. Businessinsider.com. Pristupljeno 6. 8. 2011. 
  9. "Distribution of Family Income – Gini Index". CIA World Factbook, 2008 data. Retrieved 27 November 2011.
  10. Wagstaff, A.; Van Doorslaer, E.; Watanabe, N. (2003). „On decomposing the causes of health sector inequalities with an application to malnutrition inequalities in Vietnam”. Journal of Econometrics. 112: 207. doi:10.1016/S0304-4076(02)00161-6. 
  11. Goodkind, D. (1995). „Rising Gender Inequality in Vietnam Since Reunification”. Pacific Affairs. 68 (3): 342—359. doi:10.2307/2761129. JSTOR 2761129. 
  12. Gallup, John Luke (2002). „The wage labor market and inequality in Viet Nam in the 1990s”. Ideas.repec.org. Pristupljeno 7. 11. 2010. 
  13. „The Vietnamese Stock Market” (PDF). Financial Women's Association of New York. Pristupljeno 7. 5. 2010. 
  14. „Vietnam may be fastest growing emerging economy” (saopštenje za javnost). PricewaterhouseCoopers. 12. 3. 2008. Pristupljeno 20. 10. 2011. 
  15. "Vietnam to be listed among top economies by 2050: HSBC". Tuổi Trẻ News. 14 January 2012. Retrieved 18 April 2012.
  16. Vuong, Quan-Hoang; Tran, Tri-Dung (2009). "The cultural dimensions of the Vietnamese private entrepreneurship". Icfai Journal of Entrepreneurship Development, Vol. VI, Nos. 3 & 4 (September & December 2009). str. 54–78. Icfai University Press via SSRN. Retrieved 4 October 2012.
  17. „Vietnam 2010 growth fastest in three years – Vietnam Banking Finance News”. Vietfinancenews.com. 29. 12. 2010. Arhivirano iz originala na datum 4. 1. 2011. Pristupljeno 6. 8. 2011. 
  18. „Vietnam”. United States Energy Information Administration. 2011. Pristupljeno 6. 11. 2012. 
  19. Economy of Vietnam. CIA World Factbook. Updated 21 September 2012. Retrieved 4 October 2012.
  20. 20,0 20,1 Vandemoortele, Milo; Bird, Kate (2010). „Viet Nam's Progress on Economic Growth and Poverty Reduction: Impressive improvements”. London: Overseas Development Institute. 
  21. Vandemoortele, Milo (2010). „The MDG fundamentals: improving equity for development”. London: Overseas Development Institute. 
  22. Vietnam Vrooooom: Asia's second-fastest-growing economy takes the global stage. CNN Money. 13 November 2006.
  23. „Developments and trends of Vietnam international merchandise trade in June and the first half of 2013”. Vietnam Customs. General Department of Vietnam Customs. 23. 7. 2013. Pristupljeno 31. 7. 2013. 
  24. How Vietnam became a coffee giant
  25. „Vietnam-EU free trade agreement set to fire”. Vietnam Tribune. Pristupljeno 19. 5. 2014. 
  26. "Vietnam To Build US$600m National Space Center By 2018". Asian Scientist, 22 November 2011. Retrieved 27 November 2011.
  27. „Nano technology | Computer | Robot | TOSY TOPIO – Table Tennis Playing Robot”. DigInfo News. Tokyo. 5. 12. 2007. 
  28. "Tech, science spending too low". VietNam News, 21 December 2010. Retrieved 30 April 2012.

Literatura[uredi]

  • Herring, George C. (2001). America's Longest War: The United States and Vietnam, 1950–1975 (4th edition).
  • K.W.Taylor. A History of the Vietnamese. Cambridge University Press 2013
  • Jahn, G.C. (2006). "The dream is not yet over". In Fredenburg P., Hill B. (eds.): Sharing rice for peace and prosperity in the Greater Mekong Subregion. Victoria, Australia: Sid Harta Publishers. стр. 237–240.
  • Karrnow, Stanley (1997). Vietnam: A History. (2nd edition). Penguin. ISBN 0-14-026547-3. 
  • McMahon, Robert J. (1995). Major Problems in the History of the Vietnam War: Documents and Essays.
  • Tucker, Spencer (ed.) (1998). Encyclopedia of the Vietnam War. 3-volume reference set; also one-volume abridged edition (2001).
  • Ulrich Brinkhoff: Albträume am Saigon-Fluss.Südvietnam 1965-1968. Münster. 2014. ISBN 978-3-89688-516-6.
  • Susanne My Giang, Andreas Grimmel, Eckhard Grimmel 2012: Vietnam – Natur, Geschichte, Gesellschaft, Wirtschaft, Politik. Peter Lang Verlag, Frankfurt am Main. 2011. ISBN 978-3-631-60447-2.
  • Heinz Kotte, Rüdiger Siebert: Vietnam. Die neue Zeit auf 100 Uhren. Lamuv, Göttingen. 2001. ISBN 3-88977-604-3.
  • Peter Scholl-Latour: Der Tod im Reisfeld, 30 Jahre Krieg in Indochina. Ullstein, Frankfurt . 1981. ISBN 3-548-33022-3.
  • Le Thanh Khoi: 3000 Jahre Vietnam – Schicksal und Kultur eines Landes. Bearbeitet und ergänzt von Otto Karow. München 1969. (Originalausgabe: Paris 1955).
  • National Human Development Report 2001 – Doi Moi and Human Development in Vietnam. National Centre for Social Sciences and Humanities. The Political Publishing House, Hanoi 2001.
  • Vietnam: Selected Issues and Statistical Appendix. International Monetary Fund, Washington 1998, 2002. (es gibt mehrere Ausgaben – verwendet für diesen Artikel wurden diese beiden Ausgaben)
  • Andreas Margara: Der Amerikanische Krieg - Erinnerungskultur in Vietnam. Regiospectra, Berlin. 2012. ISBN 3-940132-48-9.
  • Mason Florence, Virginia Jealous: Vietnam. 7. Auflage. Lonely Planet Publications, Victoria . 2003. ISBN 1-74059-355-3.
  • Stanley Karnow: Vietnam, a history. Penguin Books, New York 1997.
  • Nguyễn Khắc Viện: Viet Nam, a Long History. Thế Giới Publishers, Hanoi 1999.
  • Đặng Nghiêm Vạn, Chu Thái Sơn, Lưu Hùng: Ethnic Minorities in Viet Nam. Thế Giới Publishers, Hanoi 1993.
  • Lê Bá Thảo: Viet Nam – The Country and its Geographical Regions. Thế Giới Publishers, Hanoi 1997.
  • Minh Chi, Hà Văn Tấn, Nguyễn Tài Thư: Buddhism in Viet Nam. Thế Giới Publishers, Hanoi ??.
  • Hữu Ngọc, Nguyễn Khắc Viện: From Saigon to Ho Chi Minh City – A Path of 300 Years. Thế Giới Publishers, Hanoi 1998.
  • Vietnam Cultural Window (Cua-sâ-van-Hóa-Viêt-Nam). The Gioi Publishers, Hanoi 1998ff. (monatlich)
  • Vietnamese Studies. The Gioi Publishers, Hanoi 1964ff. (vierteljährlich)
  • VietNam Kurier. Freundschaftsgesellschaft Vietnam e. V., Düsseldorf 1977ff. (vierteljährlich)
  • Südostasien Aktuell. Institut für Asienkunde, Hamburg 1982ff. (zweimonatlich)
  • Vьetnam. Spravočnik. M.: Nauka, 1993.
  • Dэvidson, Filipp B. (2002). Vойna vo Vьetname (1946—1975 gg.). M.: Izografus : Эksmo. ISBN 5-94661-047-3. 
  • Zapadova E. A. Ob izučenii Vьetnama v Rossii //Pisьmennыe pamяtniki i problemы istorii kulьturы narodov Vostoka. XXII godičnaя naučnaя sessiя LO IV AN SSSR. Č.I. M., (1989). стр. 117-123
  • Ilьinskiй M.M. (2000). Indokitай. Pepel Četыreh vойn (1939—1979 gg.). Voennыe tайnы XX veka. M.: Veče. ISBN 5-7838-0657-9. 
  • M. B. Kohan, ур. (1991). Iskusstvo Vьetnama. M.: Gos. muzей iskusstva narodov Vostoka; VRIB «Soюzreklamkulьtura». 
  • V. Я. Belokrenickiй; V. V. Naumkin, ур. (2008). Istoriя Vostoka: v 6 t. T.6. Vostok v novейšiй period (1945—2000 gg.). 6. M.: Vostočnaя literatura RAN. стр. 1095. ISBN 978-5-02-036371-7. 
  • I. D. Bakšt; V. I. Meщerяkova; G. M. Maslov, ур. (1991). Istoriя Vьetnama. M.: Nauka. Glavnaя redakciя vostočnой literaturы. ISBN 5-02-017089-5. 
  • V, Mosяkov D.., Tюrin V. A. (2004). Istoriя Юgo-Vostočnой Azii. M.: Vostočnый universitet. ISBN 5-98196-021-3. 
  • Saidov, Akmalь Holmatovič, ур. (2000). Nacionalьnыe parlamentы mira : эncikl. sprav. Ros. akad. nauk, Institut gosudarstva i prava RAN. M.: Volters Kluver. ISBN 9785466000429. 
  • Nguen Fi Hoanь. (1982). D. V. Deopika, ур. Iskusstvo Vьetnama. Očerki istorii izobrazitelьnogo iskusstva. M.: Progress. 
  • A. Я. Suharev, ур. (2001). Pravovыe sistemы stran mira. Эnciklopedičeskiй spravočnik. Izdatelьstvo NORMA. ISBN 5-89123-527-7. 
  • E. M. Žukov, ур. (1963). Sovetskaя istoričeskaя эnciklopediя: v 16 t. 3: Vašington — Vяčko. M.: Sov. Эnciklopediя. 
  • E. M. Žukov, ур. (1967). Sovetskaя istoričeskaя эnciklopediя: v 16 t. 10: Nahimson — Pergam. M.: Sov. Эnciklopediя. 
  • Windrow, Martin (1998). The French Indochina War 1946-1954. Osprey Publishing. ISBN 978-1855327894. 

Спољашње везе[uredi]